X`s and O`s: Robert Covington experience (Wolves-Rockets)

X`s and O`s: Robert Covington experience (Wolves-Rockets)

U novoj X`s and O`s ediciji kroz video primjere analiziramo utakmicu Wolvesa i Rocketsa odigranu u ponedjeljak, s posebnim naglaskom na obranu Minnesote.

Prije nego prijeđemo na stvar dobro je osvrnuti se na kontekst. Od odlaska Jimmyja Butlera iz Wolvesa 12. studenog ekipa je odigrala 11 utakmica i pri tome ostvarila omjer 8-3. Od 11 utakmica 9 ih je bilo kod kuće i Wolvesi su ih dobili 6, a u gostima su odnijeli 2 pobjede. Pobjeđivali su Netse, Pelicanse, Blazerse, opet Netse, na drugoj večeri back to backa Bullse, Cavse, Spurse i Rocketse. Respektabilni skalpovi, rekao bi. Izgubili su od boljih ekipa: Grizzliesa, Nuggetsa i Celticsa.

Od Butlerovog odlaska, i dolaska Darija Šarića i posebno Roberta Covingtona, u ova 23 dana i 11 utakmica Wolvesi su napravili veliki defanzivni iskorak što je samo po sebi čudno jer su upravo izgubili najboljeg defanzivca. Barem na papiru. Od starta sezone 16. listopada pa do Butlerovog odlaska Vukovi su imali drugi najgori defanzivni rejting. Primali su 114,3 poena na 100 posjeda. Gori od njih bili su samo bespomoćni Cavsi sa 114,4 poena na 100 posjeda.

Stvari izgledaju bitno drugačije sada bez Butlera i s Covingtonom u startnoj postavi. Od 12. studenog do 5. prosinca Wolvesi imaju 3. najbolju obranu lige. Dopuštaju fantastičnih 101,2 poena na 100 posjeda i samo su Oklahoma i Indiana ispred njih.

Što se dogodilo?

Pa najvažnija stvar je pronađena momčadska kemija. Butlerovim odlaskom nestao je i remetilački faktor u ekipi. Svi igrači koji se danas pojavljuju u rotaciji igraju punom snagom, požrtvovno i trude se. Zatim, veliki broj igrača počeo je igrati defanzivu u skladu sa svojim mogućnostima, tu prvenstveno mislim na Karla-Anthonyja Townsa i Andrewa Wigginsa koji su bogomdane atlete i nema razloga da obrana na parketu s njima pati ako su se spremni spustiti u defanzivni stav. Treće i vrlo važno, Butlera koji se nije ni trudio igrati obranu zamijenio je Covington i u rasponu od 20 dana postao jedan od glavnih kandidata za DPOY nagradu. RoCo ima +9,7 net rating kada je na parketu, najbolju koš razliku na 100 posjeda od svih igrača Wolvesa (drugi je Šarić s +8,6, što nas zasad dovodi do zanimljivog zaključka: Sixersi su dobili boljeg igrača, ali su i Wolvesi itekako profitirali. Gubitak talenta ne znači uvijek i pad u rezultatskom smislu).

Idemo sada vidjeti što se događalo na utakmici. Radi lakšeg praćenja većina video materijala je poredana kronološki.

1.Q.

Krećemo odmah s Townsom koji ni u svojoj četvrtoj sezoni nije uspio skužiti defanzivne koncepte, a igra na najvažnijoj defanzivnoj poziciji. Towns se trudi i borben je, ali nekad želi previše i pri tome mislim da mu se često događa da želi blokirati svaki šut umjesto da zadrži poziciju. Iz toga proizlaze faulovi i napadački skokovi protivnika. A nekad je jednostavno loše pozicioniran i nema koncentracije.

Igrače u obrani dijelimo na one koji MOGU, ZNAJU i ŽELE. Towns MOŽE igrati obranu jer ima za to atletske i fizičke predispozicije, ŽELI jer je dok gledate utakmicu jasno da se trudi, ali problem je ovo ZNA jer je u njegovoj obrani previše krivih odluka.

