X`s and O`s: Jake Layman Experience

X`s and O`s: Jake Layman Experience

Da bi zaokružio tekst koji upravo čitate preostalo mi je još samo da dodam statističku notu i provjerim brojke koje su me zanimale. Ulazim na statse od CTG-a i u tražilicu, ne dižući pogled s tipkovnice, upisujem „Jake“. Dižem pogled i imam što vidjeti. Dočekala su me blago rečeno ikonska prezimena vrijedna pitanja koje nosi barem 10 bodova na Hoopsterovom kvizu. Redom: Layman-Tsakalidis-Voskuhl. Jače od Bird-McHale-Parish, Jordan-Pippen-Kukoč i Saša, Tin & Kedžo.

Naviru sjetna sjećanja, fleševi box-scoreova i tada avangardne NBA Live grafike. Voskuhl je odradio 9 sezona u ligi od čega 4 u Sunsima bez značajnije uloge, uglavnom kao rezervni centar, a danas je broker specijaliziran za naftno tržište. Iakovos Tsakalidis aka Big Jake je Grk rođen u Gruziji (kakav combo!) sa 7 godina centarskog iskustva u NBA-u gdje je odradio epizode u Sunsima, Memphisu i Houstonu. Što danas radi nisam saznao, a možda i bolje da ne znam poslovne preferencije diva od 218 cm grčko-gruzijskih korijena.

Jake … Tko?!

Nego, da ne odlutam, nismo ovdje zbog evociranja uspomena nego da bi proslavili lik i djelo trećeg Jakea – Laymana.

Oprosti, koga???

Layman! Ili u slobodnom prijevodu s engleskog – laik. Krilo Blazersa u svojoj trećoj NBA sezoni igra najbolju košarku karijere, što vjerojatno znamo samo njegova mama, Terry Stotts, zagriženi fanovi Rip Cityja i ja. Vrijeme je da se glas o Laymanu proširi.

Kada se 2012. pojavio u Maryland Terrapinsima jedino po čemu je bio prepoznatljiv bila je duga valovita plava kosa kojom je navijačka sekcija Terrapinsa bila toliko opsjednuta da joj je u znak štovanja otvorila Twitter account. Layman je uskoro dobio nadimak Sunshine upravo zbog sjaja njegove kose koja mu ipak nije davala toliko snage kao što bi se možda očekivalo, tako da je Layman neuvjerljivo otvorio freshman sezonu. Podbacio je kao tricaš jer je s perimetra pogađao trice tek s 29,9% učinkovitosti, a iz srednje je na koledž došao s epitetom dobrog šutera.

Na Marylandu je odradio sve 4 sezone, u iduće tri znatno popravivši šuterske brojke. U posljednje tri godine koledža ubacivao je prosječno 11,9 poena, uz 5,3 skoka, 1,2 asista i 38% šuta s trice. Nisu nešto stani-pa-gledaj brojke, ali Layman je imao nešto što je intrigiralo skaute, a Draftexpress ga je pred izlazak na draft 2016. okarakterizirao kao igrača zanimljivih atletsko-fizičkih predispozicija, solidnog šutera i raznovrsnog defanzivca.

Na draftu ga 47. izborom uzima Orlando a onda odmah prosljeđuje u Portland. U Oregonu prve dvije sezone doslovno životari na rubu rostera i pravo je čudo kako ga se Blazersi nisu davno odrekli. U rookie sezoni odigrao je samo 35 utakmica i 249 minuta ukupno. U drugoj sezoni opet 35 utakmica i samo 160 minuta. Konkurencija u Blazersima je tada bila dosta jaka: Al-Farouq Aminu, Moe Harkless, Evan Turner, Pat Connaughton i Allen Crabbe su dijelili minutažu na bočnim pozicijama. Gospodinu Sunašcu na ruku nikako nije išlo i to što je bio igrač bez pozicije, klasični tweener. S visinom od 206 cm ne bi trebalo biti problema pokrivati čak obje krilne pozicije, ali Laymanova građa nije ulijevala povjerenje – izgledao je kao dječak među odraslim muškarcima. Sunašce među Suncima.

