X`s and O`s: Milwaukee-Boston

X`s and O`s: Milwaukee-Boston

Ako još niste pogledali utakmicu Bucksa i Celticsa odigranu u četvrtak, a želite umirati od košarkaške ljepote – nemojte je ni paliti. Ako vas je All-Star pauza pak izludila i treba vam najava masakra koji će se u playoffu dogoditi na Istočnoj obali – tada je to utakmica za vas.

U neizvjesnoj završnici Bucksi su obranili domaći teren i slavili 98:97, na krilima dobre obrane i Giannisa Antetokounmpoa koji je ubacio 30 poena (11/19 šut) uz 13 skokova i 6 asistencija. Obje momčadi su iz igre šutirale ispodprosječno za svoje standarde: Bucksi 42% (prosjek sezone – 48%), a Celticsi 38% (prosjek sezone – 46%).

To su nam dobri pokazatelji intenziteta kojim je utakmica odigrana. Nije bilo praznog hoda, odmaranja i tek usputnog postizanja pune radne temperature. Obje ekipe su se od starta spustile u rudnik zvan obrana i počele kopati. Što je zapravo bilo i očekivano s obzirom na njihovu reputaciju – Bucksi su prva obrana lige, Boston peta.

Za potrebe ove taktičke analize utakmice važno je naglasiti na kojim konceptima počiva obrana i jednih i drugih.

Milwaukee je obrana koja dopušta najmanje napadačkih skokova u ligi, najmanje faulira te dopuštaju najmanje pokušaja na obruču, i protivnici imaju najslabiju realizaciju protiv njih na obruču. Zanimljivost je kod Bucksa da čak 36% svih šutova protivnika su trice. Nitko u ligi ne dopušta više šutova s perimetra od njih a po realizaciju suparnika s trice su tek 19. obrana lige. To nam je ipak samo pokazatelj koliko su moćni u zaštiti obruča i da s trice preuzimaju koncepcijski rizik. Visokog igrača u obrani pick and rolla/popa drže u zoni, igraju s dosta pomaganja iz vani prema unutra, šalju udvajanje ako treba i protivničke bekove usmjeravaju prema svojim centrima.

Bostonova peta obrana lige sjajna je u generiranju ukradenih lopti (6. u ligi), ne dopuštaju pokušaje na obruču (5. u ligi), imaju drugu najbolju obranu na halfcourt, 10. najbolju obranu tranzicije u ligi. Zanimljivo je da nakon Bucksa upravo oni dopuštaju najviše pokušaja s perimetra, ali to brane puno bolje od Milwaukeeja dopuštajući samo 34% realizacije što je 5. najbolji učinak lige. Za razliku od Bucksa Kelti puno više preuzimaju, aktivniji su u presingu na loptu a najvažniji defenzivni koncept im je zatvoriti ulaz suparniku gomilanjem tijela oko reketa.

Sada kad smo se upoznali s defenzivnim idejama i konceptima kod obje momčadi možemo se posvetiti nekim detaljima s utakmice koji su usko vezani uz to što Bucksi i Celticsi igraju u obrani.

Sistemski feleri ili trenerski izbor?

U prvoj utakmici između ovih suparnika odigranoj početkom studenog Boston je dobio Milwaukee zahvaljujući inspiraciji svojih šutera s perimetra. Boston je tada ispalio čak 55 trica, zabio 24 (u četvrtak 14/40). I u toj utakmici je bilo vidljivo da Milwaukee ima problema s branjenjem visokih šutera kroz pick and pop igru jer svog centra, pa čak i krilnog centra ostavljaju bliže reketu nego perimetru. Od tada se to potencira kao sistemska mana Bucksa koju su Kelti i u ovoj posljednjoj utakmici eksploatirali. Čak u obranu 2-na-2 nije morao biti uključen Brook Lopez, mogao je to biti Giannis ili netko treći:

Koliko se ovdje radi o sistemskom feleru a koliko o trenerskom izboru može se raspravljati, jer ipak Bucksi odlučuju da im je važno/važnije zatvoriti reket, a s perimetra što uđe, i to im je koncepcijski rizik. Taktika je legitimna i u potencijalnom playoff okršaju ovih ekipa ovaj detalj će igrati veliku ulogu.

