X`s and O`s: Beretta rešeta

X`s and O`s: Beretta rešeta

Ja se zovem Babo

u ovom kraju me znaju

preko nišana Berette gledam raju

Prije odlaska u NBA Bojan Bogdanović bio je jedan od najboljih euroligaških bekova/krila. Mirna ruka, scorerski instinkt te konstantno napredovanje i rad na svojoj igri lansirali su ga u orbitu. Nikada nije bio osobito fin, svilen ili atraktivan šuter koji će vas dignuti sa stolice dok gledate utakmicu, ali bio je izrazito efikasan strijelac. Zbog svega ovog gore navedenog i zbog dominantnih fizikalija bio je stroj za koševe. Visine 203 cm, težine 97 kg, i raspona ruku od 210 cm Babo je mogao fizički dominirati protiv mahom nedorasle konkurencije na euroligaškim parketima, osjećajući se kao muškarčina među dječacima. Trica, ulaz, izolacija i posebno post-upovi zaintrigirali su Netse koji su držali prava na Bogdanovića, i ovaj se otisnuo tamo 2014. godine sa statusom europske zvijezde. S Netsima je potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 10 milijuna dolara na 3 sezone, a u Brooklynu ga je dočekala relativno istrošena veteranska jezgra u iščekivanju raspada bombastičnog projekta Mikhaila Prokhorova, koji je u krajnjoj liniji proslavio Dannyja Aingea priskrbivši mu laskavu titulu najvećeg kolekcionara draft pickova među GM-ovima.

Bogdanović se izborio za minutažu u prvoj sezoni, nije to loše izgledalo, iako je bio daleko od uloge nositelja kao u Europi. Zapravo, našao se u situaciji kao i brojni rookieji koji s koledža dođu u NBA, posebno oni s dominantnim fizičkim karakteristikama. Takvi su na račun fizikalija naučili dominirati protiv konkurencije, a sada odjednom to nije moguće jer na drugoj strani više nisu dječaci nego alfa mužjaci, a kontekst je prilično darvinistički. Bojan više nije mogao dominirati fizikalijama, dapače, izgledao je nekako cijeli sitan na terenu pored svih NBA mrcina i atleta. Postalo je jasno da će se morati osloniti na šut ako želi ostati u ligi i nakon treće sezone. Bilo je tu i njegovih povremenih akcija gdje kreira iz picka, napada niže igrače iz post-upa, ali uglavnom je bio sporedna opcija, igrač koji otvara prostor drugima i čeka loptu u spot-upu. U dvije i pol sezone u Netsima surađivao je s tri trenera, jednom okusio playoff i uglavnom bio šesti igrač. Kada su Netsi odlučili krenuti u drugom smjeru poslali su njegov ugovor od kojeg je ostalo još 27 utakmica regularne sezone u Washington kojemu je trebao baš takav profil igrača, strijelac s klupe. I u Wizardsima je Bojan imao odličnih trenutaka, posebno kada bi teren dijelio s Johnom Wallom i Bradom Bealom, koristio je sav prostor koje obrane ostavljaju čuvajući ovu dvojicu.

Nakon druge runde playoffa s Wizardsima i s početkom free agency ludila čekali su se potezi na tržnici. Washington je imao Bird prava na njega, a onda su potpisali Jodieja Meeksa, što je značilo da je Bogdanović bivši u Capitolu. Šuškalo se da njegovi agenti traže 16 milijuna dolara godišnje za njegove usluge, što je odmah bilo jasno da neće dobiti, i vjerojatno je puštanje ovakvih glasina u javni prostor značilo samo ispipavanje terena. Tri sezone u NBA ligi ipak su razotkrile Bogdanovićeve limite zbog kojih nije imao šanse dobiti takvu nagradu kod ozbiljnih NBA franšiza, a Kingsi, Knicksi i Lakersi ipak nizu zagrizli. Usprkos svim kvalitetama koje ima kao scorer Babo nije all-rounder, nije dribler ni kreator na ovoj razini. Šut mu je često oscilirao kroz te tri sezone, igre su bile nekonstante. Nije ni atleta zbog čega mu pati obrana što pametne ekipe (poput Bostona) u doigravanju odlično iskoriste. Čak ga je i šut iznevjerio u zadnjem doigravanju s Wizardsima. U 13 utakmica iz igre je šutirao 41%, za tricu 35%, što su loše brojke za nekoga tko je na glasu kao šuterski specijalist.

