Thunder vs Jazz: Prvi čin

Thunder vs Jazz: Prvi čin

Originalni naslov ovog teksta je trebao biti Team v Stars, ali sam, gledajući utakmicu, odlučio da promijenim čitav koncept. Upalio sam ovu utakmicu očekujući da će ovo biti sukob titanske obrane Jazza i firepowera velike trojke Thundera, ali sam odlučio da gledam to nekako iz drugog ugla – suprotnog. Impresionirala me jaka obrana Oklahome na momente, a Jazzov napad je nekako izgledao sterilno i često se sve svodilo na inovaciju Donovana Mitchella i napadanje picka s čovjekom kojeg je branio Carmelo Anthony, te povremeno na slash-and-kick akcije koje su završavale pokušajima za tri poena. Podijeliti ću ovaj čitav tekst na tri dijela – Jazzov napad, OKC obrana i mjesta za napredak za obje ekipe. Krenuti ćemo od Jazzovog napada.

Koliko napad playoff ekipe može da ovisi o igraču prve godine?

Kao što sam napisao u uvodu, sve napade Jazza u ovoj utakmici, minus one u tranziciji, možemo strpati u tri koša, koja sam već spomenuo. Akcije crtane za Mitchella su koliko toliko išle, s obzirom da je kandidat za rookieja godine uspio da ubaci 27 poena uz 50% šuta iz igre, ali ti šutevi su uglavnom dolazili iz neuspjele pick igre ili kao napad Mitchella na neki switch u obrani Thundera. Mitchell je očigledno spreman preuzeti napad Jazza u potpunosti i to je dokazivao u mnogo slučajeva u ovoj utakmici, ali to je malo za NBA playoff ekipu koja planira neki veći uspjeh od časnog poraza u prvoj rundi. Iako je napad Utaha počeo odlično, serijom 14-4 nakon nekoliko minuta igre, ipak je to lako prokuženo i brzo je Billy Donovan okrenuo priču u obrani da zaustavlja poprilično jednostavne setove Jazza.

Možda su nas razmazili ofanzivni genijalci poput Stevea Kerra (mada on ima napadački nevjerojatno talentiran roster), ali gledajući napad Muzičara sinoć, nisam mogao prestati da mislim kako tu nema nekog planiranog napada. U suštini, svaka akcija se svodila na neki osnovni pick, osnovnu kretnju, probijanja bekova prema košu uz nadu da će neki šuter biti slobodan (28 dignutih trica za čitavu utakmicu Jazza), ali sve je to, uz trenera koji se vremenom zna prilagoditi, lako za prokužiti i zaustaviti. Quin Snyderu treba dati puni kredit za sve urađeno s Jazzom čak i sa gubljenjem Gordona Haywarda, ali čak i sa ofanzivnim velikanom u nastajanju (u Mitchellu), još uvijek je to malo.

Ono što jeste radilo kontinuirano kroz utakmicu je bilo napadanje Anthonya kroz pick igru, ali čak i to je nekada stajalo jer se Melo koliko-toliko uozbiljio vremenom. U petorci sa četiri solidna-do-odlična defanzivca u Adamsu, Westbrooku, Georgeu i Breweru (tko je tu solidan a tko odličan, to ostavljam Vama čitaocima), Anthony je bio čista meta i to su koristili dok je radilo. Osim ovoga, kontinuirano je radila i tranzicija, koja je Jazzu na kraju donijela 21 poen. U videu ispod ćete, u suštini, vidjeti točno tri tipa napada na koje se oslanjala prva petorka Jazza, a to su izmišljanje poena Mitchella, napad na Carmelovog čovjeka i tranzicija.

