Zbornaja komanda – Shved i čvrsta obrana

Zbornaja komanda – Shved i čvrsta obrana

Grupna faza EuroBasketa je iza nas. Neki će reći napokon, vidno uznemireni nastupima padobranaca poput Rumunjske, Islanda ili Velike Britanije. Sada kada smo se zagrijali, riješili nedoraslih reprezentacija, promašili prognoze (pozdrav Izraelu i Gruziji), i odabrali favorite za dalje, možemo prijeći na prave stvari – nokaut dio natjecanja. Počinju utakmice visokog uloga, šansi za popravni više nema, udara junak na junaka, a favoriti više ne spavaju mirno jer jedan loš dan ih vodi doma bez odavno zakaparene medalje.

Hrvatska i Rusija nisu favoriti, ali prema svemu viđenome u grupnom dijelu turnira čeka nas eurobasketaški klasik koji je glavna tema ovog teksta.

Hrvatska je nakon mučenja protiv Mađarske ostatak turnira odradila očekivano. Pobjede protiv autsajdera – Rumunjske i Češke, tijesna pobjeda protiv Crne Gore, ali gdje je družina Ace Petrovića bila ipak bolji protivnik kroz cijelu utakmicu, i poraz od glavnih favorita za zlato – Španjolske, gdje je moglo završiti i drugačije da je bilo malo više prisebnosti.

Rusija je za razliku od Hrvatske bila u puno zahtjevnijoj skupini D. Završili su kao treći pokazavši uglavnom jako dobre partije. Da će biti jako tvrd orah (kao što sam i najavio) Rusi su potvrdili odmah u prve dvije utakmice. Na startu uzimaju skalp domaćinima Turcima, a potom i Srbiji. Obje utakmice su dobili s 3 poena razlike. Belgiju u trećem kolu pobjeđuju nešto lakše, a u četvrtom im se dogodio jedini poraz, od Latvije, koju su na poluvremenu vodili 10 razlike. U nastavku su im važni igrači iz startne petorke upali u probleme s osobnima, Latviju je krenula trica i Rusi su pali. U zadnjoj utakmici za potvrditi treću poziciju savladali su Veliku Britaniju.

Nakon dugo vremena tako Rusija opet igra važnu ulogu na košarkaškoj mapi svijeta. Zadnju EuroBasket medalju (bronca) uzeli su 2011. godine. Zadnju medalju (opet bronca) uopće 2012. na olimpijskim igrama. Iza njih je 5 vrlo turbulentnih godina obilježenih otkrivanjem korupcije u savezu zbog čega ih je FIBA suspendirala, trenerskim smjenama (4 trenera u pet godina), otkazima glavnih igrača, te porazima u kvalifikacijama i velikim turnirima od strane košarkaških liliputanaca (npr. Švedska). Na ovaj EuroBasket družina Sergeya Bazarevicha došla je kroz kvalifikacije, u skupini C s Bosnom i Hercegovinom te Švedskom upisali su sve 4 pobjede.

Pogledao sam sve tri utakmice Rusije protiv jakih suparnika iz skupine D. Neke i po dva puta. Evo što možemo očekivati od njih, ali i od Hrvatske.

Roster i rotacija

U tablici možemo vidjeti popis sedmorice igrača koje Bazarevich najčešće koristi tijekom utakmice uz njihovu osnovnu statistiku.

IGRAČ Min Pts FG% 3p% Reb Ast
Shved 30 23 43,4 40,4 3 5,6
Mozgov 25 14 52,5 / 7,4 /
Vorontsevich 23 5,6 34,5 27,3 5 2,4
Khvostov 30 6 36,4 33,3 1,4 3,6
Kurbanov 21 7 45,5 42,9 4,6 1,4
Fridzon 17 7 40 33,3 1,8 1
D. Kulagin 18 4,2 33,3 12.5 1,6 1,8

Glavno ime na rosteru je dakako Alexey Shved koji je početak i uglavnom kraj njihovog napada. Igra najviše minuta, zabija najviše poena, opasan je u pick and roll kreaciji. Shved jedini na rosteru ima „dozvolu za ubijanje“, odnosno, ima sve ovlasti. Može šutnuti kada želi i odakle želi. Bek Khimkija trenutno je treći strijelac turnira, odmah iza Gorana Dragića i Dennisa Schrodera.

