Vince Carter, intervju: Skoro sam nagovorio Shaqa na prelazak u Raptorse!

Vince Carter, intervju: Skoro sam nagovorio Shaqa na prelazak u Raptorse!

Vince Carter se nadolazeće sezone oprašta od košarke i završava svoju dugu karijeru. S 22 sezone na kontu, postat će najdugovječniji igrač NBA lige. Još uvijek može zakucavati, tvrdi da mu je napraviti windmill lagano kao polaganje. Jedino što je teško je doskok, jer ga znaju boljeti gležanj koji je dva puta operirao, koljeno ili kuk. Zato je i unatoč tome što mu se teško oprostiti, odlučio da će mu ovo biti zadnja sezona. Već ima u planu što će dalje raditi – zauzet će mjesto za komentatorskim stolom. Već par godina Carter je provodio ljeta u studijima kao gost u emisijama Inside the NBA, The Jump i drugima, pripremajući se za iduće poglavlje svog profesionalnog života.

U razgovoru za Sports Illustrated je otkrio kako se osjeća u vezi svoje oproštajne sezone, je li postojao interes Netsa ili Raptorsa za njega ovo ljeto te kako je skoro nagovorio Shaqa na prelazak u Toronto.

Sports Illustrated: Kako se osjećaš u vezi svoje nadolazeće oproštajne sezone?

Vince Carter: Znam da će to biti emocionalni vrtuljak i da se zbog toga neću moći zabavljati koliko bih htio. Svakog dana će se dogoditi nešto što ću napraviti zadnji put u karijeri. Samo želim da sezona više krene.

SI: Kada su 22 sezone postale tvoj cilj?

VC: Iskreno, nemam pojma. Uvijek sam si govorio kako idem u mirovinu za godinu, dvije i tako su godine prolazile. Čak i sada kada sam objavio da mi je ovo zadnja sezona, pomirio sam se s tom odlukom, no i dalje mi ju je nekako teško prihvatiti. Volim igrati i smatram da mogu još toga pružiti, no kucnuo je čas za rastanak.

SI: Možemo li se nadati još jednom natjecanju u zakucavanju?

VC: Da, ako pogledate natjecanje iz 2000. na YouTubeu. Ne želim okaljati savršenstvo koje sam tada postigao.

SI: Ovo si ljeto bio slobodan igrač. Jesi li imao kakav interes za povratak u Toronto ili Netse?

VC: Želio sam biti u momčadi koja je pokazala iskren interes za mene. Trebao bih biti zahvalan što sam sa svojih 42 godine na leđima i dalje dobio pozive od desetak momčadi.

SI: Jesi li ikad tijekom svoje karijere bio nagovaran od strane neke druge zvijezde na prelazak u njihovu momčad?

VC:  Nisam. A ja sam pak to pokušao samo jednom kada sam nagovarao Shaqa da mi se pridruži u Torontu. Imam osjećaj da sam bio blizu. Tada je to bilo dosta teško jer je igrače bilo teško uvjeriti da je Kanada sjajno mjesto za život. Čak ni ja nisam bio siguran u to dok nisam došao tamo.

SI: Kakav je osjećaj igrati protiv Stepha Curryja s obzirom na to da si u Torontu igrao s njegovim ocem?

VC: Neko mi je vrijeme bilo čudno pogledati na tribine i vidjeti Della i Sonyju Curry jer se sjećam vremena kada smo se svi skupa družili. Steph i ja smo znali igrati jedan-na-jedan prije svake domaće utakmice. On je sjedio sa strane i čekao dok ne završim sa zagrijavanjem, te bi nakon toga zaigrali. Čudno mi je i kada npr. Brooka Lopeza ljudi gledaju kao veterana, a on je bio moj rookie. To su trenutci kada se počnem osjećati staro.

SI: Kako provodiš vrijeme sa svojim mlađim suigračima poput 20-godišnjeg Traeja Younga?

VC: Naučili smo ga kartati jer ta današnja djeca ne znaju nijednu igru. To me isprva začudilo, no onda sam se sjetio da su druga vremena i da oni nisu kao mi, koji smo se kada nam je bilo dosadno na sveučilištu, sastajali u maloj sobi i kartali.

SI: Jesu li te naučili igrati Fortnite?

VC: Nisu, nisam to ni pokušao.

SI: Kakav je osjećaj bio biti kritiziran zbog toga što si bio previše prijateljski nastrojen prema drugim igračima, uzimajući u obzir današnji trend u ligi gdje su većina najboljih igrača odlični prijatelji?

