The Palace Prince Of Auburn Hills

The Palace Prince Of Auburn Hills

Nakon niza neuspjeha na velikim natjecanjima, američki košarkaški savez odlučio je okupiti reprezentaciju kakva nije viđena još od legendarne Barcelone 1992. godine. Cilj je bio jasan; vratiti kući ono što pripada Amerima – zlato s Olimpijskih igara.

U kamp reprezentacije stigla je sama krema NBA lige predvođena debitantom u dresu Sjedinjenih Država, Kobe Bryantom te zvijezdom u usponu LeBronom Jamesom. Ekspedicija koja se pripremala za putovanje u Peking na svom kontu je imala ukupno čak 38 All-Star nastupa te 32 izbora u najbolje petorke lige. Ipak, od dvanaest igrača samo jedan čovjek nije imao pomenutih priznanja, a to je momak iz naslove današnje priče.

Ovo nije priča o top prospektu srednje škole i koledža niti o igraču koji je nizao individualna priznanja. Njegovo ime nije prolazilo kroz rubrike crne kronike niti je lansirao svoju liniju tenisica. Kvalitete je prikazivao na parketima NBA lige, a kao nagradu za naporan rad jedino je priznavao pobjeđivanje. Prema brojkama nije bio ništa više od prosječnog NBA igrača, ali kod pravih poznavalaca sporta Jamesa Naismitha, zaradio je veliko poštovanje. Izbor među buduće stanovnike Kuće Slavnih, reprezentativne 2008. godine dovoljno govori.

Kako je mršavi Tayshaun Prince upao među dvanaest najboljih igrača lige saznajte u nastavku teksta.

Rođen je krajem februara 1980. godine u Comptonu gdje je odrastao s roditeljima te bratom i sestrom. Stariji brat Tommie igrao je košarku za lokalni univerzitet što je primamilo i mršavog Tayshauna da se počne baviti košarkom. Već u srednjoj školi pokazao je da ima smisla za košarku te je za tri godine u srednjoj školi Dominguez, košarkaška momčad ostvarila omjer 96-9 uz jedan naslov državnog prvaka. Na posljednjoj godini izabran je u McDonald’s All American ekipu.

Dok je na stolu imao ponude univerziteta Kansasa, Georgetowna pa i lokalnih koledža Southern Californije i UCLA-ja Prince je odabrao Kentucky s riječima: “Želim otići što dalje od kuće kako bi košarkaški svijet čuo za mene.”

U NBA je stigao na draftu 2002 nakon što je završio četverogodišnji studiji na univerzitetu Kentucky. U dresu Wildcatsa bio je standardan četiri godine.

Unikatni izbačaj lijevom rukom ostao je upamćen u bogatoj košarkaškoj historiji Kentuckyja, gdje je karijeru okončao kao osmi strijelac svih vremena.

Izabrao sam broj 22 kao podsjetnik da su me 22 NBA momčadi odlučile preskočiti na draftu.”

Na draftu je kao 23. izbor pao u ruke posloženoj ekipi Detroita, vođenu Rickom Carlisleom dok su pogoni ekipe bili Chauncey Billups na jednoj strani te Ben Wallace u obrani. U rookie sezoni, Prince se nije previše naigrao. Na svega 42 susreta dobio je priliku i to 10-tak minuta prosječno. Tijekom doigravanja, Pistonsi su se pronašli u velikim problemima u prvoj rundi. Najbolji strijelac lige, Tracy McGrady je rešetao obranu Detroita pa je tako u prva dva susreta ubacio 43 i 46 poena. Nakon četiri utakmice rezultat je glasio tri naprema jedan u korist momčadi s Floride. Carlisle se našao u velikim problema pa je očajnički tražio rješenje kako bi izbjegao eliminaciju od Orlanda koji su u playoff ušli s osme pozicije.

U utakmici broj pet, golobradi Prince je ušao u rotaciju, odigrao 33 minute što se pokazao kao pun pogodak. Ubacio je 15 poena, a najveći dio posla odradio je u obrani što pokazuje svega 19 ubačenih poena T-Maca uz šut 8-20 iz igre. Naredna dva susreta ponovo je Prince dobio povjerenje od Carlislea što se odrazilo na rezultat i Pistonsi su prošli u polufinale istočne konferencije. Poseban doprinos, Tayshaun je pružio u sedmoj utakmici kada je za 24 minuta zabio 20 poena, a prvu napadačku opciju ostavio na sedam ubačaja iz 24 pokušaja što je mizerni 29%.