Blazersi su ga ipak slučajno ili namjerno čekali. I dočekali. Postoje ti neki igrači koji jednostavno malo kasnije sazrijevaju i treba im vremena za adaptaciju. Prolazio je to Layman na Marylandu kao što smo vidjeli, prolazio je i u NBA-u. Samo, problem je što darvinistička narav Asocijacije često nema vremena za čekanje. Imaš tek jednu ili dvije prilike za dokazivanje, ne odradiš li posao – bivši si. Tek se rijetki na račun visokog draft izbora mogu šlepati godinama.

Layman nije imao iza sebe pedigre lutrijskog picka, ali se uspio došlepati do treće godine u Portlandu. Trener Stotts zadovoljan viđenim tijekom trening kampa i u predsezonskim utakmicama uvrštava Laymana u startnu petorku na početku ove sezone i za prvih 19 utakmica. Pomoglo je i što je Harkless propustio 14 od prvih 19 utakmica. Layman ipak nije imao veliku ulogu, dobio je Kendrick Perkins rolu – ulogu počasnog startera koji se epizodno pojavljuje početkom 1. i 3. četvrtine i to je sve. Kada se Harkless oporavio od ozljede Layman je opet pao u zaborav.

Čovjek ima 100 života očito zato jer se s početkom nove godine opet uspio izboriti za standardnu minutažu. Više ne kao starter (od 13 utakmica počeo ih je 5), ali je puno važnije da je pronašao svoju rolu s klupe i dokazao da je ipak NBA igrač.

Kralj malih stvari

Layman nije i nikada neće biti igrač koji će gutati posjede, trošiti lopte, i preko kojeg ćeš graditi napad. Njegova uloga je sporedna, ali se sjajno nadopunjuje s igrom Damiana Lillarda, C.J. McColluma i Jusufa Nurkića. Jake je sjajan energy guy, vrhunski finišer iz tranzicije, solidan šuter i jedan od najboljih cutera lige čije su kretnje bez lopte brutalno efikasne i pametne. Ljepota Laymanove igre su detalji koje možda nećete često ni primijetiti ako gledate samo loptu. To bi bila prava šteta.

Na prvu kada ga vidite na parketu nema šanse da nećete promisliti „Tko je ovaj Finac dugog vrata i blago telećeg pogleda u NBA ligi?“. Barem je tako moj tok misli išao početkom ove sezone. Međutim, izgled vara. Layman je vrlo podcijenjena atleta. Neka njegova finiširanja iz tranzicije, skokovi, alley-oopovi i brzina pri lateralnom kretanju otkrivaju da se zapravo radi o atletski iznadprosječnom NBA igraču. Evo par primjera:

Layman ima federe u nogama, toliko podmazane da se Terry Stotts ne libi nacrtati alley-oop akciju za njega pred kraj utakmice protiv Heata, a počeo je razvijati i sve bolju kemiju sa suigračima koji se ne boje baciti lob u razini obruča jer znaju da ga Jake može dohvatiti i strpati na pravo mjesto.

Trica koju je ponio sa sobom s Marylanda kao jako oružje trenutno je nekako pala u drugi plan zbog nekih drugih Laymanovih vještina. Realizacija od 36% s perimetra prosječna je za krilo, ali bilo je utakmica Blazersa ove sezone gdje je Jake znao eksplodirati. Ova protiv Pelicansa gdje je za 12 minuta ubacio 20 poena od čega 4 trice ostat će upamćena:

Ako ne dolazi do prostora za šut Layman pronalazi načina kako biti koristan napadu Portlanda. Stotts ga dosta koristi kao skakača koji napada ofenzivni skok iz drugog plana, ako u blizini nije Nurkić ili Aminu:

Neki od ovih skokova mu sretno upadnu u ruke, dok se za neke druge ipak izbori što je još jedan znak igračevog atleticizma.