Uz Shveda u startnoj petorci najčešće počinje Dmitry Khvostov, playmaker čija je glavna uloga ponekad skinuti teret kreacije s leđa Shveda, i eventualno pospremiti poneku otvorenu tricu u čemu se baš i nije proslavio do sada, kao i velika većina momčadi.

Nakon Shveda drugo najveće ime Rusije je Timofey Mozgov, defanzivni specijalac, pouzdan skakač i vrlo važan za koncept ruskog napada jer postavlja odlične blokove za Shveda i može finiširati iz picka. Pored njega u centarskoj liniji je Andrey Vorontsevich, startni krilni centar CSKA Moskve, koji se šuterski nije proslavio do sada, ali zato sve ostalo odrađuje na visokom nivou.

Ostala su nam još trojica iz ove tablice. Nikita Kurbanov je nisko krilo, koji ima visinu igrati i četvorku. Odličan skakač i spot-up šuter, vjerojatno i najbolji defanzivac kojeg Bazarevich ima na perimetru. Kurbanov minute dijeli s Dmitryjem Kulaginom, koji je također tu za obaviti prljavi posao. Na kraju, Vitaly Fridzon je dobro poznato lice iz Eurolige, jedan dosta opasan šuter kojeg Bazarevich vjerojatno zbog očajne obrane, i Shveda koji okupira tu istu poziciju, ne koristi više od 17 minuta po utakmici.

Ova sedmorica igra najviše i vjerojatno će tako biti protiv Hrvatske. Ostale igrače Bazarevich koristi minimalno i ne igraju pretjerano veliku rolu. Andrey Zubkov je stretch četvorka koja mijenja Vorontsevicha, Semen Antonov je treći centar. Drugi centar je Vladimir Ivlev koji uglavnom i starta utakmice. Nekakve minute tu zaradi i drugi Kulagin, Mikhail, i to na mjestu beka, ali to su uglavnom beznačajni momenti.

Vrijedi možda naglasiti kako je Bazarevich u sve tri utakmice, dakle protiv Turske, Srbije i Latvije, počinjao s petorkom Khvostov-Shved-D. Kulagin-Vorontsevich-Ivlev. Primjećujete da tu nije bilo mjesta za Mozgova i Kurbanova koji ipak igraju važne role. Njih dvojicu umjesto Ivleva i Kulagina Bazarevich koristi početkom drugog poluvremena u startnoj petorci.

Centralni pick and roll napad, 4-out formacija, i Shved

S ovakvim tipom rostera i igračima koji uglavnom igraju skromne role u svojim klubovima Bazarevich nije imao baš puno izbora nego dati loptu Shvedu u ruke i nadati se najboljem. Kao što smo već ustanovili on je jedini sposoban ponijeti napadački teret kreacije i prve opcije u ovoj momčadi. NBA i Mike D`Antoni su nas naučili kako oko dominantnog kreatora (ili beka, playmakera) možeš posložiti uspješan pick and roll napad ako ga okružiš šuterima. Sličnog sistema na ovom prvenstvu se drže, recimo, Nijemci, ni Finci nisu daleko, Česi i Slovenci također.

Rusi igraju isto to, i gotovo uvijek drže se rasporeda u kojem Shved igra pick igru s centrom dok im tri šutera na perimetru osiguravaju spacing. Na Shvedu je da pročita obranu i donese pravilnu odluku, što u ovakvoj konstelaciji nije problem: ako te udvoje prebaci loptu centru, ako te zoniraju šutni tricu ili napadni kroz slash and kick, ako te preuzimaju napadni visokog. Rusi na terenu najčešće izgledaju ovako:

Obranama nije lako odlučiti kako braniti ovakav napad. Što možemo vidjeti u idućim primjerima.

Zonska obrana picka:

Turci ovdje igraju klasičnu zonsku obranu picka gdje je Semih Erden utaboren bliže obruču i ne izlazi previše prema Shvedu, dok se ostatak turske ekipe nalazi blizu ruskih šutera koji stoje maksimalno rašireno. Ovo je klasični poklon za Shveda koji obožava ovakve situacije kada ga se pusti da šutira na izlasku iz bloka. Čovjek uzima 9 trica po utakmici na prvenstvu od kojih je barem 6 uzeto na ovaj način. S obzirom na to da mu je realizacija na 40% na turniru ovo i nije baš najpametnija obrana. Shveda će trebati neutralizirati na perimetru što je rizičan koncept, i Rusima otvara neke druge mogućnosti.