Ubrzo je Prince postao miljenik navijača u Auburn Hillsu pa su ga stoga prozvali The Palace Prince.

U polufinalu izbacili su Allena Iversona i 76erse u šest utakmica, u finalu konferenciju čekali su ih New Jersey Netsi koji su na bili na putu da se plasiraju u drugo finale uzastopno. Družina Carlislea nije dorasla iskusnijim Netsima s Jasonom Kiddom u naponu snage i pometeni su u četiri utakmice. Ovim porazom Carlisle je otišao u Indiana Pacerse, a na klupu sjeo Larry Brown.

Raritet NBA lige: Prince je u regularnoj rookie sezoni ubacio tek 137 poena u 42 susreta, da bi u za vrijeme doigravanja odigrao 15 utakmica gdje je zabio 141 poen.

Na grafici se može vidjeti odnos statistike T-Maca sa i bez Princea u rotaciji.

Iskusni stručnjak vidio je kvalitete koje posjeduje momak iz Comptona pa je tako Prince postao dio startne postave. Guranje u prvu postavu pozitivno se odrazilo na brojke pa je tako sezonu 2003/2004 završio s 10,3 poena prosječno. Na polovici sezone, Joe Dumars dovodi opakog momka lige, Rasheeda Wallacea za kojeg će se ispostaviti da je dolazak u Michigan bio potez karijere. Pistonsi su u doigravanje oštro krenuli pa su redom padali Bucksi u pet, Netsi u sedam da bi u finalu konferencije naletjeti na bivšeg trenera i Millerove Pacerse. Poraz u prvom susretu upalio je lampice u svlačionici Detroita, a svu pompu smirio je Sheed svojom žutom minutom:

Napišite da naslovnoj stranici, u novinama, na portalima, i na TV-u slobodno napišite. Pobijedit ćemo utakmici broj dva, garantiram.“

Ipak, mogao je Sheed progutati svoje riječi kada se Reggie Miller našao u otvorenoj kontri . Usamljeni Miller imao je otvoreno polaganje za produžetak na 20 sekundi do kraja. Možda bi historija bila drugačija da se nije ukazao Prince s rasponom ruku od 218 cm i udario blokadu Milleru koji u tom trenutku nije znao što ga snašlo. Pistonsi su prema riječima Wallacea dobili utakmicu broj dva, a krucijalna blokada psihički je slomila Pacerse koji padaju u šest utakmica.

U tom trenutku sjetio sam se da Reggie ne voli zakucavati i dobio sam elana da krenem u trk u obranu. Još ka tome i riječi Sheeda imale su veliki značaj pa sam osjećao potrebu da ne dozvolim lagane poene. Nakon blokade i velike pobjede shvatio sam što sam učinio. Osjećaj je neopisiv“, prisjetio se Prince.

Plasmanom u veliko finale protiv pojačanih LA Lakersa, Pistonsi su predstavljali totalne autsajdere. Na zalascima karijera Karl Malone i Gary Payton silno su željeli NBA prsten što je dodatno podiglo atmosferu u Gradu Anđela.

Stari lisac Brown znao je okrenuti ulogu autsajdera u korist Detroita. Billups je sjajno dirigirao napadom, Big Ben se odlično nosio sa Shaquilleom dok je Prince s Richardom Hamiltonom bio zadužen za obranu na Kobeom Bryantom. Golobradi momak nije se bunio, shvatio je svoju ulogu i veliko finale moglo je krenuti. Tijekom čitave serije izluđivao je Bryanta. Odličan rad nogu pratile su fenomenalne fizikalije pa je s toga Prince bio na svakom šutu koji je Bryant uputio. Rijeko kada je zapadao u blokovima, dok se obrana Detroita nije trudila preuzimati. No, Kobe posjeduje ogroman napadački arsenal što nije dalo iznenaditi Tayja. Pokušavao je Prince ne nasjedati na finte šuta Crne Mambe, a kada bi skočio to bi se obično završilo na sličan način.

Nakon prvog susreta Kobe na svom kontu imao 25 poena iz 27 pokušaja. Ipak u drugom susretu Kobe je znao odgovoriti s 33 poena pa se tako serija preselila u Michigan rezultatom 1:1. Pistonsi su znali iskoristiti revolt Bryanta koji se nije mogao snaći protiv ukomponirane obrane Brownove družine. U naredna tri susreta Detroit je premašio očekivanja pa nije bilo potrebne da se serija vraća nazad u Kaliforniju. Epitet najkorisnijeg igrača odnio je Billups i Pistonsi su tako timskom košarkom te jednom od najboljih obrana u historiji lige bili na krovu košarkaškog svijeta.

