Zašto nitko ne priča o meni – Jerami Grant, X-faktor Thundera

Zašto nitko ne priča o meni – Jerami Grant, X-faktor Thundera

Pošto simpatiziram Oklahomu, najdraže mi je od svega vidjeti kad igraju dobro, pogotovo u obrani. Pa hejterima mogu reći kako to jer nema više „Zmije“ (KD) u momčadi, i da nije problem u Westbrooku, koji je ove godine duša od čovjeka i podređen je momčadi. Pa i da mogu reći da je Paul George  tata-mata košarke, Schroeder najbolji sixth man na svijetu, a Steven Adamas jači od Jasona Momoe, a.k.a. Aquamana. No uz sve njih tu se krije jedan igrač koji igra košarku karijere i koje je pronašao svoje mjesto pod suncem u Oklahomi, gdje je zapravo rijetko sunčano. Naravno, to je Jeremy Grant – X faktor grmljavine „Izgubljenog zlatnog grada“.

Nije lako biti nećak Horace Granta ili sin njegovog brata blizanca, jer se svi nadaju novom igraču koji će u obitelj Grant donijeti, ne četvrti, već peti prsten. Da kažem da je JG (tako ću oslovljavati Jeramija Granta kroz tekst) imao lagan put kroz NBA, lagao bih Vam.

Pa da krenemo od početka. Grantu je 24 godine i usporedbe radi, toliko imaju Dario Šarić i Julius Randle. Čisto radi predodžbe da vrijeme leti, a ja sjedim za laptopom i tipkam, dok ovi dečki heklaju po parketima. Tako nekako se osjećao i JG kroz koledž i NBA karijeru.

Rodio se u Portlandu, koji je oduvijek drag u košarkaškim kuloarima, a igrao je na koledžu „Syracuse“. Nije bio glavni igrač i kao kroz dosadašnju karijeru uvijek se mučio i tražio. Slikovitije, bio je kao ono „honorable mention“ u listama koje radi Bleacher Report, kad svrstava najbolje nogometaše u povijesti od Nike Kranjčara do Ive Ergovića, ili listu najboljih košarkaša gdje je prvi Roko Leni Ukić pa deset mjesta prazno, i onda taj „honorable mention“. Šalu na stranu, tako nekako je stvarno i bilo.

Došla je brzinom „Thundera“ godina 2014. i topli šesti mjesec, već u jeku SP-a u Brazilu. No oči košarakaških sladokusaca bile su uprte u golobrade košarkaše koji će iz pelena koledža uskočiti u preširoke hlače NBA lige. Vrtili su se brojevi na ljeto, sve do druge runde drafta, odnosno 39. picka, kad je Grant u sebi rekao: „Ajme majko“, jer su ga izabrali Philadephia 76ersi. Slikovitije, najlošija momčad do 2016. godine. Možda su u njemu tinjale nade da će uspjeti, jer primjer Draymonda Greena pokazuje da nije bitno koji si pick, no opet, s druge strane kasni pickovi druge runde obično završavaju u G-ligi, ili u Kini gdje igraš utakmice u klubu koji ima zmaja na grbu protiv kluba koji također ima zmaja, kao na početku „My careera“  u novim NBA 2K video igrama. Nikakvo izrugivanje, samo slika onog što niti jedan košarkaš NBA-ovskih razmjera ne želi u svojoj karijeri.

Da se vratim na Granta i klub koji ga je odabrao. Kad te tih godina odabraju Sixersi, onda znaš da ćeš igrati u vjerojatno najlošijoj ekipi koja je krenula u teški rebuilding, a koji se tek polako ostvaruje danas. Makar, i to je upitno, jer Ben Simmons i dalje ne šutira izvan reketa, radi čega je prošle sezone patio u doigravanju, Markelle Fultz ima zdravstvene probleme, Jimmy Butler je osoba od koje nikad ne znaš što ćeš dobiti (timskog igrača koji će riješiti utakmicu ili bezobrazno-egoistične sezone iz Bullsa ili Timbewolvesa), a Joel Embiid, koji je napokon zdrav, očito ne može sam, i na kraju tanka klupa koja nije al pari s ostalima. No to je opet neka druga priča o dragim Sixersima, o čemu ćemo drugom prilikom.