Udvajanje:

Ovo je zanimljiva situacija jer vidimo kako su Turci pokušali i s udvajanjem Shveda. Prvo su Rusi nešto pokušali iskreirati u postu preko Zubkova, ali naravno da to nije prošlo pa je vrući krumpir opet dobio Shved. Slijedi udvajanje i pravovremeno rješavanje lopte. Mozgov odlično koristi ovu opet spread formaciju, baca povratnu na perimetar i akcija završava Fridzonovim napadanjem iz spot-upa i odličnim asistom za Mozgova.

Temeljna razlika između ove dvije akcije, odnosno obrane picka, je u tome što u prvoj Shved ima šansu poentirati iz idealne situacije. U drugoj je neutraliziran udvajanjem i teret kreacije i zabijanja prenosiš na njegove suigrače. Ovaj drugi koncept se čini puno boljim jer, kao što sam rekao, Rusija osim Shveda nema puno napadačkog talenta. Nemaju driblere koji će u sekundarnoj akciji razbiti obranu (Fridzon je to ipak uspio ovdje gore), a nemaju baš ni šutere. Ako opet bacite oko na onu tablicu gore možete vidjeti da je jedino Kurbanov tu koji tricu pogađa s opasnim postotcima. Čak ni Fridzon ili Vorontsevich, šuterski specijalisti ne briljiraju. Brojke kažu da Rusija na turniru uzima 25,4 pokušaja za tricu, s realizacijom od samo 34%. S ovom količinom Rusija ulazi u TOP 7 ekipa koje uzimaju više od 25 pokušaja za tri, a mahom se radi o revolveraškim družinama tipa Finska, Slovenija, Latvija, Belgija… Primjera radi, Hrvatska uzima 23 pokušaja s realizacijom od 42%, što je druga najbolja realizacija nakon Španjolske koja uzima prosječno 3 pokušaja manje od Hrvatske.

Ovaj ogroman broj pokušaja za tricu logična je posljedica njihovog napadačkog stila – spread formacije i dominantnog pick and roll napada na temelju kojeg postižu 75,6 poena po utakmici što ih stavlja na 15. mjesto najboljih napada turnira. Nije nekakav uspjeh ako znamo da su na prvenstvu bile 24 ekipe. Svejedno, ovu brojku treba uzeti i s malo rezerve jer u nju nije uračunat tempo kojim Rusija igra svoje utakmice, a možda još i važnije Rusija svoje pobjede ostvaruje obranom.

Prije nego prijeđemo na taj segment igre treba napomenuti još par stvari kod njihovog napada. Prvo je da Shved ima odlično razvijenu kemiju s Mozgovim, odlično koristi njegove blokove i pogađa svog centra u pick and rollu gdje treba asistom, bio to lob, dodavanje o pod ili nešto treće. Shved je vrhunski hakler od kojega ćete tijekom utakmice vidjeti nekoliko atraktivnih dodavanja. Brojke kažu da na 5,6 asista po utakmici veže i 3,4 izgubljene, što znači da mu omjer asistiranih i izgubljenih nije spektakularan, što nije ni za očekivati jer je Shved uglavnom strijelac koji silom prilika igra jedinicu, i jedini je pravi kreator na ovom rosteru.

Nakon njega možda treba obratiti pozornost na Khvostova koji igra jednak broj minuta kao i Shved. On je drugi najbolji igrač s loptom u rukama na ovom rosteru i jedini koji tu i tamo omogući Alexeyu da akciju počne bez lopte u rukama.

Ostalih akcija Rusi i nemaju previše, uglavnom ih završavaju tricama čim dobiju loptu, tek nešto pokušaju odigrati Mozgov, Vorontsevich ili Kurbanov i to u onim momentima kada Shveda nema na parketu i potrebna je „ljuta“ improvizacija. Onda Mozgov dobije poneku loptu u post, Kurbanov također igra leđima ako ima missmatch, dok Vorontsevich voli uzeti neizrađen šut s distance.