Statistika Kobea u finalu 2004? Pogođene samo 4 trojke iz 23 pokušaja (jako loših 17%). U pet susreta na liniji penala bio je tek 25 puta što je jako malo za igrača renomea kakav je Bryant. Naredni podatak govori dovoljno o krvavoj obrani Detroita. Kobe je ubacio ukupno 113 poena za što mu je trebalo isto toliko pokušaja iz igre (43/113= 38% šuta iz igre).

Kobeov shot chart iz finala 2004. godine

Nakon šampionske godine Prince je izgradio reputaciju odličnog defenzivca koji je mogao braniti svakoga na parketu. Skromni momak iz Comptona nije dopustio da ga uspjeh omami pa je nastavio s napornim radom . Naredne četiri godine proveo je kao najkonkretniji igrač Detroita i pored promjene trenera, a zahvaljujući odličnoj obrani uslijedila su priznanja. U sezoni 2004/2005 Pistonsi su ponovno igrali finale ali Spursi su bili bolji protivnik u sedam utakmica. Njegove igre u regularnom djelu nisu prošle ne zapaženo što svjedoči izbor u drugu najbolju defenzivnu petorku lige. U konkurenciji za nagradu igrača koji je najviše napredovao završio je na trećem mjestu iza Simmonsa i Brezeca. No.takve stvari nisu ometale čovjeka koji je samo želio jedno – pobjeđivati.

Poslije poraza u finalu klupu je napustio Brown, a kao zamjena je došao Flip Saunders (R.I.P). Da je nezamjenjiv u sistemu Pistonsa pokazale su minute koje je dobivao od novog trenera. Pistonsi su bili odlični tijekom čitave sezone te osvojili Istok sa 64 pobjede što je i dan danas rekord franšize. Na All-Star susretu u Houstonu birana su čak četiri igrača Detroita. Na smotri najboljih prisustvovali su oba Wallacea, Billups i Hamilton. Mnogi su ostali su u čudu da se i on nije našao tu, osim ali izostanak mu nije pretjerano smetao. Novi izbor u drugu obrambenih petorku samo je dalo motivaciju za rad, a ono sto je najviše pogodilo Princea jeste poraz u finalu istoka gdje su zaustavljeni od Miami Heata i nove zvijezde lige Dwyanea Wadea.

Mislim da je Prince najnesebičniji čovjek na ovom planetu. Toliko je zapostavljen od strane medija u odnosu na ostale suigrače, ali to njemu ne smeta. Privilegija je imati ovakvog čovjeka u svlačionici“, izjavio je Sheed.

Joe Dumars imao je iste planove i za nadolazeće godine – zadržati jezgro ekipe i nastaviti osvajati istočnu konferenciju. Pa tako je Prince dobio novi ugovor na četiri godine u iznosu od 49 milijuna dolara što je tada bi sasvim respektabilan ugovor. No, Dumarsu su ruke bile svezane kada je četverostruki obrambeni igrač godine, Ben Wallace odlučio spakovati kofere i napustiti Detroit tako što se dogovorio s Chicago Bullsima.

Ali i bez Wallacea, podmazana mašina Pistonsa igrala je odlično. Obrana je još jednom bila u samoj eliti lige, ponajviše zahvaljujući Tayshaunu koji je svaku utakmicu čuvao najbolje protivničke igrače. Tijekom čitave sezone bio je na udarima Piercea, Bryanta, McGradyja, pa i novih zvijezda lige Jamesa, Anthonyja i Wadea. Koliko je bio na nivou svjedoči još jedan izbor u obrambenu petorku lige.

U napadu je koristio činjenicu da je ljevoruk i zahvaljujući fizikalijama i odličnom radu nogu demonstrirao je zavidnu leđnu tehniku. Ulazi s lijeve strane i silovita zakucavanja lijevom rukom postala su trademark dok se nije ustručavao ni posegnuti za trojkom. Sezonu 2006/2007 okončao je s prosjekom karijere od 14,3 poena uz odličnih 38% šuta za tri. Novi izbor u drugu obrambenu petorku lige postao je uobičajen. U playoffu ponovo su imali visoke ambicije, ali ovoga puta LeBron je stao na put. Njegova nezaboravna playoff serija u finalu istočne konferencije prepričavat će se još dugo, dugo godina.

