X`s and O`s: RoCo ili DaŠa?

X`s and O`s: RoCo ili DaŠa?

(Otvaranje NBA kampova simbolično označava ulazak u NBA sezonu. Eto onda idealne prilike da se nakon EuroBasket avanture opet vratimo na NBA teme, ali i da se vrati naziv kolumne koja je pokrenuta u studenom mjesecu prošle godine. Što je sve do sada obrađeno u X`s and O`s pričama pogledajte ovdje.)

Navijači Sixersa s dobrim razlogom nestrpljivo iščekuju početak nove NBA sezone. Mislim, ne samo oni novopečeni tifosu Oklahome, i ti dakako, ali malo tko je propatio zadnjih godina kao fanovi Philadelphije. De facto, živjeli su, nadali se i veselili od drafta do drafta. Regularnu sezonu gotovo da i nisu morali gledati zbog Procesa – postupka koji kaže da moraš biti loš da bi bio dobar, da moraš izgubiti tonu utakmica da bi se sutra imao čemu nadati. Ne, ni navijači Netsa istraumatizirani ludorijama Billyja Kinga i Mikhaila Prokhorova, ni navijači Lakersa svjedočeći bitkama za prijestolje zadnjih godina, nisu prošli golgotu kakvu su prošli fanovi Sixersa.

Došla je godina kada bi momčad trebala doživjeti ozbiljan rezultatski uzlet i naplatiti sve godine tavorenja na dnu lige pod paskom bivšeg GM-a Sama Hinkieja. Hinkie je ostavio dobru ostavštinu u vidu mladih igrača draftiranih za vrijeme njegove (straho)vlade, ali i resursa u obliku pickova koje je materijalizirao novi GM Bryan Colanglelo. Budućnost franšize izgleda sjajno na papiru. Imaju tri mlada igrača – Joela Embiida, Markellea Fultza i Bena Simmonsa koji bi uskoro mogli voditi ekipu, pa čak i do titule, zašto ne. U realnosti, stvar je na staklenim nogama, doslovno, zbog ozljeda koje su mučile ili muče Embiida i Simmonsa, tako da o Sixersima i ne znamo previše. Glavne vedete su nam upitnici jer su igrali malo ili nikako protiv profesionalaca, a upitnik nam je i Brett Brown. Doista, postoji li veća trenerska enigma u ligi od Browna? Većini trenera možemo dodijeliti epitet dobrog, lošeg ili osrednjeg, prema nekakvim vlastitim subjektivnim mjerilima, ali kakav je Brown trener? Sjećate li se uopće tko je bio njegov prethodnik na klupi? Da pomognem, bio je to Doug Collins u sezoni 2012/13, a Brown je od tada pa do danas, kao kolateralna žrtva Procesa, ostvario omjer od 75 pobjeda i 253 poraza u NBA ligi.

Nova sezona idealna je prilika Brownu da se dokaže. Ima hrpu talentiranih klinaca, veterana i raznovrsnih opcija u momčadi za slagati igru. Nećemo ovom prilikom raščlanjivati u detalje stil kojim će momčad igrati, ali ćemo se zato pozabaviti dosta zanimljivom bitkom za startnu petorku između Darija Šarića (DaŠa) i Roberta Covingtona (RoCo).

Jedno mjesto u startnoj petorci Sixersa je upražnjeno, a to je pozicija krila. Kada su svi igrači zdravi i idealan je kontekst onda bi startna petorka Sixersa trebala izgledati ovako:

POZICIJA IGRAČ
G Fultz
G Redick
F Simmons
F Šarić/Covington
C Embiid

Fultz kao novo veliko ime neprikosnoven je na jedinici, baš kao i skupo plaćeni Redick, jedan od najboljih šutera u ligi. Simmons, prvi pick drafta iz 2016. trebao bi imati na početku garantirano mjesto na jednom od krila, dok je Embiid, glavni igrač ove momčadi oko kojeg će se vrtjeti većina akcija, neupitan na centru. Opet naglašavam – kada je sve idealno. Ostaje pitanje, tko uz ovu jezgru od 4 igrača više odgovara ekipi – Šarić ili Covington?