Ono čime je Layman natjerao Stottsa da se zaljubi u njega je ipak kretanje bez lopte. U tome je sigurno jedan od najboljih igrača lige. Većina njegovih kretanja nije korverovskog ili redikovskog tipa nego laymanovskog. Layman se kreće iz vani prema unutra i traži prostor za finiširanje na obruču. Sjajno čita igru, napada otvoreni prostor, i gotovo nikada ne miruje. Često ga suigrači i ne vide kada maršira kroz reket:

Stotts zna kakvu vrijednost za jedan napad ima igrač koji može u njemu biti koristan bez lopte, koji će biti stalno u pokretu, stalno držati obranu pod pritiskom i koji može direktno ili indirektno svojim cutovima generirati gomilu laganih poena. Takav tip savršeno je komplementaran s bekovskim tandemom Lillard-McCollum, ali daleko najbolju kemiju Jake je razvio s Jukom Nurkićem. Jake-Juka tandem poznaje se u dušu, što među ostalim sekvencama možete vidjeti ovdje:

Digresija: Nurkić se razvija u sjajnog centra. Lani se dokazao kao defanzivac, a ove sezone je u svoju napadačku igru dodao asiste s visokog posta. S 1,8 asista lani skočio je na 3,3 ove sezone. Je li trica sljedeća?

Layman je imao sreće što je pao u ruke Stottsu čiji se napadački sistem dosta bazira na lažnim kretnjama i blokovima. Kada se dokazao kao energy guy koji obavlja jako puno malih stvari u napadu radilica Layman zadobio je Stottsovo povjerenje koji sada za njega ima specijalno nacrtane setove.

Prvo ovaj koji uključuje down i(li) flare screenove:

Malo handoffa:

Zatim Iverson cut koji je jedan od standardnih ulaza u akciju u NBA ligi nazvan po legendarnom The Answeru. Počinje s dva igrača na laktovima i igračem koji ide preko tih blokova nakon čega se igra može razviti u različitim smjerovima što možete vidjeti ovdje. U nedavnoj utakmici protiv Heata Stotts je za Laymana dvaput pozvao set s Iverson cutom:

Layman je trenutno u Blazersima na 18 minuta po utakmici, postiže 7,7 poena uz 2,9 skokova i iz igre šutira 53%. Osamdeset posto vremena igra kao nisko krilo. Osim spomenutih 36% s trice Layman na obruču zabija s uspješnosti od čak 75%. Istina, većina tih poena je asistirana, radi se o zakucavanjima i poenima bez defanzivca u blizini koji brani obruč. Ali to ne umanjuje ovako dobar postotak jer Layman na neki način sam sebi kreira te poene cutovima i pametnim kretanjem bez lopte.

Uzmemo li u obzir period u kojem Layman igra konstantno a to je razdoblje od 4. siječnja pa do danas onda je važno napomenuti da su Blazersi od tada na omjeru 11-5, imaju drugi najbolji napad lige, 16. obranu i 4. najbolji net rating lige.

Još je zanimljivije pogledati na individualne brojke Portlanda u tom rasponu od mjesec dana. Layman je na vrlo dobrih 12,3 poena za 23,6 minuta na parketu, uz 4,1 skok, 1,3 asista, šut iz igre od 55% i 35% za tricu, te ima čak 4. najbolji net rating od svih igrača Blazersa – čak +10,5 poena na 100 posjeda. Bolji od njega su samo Nurkić, Aminu, Lillard i McCollum.

Prije 4 dana Layman je ubacio rekord karijere – 25 poena Miamiju, po 20 je u ovom rasponu od mjesec dana ubacio Pelicansima i Phoenixu, 18 Cavsima, po 13 Denveru, Sacramentu i Spursima.

Jake u svaku utakmicu ulazi sa 100% i bez fige u džepu, bez poštede za sebe ili protivnika. To mu se počelo isplaćivati. Uskoro puni 25. godinu što znači da prostora za napredak još uvijek ima. Prave igre su došle u pravo vrijeme jer mu na ljeto ističe ugovor i bit će zanimljivo vidjeti imaju li Blazersi nekakve planove s njim na duge staze. Igrač koji može biti koristan u raznim varijantama i koji obavlja toliko korisnih stvari na parketu ne bi se trebao bojati za svoju budućnost.

Na kraju, trebamo osvijestiti jednu stvar. Primjer Jakea Laymana je samo još jedna potvrda koliko je NBA liga krcata talentom. Često smo skeptični prema igračima s ruba rostera, podcjenjujemo ih jer igraju malo ili nikako, mislimo da su zalutali u ligu. Pokažimo malo više respekta jer smo najčešće potpuno u krivu. Uglavnom je sve što treba jednom igraču da se dokaže prava šansa ili još bolje – prava rola. Neki poput Laymana dočekaju jedno i drugo, ostali ništa od navedenog. Tako valjda mora biti.

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

1 Comment

Ostavite komentar