Na kraju balade skrasio se u Pacersima, kojima se otvorilo mjesto šutera specijalca odlaskom C.J. Milesa u Toronto. Bogdanović je dobio ugovor na dvije godine težak 21 milijun dolara, s tim da druga godina nije garantirana. Predsjednik košarkaških operacija Pacersa Kevin Pritchard nakon potpisa je izjavio: „Bojan je sjajan dodatak momčadi. Bio je ključni dio playoff ekipe u prošloj sezoni. Sviđa nam se njegov natjecateljski duh i šuterski raspon. Igrač takvih karakteristika nam treba na parketu, i izvan njega.“

Poslije još jednog reprezentativnog trošenja na Eurobasketu El Babo se otisnuo na novu destinaciju. Pacersi su nakon Paula Georgea sklepali nekakvu ekipu koja je više naginjala lutriji, nego playoff kandidaturi. Skupila se tu fina ergela podcijenjenih, odbačenih, neželjenih i zaboravljenih odmetnika. Coach Nate McMillan, također u borbi za „goli život“ (čitaj: novi ugovor), dobio je zadatak od takvih likova složiti kompaktnu ekipu, ubrizgati im nekakav identitet i zadržati playoff kurs, jer malo tržište poput Indianapolisa ne prašta rezultatske kikseve i godine tavorenja u rezultatskom podrumu.

Očekivano, predsezonu je Bogdanović dočekao s utezima na nogama, nečim što američki analitičari još nazivaju – „national legs“ – aludirajući na umor zbog igara na FIBA natjecanjima. Odigrao je samo 3 utakmice za Pacerse u predsezoni: 24 minute prosječno, iz igre je šutirao 34%, a tricu je gađao 13,3% (2/15). Beretta je pucala ćorcima. Ni u prvih 5 utakmica sezone nije bilo puno bolje, trica je bila na skromnih 30%, a onda je došao studeni. U Berettu je došlo bojevo punjenje, a nišan je namješten balistički pedantno.

Tako smo se zvali,

rakija i artani

U zadnjoj kolumni sam se pišući o Victoru Oladipu i igračima koji su napredovali kratko osvrnuo na Pacerse. Ovo nije priča o njima nego o Bogdanovićevim igrama, tako da nećemo ulaziti u velike detalje, ali vrijedi napomenuti par stvari, čisto kako bi znali pozadinu priče.

Pacersi trenutno drže šestu poziciju Istoka s omjerom 11:9. U tih 11 stali su trijumfi protiv značajnih suparnika: Wolvesi, Spursi, Cavsi, Pistonsi, Heat, Raptorsi. Napad im je bolji dio igre, trenutno su 8. po napadačkom rejtingu, ubacuju 109 poena na 100 posjeda. Obrana je ispodprosječna, tek 19., i primaju 108 poena na 100 posjeda. Prema basketball referenceu imali su 9. najteži raspored u ligi do sada.

Glavna karakteristika ove ekipe je da trči kada god može, tijekom utakmice pumpaju jak tempo i pouzdaju se u svoje brzance na bekovskim pozicijama koji “piče” tranziciju, prvenstveno Oladipo i Darren Collison. Ekipa igra na 99 posjeda prosječno, što je taman smješta na 9. poziciju ekipa s najbržim ritmom. Iz kontre Indiana ubacuje 14,7 poena po utakmici (5. u ligi), nakon izgubljene lopte protivnika ubacuju 18,6 (6. u ligi). Općenito im na tranziciju otpada 17,5% svih poena koje zabiju, a zabijaju 1,12 po posjedu.

