Zaboravi Espanju, Zmajčeki su u modi

Zaboravi Espanju, Zmajčeki su u modi

Slovenci i Španjolci u polufinalu EuroBasketa trebali su odigrati zanimljivu utakmicu iz više perspektiva. Ponajprije radilo se o dvije ekipe koje su neporažene na turniru. Druga stvar, radilo se o sukobu stilova. Slovenci vole brži tempo, igraju kroz bekove u raširenoj formaciji i odlično nameću taj svoj ritam. Španjolci igraju sporije, kroz braću Gasol na visokom postu i rijetko kada odstupaju od zastarjelih principa igranja s dvije klasične petice što Gasoli i jesu. Konačno, treća stvar, NBA zvijezda na pretek. Sadašnjih, budućih i par prolaznika u obje momčadi.

Španjolci su pred početak bili favoriti, očekivalo se da će braća Gasol još jednom potvrditi svoju dominaciju, i da Slovenci po zakonu velikih brojeva jednostavno negdje moraju „kleknuti“. Na kraju se dogodilo da je Španjolska razbijena i da se četvrta četvrtina praktički nije morala ni igrati. Slovenci su im definitivno očitali lekciju iz svakog mogućeg aspekta košarkaške igre.

Prerano okončana utakmica narušila je zabavu kojoj smo se nadali, ali kada igraju Slovenci rezultat i stanje protivnika često su posve nebitni. Dovoljno se samo prepustiti estetski najboljoj košarci na Starom kontinentu i užitak je zagarantiran.

Igor Kokoškov već je na startu potvrdio moju misao kako je taktički superiorniji stručnjak od Sergia Scariola, što i nije neko revolucionarno otkriće za sve koji su do sada gledali obje ekipe. Cijenim stručnjake koji su se sposobni prilagođavati, nisu rigidni, a istovremeno im ekipa zadrži identitet pa odstupanje, te poluamaterska improvizacija u hodu nisu nužnost. Tijekom cijelog EuroBasketa Kokoškov je vrlo promišljeno birao postave s kojima će startati, slagao rotacije ne po ustaljenim shemama nego ovisno o razvoju situacije, i odlično miksao visoke i niske postave. Tri slovenska igrača su počela kao starteri sve utakmice Slovenije na prvenstvu: Luka Dončić, Goran Dragić, Gašper Vidmar. Ostalu dvojicu Kokoškov je koristio ovisno o potrebi i matchupu koji ima ispred sebe. U kombinaciji su bili: Klemen Prepelič, Jaka Blažič, Edo Murić, Vlatko Čančar i Anthony Randolph. Blažič je tu zbog obrane na 1 i 2, Murić kao small-ball četvorka ako i protivnik ima takav profil igrača ili sličan, Čančar je atleta kojeg je Kokoškov recimo iskoristio protiv Janisa Timme i Latvije, a Randolph daje čvrstinu i visinu u reketu. Protiv Finske su tako počeli Čančar i Murić, protiv Francuske Blažič i Murić, protiv Latvije Randolph i Čančar, a konkretno protiv Španjolske Blažić i Randolph. Kokoškov je htio dobiti presing beka u obrani (Blažić) protiv Rickyja Rubija ili Sergia Rodrigueza, a htio je dobiti i pravog visokog u reketu jer je znao da će Španjolci tu pokušati dobiti bitku.

Na drugoj strani Scariolo tijekom cijelog turnira drži isti raspored. Dobro, mogu razumjeti, Španjolci su do sada protiv sebe uglavnom imali nedoraslu konkurenciju i nije osjećao potrebu da se prilagodi. Međutim niti je J.C. Navarro u pravoj formi (ikakvoj formi zapravo), niti je Fernando San Emeterio rješenje za Dončića dok se Rubio bori protiv Dragića. Po meni, Scariolova idealna petorka za startati protiv Slovenije bila je Rubio-Rodriguez-Sastre-Pau-Marc. Rubio i Sastre se mijenjaju u obrani protiv Dragića i Dončića, a Sergio mi je potreban zbog napada kao sekundarni kreator i strijelac koji ti je nužan kada imaš postavu s dva centra.