 

Odlučio sam van ovih primjera izdvojiti napad iz negdje sredine prve četvrtine, kada je nakon promašaja Anthonya Jazz krenuo u napad i probao dvije stvari koje su u suštini radili čitavu utakmicu – napadanje Mitchella (koje nije uspjelo), pa vraćanje na pick Rubio-Favors koji je nekako, barem u prvoj četvrtini, uvijek stvarao višak i lagano zakucavanje obično za Rudy Goberta. Ovaj napad može samo da pokaže koliko je Rubio bolji dodavač od Mitchella, koji nije uspio napraviti nešto suvislo od svog double-teama, dok je Rubio izmislio dodavanje Favorsu koji odlično nalazi Goberta.

Prije nego što pređem na obranu Thundera, odlučio sam da još highlightujem dva odlična napada Jazza, gdje je jedan izrodio tricu Crowdera, a drugi je, nažalost po Jazz i po cijelu akciju, spriječio Patterson. Međutim, sama poenta da moram da vadim ovakve napade govori dovoljno o inovativnosti igre u napadu Jazza.

Pored ofanzivne lekcije Paula Georgea, Žunić bira obranu Thundera?!

Vjerujem da kada ste otvorili ovu analizu, očekivali ste moje spominjanje Georgea i njegovo davanje poena kako mu je volja, ali to možete pročitati i vidjeti na bilo kojem portalu. Na Hoopsteru, barem u ovoj analizi, čitati ćete o ogromnom potencijalu ove obrane i mojoj tugi što ova ekipa to ne može prenijeti na svih 48 minuta utakmice.

Dosta je impresivno što je Donovan uspio bez vjerojatno jednog od najboljih bočnih defanzivaca u Andreu Robersonu da uradi, i na momente ova obrana izgleda stvarno fantastično. Neću Vas puno ‘smarati’ snimcima, čisto ću Vam pokazati par dokaza kako ova obrana zna da zaključa protivnika. Postava Thundera, osim Anthonya i Abrinesa, puna je atletičnih i iskusnih (ili oboje, u nekim slučajevima) igrača koji znaju kako zatvoriti prilaze svom košu. Iako suhe brojke govore da je Jazz imao i više ukradenih lopti i više blokada, na kraju su šutirali gori procent iz igre i za tri poena, i tu treba dati kredit Donovanu i obrani Thundera. Međutim, kao fusnotu na obrambene momente Thundera treba i staviti sve ono što sam spomenuo u prijašnjem odlomku, o neinovativnosti Jazzera u napadu. Pa, krenimo na primjere.

Odmah ćemo krenuti s prvom akcijom Utaha nakon 16-4 serije s kojom su počeli utakmicu, i tu je bio prvi flash kako dobro znaju odigrati timsku obranu u Thunderu. Prvo Adams i Brewer totalno zatvaraju Mitchellov prodor, dok George pomaže na Gobertu, pretpostavljam misleći da može stići zatvoriti svog čovjeka, Inglesa, koji stoji sam u kutu. Mitchell ne vidi Inglesa pa loptu vraća Rubiu na vrhu kapice, a George se na vrijeme vraća da zatvori dodavanje u kut. Onda se Jazz vraća na provjereni recept, Favors kojeg čuva Anthony dolazi u pick ali ponovno George pomaže na Favorsu, te sve završava na šutu Rubia s kojim će bilo koja obrana u NBA ligi živjeti. Po meni defanzivac godine, Paul George, igra ključnu ulogu mada ostaje pitanje što bi bilo da je Mitchell vidio Inglesa, to jeste da li bi PG stigao da zatvori Australca u kutu.

Odmah u narednom napadu, ponovno ista priča. Thunder je odlično obranio pokušaj Utahovog beka da probije, dok je ovoga puta Anthony pravilno pomogao na Gobertu dok je Adams izašao u udvajanje Mitchella.

Iako osobno Feltona ne bi nazvao odličnim defanzivcem, u narednom primjeru je dokazao što znači čitati igru i biti iskusan. Ipak, prvo treba pohvaliti Abrinesa koji nije posustao u obrani objektivno jačeg Crowdera, koji ga je pokušao ugurati do koša, a onda je išlo dodavanje vani i, ako se baš zagledate, već kod dodavanja Jerebka prema Crowderu u korner, Felton već napustio svog čovjeka u drugom kutu te pravilno pomogao sa weak sidea. Po meni, iako to možda nije mislio tada, Felton je napravio odličnu odluku iz dva dobra razloga – Crowder nije neki dodavač, a Exum nije ni blizu pouzdanom šuteru, pa je ova pomoć bila apsolutno opravdana.