Već par sezona uprava Pacersa od svojih trenera traži podizanje tempa i prilagođavanje novim ligaškim standardima pace and space ere. McMillan je uspio u tome, barem što se tempa tiče. Ipak, ekipa mu i dalje uzima previše šutova s poludistance, pa ono „space“ postaje upitno. 19% svih šutova zauzima ona prava poludistanca što je najviše u ligi, i dok je pogađaju 43% napad će biti stabilan. Pitanje je koliko su te brojke održive. Na drugoj strani, ne uzimaju puno trica: na nju otpada samo 28% svih šutova koje uzmu, samo su Kingsi i Wolvesi gori, ali i nju realiziraju sjajno. Trenutno su po postotku trice najbolji u ligi – 40,4%. Poludistanca će po svemu sudeći ostati trademark Pacersa kroz cijelu sezonu jer McMillan ima takav tip igrača: Oladipo, Collison, Myles Turner, Thad Young, Lance Stephenson, svi su zaljubljeni u taj šut, i nitko od njih nije tricaš. Osim Bogdanovića koji je tu da radi protutežu.

Dobrom napadu osim dobrih šuterskih postotaka, a kada već spominjemo imena, doprinijeli su i igrači individualno. Nekoliko njih igra u vrhunskoj formi, životnoj čak. Prvenstveno Oladipo, zatim Sabonis, Bogdanović, bekovi Collison i Cory Joseph donose stabilnost, a čak i Stephenson ima svojih momenata.

McMillan je odlično posložio petorke na početku. Starteri su: Collison-Oladipo-Bogdanović-Young-Turner. Ta petorka i ona sa Sabonisom umjesto Turnera ima pozitivan net rating +2,2, odnosno +4,4. Po brojkama, udarna petorka je sa Sabonisom i Josephom umjesto Turnera i Collisona, njih dvojica, plus Bogdanović, Oladipo i Young ostvaruju +21 net rating za 30 minuta. Od prvih 7 postava po minutaži samo je jedna net negativna, i to -0,3 pa McMillanu i stručnom štabu treba odati priznanje za dobro kemijanje s postavama. Pomoglo je vjerojatno i to što su rotaciju skresali na 8 igrača, tek povremeno kao deveti i deseti osim ovih nabrojanih ulete T.J. Leaf i Al Jefferson. McMillan često ima i zanimljivih izleta pa Bogdanovića ponekad koristi kao visoko krilo, a nisu rijetkost ni postave s tri beka na perimetru (Joseph-Collison-Oladipo najčešće)

Zbog svih tih „odmetnika“ na rosteru Pacersi su simpatična priča iako estetski nema previše uživancije u njihovoj košarci. Kada ne trče imaju standardne akcije: centralni pick u raširenoj formaciji, horns postavke za uključiti centre u kreaciju, istrčavanje šutera kroz 2 bloka, razigravanje s visokog posta, slash and kick. Kako to uglavnom izgleda na postavljene napade možete vidjeti ovdje:

Gotovo uvijek su dva šutera u kornerima od kojih je jedan obavezno Bogdanović, a drugi je uglavnom visoki igrač. Visoki su dobro koordinirani, ako je jedan pop varijanta drugi vreba uz osnovnu liniju. Ako ide roll onda je jedan na perimetru da otvori prostor drugome. Bekovi im mogu šutirati iz spot-upa, ali i napasti iz primarne kreacije, odnosno picka.

Pogledajmo sada kako se u svemu tome snalazi Bogdanović kojeg se suigrači dobro sjećaju iz prošlih sezona, recimo Collison, koji je oduševljen Bojanovim šutom: „Svaki put kada je Bogdanović igrao protiv mene, ubio bi me. Svaku utakmicu bi šutirao fantastično protiv moje ekipe, tako da ga dobro poznajem.“

Kad te moja Beretta gleda

znači, tabut te čeka

Gledajući šuterske postotke Bogdanović igra sezonu karijere i trenutno je jedan od najvrućih igrača lige što se tiče šuta s perimetra, a neke ekipe je zadnjih dana praktički sam pobijedio (Magic i Heat npr.). Trenutno bilježi: 14,9 poena, 3,3 skoka, 1,3 asista, 1,2 izgubljene lopte. Iz igre šutira 51%, a za tricu 45,5% na 5 pokušaja. Drugi je strijelac ekipe, najbolji tricaš i igrač s najvećim efektivnim postotkom šuta.