VC: Samo zbog toga što je Michael Jordan bio smrknut cijelo vrijeme su svi očekivali da i ja trebam biti takav. No ja sam imao predodžbu da mogu razgovarati s igračima koliko god hoću, čak i tijekom utakmice, a i dalje ih željeti nadmašiti i pobijediti.

Isprva su me te kritike smetale i ušle mi pod kožu. Bio sam zabrinut oko toga što ljudi govore o meni. Međutim, odlučio sam da ne želim biti idući Jordan već želim biti svoj čovjek. On je najveći igrač svih vremena i pustite ga do to bude, a mene pustite da budem to što jesam jer mi to sasvim odgovara.

SI: Je li istina da nisi dozvoljavao mjerenje svog odraza?

VC: Da, dosta sam stidljiv. Na mjerenjima pred draft sam skakao sa samo par ljudi oko mene. Međutim, odjednom se oko mene počela skupljati sve veća i veća gomila te sam tada odlučio da mi je dosta skakanja. Oduvijek sam takav. U srednjoj školi sam dotaknuo vrh table i svi su me molili da to ponovim, no ja jednostavno nisam htio.

SI: Jesu li zakucavanja oblik umjetnosti?

VC: Rekao bih da zasigurno imaju jednu umjetničku stranu. Kada sam ja sudjelovao u natjecanjima, većina su se igrača orijentirala na to da zakucavanje bude što snažnije te na to da pokušaju otrgnuti obruč. Sada su više posvećeni finesama. S Johnom Collinsom često vodim rasprave o umjetnosti zakucavanja. On ima mentalitet stare škole te preferira silovita zakucavanja.

SI: Da li i dalje zakucavaš tijekom svojih treninga i priprema?

VC: Da, kada sam zagrijan. I dalje mogu napraviti windmill, to mi je lagano, poput polaganja. Mogu napraviti 360 u suprotnom smjeru. Dok sam bio mlađi su mi dosadila normalna zakucavanja pa sam htio probati nešto novo te sam se tako naučio skakati u suprotnom smjeru. Zato sam i uvrstio to zakucavanje u svoj repertoar na natjecanju.

SI: Kada smo već kod umjetnosti, volio bih te pitati o glazbi. Imaš studio i —

VC: Kako si to saznao?! Da, imam studio, no ne volim pričati o tome jer me odmah svi traže da dođu nešto snimiti. Malo se bavim glazbom, ništa preozbiljno, ne radim beatove, više samo producent jer imam šesto čulo za čuti krivi ton.

SI: Pišeš li svoju glazbu?

VC: Da, ali samo za sebe i svoju zabavu. Glazba me prati još od šestog razreda. Moj je otac bio voditelj orkestra te sam odlučio svirati i biti najbolji što mogu u tome. Počeo sam sa saksofonom, a kasnije sam se naučio svirati i trubu, tubu, čak i francuski rog.

SI: Mogu li suigrači možda čuti tvoje pjesme?

VC: Ako me posjete, mogu ponekad nešto čuti. No kada me zatraže da im nešto pošaljem, to redovito odbijem. Moje pjesme nećete nikada pronaći na internetu.

SI: S obzirom na sramežljivost, otkud interes za medije?

VC: Volim igrače učiti igru, no ne želim biti trener zato što smatram da danas više nema lojalnosti prema trenerima. Interes je tu jer tako mogu biti trener tijekom prijenosa utakmice pomažući gledateljima da shvate ono što gledaju ili način na koji profesionalni igrači vide igru.

SI: Zašto si posvetio toliko energije pripremama za tvoju karijeru na televiziji? Tijekom ljeta si radio kao komentator Ljetne lige?

VC: Zato što razumijem što je potrebno za ostvariti karijeru u bilo kojoj profesiji. Primjenjujem isti pristup kao i u svojoj košarkaškoj karijeri, a to je učenje, zainteresiranost, ispitivanje pitanja i naporan rad.

SI: Je li ti sada ugodno za komentatorskim stolom kao i na terenu?

VC:  Jest, znam da imam još puno prostora za napredak, no zadovoljan sam s onim gdje sam trenutno zato što znam koliko truda ulažem u to. Uopće se ne mogu sjetiti zadnjeg puta kada sam osjećao nervozu.

NBA početke vežem uz glasove Nevena Bertičevića i Tomice Cvitkovića na HTV-u. Medicina i košarka - Gary Vitti idol.

    Ostavite komentar