Evo bespotrebnog pokušaja blokiranja i lošeg pozicioniranja gdje zaboravlja šutera u korneru:

Wolvesi su u prvoj četvrtini i skoro kroz cijelu utakmicu Rocketsima dopuštali gomilu laganih poena kroz tranziciju. Igrači se presporo vraćaju u obranu ili loše preuzimaju i štite leđa jedni drugima:

Prvo se Towns jako sporo vraća u obranu, a nitko ne pokriva Clinta Capelu; onda opet ista stvar gdje je Jeff Teague vrlo neodgovoran jer dopušta Capeli da mu dođe iza leđa; i treće Towns opet kasni, a Taj Gibson i Covington nisu dobro preuzeli igrače u desnom korneru pa Eric Gordon ostaje sam.

Brojke nam kažu da Wolvesi uopće nemaju problema s defanzivnom tranzicijom. Šesta su najbolja tranzicijska obrana i sedma najbolja obrana kod zatvaranja tranzicije kada protivnik uhvati defanzivni skok. Ne znam što im se događalo u ovoj utakmici, ali Tom Thibodeau je sigurno bio na rubu živčanog sloma.

Wiggins je jedan od onih igrača koji je neprepoznatljiv u zadnje vrijeme. U pozitivnom smislu. Igra izvrsnu obranu, probija se kroz blokove, čuva sve pozicije od 1 do 3 i konačno je njegov atleticizam kvalitetno upogonjen. Počeo je loše i u prvoj akciji gdje je ostao u single side tag situaciji nije dobro reagirao. Capela je zakucao bez da je Wiggins došao na pomoć, ali je zato to brzo popravio u sljedećoj situaciji:

Natrag na Townsa. Njegovi napadački potencijali su beskrajni. Rocketse je uništio napadanjem mismatcheva koji su kreirani time što su Rocketsi standardno sve preuzimali. Izvrstan je šuter, roller, poper, neman u postu. Njegov upside ovisi isključivo o tome može li popraviti defanzivu. Ako može onda je to TOP 5 igrač lige u budućnosti, ako ne TOP 10, što opet nije loše. Međutim, nikako nisam fan njegovog košarkaškog IQ-a. Pokazao sam gore dva primjera za defanzivu, a evo i situacije u napadu:

Dakle Wolvesi su krenuli u brzi ulazak u akciju, Towns kao trailer dolazi iz pozadine i ima čistu šansu za potpuno otvorenu tricu jer je Nene duboko u svom reketu. Ali umjesto da uzme tu tricu on ide tamo gdje je najtvrđe i još pri tome pokušava eurostep protiv igrača koji mu nije ni blizu. Offensive foul!

2.Q.

Stvari ne idu bolje za Wolvese ni u drugoj četvrtini u kojoj su Rockesi nabili razliku iako su na parketu za Vukove Derrick Rose, Tyus Jones, Covington, Šarić i Gorgui Dieng. Ta postava ima net rating od +26,8 ove sezone i Wolvesi kroz nju doslovno rade razliku u parnim četvrtinama. Počinjemo s Roseovom krivom rotacijom:

Njegova ideja je plemenita, ali košarkaški potpuno kriva. Jones i Dieng su udvojili Paula na picku i Šarićev je zadatak da ovdje iz lijevog kornera „tagira“ Capelu. Zašto Šarić? Zato što je Chris Paul u situaciji da puno lakše doda loptu u desni korner Gordonu, ili lijevi wing Jamesu Ennisu. Nikada se ne rotira s igrača koji je one pass away, rekli bi Amerikanci, od lopte. Najteže dodavanje za Paula u ovoj situaciji je upravo ono za Danuela Housea u lijevi korner i zato Šarić mora „tagirati“ Capelu, a ne Rose. Ispravno bi bilo tako: Šarić na Capelin roll, Rose ostaje na Ennisu, ako Capela pošalje loptu prema Houseu Rose rotira u taj korner, a Dieng na Ennisa.