Scariolo ipak starta s Navarrom i San Emeteriom, u takvoj postavi Rubio drži Dragića, a San Emeterio Dončića. U obrani, zanimljivo, Vidmar brani Paua, a Randolph je protiv Marca, dok su isti matchupovi i na drugoj strani. Slovenci se tijekom svih 40 minuta drže uvijek istog rasporeda kada napadaju:

Tri igrača su na perimetru rašireno, dvojica vrte pick. Kokoškov je tome dodao i trik iz Golden State Warriorsa pa je Vidmaru, koji nije opasan šuter, dao zadatak da često operira na vrhu trice i igra handoff s Dragićem i Dončićem kako bi ga uključio u napad, iako je Vidmar prvenstveno pick and roll finišer. Osnovni zadatak slovenskih bekova i centara bio je napadati Paua koji je opjevano problematičan kada treba braniti pick igru što možemo vidjeti i ovdje:

Nije jedni krivac jer Marc ne pomaže dovoljno, a Sergio zapravo ni ne zna koga treba braniti.

U obrani Blažič stišće Rubija već na španjolskoj polovici, dva centra u reketu se hrvaju s braćom Gasol, i naravno, preuzet je koncepcijski rizik protiv Rubija. Što u startu ne prolazi jer ovaj zabija 6 poena, ali Slovenci tijekom cijele utakmice nisu odustali od te taktike. Da Španjolcima bude još teže Sloveniju je krenula trica. Od prvih njihovih 16 poena čak 12 je bilo s trice. Ipak se drže u igri zahvaljujući braći Gasol koji nešto na silu ubacuju.

Zanimalo me kako će s krajem četvrtine Kokoškov posložiti rotaciju i hoće li ipak koristiti Murića i tako opet tražiti idealan omjer visokih i niskih postava. Na kraju se dogodilo da Murić nije ni ulazio u igru, igrao je Saša Zagorac umjesto njega (odnosno mijenjao je Randolpha), prava četvorka, i očito je namjera Kokoškova bila ne dozvoliti Španjolcima ni centimetra u reketu. Murić inače nije nebitan igrač za Sloveniju. On im daje tu sposobnost da preuzimaju u obrani i da još žešće trče jer je odlična atleta koja igra 20 minuta po utakmici na turniru. Ali to je sistem i to je pravi trener. Čovjeka od 20 minuta zamijenio je netko drugi, primjereniji matchupu, no identitet nije patio.

Drugu četvrtinu bolje su otvorili Španjolci i to zbog energije Sastrea koji je dosta dobro namučio Dragića i onemogućio ga u kreaciji, plus je pogodio jednu otvorenu tricu. Španjolska se preko Willyja Hernangomeza i njegovih poena oko obruča približila na samo 4 minusa pa Kokoškov vraća Dončića koji odmah zabija dvije trice i drži dovoljan razmak.

Krajem te druge četvrtine odigrali su Slovenci još jedan njihov napadački specijalitet, a to je visoki pick and roll čija je meta opet bio Pau. Visoki pick and roll uglavnom igraš kada imaš jako opasnog beka kreatora koji se može dignuti iz driblinga i potegnuti tricu, a na suprotnoj strani je netko poput Paua – spori, tromi centar. High pick and roll recimo u NBA ligi najčešće igraju Trail Blazersi upravo zbog kvaliteta Damiana Lillarda i C.J. McColluma da se odmah nakon picka dižu na šut. U ovoj situaciji opet imamo Dončića i Vidmara protiv Gasola:

Gasol je dolje zapeo u nekom bloku pa ni ne stiže na vrijeme izaći dublje prema perimetru. Srećom je San Emeterio dobro navigavao kroz blokove, riskirao ispod bloka, a na kraju je Pau opet zaplivao jer je bespotrebno izašao prema Dončiću kada je uz njega San Emeterio, a loša je reakcija i Marca na strani pomoći (upozoravam da je u korneru šuterski specijalac Zagorac, i naravno da nije tu bez razloga nego baš zato da bi okupirao Marca).