Žele li se Bucksi prilagoditi? Mogu li? Prvo, ne žele, jer zašto bi dok imaju najbolju obranu lige, pa čak i dok dopuštaju najviše pokušaja s perimetra? Nešto moraš dati, oni daju tricu. Mogu li? Apsolutno. Čak su i imali sekvenci u trećoj četvrtini gdje su Giannis i Lopez zamijenili zaduženja. Giannis je preuzeo na čuvanje Ala Horforda, a Lopez Marcusa Morrisa:

Horford je mozak napada Bostona i imati aktivnijeg i bržeg defendera na njemu poput Giannisa svakako ima smisla jer može lakše nego Lopez izlaziti na njegov šut i može bolje switchati ako je takav dogovor. U tom slučaju Lopez nije na vjetrometini nego pazi na Morrisa, koji je uglavnom u korneru, i može se posvetiti help obrani kao što je sjajno zatvorio Kyrieja Irvinga u zadnjoj sekvenci videa.

Dakako, Boston ima counter za ovo: uključi Lopeza u pick igru tako da Morris postavlja blok. Mislim da bi s tim Bucksi ipak lakše preživjeli nego kada je Horford screener.

Tek treba vidjeti hoće li Mike Budenholzer možda na ovaj način iznenaditi u playoffu, a sinoć su nam Bucksi ukazali da i Celticsi imaju svog Lopeza, na neki način, a to je Horford. Horfordova rola u obrani Kelta je također svojevrsni sistemski feler/trenerski izbor. Evo o čemu se radi:

Horford u obrani Bostona ima važnu rolu korektora i help defenzivca što se može vidjeti po njegovom spuštanju u reket i zatvaranja prostora tamo gdje očekuje da će biti vatreno. Bucksi su to uočili i gotovo svaki put kada bi Horford krenuo negdje gasiti vatru kažnjavali su to pravovremenim dodavanjima i kreiranjem otvorenih šutova. Posebno dobar dodavač u ovim situacijama je Giannis koji je sa svojim ulazima glavni okidač koji pokreće Horfordovu help obranu.

Switch & Not to switch

Već sam u uvodu napomenuo da Kelti vole slobodno preuzimati. Opremljeni su za to gomilom atleta koje imaju na raspolaganju, dobro komuniciraju i šalju udvajanje ako negdje nastane mismatch.

Switchati protiv Bucksa ima svoje prednosti, ali i rizike. Prednost je svakako ta da im onemogućavaš da razviju svoju igru kroz slash and kick, napad im izbacuješ iz ritma i uništavaš tu matchup prednost koju im nosi Lopez sa svojim stretch kvalitetama.

Iz ovih primjera je to sve vidljivo. Bucksi su često ostajali bez ideje što i kako napasti nakon Bostonovog switcha nakon čega bi trebali krenuti u realizaciju mismatcha što ipak nije njihov forte. Napadanje iz izolacija je puno manje efikasan napad nego kada imaš slash and kick napad podržan spacingom i letačem Giannisom.

Milwaukee se morao prilagoditi i jednostavno napasti te mismatcheve što protiv Bostona i nije tako jednostavno upravo zbog fizičkih karakteristika njihovih igrača gdje i Morris, Horford, Marcus Smart, Jayson Tatum i Jaylen Brown mogu držati svoju poziciju protiv viših ili bržih igrača Milwaukeeja.

Giannis je očekivano bio najbolji u takvim situacijama. Najteže mu je bilo protiv Horforda protiv kojeg je šutirao 7/13. Protiv Smarta i Tatuma je bio na 2/3 realizaciji, Irvinga 3/5, Morrisa 1/3. Manje uspješna je bila druga opcija Bucksa Khris Middleton kojeg je Smart pošteno namučio i protiv kojeg je šutirao 2/5, a protiv Tatuma 0/3. Malcolm Brogdon je bio na 1/6 protiv Horforda, Lopez 0/4 protiv Morrisa, a Eric Bledsoe 0/3 protiv Terryja Roziera i Horforda.