Još jedna važna stvar u vezi ruskog napada. Kroz pogledane utakmice primijetio sam da imaju jako kvalitetno uigrane inbound akcije iz kojih postižu lagane poene na što će Hrvatska trebati obratiti pozornost.

Inbound 1:

Inbound 2:

Agresivna, fizička obrana

S obzirom na to da im napad, osim Shveda, ne briljira Rusi nekako uspijevaju ipak pobjeđivati. Nije onda teško zaključiti da je uz pomoć obrane. Visoki su, čvrsti i gotovo da nemaju slabu defanzivnu točku. Igraju odličnu timsku obranu, ali imaju i solidna individualna rješenja jer je Khvostov odličan presing bek, Kurbanov može čuvati više pozicija, Vorontsevich sve tipove četvorki jer je dovoljno visok i jak da čuva teretnije igrače, ali i dovoljno mobilan za pokriti one koji se izvlače na perimetar. Tu je naravno i Mozgov, njihov ključni igrač koji se odlično kreće u svim varijantama obrane picka, čuva obruč, bori se u postu i kupi skokove.

Mozgov me upravo od svih igrača najviše impresionirao obrambeno jer nisam očekivao od njega da će ovoliko znoja prolijevati po euro parketu, posebno ne nakon zadnjih otužnih sezona u NBA ligi. Svejedno, njegov učinak za ovu reprezentaciju defanzivno je nemjerljiv. U sljedećem primjeru ga možemo vidjeti protiv Srbije.

Odlično su Rusi neutralizirali Bogdana Bogdanovića u ovoj utakmici. Bogdan je, kada se radi o kreaciji iz picka, srbijanski Shved. Voli se dizati na tricu nakon bloka. Rusi su to ovdje riješili udvajanjem Mozgova i Kurbanova. Pogledajte koliko daleko je teretni centar Mozgov izašao na perimetar, a onda se i jako brzo vratio na Ognjena Kuzmića pokriti reket i obruč. Kuzmić je dobio loptu ali Mozgov je odlično postavljen i Rusi su odigrali sjajnu obranu.

Sada se vratite još jednom na ovaj video i pogledajte koji ruski igrač briljantno rotira na Kuzmića dok Mozgov udvaja Bogdanovića. Da, tako je, radi se o Shvedu koji je odlično prepoznao situaciju, pušta Dragana Milosavljevića u korneru da bi zadržao poziciju uz Kuzmića, a onda kada Bogdanović šalje loptu dalje rotira opet na svog igrača.

I upravo ovo je velika Bazarevicheva pobjeda. Od Rusije je napokon stvorio ekipu. Kada ti dvije glavne zvijezde imaju ovakav pristup u obrani, nije im teško zasukati rukave i voditi primjerom to je velika stvar. Znači da si ih pridobio i da je kemija u ekipi jako dobra. Da nije, ovakve primjere ne bi viđali na svakoj utakmici Rusije. Gledali bi klasičnog revolveraša Shveda koji troši 35% svih napada, uzima loše šuteve i Mozgova koji bespotrebno šutra trice i ne trudi se u obrani, a Rusija bi izgubila od Velike Britanije i otišla doma.

Evo još jedna vrhunske obrambene reakcije Mozgova u utakmici protiv Latvije:

Imamo i još jedan primjer ruske obrambene angažiranosti u utakmici protiv Srbije. Srbije kojoj lopta dobro kruži u napadu, ali je ruska obrana fantastična, čak bih rekao i fanatično aktivna. Posebne pohvale za centra Ivleva koji je stigao zatvoriti apsolutno sve u ovom napadu – pick, ulaz, Marjanovića, dodavanje.

Rusija je do sada na turniru dakle pokazala sjajnu obranu, rotacije su im precizne, pokretljivi su, mogu braniti 1 na 1, mogu braniti u postu. Isto tako veliki im je plus što se mogu prilagoditi svakom tipu napada pa mogu zaigrati zonski, čak ponekad i čistu 2-3 zonu. Ima momenata kada protivnika stisnu presingom na njegovoj polovici, a ima momenata kao protiv Srbije gdje udvajaju na picku ako je šuter opasan (Bogdanović), ali i riskiraju protiv ne šutera i idu ispod bloka (Jović). Protiv Latvije su pak pokazali da mogu i preuzimati.