Petnaesti je po postotku s trice na razini cijele lige, iako ispred njega ima dosta igrača s manje pokušaja od njega. Isto tako je 17. u ligi po broju ubačenih trica, njih 45, a društvo mu na istoj poziciji čine Evan Fournier, Trevor Ariza, Tim Hardaway, Kemba Walker. Veliki je ovo skok u efikasnosti s obzirom na prethodne sezone kada je Bogdanović tricu šutirao 37% ukupno u 3 sezone. Teško da je ovih 45% održivo, ali dajmo mu šansu.

Bogdanović nema veliku potrošnju lopti u ovoj ekipi, troši samo 18% svih napada Pacersa, ali je zato izrazito efikasan s true shooting percentageom od 64%. Asistirano mu je čak 72% poena, što znači da ne kreira puno s loptom. Ako ste pozorno (ili uopće) pogledali onaj video gore primjećujete da Bogdanović uglavnom stoji u korneru kao jedina prava stretch opcija na rosteru uopće. Nije da nema nekoliko akcija za njega po utakmici, što ćemo i pokazati kasnije, ali uglavnom je dosta statično stacioniran po kornerima.

Ovako izgleda njegov shot-chart:

Kao što možemo vidjeti dosta je zelenih površina što je dobro. Babo je gotovo neumoljiv iz kornera i desnog winga na trici, odličan i s kraće distance, a prosječan realizator oko obruča. Poludistancu gotovo da i ne uzima što je također pozitivan znak.

Pogledajmo i tablicu akcija u koje je uključen tijekom utakmice:

PLAY TYPE POSS FREQ PPP PTS PERCENTILE
TRANSITION 3.7 29% 1,24 4,6 73
ISOLATION 0,5 4% 0,8 0,4 29
PNR BH 1 8% 0,74 0,7 37
SPOT-UP 3,2 24% 1,22 3,8 85
HANDOFF 0,8 6% 1,4 1,1 97
CUT 0,6 4% 1,27 0,7 52
OFF SCREEN 2,3 17% 1,28 2,9 89

Najviše poena Bogdanović generira iz tranzicije gdje je po percentileu u gornjoj trećini lige, a još je bolji u spot-upu i off-screen akciji, odnosno izlascima iz blokova pa dizanju na šut. Cut, pick and roll, handoff i izolacija nisu učestala pojava u njegovoj igri, zato se možemo posvetiti onome što jest.

Spot-up

U ovom videu možemo vidjeti nekoliko jako zrelih odluka, kako i bez lopte u rukama može sebi kreirati šutove. U prvoj akciji radi lažnu kretnju prema obruču samo da bi se vratio u korner. U drugoj izvrsno čita kutove dodavanja i zna da mora biti u desnom korneru da bi mu Sabonis dodao loptu. U trećoj prije svega pogledajte kako na početku signalizira svom beku da odigra na njega akciju jer ga čuva sporiji centar, ide blok pa pop. Trener McMillan oduševljen je njegovim igrama: „Teško je pronaći igrače koji tako dobro razumiju kako iskoristiti blok, kretati se bez lopte. Teško je to i naučiti. Reggie Miller je bio izvrstan u tome, Chris Mullin također, to je taj tip igrača koji se neprestano kreće da bi došao do otvorenog šuta.“

Tranzicija

Bogdanović nije vrhunska atleta koja će gristi obruč kada dođe do njega u tranziciji. Iako može povući kontru i finiširati s obje ruke u tranziciji njegov je zadatak u Pacersima trčati široko prema trici, i od McMillana ima zeleno svjetlo uzeti svaki šut za tri kada je kontra. Na taj se način odlično uklopio u kontraški identitet ekipe.

Off-screen

Ovo su klasične akcije za šutere koje se nazivaju floppy ili double-stagger jer igrač prolazi kroz dva bloka. Prva je klasična, druga je malo posebnija jer Bogdanović vara obranu Pistonsa i umjesto catch and shoota ide na ulaz, rondovskom fintom vara obranu i polaže elegantno na obruču. Treća je također zanimljiva jer su to one minute kada igra četvorku. Vidimo da ga pazi Marreese Speights u uvodu koji nema šanse trčati za njim, Bismack Biyombo je zapeo u bloku i to je trica kao kap. SRETNA NOVA GODINA!