Još jedan primjer ću izdvojiti, sa kraja prvog poluvremena. Naime, prvo je Brewer odlično zatvorio Mitchella i smetao mu od kada je lopta ušla na parket nakon pogođenog bacanja Adamsa. Nakon toga, Adams i Brewer koriste svoje fizikalije da spriječe dodavanje unutra prema Gobertu, dok su ostala tri igrača OKC-a na parketu postavljena nominalno daleko od svojih igrača, ali dovoljno blizu da Mitchellu ne dopuste dodavanje, ili ga barem dosta otežaju. Kada prva akcija nije uspjela, Mitchell traži Crowdera koji ima 10 sekundi da izmisli šut. Anthony ga odlično zatvara, te ga tjera na dodavanje Gobertu, koji vraća odmah Crowderu kroz hand-off, što prate Carmelo, Adams i Brewer, koji pomaže s Mitchella, koji je nekako ostao izoliran u ostatku akcije, stajući blizu centra i dopuštajući Breweru da pomaže. Kako je Gobert stvarno dobar postavljač blokova, Anthony je manje-više sklonjen ali tu je Brewer, koji Crowderu ne dopušta da ima skroz otvoren šut, dok Adams ne rizikuje switch Anthonya na Goberta i sebe na Crowdera. Pomoć Brewera dolazi pravovremeno, ali Crowder pogađa jednu jako tešku tricu. U svakom slučaju, odlična obrana ali, kao što kaže komentator za Thunder, you can live with that shot.

Ovakvih akcija i defanzivnih zatvaranja je bilo mnogo, pa sam odlučio da to sumiram na četiri primjera gdje je po meni Thunder odlično branio goste. Treba biti maksimalno fer i reći da nije uvijek bilo elitne obrane OKC-a, posebno Anthonya, ali neki adjustmenti Donovana i sterilnost Jazza u napadu je pomogla da se obrana dosta popravi.

Šta popraviti, a da je popravljivo?

Za Jazz je teško reći. Teško je usred serije mijenjati napadačke setove, ali predlažem Snyderu da proba naći novi način probijanja obrane, jer kada se Anthony malo fokusirao na branjenje svog čovjeka i da prati ostatak obrane Thundera, dosta akcija Jazza je stalo i prešlo se na individualne pokušaje i spuštanje lopte u reket. Oslanjanje na Mitchella koji je odličan ofanzivac ali je ipak rookie, će nakon nekog vremena da prestane prolaziti, kao što je prestalo i u prošloj utakmici. Ipak, vjerujem u Snydera koji je više puta dokazivao da se radi o vrhunskom treneru.

OKC, ako išta mora uraditi nakon ove bitne pobjede, jeste držati defanzivni intenzitet kroz čitavu utakmicu. Treba pohvaliti odlične rotacije Donovana koji je u svakom non-garbage time trenutku imao barem jednog igrača od trojca Melo-George-Westbrook, te treba pohvaliti obranu njegove ekipe poslije skoro svakog time-outa. Sve adaptacije, rekao bih, su sada na igračima, a primarno se to odnosi na Anthonya koji bi morao da drži defanzivni fokus i trud čitav svoj period utakmice.

Naredna utakmica, nakon koje također slijedi analiza, je u noći sa srijede na četvrtak, u dva sata ujutro.

Život posvetio Real Madridu, NBAu, pisanju i svađanju na Facebooku. Pogledao White Men Can't Jump tisuću puta i ustanovio da je premisa filma izuzetno točna. Na basketu diže trice, a na Hoopsteru diže pritisak navijačima Knicksa jer je ludi fan Netsa.

    Ostavite komentar