Šarić je lani imao solidnu rookie sezonu u ulozi kojoj se ni sam nije nadao. Simmons nije igrao, Embiid je odigrao samo 31 utakmicu, pa je Dario dobio ključeve ekipe da pokaže što zna. Uglavnom je oscilirao  u igrama, od jako dobrih pa do jako loših, kao svaki igrač pokazavši da još mora raditi na svojoj igri. Njegove najveće kvalitete su igra u tranziciji nakon uhvaćenog skoka, razigravanje s visokog posta ili kao sekundarni kreator, i energija koju donosi na parket. Najveće mane su mu nedostatak eksplozivnosti i loše šuterske brojke. U ničemu nije bio spektakularno dobar, ali pokazao je naznake da može biti odličan glue guy igrač koji će ekipi pomagati u svakom segmentu igre.

Covington na drugoj strani je već odradio 4 ligaške sezone, i on je onaj tip igrača pored kojeg možemo staviti oznaku „3&D“. Dobro, ovo „3“ je lani bilo dosta upitno, ali ovo „D“ zato nije. Covington je defanzivna zvijer u nastajanju s 206 cm visine i čak 218 cm raspona ruku, odlična atleta koja može braniti obje krilne pozicije, preuzimati na picku ili pomagati sa slabe strane. RoCo je lani bio 11. najbolji kradljivac lopti u ligi, a protivnici su Sixersima ubacivali čak 7,5 poena (na 100 posjeda) više kada bi sjeo na klupu.

Možemo pogledati gole brojke kod obojice:

IGRAČ MIN PG PTS FG% 3P% FT% REB AST
Covington 31 12,9 40% 33% 82% 6,5 1,5
Šarić 26 12,8 41% 31% 78% 6,3 2,2

Velikih razlika u ovim rudimentarnim brojkama nema. Covington je igrao nešto više i 84% vremena na parketu je odradio na niskom krilu, a 14% kao visoko krilo. Šarić je igrao manje i uglavnom je igrao visoko krilo (89%), nešto manje nisko krilo (10%).

Pogledajmo i što kaže napredna statistika:

IGRAČ PER USG TS EFG NET RATING
Covington 13,2 19,2 53% 49% -3,5
Šarić 12,8 24,6 50% 46% -7,2

Napredne brojke nam ukratko govore da je Šarić imao za 5% veću potrošnju (uzeti šutovi, izgubljene lopte) napada Sixersa kada bi bio na parketu u odnosu na Covingtona, pa mu zato donekle i možemo oprostiti nešto lošije šuterske brojke. Ali isto tako, Sixersi su s Covingtonom ostvarivali bolju koš razliku nego sa Šarićem. Obojica su u minusu što je rezultat negativnog konteksta i loše ekipe za koju su igrali.

Čini se da je po brojkama dosta teško napraviti distinkciju između ove dvojice i presuditi prema lanjskoj sezoni tko bi trebao biti starter. Brojke su li-la, tu negdje. Sigurno je da se ni Brown neće bakćati brojkama kada bude donosio odluku tko je peti starter nego će kao i svaki trener pogledati ostatak petorke i procijeniti tko je vještinama komplementarniji udarnoj jezgri. Za mene tu velike dileme nema, to je Covington, evo i zašto.

Prvo pogledajmo tko okupira prvu krilnu poziciju, to je Ben Simmons, dečko od 208 cm koji po potrebi može igrati i nisko i visoko krilo. Ako će Brown pratiti moderne trendove onda bi Simmons trebao biti centarski partner Embiidu. Simmonsov forte je igra s loptom, kreacija i razigravanje momčadi. Toliko je dobar dodavač bio na koledžu i srednjoj školi da nije isključena opcija da ga Brown bude koristio i u postavama bez nominalnog razigravača pa će on dobiti tu dužnost. Minus mu je šut, u 33 utakmice za LSU u svojoj jedinoj koledž godini šutnuo je samo 3 trice. Zabio je jednu. Simmons je velika nepoznanica jer ga nismo vidjeli na djelu među profesionalcima pa ne znamo koliko uspješno svoje talente može prenijeti na ovaj level, i koliko je uspio popraviti šut.