U vezi trica i postotka šuta vrijedi još napomenuti da Bogdanović catch and shoot tricu realizira s 47% uspjeha, a pull-up trice s 45%, što su sjajne brojke.

Od nekakvih nacrtanih akcija baš za njega primijetio sam da ga McMillan voli staviti kao egzekutora u specijalima: akcijama nakon timeouta i inbound akcijama. U videu su sve akcije nastupile nakon timeouta ili kada se lopta izvodi sa strane, a tu je i moj omiljeni specijal DUMMY blob.

Ostaje mi još se dotaknuti dva detalja u njegovoj igri. Prvo su duboke trice, a drugo je selekcija šuta.

Duboke trice su zadnje sezone popularizirali Rocketsi i stari inovator Mike D`Antoni koji da bi svojoj ekipi osigurao još bolji spacing sve šutere na rosteru Raketa pomiče dva do tri koraka iza linije za tricu, pa umjesto da stoje na 23 feeta (7,24 metara) oni stoje na 25 ili više. To je taman dovoljno da recimo Jamesu Hardenu dodatno otvore prostor, a da suparnička obrana ne stiže istrčati na perimetar na closeout. Igračima koji se trude zatvoriti tricaša koji stoji 3 ili više koraka iza trice gotovo uvijek nedostaje taj završni korak da pokriju šutera. Naravno, šuter doista mora biti u mogućnosti to i pogoditi, s te velike udaljenosti.

Tricu između 7,6 i 8,8 metara ove sezone najveći broj puta su ispalili upravo Harden (185) i Eric Gordon (137), a tu negdje je i Ryan Anderson (94). Bogdanović je ove sezone uzeo 59 takvih pokušaja, uz realizaciju od 40%. Od igrača koji su uzeli otprilike približan broj pokušaja Babo ima bolji postotak od Trevora Arize, Russella Westbrooka, Jamala Murrayja i Wesa Matthewsa. Lani je ovakvih trica ukupno ispalio 207, 2,5 po utakmici, ove sezone je čak na 3 prosječno, a to nije malo ako znamo da ih uzima 5 ukupno po utakmici. Uglavnom, ovako to izgleda, iako je bilo primjera i u ranijim videima od gore:

Kada je netko suludo efikasan po svim statističkim kategorijama onda se tu nema što filozofirati. Ali ja ću kao prava picajzla i serator ipak to napraviti. Već sam naglasio da Bogdanović uglavnom „ćoškari“ po kornerima, ono što dobije na perimetar uglavnom ispali i koristi ove nacrtane setove. Selekcija šuta ipak ponekad zakaže kada Bogdanović dobije slobodu kreirati nešto:

U prvoj situaciji mu nedostaje malo odlučnosti oko obruča i baca neki alibi šut od tablu. U drugoj i četvrtoj akciji uzeo je teške fadeaway/stepback šutove, a u trećoj ima šansu napasti Joela Embiida driblingom, ili barem pozvati Sabonisa da mu se ponudi jer je i na njemu niži igrač, sve bi bila bolja opcija od trice preko ruke.

Uglavnom, Babo Beretta puno bolje funkcionira kada napada iz sekundarne kreacije, kada stvari radi u brzini, pokretu i kada mu kretnje u napadu imaju nekakav, recimo to tako, flow. Kao u ovim slučajevima:

Veliki broj prekrasnih otvaranja bez lopte i samo produženja akcija do obruča, elegentno kao Tijani Babangida nekoć. Sada to usporedite s ovim mučenjem:

Puno ljepši je flow u ovom prvom videu, bolja selekcija šuta i konačan rezultat. Doduše, treba priznati da ipak nema veliki ugled kod sudaca, dosta puta bude fauliran na ulazu, na obruču, čak i na trici, a suci to predvide.

„Svake godine želim dokazati sebi da mogu biti bolji. To mi je cilj i ove sezone“, kaže Bogdanović. Zasad misija ide prema planu. Dok trice „slatke ko bombona“ upadaju nema straha za Berettu.

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

    Ostavite komentar