Defanzivna tranzicija ne funkcionira Minnesoti ni u drugoj četvrtini. Jedan od razloga je što love napadački skok i prečesto im puno ljudi ostaje iza lopte kada Rocketsi uhvate defanzivni skok:

U prvoj situaciji i Dieng i Šarić su iza lopte ili u njenoj ravnini, a u drugoj čak 4 igrača Minnesote stoje u reketu ili oko njega kada P.J. Tucker dođe do lopte, i tek je Wiggins kvalitetnom povratnom trkom spasio stvar.

3.Q.

Početak treće a opet stari problemi Wolvesa. Dopuštaju jeftine poene Houstonu. Sada je Covington krivac koji ima tendenciju raditi denial na igraču i loviti ukradene lopte što su Rocketsi iskoristili ovaj put:

Tu je i standardna boljka u ovoj utakmici defanzivna tranzicija do koje sada dolazi i nakon što Wolvesi zabiju koš:

Stvari se rezultatski počinju mijenjati kada su barem zaigrali 1-na-1 obranu i zaustavili izolacije Paula i Hardena. Ovdje je Wiggins u akciji:

4.Q.

Rocketsima je stao i šut, a Wolvesi su se raspucali. Jednom kada su počeli ubacivati trice i nije bilo potrebe da idu na skok Houston je ostao bez šanse da nakon promašaja Vukova lovi tranziciju.

U četvrtoj smo konačno dočekali i Covingtona koji je početkom četvrtine izdominirao i pod kontrolu stavio cijeli napad Rocketsa:

Prva situacije je njegov trademark potez koji bi se mogao uskoro i nazvati po njemu – Covington. Čovjek ima superbrze ruke i sjajan osjećaj za steal, a ove situacije su mu specijali. Paul je krenuo na ulaz nakon Capelinog screena, Rose ide preko, Dieng je u zoni, ali Covington je ključ. Spušta se s Gordona i radi takozvani reach nakon čega Paul gubi dribling i mora uzeti loptu s dvije ruke. Covingtonov reach sam nedavno spominjao u threadu na Twitteru.

U drugoj situaciji opet su na djelu njegove superbrze ruke jer je izbio loptu Capeli u postu i natjerao Paula na težak šut iz kornera.

To nije bio kraj. Covington je imao još dvije sjajne reakcije kojima je slomio napad Rocketsa:

Briljantno čitanje igre, prikradanje iz pozadine i blokiranje čistog zicera. A onda i fantastična 1-na-1 obrana protiv Paula kojom ga je natjerao na izgubljenu loptu. Rezultat je već 91:82 za Wolvese.

Inače, obrana Wolvesa je bolja za čak 16 (!!!) poena na 100 posjeda kada je Covington na parketu. S njim na parketu dopuštaju 101 poen na 100 posjeda, bez njega 117… Mislim da je Thibodeau dobio novog najdražeg igrača.

Njegov pristup poslu pokrenuo je i druge. Pa tako i Tyus Jones krade jednu loptu Paulu, a KAT ovaj put odlično čita igru i ne skače na prodor Gordona nego strpljivo čeka:

Na kraju je i Wiggins imao dobru defanzivnu tehniku stuntinga. To je detalj, naoko nevažan, ali pokazuje koliko su Wolvesi napredovali u odnosu na početak sezone i koliko dobru obranu mogu odigrati ako su koncentrirani:

Hardenovim cutom prva linija obrane (Teague) se srušila pa Towns i Gibson idu zatvarati sredinu. Tucker odlazi u korner, a Gordon je na desnom wingu. Wiggins se dobro pozicionira između njih i onda radi STUNT – lažira pokret kao da će ići zatvoriti Tuckera, a zapravo mu je namjera samo natjerati Tuckera da odgodi šut, da se Gibson vrati na njega, a on da se vrati na Gordona. Mogao je i bez ovog kockanja i pokušaja steala, ali hej, Robert Covington experience se širi čoporom poput virusa.

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

    Ostavite komentar