Uncut Gem

Uncut Gem

“I think I found someone special. A gem. This kid is not normal.” Imena Igor Rwigema i Ibrahim Appiah vam ne znače mnogo, ali naslovnom junaku ove priče su promijenila život. Život kao život piše razne priče, nekom je majka, a nekome maćeha. Nitko ne može kontrolirati okolinu i kontekst u koji se rodi te odrasta u okvirima u kojima se nalazi. Mnogo NBA košarkaša je imalo trnovit put do uspjeha te im je sport bio jedini izlaz iz okrutnog svijeta narkotika, nasilja i oskudice. Većinom to vežemo uz južni dio Sjeverne Amerike, ali njihovi susjedi unatoč mnogo stabilnijem imidžu imaju svoje tamne strane. U jednoj takvoj okolini odrastao je Chris Boucher, košarkaš Toronta koji im ove sezone pruža sjajne igre te je rijetka konstanta u momčadi Raptorsa, pogotovo na centarskoj poziciji.

No da bi došao do tu gdje je, Chris je morao proći sito i rešeto te premostiti ogromne prepreke kako bi polučio ovaj uspjeh. Svi vole te feel good priče, ali rijetki to zapravo i prožive. On nije imao drugog izbora. Riječi s kojima sam otvorio ovaj tekst su riječi koje je Loic Rwigema uputio svom bratu Igoru još davne 2012. godine. Oni su osnivači Alma Akademije u Quebecu gdje mladićima poput Chrisa pružaju potrebnu podršku, strukturu te disciplinu ne samo u košarci nego i akademski kako bi im olakšali život. On je to trebao više no drugi. Roditelji su mu se rastali u mladoj dobi te je period svog života proveo kao beskućnik. Spavao je kod razno raznih prijatelja, nije imao stalnu adresu. Ispisao se iz srednje škole, a kako bi pomogao majci te ostaloj rodbini radio je u lokalnom restoranu kao ispomoć. Prao je suđe, kuhao, što god je trebalo. Očito da taj mentalitet nosi svuda sa sobom jer upražnjava mnoge pozicije i potrebe na parketu ne samo u kuhinji.

Bio je letargičan, bez nekog smjera, cilja, provodio je po cijele dane bez nekog smisla. Alma mu je dala sve to te ga stavila na put na kojem je danas. Košarka mu nije bila prvi sport. Kanada kao Kanada, igrao je Hokej na ledu te nogomet što mu je mnogo pomoglo s koordinacijom tijela. S košarkom je započeo u lokalnom parku kao i većina igrača. Samo što je on u tom trenutku bio mnogo stariji. No to ga nije spriječilo te je talent isplivao na površinu. Lokalni dečki s kojima se zbližio su ga pozvali na turnir gdje su sudjelovale mnogo jače ekipe. Nisu bili konkurentni, ali Boucher se pokazao te upao u oko već spomenutoj braći. Oni su mu poslužili kao pista, a avion je bio spreman za polijetanje. Tamo je dobio mnogo više publiciteta te su skauti imali prilike vidjeti ga u akciji iako je po prvi puta u životu igrao organiziranu košarku. Sirovi talent bio je sasvim dovoljan da ga se zatrpa ponudama, ali zbog akademskih zahtjeva nije dobio poziv od prestižnih sveučilišta. Iduća postaja bila je New Mexico Junior College gdje je proveo jednu godinu te imao prosjeke od 11,8 poena te 6,7 skokova po utakmici. Ubrzo se prebacio na Northwest College u Wyomingu gdje je u potpunosti stupio na scenu. Postizao je 22,5 poena, 11,8 skokova, 4,7 blokada po utakmici te pritom gađao 44,4% za tri što mu je omogućilo da bude proglašen igračem godine u toj diviziji. Strelovito je napredovao te to nije prošlo ispod radara. Stigao je poziv od najboljih sveučilišta nacije, a Chris je odabrao Oregon Duckse. Jedan od razloga zašto je sigurno i pomoćni trener Ducksa, Mike Mennenga koji je stvorio odnos s Chrisom te otišao korak dalje kako bi bio siguran da će Boucher nositi dres Oregona.

Tamo je bio dvije sezone. Postavio je rekord sveučilišta sa 110 blokada u sezoni te su dogurali do Elite Eight faze NCAA natjecanja. Ostao je još jednu sezonu kako bi završio studij sociologije i dobio diplomu. Nastavio je s izvrsnim igrama zbog kojih je bio izabran u najbolju obrambenu petorku divizije. NBA je bio logičan odabir, ali nažalost pred kraj sveučilišne sezone pri padu jednog igrača na njegovu nogu je zadobio ono najgore što se može dogoditi mladom sportašu. Slomio je križne ligamente koljena te zbog toga nije bio izabran na nadolazećem draftu.

Još jedna neprilika u životu osobe koja ih je imala i više no dovoljno. To ga nije nimalo obeshrabrilo jer je zapeo još jače. Odlika koja ga je krasila kroz život mu je dala šansu da se izbori za mjesto među elitom. Prve minute u NBA ligi dobio je u dresu Warriorsa (onih Warriorsa) s kojima je potpisao two way ugovor. Nije imao nikakvu značajnu ulogu te je većinom provodio vrijeme u njihovoj razvojnoj ekipi koja se natjecala u G ligi.