Ukoliko Simmnos starta na poziciji 3, onda je Šarić gotovo siguran kao četvorka. Dobra stvar kod ovog dvojca je što bi s njima Brown imao tonu kreacije, atraktivni asisti bi letjeli na sve strane, igralo bi se dosta tranzicije i high-low igre s Embiidom. Minus kod kombinacije Šarić-Simmons je defanziva na perimetru jer je upitno može li Simmons čuvati niska krila, Šarić zbog malog raspona ruku i nedostatka atleticizma ima problema u obrani s obje krilne pozicije protivnika. Drugi minus je nedostatak spacinga. Šarić je kao što smo vidjeli gore užasno šutirao tricu u prvoj sezoni, Simmons dolazi u NBA s pedigreom ne-šutera. Mislim da ne treba posebno apostrofirati koliko spacing i trice igraju važnu ulogu u današnjoj košarci. Još ako ti je udarna napadačka opcija centar koji voli napadati iz izolacija i posta problem je tim veći. Dobro, neke ekipe imaju mehanizme kako doskočiti i ovome problemu. Zapravo, jednostavno je. Momčadi bez šuterskog arsenala moraju igrati dobru obranu da bi ostvarili rezultat. Ako će Simmons i Šarić dobiti većinu minuta kao dva krila zajedno na parketu to će biti problem postići.

Covington je puno primjereniji uz Simmonsa. Em je nešto bolji šuter, em je daleko najbolji obrambeni igrač na perimetru kod Philadelphije. Ovakva obrambena klasa ti treba u petorci kada su ti na 1 i 2 Fultz i Redick. Prvi je rookie, drugi je solidan obrambeni igrač ali ne radi razliku na tom dijelu parketa (da ne kažem da je zahvalan SISTEMSKI obrambeni igrač). Simmons također neće biti prevaga u obrani, što znači da ti osim Embiida treba još jedan igrač u petorci koji će držati obranu. S Embiidom u reketu, Covingtonom na perimetru, obrana Sixersa je sigurna. Barem ova individualna, vidjet ćemo kako će izgledati kao tim. Covington je lani imao nešto lošiju šutersku sezonu, ali s više talenta oko sebe ove godine, s manjom odgovornosti, trebao bi se vratiti na neke prihvatljive postotke. U prve tri sezone u ligi trica mu je uvijek bila iznad 35%.

Covington kao peti starter, a Šarić kao šesti igrač idealne su role za oba igrača i savršeno odgovaraju ostatku momčadi. Kao što sam naglasio, Covington donosi obranu na perimetru i tricaški raspon, samim time spacing za Embiidovo finiširanje, te Fultzovu i Simmonsovu kreaciju.

Šarić u roli šestog igrača je poželjna smjernica za njegovu karijeru. Navikli smo da su šesti igrači uglavnom neki gunneri s klupe, tipa Jamal Crawford, Lou Williams, Eric Gordon i slično. Zanimljivo, zadnji Šesti igrač godine koji nije bio instant strijelac s klupe nego ultimativni glue guy bio je Lamar Odom, igrač sličnog profila kao Šarić. Šarić nije gunner, nije strijelac, ali može biti Odom za Sixerse – all-round krilo preko kojega možeš vrtjeti akcije i koji će u svakom segmentu igre pridonositi. Nešto kao Andre Iguodala za Warriorse, koji u Oaklandu nema brojke „boli glava“ ali donosi kompletan set vještina i ekipa s njim igra sjajno.

