Ubojica dječjeg lica

Ubojica dječjeg lica

„Nije pravi organizator igre, izvan kontrole, loša selekcija šuta, spore lateralne kretnje, ograničen plafon, potencijalni starter, prosječne fizikalije i atleticizam, previše se oslanja na vanjski šut. Radije bi birao Rubia, Flynna, Millsa ili Teaguea, svi su atletičniji. Stavio bi šest playmakera ispred njega u draftu“.

To su bile riječi stručnjaka s ESPN-a i brojnih drugih američkih outleta o mladom nadolazećem igraču s malog sveučilišta, Davidsona. Neki su te savjete shvatili veoma ozbiljno pa su s dva izbora u nizu uzeli dva playmakera, Rubia i Flynna (ispričavam se navijačima Wolvesa što trljam sol na ranu) i tako prepustili naslovnog junaka ove priče u ruke Golden State Warriorsima. Deset godina kasnije natjerao je sve te skaute koji su ikada sumnjali u njega da pojedu svoje riječi. Nije riječ o još jednom All Star tipu igrača, ovdje govorimo o osobi koja je unijela revoluciju u svijet košarke, njegovo ime je Stephen Curry.

Sin legende Charlotte Hornetsa, Della Curryja odrastajući bio je predodređen da postane NBA košarkaš. Imao je privilegije koje brojna djeca te dobi nemaju. Kretao se stalno u krugu košarkaša, imao pristup dvoranama i trening ustanovama, bio je okružen s košarkom. Svi pamtimo kultnu fotografiju na kojoj maleni Steph bezbrižno sjedi u krilu ocu promatrajući svijet oko sebe dok pored njega sjedi veliki Dražen Petrović. Da bi postao najbolji, moraš učiti od najboljih. Taj slatki dječak nevinog pogleda izrastao je u najboljeg šutera što je košarka ikad vidjela. Iako se može reći da je imao privilegirano djetinjstvo za razliku od većine vršnjaka koji su prolazili puno teže puteve do slave nije bio mnogo cijenjen pri dolasku u ligu. Na izlasku iz srednje škole nije bio vrbovan od strane prestižnih sveučilišta, prolazio je ispod radara. Svi su naglašavali njegove slabosti koje sam naveo u uvodu teksta te je vladala velika skepsa oko načina igre i građe tijela. U to vrijeme bio je ustaljen određen stil igre u ligi i skauti te generalni menadžeri su se pridržavali toga. No, Steph nije bio jedan od tih koji će slijediti put drugih, on je došao biti trendsetter, revolucionar. Takve osobe uvijek sa sobom donose nešto novo, neviđeno, na kojim god područjima se pojavili. U svijetu glazbe imamo primjer legende Freddieja Mercuryja koji je donio nešto sasvim novo te unikatno glazbenoj sceni. Moćan glas u kombinaciji s glazbom koju je stvarao je protresao svijet. Daniel Day Lewis je to učinio za svijet medijske kulture dok Steph to čini za svijet košarke. Sigurno mislite pa što priča ovaj, kao da je Curry izumio tricu. Naravno, bilo je igrača prije i bit će nakon njega koji će šutirati trice. Naglasak je na ovima koji slijede.

U svojim ranim stadijima trica nije bila iskorištena tako da momčadi iskoriste njen maksimum. To je bila velika novost koja je više uplašila igrače nego im dala slobodu i moć da razvijaju svoju igru. U godinama nakon uvođenja (1979.-1980.) ekipe su prosječno uzimale 2,4 trice po utakmici. Danas je to norma devetom igraču s klupe koji dobije 15 minuta po utakmici. To je trajalo neko vrijeme, poludistanca i poeni u reketu su vladali igrom. Igrači koji su dolazili gledali su Jordana, Hakeema, Shaqa, Drexlera, Iversona, Bryanta, Duncana. Modelirali su igru prema njima, dodali nešto svog, ali nisu izlazili iz zone ugode. 15 godina nakon uvođenja linije za tri poena timovi su konačno počeli šutirati preko deset trica po utakmici. 2008. godine uzimali su 18,1 tricu po utakmici dok je prag od 20 prošao par godina kasnije u Curryjevoj četvrtoj NBA sezoni. Tad je slijedila eksplozija i iz sezone u sezonu su pokušaji za tri poena drastično rasli. Prošle sezone prosjek je bio 29, ove sezone uz nova pravila koja potenciraju bržu igru i slobodu kretanja igrača timovi su trenutno na prosjeku od 31 ispaljenih trica po utakmici. To je prosjek svih ekipa lige, ali znamo da neki uzimaju više, a neki manje. Momčad koja je sve preduhitrila i pokrenula revoluciju su aktualni prvaci, Golden State Warriorsi. Oni su još unazad nekoliko sezona bili na brojci od 30+ pokušaja za tri poena, a zašto i ne bi kad u svojim redovima imaju oružje masovne destrukcije. Nisu sputavali Stepha i stavili ga u kalup organizatora igre, naređivali da radi to i to. Ne, dali su mu slobodu da bude ono što je i to ih je dovelo na prag besmrtnosti. Kasnije su tek ostale momčadi lige shvatili da se moraju priključiti tom trendu ako žele biti konkurentni. Morey i Rocketsi su to odveli na još veću razinu, Bucksi su s modernijim pristupom preporodili ekipu dok odličan napredak vidimo i na lošijim timova poput Netsa. Jedini problem je što te ekipe u svojim redovima nemaju ono što Dubsi imaju. Tu na scenu stupa on, igrač koji je sa svojim stilom igre utjecao na cijelu jednu eru košarke i potaknuo revoluciju. Curry je u ranoj fazi karijere pokazivao naznake da može postati poseban, ali uvijek mu je visilo mnogo upitnika nad glavom. Kronični problemi s gležnjevima te krhka građa su uvijek bili trn u oku generalnim menadžerima diljem lige. Potpisao je dosta skromno produženje ugovora s Warriorsima i onda je uslijedila eksplozija. Taj ugovor je postao bagatela te su Warriorsi bili u stanju potpisati još mnoštvo talenta oko njega. Brz izbačaj, šutira odakle hoće, prijetnja je čim prijeđe centar igrališta. Posjeduje odličan dribling pomoću kojeg lako stvara prostor i kreira sjajne situacije za šut. U tom periodu vodio je Golden State do tri naslova prvaka te je pritom porušio većinu tricaških rekorda lige. Nema smisla sad da nabrajam kako je prvi dosegao određene brojke zabijenih trica u sezoni, a je, svake sezone. No, ne mogu pobjeći od svih brojki. Kako bi bolje dočarao njegov genij ipak ću se morati malo poslužiti statistikom. Njegova najveća prednost nad konkurencijom je efikasnost, uzima ogromne količine trica, ali je izuzetno efikasan što ga čini još opasnijim. U šutevima raspona 8-12 metara od koša Curry gađa 68%! Usporedbe radi, DeAndre Jordan, jedan od najefikasnijih igrača lige zadnjih par sezona koji živi od poena na obruču ima 67,7% šut kroz karijeru. Curry bolje šutira s centra nego igrač s najboljim postotkom šuta gađa općenito. Drži rekord za najviše zabijenih trica u sezoni (402), u doigravanju (98), i još takvih tisuću malih postignuća ala najviše zabijenih trica u nizu ili utakmica u kojima je postigao sedam ili više trica. Nije toliko bitno, ali svi znamo da je njegovo ime tu.