Nakon završetka sezone je otpušten, a tu kreće preokret u njegovoj karijeri. Potpisali su ga Raptorsi na isti tip ugovora te ga također proslijedili u G ligu gdje je nastupao za momčad Raptors 905. Upravo se u toj ligi izborio za sebe te pokazao svu raskoš svog talenta. Ne možemo smetnuti s uma ni trenersko osoblje Toronta koje radi fenomenalan posao s razvojem igrača, ali Boucher je te alate imao uz sebe cijelo vrijeme. Više je bio potreban taktički dio, mentalni jer je NBA sasvim druga zvijer. Iako je odigrao samo 28 utakmica u razvojnoj ligi proglašen je najkorisnijim igračem lige te najboljim obrambenim igračem. Izabran je također u najbolju petorku te je postao prvim u povijesti kojemu je to pošlo za rukom. Imao je brojke od 27,2 poena, 11,4 skokova te 4,1 blokade po utakmici. Uz sve to te sezone je s Torontom osvojio naslov prvaka kao jedini Kanađanin u momčadi. Nije loše za nekoga tko do prije par godina nije bio nigdje nikome na radaru te je prao suđe u lokalnom restoranu.

Unatoč svim tim silnim vještinama nikad nije bio prometnut kao bitna figura u kolektivu. Svi su imali bojazan od krhkog okvira te konstitucije tijela. Mogao je igrati u određenim matchupovima protiv lakših centara, ali nije dobivao puno prilika iza Gasola te Ibake. Njihovim odlaskom ostala je upražnjena centarska pozicija. Dovedeni su Bayness i Len koji je već otpušten, ali Boucher ih je apsolutno nadigrao u svakom aspektu igre te daje Torontu jednu ekstra dimenziju u igri.

Kako bi Nurse izbjegao Boucherovo hrvanje s jačim centrima često ga stavlja da čuva protivnička krila i bekove te služi kao help defender jer sa svojim rasponom rukom može pokriti puno toga. Koristi Anunobyja te Johnsonsa na centrima u formaciji koja često preuzima obrambeno. Dovoljno je pokretljiv na nogama da to može podnijeti, ali se ipak često nađe u ulozi centra jer Nurse želi da preuzme svaki blok koji dribler napravi sa svojim centrom jer vjeruje da je Chris dorastao zadatku. U uvodnoj fazi ove sezone je na prosjecima od 14,8 poena, 6,5 skokova te 2,3 blokade po utakmici. Igra 23,5 minute po utakmici što je uz truplo Baynessa neshvatljivo malo, ali vjerujem da trener Nurse zna što radi. Još uvijek ulazi s klupe te nije starter što bi mu dosta pomoglo u samoj igri. Sve je to još proces učenja te stvaranje kemije sa suigračima. Uči njihove tendencije kako bi vidio način na koji žele da igra s njima.

Nemojmo zaboraviti da je često bio na liniji G liga – NBA te nije bio stalno uz momčad. Gađa nestvarnih 49% za tri poena te 65% za dva što čini TS% od 71,4% (daleko najbolji u momčadi). S obzirom na te brojke ne čudi da Toronto s njim na parketu ima napadački učinak od 117 poena, a net rating od +7,8 poena što je također najbolji u momčadi. Imao je niz od šest uzastopnih utakmica s 15+ poena s klupe što je klupski rekord. Boucher iziskuje minute te svojim igrama s pravom očekuje veću minutažu.

Sve to ostvaruje u limitiranom vremenu gdje nije stalno okružen s najboljim suigračima što mu otežava boravak na parketu. Najstrašniji dio za konkurenciju je da nije još u potpunosti oslobođen. Nurse ga drži na kratkoj uzici te mu diktira minute ovisno o konkurenciji i potrebi ekipe, ali bolno je očito da im je Boucher daleko najbolji visoki igrač i neće moći dugo ovako. Dok bolje savlada taktički dio dobit će još više prilika, a to Torontu nasušno treba jer su u sezonu ušli dosta loše. Ni blizu standarda na kojeg su nas navikli, ali ne sumnjam da će se uskoro vratiti tamo gdje pripadaju. Velikim dijelom zbog igara naslovnog junaka ove priče. Boucher je klasičan primjer jednoroga u današnjoj ligi jer je elitan u segmentima igre u kojima osoba takvih fizičkih kapaciteta rijetko kad je. Toronto je našao bisera u blatu. Kao organizacija su pravi primjer drugima i nije ništa čudno što je Boucher tamo procvjetao. No isto tako Boucher može biti primjer apsolutno svakom mladom igraču diljem svijeta. Ništa mu nije bilo dano te je krenuo doslovno od dna.

Od običnog hakla u parku nakon smjene u restoranu do šampiona. Nije odustajao te je bio ustrajan u svom naumu te ga je život višestruko nagradio. Život je pun uspona i padova, ali kada padneš imaš izbor ustati ili ostati dolje. Chris je ustao te se od mladića s opasnih ulica Montreala na rubu propasti pretvorio u inspiraciju za buduće naraštaje svojih sunarodnjaka. Dokaz je da s puno truda, rada i fokusa možeš postići što god naumiš.

    Ostavite komentar