Te Šarićeve all-round vještine ekipa treba iskoristiti, a nigdje one ne bi više došle do izražaja nego protiv drugih postava. Stavi Šarića da igra sa starterima i nećeš vidjeti ni pola talenta koji ima jer previše je „gladnih usta“ koje treba „nahraniti“, a Šarić bi u hijerarhiji bio tek četvrti – iza Embiida, Fultza i Simmonsa. Dario zna igrati  s loptom, korisniji je s njom nego bez nje, ali lopta treba i Fultzu, Simmonsu i Embiidu. DaŠa bi s njima bio pretvoren uglavnom u promatrača i stretch četvorku. Kao šesti igrač koji će vrijeme provoditi bez Simmonsa i Embiida recimo Šarić će imati više prostora za kreaciju i za uzimanje šutova, tu bi njegova igra trebala klikati na svim cilindrima.

Oko njega na viskom krilu se može posložiti dobra druga petorka. Dario već ima razvijenu kemiju s nekoliko suigrača – playom T.J. McConnellom, visokim igračima koje hrani na zicerima Jahlilom Okaforom i Richaunom Holmesom. Ubacimo tu još Nika Stauskasa, Justina Andersona, Timothea Luwawua, veterana Jerryda Baylessa, novajliju Furkana Korkmaza, i Brown će oko Šarića moći posložiti finu petorku.

Jedna takva bez startera mogla bi biti McConnell-Stauskas-Luwawu-Šarić-Holmes. Ipak, vjerojatnije je da će Brown koristiti i ponekog startera uz Darija, potencijalno Fultza, kojemu kao rookieju treba minuta da pokaže kvalitetu i navikne se na intenzitet igre u NBA ligi kroz kaljenje protiv drugih postava. Ovoj gore petorci nedostaje poena jer nitko osim Stauskasa nije takav tip igrača da može ući u dobru seriju, pa bi im Fultz dobro došao na jednoj od bekovskih pozicija.

Na drugoj strani, korištenje Covingtona protiv drugih postava je nekako besmisleno. Njega od starta treba koristiti protiv najjače petorke protivnika i najopasnijih strijelaca. Uvoditi njega u igru s klupe kada odmaraju na primjer LeBron James ili Kawhi Leonard nema nikakvog smisla. Odmah želiš da RoCo čuva ovakve tipove igrača.

Možda je cijela ova priča tko bi trebao biti peti starter u Philadelphiji i bespotrebna. Pričam konstantno o idealnom kontekstu, a on najčešće neće biti takav. Simmons se vraća nakon godine pauze, Embiida je potrebno dozirati, kamp je počeo a on još nije spreman za igru. Obojica će propustiti dosta utakmica zbog odmora, mjera opreza i vjerojatno ih nećemo gledati na back-to-back utakmicama. I Šarić i Covington će tijekom sezone imati različite role, počinjat će utakmice ili će ulaziti  s klupe. Kažu da nije ni bitno tko je starter nego tko završava utakmice. Što je dosta sumnjivo rezoniranje jer niti jedan trener si ne želi dopustiti crne rupe u igri, a da bi netko završavao utakmice u zadnjim minutama trebaju ti postave koje će omogućiti da se u clutchu boriš za pobjedu. To sigurno nećeš ostvariti ako „nije bitno tko starta“.

Pitanje RoCo ili DaŠa nije pitanje tko je bolji igrač, Covington ili Šarić. Znamo svi da ne igraju imena na dresu, kao i to da startersku jedinicu ne čini uvijek petorica najboljih igrača, nego petorica koji si odgovaraju vještinama i imaju najmanje minusa u svojoj igri. U slučaju Sixersa, peti starter bi trebao biti Covington, dok Šarića gotovo sigurno čeka rola šestog igrača. Obojici će Brown s ovako podijeljenim ulogama maksimizirati potencijal i talente, a to je ono najvažnije.

(DaŠa nije Šarićev nadimak nego autorova umotvorina zbog anksioznosti koja se javlja kod potpisnika ovih redova kada čuje Šarićeve prave nadimke Šiši (zar je pas?) i Homie (kako? Homo?). DaŠa je korišteno samo za potrebe efektnog naslova i nerviranja čitatelja, ljubitelja Šišija i Homieja.)

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

1 Comment

Ostavite komentar