Usprkos tome što mu je šut glavna snaga, drugi aspekti njegove igre su veoma napredni. Ne bi osvajali tolike naslove da nije podigao svoju igru na razinu više. Postao je prvi jednoglasni MVP u povijesti lige, pothvat kojim se samo on može pohvaliti. Tako malen, a držao je ligu na dlanu. Dominirao je s lakoćom i unosio strah u kosti protivničkih obrana. Koliko god dobru obranu igrali na njemu, pronašao bi rješenje i demoralizirao vas s nemogućim šutevima. Nije sebičan i ako ga se udvoji i natjera da se riješi lopte iz ruku dodat će otvorenom suigraču, a to je automatski koš jer su mu suigrači glumačka postava Avengersa u kombinaciji s Monstarsima. Nema ni toliku potrebu dominirati nad loptom, lako se prilagođava potrebama ekipe. Za njega se vrte akcije kao za spot up šutera i on to bez problema prihvaća jer zna da su to kvalitetne opcije za završiti akciju. Upravo taj stil igre koji se proširio na cijelu momčad je njegova bit. Uz to što im je donio naslove, dobili su ponajboljeg igrača svijeta prije par sezona. Tko ne bi volio igrati u tim uvjetima i s takvim igračima? Njegov utjecaj nema limit i upravo u tome leži njegova najveća snaga. Zbog njega se pomiču granice košarke i iz sezone u sezonu raste broj pokušaja za tri poena, on je taj koji je to potaknuo. Da bi bili uspješni u novu sredinu koju dolaze, mladi igrači sa sveučilišta moraju imati određen set vještina. Prva stvar na svakoj listi danas je šut. Naveo sam ranije kako su prije proučavali velikane ove igre, danas djeca gledaju YouTube sažetke Curryja. Igraju se na svom malom improviziranom košu na garaži i uzvikuju njegovo ime te odrastajući modeliraju igru prema njemu. To je puno veći pothvat nego bilo kakve brojke koje će ostvariti tijekom svoje igračke karijere. Oblikuje mlade generacije, a neki od tih mladića će završiti na NBA parketima i nastaviti ono što je Steph započeo te možda odvesti na još viši nivo. Košarka svakodnevno evoluira upravo zbog takvih pojedinaca koji donesu nešto unikatno, određenu sposobnost koju ne posjeduju mnogi. Steph ima magičan šuterski dodir i stvarno ga je užitak gledati kako igra.

U današnjoj eri gdje je nikad veća količina talenta, vještine u kombinaciji s uznapredovalim atletskim sposobnostima stvarno treba biti poseban da se istakneš. On je to uspio iako je često najmanja osoba na parketu, ali kako bi jedan fikcionalan lik iz vrhunske dramske serije rekao: „A very small man can cast a very large shadow“. Svoj put započeo je davne 2009. godine u franšizi koja nije bila na karti lige. Trica je bila marginalizirana, a takozvani combo bekovi su bili podcijenjeni. Deset godina kasnije stvorena je dinastija pomoću najjačeg oružja moderne ere. Curry je dvostruki MVP, trostruki NBA prvak te drži još mnoštvo titula. No njegova najveća pobjeda je ta da je nametnuo svoj stil igre cijeloj ligi i pokrenuo stvari na bolje za veći užitak svima. Na kraju dana, tri vrijedi više od dva, zar ne?

    Ostavite komentar