Protiv Srbije su kvalitetno zaustavili Bogdanovića, protiv Turske Sinana Gulera, dok su Latviju ostavili na samo 34 poena u prvom poluvremenu, da bi im se u nastavku dogodio pad. Kristaps Porzingis je protiv njih odigrao najlošiju utakmicu turnira, ubacio samo 11 poena za 23 minute.

Pogled prema nedjelji: Hrvatska-Rusija

Prvo je pitanje s kim Aco misi početi utakmicu. Trojicu sigurnih znamo: Bojan Bogdanović, Marko Tomas, Dario Šarić. Ostaje pitanje centra i jedinice. Za prvu poziciju su u kombinaciji vjerojatno Dragan Bender i Darko Planinić, za drugu Kruno Simon i Roko Ukić.

S obzirom na to kako je startna petorka protiv Španjolske – Simon-Tomas-Bogdanović-Šarić-Bender – fino funkcionirala ne bi me iznenadilo da Petrović opet počne s njima, posebno ako Mozgov neće biti startni centar Rusije nego će tu čast i dalje imati Ivlev. Protiv Rusije i njihove odlične obrane poželjno je na parketu imati što više šutera i kreativaca, ali istovremeno pazeći na obranu. Po meni ova petorka sa Simonom i Benderom uz standardni trojac je najbolje balansirana petorka. U Simonu imamo dodatnog kreatora i šutera koji može staviti pritisak na rusku obranu i napasti iz sekundarne kreacije, dok u Benderu imamo stretch visokog koji njihove centre može teoretski izvlačiti izvan reketa. Plus, Bender je nakon Šarića naš najbolji visoki dodavač, što također nije na odmet protiv agresivne ruske obrane.

Na drugoj strani u obrani s ovom postavom imamo par dobrih rješenja. Shveda možemo udvajati na picku jer nemamo klasičnog teškog centra, nego Šarića i Bendera koji stignu udvojiti i vratiti se u reket. Ovaj dvojac može i preuzeti Shveda, što nije idealno rješenje jer ih onda ovaj ima na pladnju. Nije isključeno da ćemo s istekom napada ako Rusi pozovu pick i gledati dosta preuzimanja Shveda. Ako je Mozgov starter mislim da bi u tom slučaju Šarić, kao nešto čvršći igrač, preuzeo zadatak boriti se s njim, dok bi Bender bio na Vorontsevichu.

Hrvatska u prvoj utakmici protiv Mađarske nije dobro izgledala kada je igrala presing po perimetru da bi zatvorili Davida Vojvodu i Adama Hangu. Centri su nam bili spori, rotacije također spore i neprecizne. U nastavku turnira kada bi igrali s dubljim izlascima centara to je izgledalo bolje. Protiv Rusije čini mi se da ćemo definitivno, tko god bio centar, morati zaigrati takav tip obrane jer ako zadržimo zonske principe Shved je u takvoj formi da će nas sam dobiti. Dakle, Shveda se mora udvajati kada igra 2 na 2 i riskirati protiv ruskih šutera. Kao što smo vidjeli, Rusija ne briljira sa šutom i treba se nadati da će tako i ostati, preuzeti koncepcijski rizik. Na kraju, ako nas dobiju Khvostov, Vorontsevich ili Kulagin, onda jebiga, nismo imali sreće.

S dvije nominalno četvorke, Šarićem i Benderom, Hrvatska bi možda mogla imati problema sa skokom. Ipak, Rusija nije toliko opasna što se skoka u napadu tiče, barem do sada na turniru nije bila. Ne treba podcijeniti visinu i snagu Mozgova, ali napadački skok nije njegovo najjače oružje. Pravih petica koje njega mijenjaju više ni nemaju, Ivlev i Antonov su visinom više četvorke, dok i Vorontsevich i Zubkov više vole igrati na perimetru nego pod košem.

U napadu Hrvatske od Bogdanovića i Šarića očekujem velike predstave. Možda zvuči kao izmišljanje tople vode jer oni gotovo uvijek „isporuče“ i od njih se uvijek očekuju velike igre, ali čini mi se da su Rusi najtanji upravo u ovim matchupovima. Da objasnim.