Sezone 2014./15. i 2015./16. su bile jedne od najtežih, ako ne i najteže u povijesti Sixersa. Ukupno su skupili poraznih 28 pobjeda. U dvije sezone, JG je igrao 21, odnosno 27 minuta u prosjeku, uz loš postotak šuta od 35, odnosno 41 posto. Kakvim je rosterom raspolagao Brett Brown, odnosno u kakvom se rosteru nalazio Jerami Grant, možete vidjeti u slikama ispod.

Slika 1: Roster Philadelphije u sezoni 2014./15.

Slika 2: Roster Philadelphije u sezoni 2015./16.

Kad pogledamo roster, u oči upada ozljeđeni Joel Embiid, s kojim bi „Fila“ zasigurno bolje stajala na tablici. Također, dojma sam kako je Jerami Grant dobivao dovoljno minuta, ali je pokazivao premalo. Očito nitko nije očekivao previše od kasnog picka druge runde drafta. Istina, igrao je u lošoj ekipi, ali upravo u takvoj ekipi možeš iskočiti iz okvira prosječnosti i staviti sebe u pravi plan. Makar, vjerujem da je jako teško i tužno igrati u okruženju i ekipi za koju znaš da tankira, i ni slučajno ne smiješ pobijediti.

Ono što se primjećuje kod njega, kao i kod mnogih igrača je da je evolucija u small-ball košarku natjerala one koji nisu šutirali tricu, ili su je pak loše šutirali, da to postane jedno od skrivenih oružja u njihovom rukavu. Tako je Grant u Philadelphiji, i do ove sezone u Oklahomi, šutirao malo manje od 30%, izuzev pretprošle sezone gdje je šutirao 38% s linije za tri poena, što je i njegov najbolji postotak u karijeri.

Stvar je u tome što treba usporediti njegovu rolu u toj (16/17) sezoni i ovoj tekućoj (18/19). No o tome ću nešto kasnije, jer prvo treba ispričat do kraja njegovu priču dolaska u OKC i pronalazak mjesta pod suncem.

Došla je sezona 2016./17. i odlazak JG-a u Thunder. Nepovoljnu situaciju Philadelphije i ne baš najbolje igre Granta iskoristio je Sam Presti, GM Oklahome. U grad Rockyja Balboe sletio je Ersan Ilyasova, dok je u Oklahomu odletio Grant, plus zastićeni pick na draftu. Činilo se to kao dobar deal za jedne i druge. Sam Presti je planirao unaprijed i vjerovao u Granta, a Fila je dobila igrača koji je savršeni igrač s klupe i nadopuna Dariju Šariću, koji je tek došao u ligu.

Sad se vraćam na njegov šut, koji glasi kao i najveći problem u skill setu. U prvoj sezoni je imao 38% s linije za tri, a onda sljedeće sezone nagli pad i povratak sumnji u Granta, odnosno 29%, i na kraju ove sezone šutira skoro 38% s linije za tri, odnosno jako slično kao u prvoj sezoni. No tu se javljaju ostali jako bitni faktori, koji utječu na selekciju i postotak šuta.

Prvo jako bitno je prosječna minutaža u prve dvije sezone u Oklahomi. U prvoj sezoni je igrao 19 minuta u prosjeku, a u drugoj 20 minuta, odnosno bio je nekakva vrsta šestog igrača U prve dvije sezone je u cijeloj sezoni opalio 110, odnosno 114 trica. S druge strane, u samo 33 utakmice ove sezone šutnuo je već 102 trice. To u globalu znači da je ove sezone puno više pridonio svojoj momčadi pogođenim tricama, nego u prvoj sezoni u OKC-u, uz isti postotak. Naravno, upravo je najveća razlika u gore spomenutom uzorku.

Koliko Presti vjeruje u njega, govori i prošlogodišnja izjava:

„Jako smo ponosni na razvoj Granta. Jerami je odličan dečko. Jako puno se trudi i napreduje stalno malo po malo. Na sreću, Jerami može igrati više pozicija, što je ispao kao jako dobar posao za nas.“

Kao jedna od njegovih prednosti, upravo je igranje na više pozicija. Kako je prošle sezone tu bio Carmelo Anthony, od kojeg se puno očekivalo, plus Patrick Patterson, JG nije igrao previše. No i na taj način je evoluirao u nešto što možemo nazvati small-ball big man. Postao je prava četvorka koja može sve, a u nekim slučajevima je isproban i na poziciji centra, gdje je pružao poprilično dobre igre. Iako je šutirao jako loše s linije za 3, isprofilirale su se te druge stvari radi kojih su Presti i trener Billy Donovan znali što ih čeka u sljedećoj sezoni, među kojima je 53% šuta iz igre, što je bilo najbolje u dosadašnjoj karijeri. Zato su i pripremili novi ugovor od 27 milijuna dolara na tri godine, a uz to je Donovan izjavio sljedeće:

„Isprobali smo Jeramija na petici i odlično se snašao. To govori o njegovim sposobnostima, talentu. On je igrač koji može igrati puno pozicija i razumije zadatke i u obrani, i u napadu.“

Cijeli taj proces evolucije prošle sezone u kojoj je igrao dvadesetak minuta u prosjeku bila je predigra za ovo što pokazuje tijekom ove sezone. Two-way igrač za kojeg znamo što je radi ovog ljeta jer  je najbolji šuter za tri nakon Paula Georgea.

Postao je igrač kojeg treneri vole, jer može napraviti svaki zadatak koji mu pripremiš.  Kao najveći forte bih istaknuo njegovu obranu. Versatilnost u obrani gdje praktički može sve. Dobro brani reket, iako nije klasičan rim protector. Odličan je u obrani jedan na jedan, ili kao back-up, odnosno pomoć sa strane. Jako dobro stoji ispred igrača na perimetru ili unutra, i odlična reže i čita igru. Sve uz pomoć velike energije koju donosi svakim korakom na parket. I na taj način može čuvati svakog, čak i one s najbržim radom nogu stavlja pod pritisak svoje obrane. Uz sve to ističe se i kao dobar bloker. Iz njegovih usta to zvuči jako jednostavno, kad je nakon pobjede protiv Clevelanda krajem studenog izjavio: „Ja samo režem i čitam igru u obrani.“ Uz 31 minutu u prosjeku, 12 poena i skoro 5 skokova i 1,3 bloka, ima defensive rating  od 105.

S druge strane, jako dobro napada. S obzirom na atletske sposobnosti, Donovan mu je pronašao pravu ulogu, dunker spot uz osnovnu liniju. Koliko energije donosi u obrani, toliko je donosi i u napadu. On je podcijenjen slasher, jako dobro se kreće kroz protivničku obrani i nerijetko završava sa zakucavanjem.

Grant ne izgleda pretjerano snažno, no ipak izgled nekad vara, jer često ga vidimo u situaciji gdje postavlja jako snažan screen. Uz to je stvorio dobru pick and roll konekciju s Russellom Westbrookom. Više od 50% šuteva je uzimao u reketu, no ove sezone pogađa najviše trica u svojoj karijeri, što ga činim velikom opasnošću sa svih strana. Ako još malo osnaži i nastavi se ovako razvijati, može postati jedan od najubojitijih scorera iz reketa, ali i onih iz small-ball pick and roll situacija. Jako dobro trči u kontrama, te je odličan fit Westbrooku i u tim situacijama, a uz to ima jako malo turnovera u tranziciji. Neko vrijeme je bio u top 3 u toj kategoriji.

Ono što upada u oči su skokovi. Niti pet skokova u prosjeku izgleda malo, al kad shvatimo da je uz njega Russell Westbrook, vjerojatno najbolji skakač među bekovima i Steven Adamas, vjerojatno najbolji skakač u napadu, teško JG i može uzeti skokova. Zapravo, skokovi u njegovom slučaju nisu ni bitni jer Oklahoma ima bitnije ljude za to, tako da je za njegovu ulogu tih pet skokova u prosjeku jako solidna brojka.

Također, kako prosinac još nije gotov, treba reći kako je u studenom Oklahoma nadmašuje protivnika za devet poena dok je Grant na parketu. Odnosno, umjesto 98, zabijaju 108 poena na 100 posjeda.

Ovo je Grantova godina. Uz sebe ima odličnog dodavača i čovjeka koji je neizmjerno podređen momčadi ove sezone – Westbrooka, Adamsa koji odlično otvara prostor i Paula Georgea koji igra na MVP razini.  Kako kaže Grant: „Moje samopouzdanje raste s mojim radom. I zato sve više radim i pun sam samopouzdanja.“  Neka bude kako ti kažeš, JG.

Legenda Glasgow Rangersa na Football Manageru, student novinarstva i pub kviz veteran. Ljubav prema košarci otkrio preko Arenasa i Iversona. Pobornik romantike prije statistike.

    Ostavite komentar