Treću četvrtinu Scariolo iz nekog razloga počinje sa Sastreom i San Emeteriom uz Rubija na perimetru. Valjda je htio dobiti još na obrani, ali očito nije razmišljao o drugoj strani parketa gdje otvaraju s neuspješna dva pokušaja izolacije na niskom postu za Paua, iz čega su im sijevnule dvije kontre i Slovenci se opet odvajaju. Dragić i Dončić su opet razigrani, a probudio se i Randolph koji stavlja tricu za tricom. Jedna od njih je bila ova:

Pau kao tipična petica stoji duboko u reketu iako treba čuvati Randolpha na trici. Dragić prepoznaje situaciju, Randolph na vrijeme širi, a Pau, naravno, kasni.

Ovo su klasične slovenske revolveraške akcije. Ubojiti su u tranziciji jer imaju Dragića i dovoljno atleta, plus Dončića koji je odličan skakač, ball handler, dodavač i finišer što je opako oružje u tranziciji. Na postavljene napada Slovenija osim standardnog pick adn rolla ima taj luksuz da imaju i sekundarne, pa čak i tercijarne kreatore koji mogu kreirati šansu za koš. Evo jedne takve situacije:

Dragić vuče tranziciju (pogledajte kako se Gasoli sporo vraćaju) i to je prvi napad. Drugi napad je pokušaj 2 na 2 igre Dončić-Vidmar koji nije prošao, pa lopta ide i treći put u potrazi za novim rješenjem. Sada Randolph napada driblingom Paua (opet obratite pozornost da bez obzira tko napada u Sloveniji 4-out formacija je postojana), Vidmar je odlično postavljen uz liniju, Rubio mu ne može ništa, Marc pomaže bratu i to je kraj priče. Školski od strane Slovenaca.

Pošto se nisam (nažalost) puno bavio Slovenijom na ovom EuroBasketu evo još jednog njihovog uigranog napadačkog seta za postavljenu obranu protivnika. Akcija je za Prepeliča:

Pažnju treba obratiti na Prepeličev potez prije nego dolazi po loptu i diže se na šut. Postavio je backscreen Orioli da bi tobože oslobodio Zagorca koji treba utrčati prema obruču. To je zbunilo Juancha Hernangomeza koji zatvara tu akciju a da nije ni svjestan da je to samo mamac, a prava akcija je upravo za Prepeliča. Prepeliča koji igra sjajan turnir. Izvrstan šuter koji zna napasti i iz picka. Nego, Kokoškovu zbog ovakvih akcija tijekom utakmice, zbog akcija nakon timeouta i svega ostalog što je prezentirao čiste petice. Strašan trener koji je donio NBA štih na Euro parkete. Ovo što Slovenija igra je NBA igra, akcije su iz NBA lige, stil je također od tamo. Za to vrijeme, bivši hrvatski NBA igrači koji su sada u vrhu Saveza tvrde kako je NBA cirkus i ništa ne valja.

Da završim ipak sa Scariolom. Frajer tijekom trećeg perioda gubi više od 10 poena razlike ali i dalje igra s dva klasična centra. Četvrtu četvrtinu je počeo konačno s Junachom na 4, ali i zonskom 2-3 obranom što su Slovenci, očekivano, odmah kaznili tricom.

Ne mislim da je ovo kraj jedne španjolske generacije. Pau, Navarro i kompanija već 4-5 godina najavljuju da je baš „ovo“ natjecanje njihovo zadnje pa se svaki put pojave na idućem. Španjolci i dalje imaju alate da budu jaki, u vrhu, ali i njima treba novi ideolog. Ovo što je Scariolo radio tijekom turnira bilo je skandalozno. Gurali su tijekom prvenstva po prirodi inercije, na račun toga što imaju braću Gasol i još nekoliko dobrih igrača. Igrali su u lošoj grupi, lako porazili Turke u prvoj nokaut fazi, ali već protiv Njemačke vidjelo se protiv kakvih ekipa će imati ozbiljnih problema. A onda je došla Slovenija – Njemačka na steroidima. Istina, nedostajao je Alex Abrines, swingman koji bi donio produkciju s perimetra, ali to i dalje nije dovoljno opravdanje za lošu igru i loše vođenje momčadi.

Slovenci su pravo osvježenje na turniru. Trebala je europskoj košarci još jedna ovakva momčad koja će razdrmati stari i uobičajeni odnos snaga. Igraju prekrasno, Dragić je za mene MVP turnira kako god odigrao finale i koji god ishod bio. Dončić je sljedeća „velika stvar“, nadam se i Kokoškov.

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

    Ostavite komentar