Protiv Bogdanovića će Bazarevich rotirati dva igrača, Kurbanova koji bi za ovu priliku i mogao startati, te D. Kulagina. Kurbanov je viši i duži igrač koji u teoriji može donijeti više problema za Bojana, ali se ipak ne radi o atleticizmu i fizikalijama jednog Juancha Hernangomeza koji je Bogdanovića držao kao vjerojatno nikad nitko prije toga u dresu reprezentacije. Bogdanović Kurbanova može probijati na driblingu i može mu bježati kroz blokove. Kulagin je nešto brži igrač, ali nema visinu za čuvati Bogdanovića pa ovaj bez problema može šutirati preko njega u izolacijama. Bogdanović igra jako kvalitetno prvenstvo, racionalno i efikasno. Od klasičnog volume potrošača izrastao je u vrhunsku prvu opciju koja uz visoku potrošnju veže i visoku efikasnost. Na njegov 21 poen ide 56% šuta iz igre i nestvarnih 55,6% za tricu (na 5 pokušaja). Onaj dodavački dio i dalje užasan, čovjek je u 5 utakmica skupio isto toliko asistencija, a igra 31 minutu prosječno. S tim se može živjeti ako će Bojan i dalje biti efikasan strijelac, a protiv Rusije ima stvarno dobru šansu nastaviti u tom tempu. Rusija je u grupnoj fazi natjecanja imala najviše problema u obrani upavo protiv krila tipa Bogdanović. Cedi Osman im je zabio 28, Janis Timma 22 poena.

Šarić ide na Vorontsevicha za kojeg sam rekao da ima visinu, snagu i pokretljivost da dobro drži poziciju. Problem Vorontsevicha je što ne zna igrati obranu bez faula, čovjek je redovito u problemima s osobnim pogreškama. Prosječno skuplja 3,4 penala po utakmici, što je debelo najviše od svih ruskih igrača. Sada mu na megdan dolazi Šarić koji voli igrati fizički, koji traži kontakt i izvodi 5,2 slobodnih bacanja po utakmici. Ako bi Šarić uspio uvesti Vorontsevicha u probleme s faulima napravio bi strašan posao jer Rusija gubi važnog igrača u oba smjera, a na klupi nemaju boljih rješenja.

Ponovit ću, Rusi igraju stvarno jako dobru obranu, nije ih lako probiti ili naći pukotinu. Turska, Srbija i Latvija, igraju različitim napadačkim stilovima, i za svaki su Rusi imali rješenje (uvjetno rečeno za Latviju, ali preuzimanjima i agresivnim rotiranjem dobro su stiskali Latvijce na perimetru u prvom poluvremenu). Protiv Hrvatske ih čeka ipak nešto drugačiji matchup. Hrvatska nema toliko kretnji lopte i igrača, kaosa, kao što to imaju Turci ili Latvija. Ne igraju ni kroz post ili toliko nesebično kao Srbija. Uglavnom se igra kroz izolacije za Šarića i Bogdanovića, pa da vidimo što je Bazarevich pripremio za takav stil napada.

Osobno sam optimist što se ove utakmice tiče. Na ono famozno pitanje na kraju grupne faze – Turska ili Rusija? – uvijek bi odgovorio Rusija jer od Rusa znaš točno što dobivaš u napadu, što u obrani. Nema nekakvih (streetball, rekao bi Aco) nepredvidljivosti kao u slučaju Turske, i nad glavom ti ne visi dvadeset tisuća fanatičnih Turaka. Rusija je dobra, imaju Shveda u napadu, imaju odličnu obranu. Međutim, ne treba se skrivati od uloge favorita. Hrvatska se diže (čini se, valjda), Hrvatska je bolja od Rusije. Imamo više širine, bogatije opcije, i ako oni imaju jednog Shveda, mi imamo dva. Talent, koji je na našoj strani, bi trebao presuditi u ovakvoj utakmici.

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

1 Comment

  • Resetiranje – Hoopster.hr rujan 12, 2017 at 11:04

    […] opet, da se sutra ponovno igra ista utakmica napravio bi sve isto, napisao bi isti tekst, s istom prognozom. Vjerovao sam u hrvatski prolazak u četvrtfinale. Nije se dogodio, dogodila se […]

Ostavite komentar