Bucksi nisu uspijevali razviti svoju igru i svaki napadački posjed bio je ratna zona. Ali imali su Bucksi i svoje adute. Oni su u potpunosti zatvorili Kyrieja Irvinga, koji je doduše promašio dosta šutova koje inače zabija što ipak ne umanjuje dobar defenzivni plan Milwaukeeja. Bostonu komplimenti jer su i s neraspoloženim Kyriejem ostali u utakmici do kraja.

Kyrie je šutirao 9/27 iz igre i ostao je bez izvedenog slobodnog bacanja na utakmici.

Kao što možete vidjeti bekovi Bostona su ga sjajno pritiskali, jako dobro razbijali blokove i išli preko njih, a onda agresivno pratili Irvinga na ulazu, smetali mu s leđa te ga usmjeravali na svoje tornjeve. Bledsoe i George Hill također zaslužuju komplimente. Centri Bucksa su bili pametni, nisu faulirali, držali su dobru vertikalnost u zatvaranju. Da potpuno izbaci Irvinga iz ritma Budenholzer ga je odlučio povremeno i udvajati u izolacijama zbog čega se Kyrie morao rješavati lopte. To je dobra vijest za Milwaukee. Što je lopta manje u rukama Irvinga to je i manja opasnost.

Giannisov juriš

Utakmica je odigrana na 98 posjeda što je taman tempo Bostona kroz sezonu, prosječni ligaški tempo, i nešto sporije od onoga što igraju Bucksi. Dakle, pretjerane jurnjave nije bilo. Brojke nam kažu da su Celticsi zabili 17 poena iz tranzicije od čega je čak 14 bilo nakon izgubljenih lopti Milwaukeeja. Na drugoj strani Milwaukee je zabio 24 poena iz tranzicije, ali samo 2 nakon izgubljene lopte Bostona. Vrlo čudno, a evo o čemu se radi.

Boston je u startu utakmice imao dobar plan i znali su da ne smiju dopustiti Giannisu tranziciju. Nju je nemoguće u potpunosti ukloniti iz računice i Giannis će svoje uvijek iz trke zabiti, ali treba mu otežati u tome najčešće pravovremenim postavljanjem. Jer nije Giannis samo opasan u čistoj kontri ili polukontri, nego jako često Bucksi pokreću rani napad kako bi Grk iznenadio obranu. Boston se činio spreman za to u uvodu:

A onda su u trećoj i četvrtoj četvrtini Kelti počeli popuštati. Izgubila se disciplina u pravovremenom gomilanju tijela ispred Giannisa i oduzimanju pravaca koje on napada. Bucksi su počeli češće napadati kroz takozvani early offense i isplatilo im se.

Kao što možete vidjeti ovdje se ne radi o klasičnoj tranziciji nego o sekundarnoj, kada je obrana gotovo već kompletna iza lopte, ali nisu dobro postavljeni da bi zaustavili grčki uragan koji se probijao kroz njih, zabijao lagane poene i iznuđivao slobodna bacanja. U utakmici koja je završila 98:97 primiti ovoliko jeftinih poena je previše.

Bila je ovo dobra „playoff“ utakmica koja je opet bespotrebno na kraju pala u sjenu zbog sudačkih repova. Faul Middletona nad Morrisom u zadnjem napadu je očit, ništa manje očit nego moving screen Irvinga prije toga. Tako da nema smisla to potencirati kao nešto presudno i jednu dobru utakmicu svesti na jednu odluku sudaca. Suci su napravili najpametniju moguću stvar puštanjem igre jer takve stvari se u NBA-u ionako nikad ne sude kada je drama zadnjeg napada u pitanju.

Za kraj dvije digresije. Prvo, Bledsoe, Smart i Horford bi se trebali naći u jednoj od dvije All-Defensive NBA petorke. Sve ostalo će biti ruganje. Drugo, zaslužili smo ovaj dvoboj u playoffu. Ništa ne govori „7 utakmica“ kao duel Milwaukee-Boston.

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

    Ostavite komentar