Naredna godina iste navike. Odlična regularna sezone momčadi iz Detroita, ali finale konferencije je bio maksimum. Ovoga puta Celticsi su bili prejaki pa je time okončana dinastija Detroita.

Utjeha je stigla u vidu poziva u reprezentaciju Sjedinjenih Država na Olimpijadu u Pekingu gdje su NBA zvijezde bile zadužene da osvoje zlatnu medalju. Ne može se pohvaliti pretjeranom produkcijom na turniru u Pekingu, ali ono zbog čega je dobio poziv jeste srce šampiona iz pobjedničkog mentaliteta Pistonsa.

Već početkom sljedeće sezone Dumars je razmontirao momčad, doveo Allena Iversona, na klupu sjeo neiskusni Michael Curry i novo poglavlje u bogatoj historiji Detroita je počelo i traje do dan danas.

Od dolaska Tayshauna u sezoni 2002/2003, Detroit je uspio slaviti čak 69 puta u playoffu. U narednih šest godina igrali su šest finala istočne konferencije, dva velika finala uz jedan osvojen naslov.

U razdoblju od šampionske godine pa sve do kraja sezone 2008/2009 Prince je kontinuitetu odigrao 492 susreta regularne sezone i čak 103 playoff utakmice. Drugim riječima u šest vezanih sezona, Tay je startao u svim mogućim utakmicama Detroita kako u sezoni tako i u playoffu. Očigledno da nema boljeg indikatora koliko je čovjek naporno radio na sebi i svome tijelu.

Poslije raspada Detroita, Prince je postao ponajbolji igrač ekipe gdje se zadržao sve do polovice sezone 2012/2013 kada ga je uprava poslala u Memphis Grizzliese. Pod vodstvom Lionela Hollinsa, Grizliji su igrali čvrstu košarku, obrana je bila među najboljim u ligi što je itekako odgovaralo profilu igrača kakav je Prince. U narednoj sezoni, prošao je čitav trening kamp s Grizzliesima da bi u 2013/2014 daleko dogurali čak do finala zapadne konferencije gdje su poraženi od kasnijih prvaka Spursa. Za Tayshauna to je bilo sedmo finale konferencije što je pokazatelj koliko čovjek voli i želi pobjeđivati.

U januaru 2015. godine poslan je u Boston da bi se kroz mjesec dana ponovo vratio u Detroit. Nezadovoljan radom uprave Detroita izdržao je do kraja sezone kao pravi profesionalac. Sa svojih 35 godina odlučio se potpisati jednogodišnji ugovor s Minnesotom Timberwolvesima kod starog trenera Saundersa. Glavni cilj je bio biti mentor mladim igračima kako na parketu tako i van njega. No, smrt Saundersa je pogodila sve u taboru Minnesote. Sam Mitchell je preuzeo kormilo, a omjer 29-53 apsolutno sve govori. Odigrao je Tay 77 susreta te sezone uz mizeran učinak na parketu.

Nakon isteka ugovora nastavio je raditi preko ljeta. No, ponudu za novi ugovor nije dobio od NBA momčadi. Jedinu što je dobio jeste ponuda od Memphisa koji su ga željeli imati u upravi kao pomoćnik generalnom menadžeru Chrisu Wallaceu.

Iako svjestan svojih mogućnosti i zdravstvenog stanja želio sam nastaviti košarkašku karijeru. No, ostvario sam mnogo uspjeha i prihvaćanje novog posla uopće nije bila teška odluka”, prisjetio se Prince.

Savjeti Princea itekako su pomogli recimo Dillonu Brooksu koji je u svoju rookie sezonu odigrao na sasvim pristojnom nivou. Najsvježije novosti vezane za Tayshauna javljaju kako su Pistonsi ozbiljno zainteresirani za njegove usluge u stručnom štabu, a najuže se povezuje s napretkom Stanleyja Johnsona koji je prethodnih godina opasno stagnirao.

Iako brojke pokazuju da je Prince kroz karijeru bio prosječan NBA košarkaš njegovo prisustvo se ne može mjeriti statistikom. Zlatna medalja s Olimpijskih igara kao i šampionski NBA prsten dovoljno ispunjavaju njegov CV. Nije patio od manjka medijske pažnje, van terena je bio čovjek za primjer. Pobjede su bile najbolja nagrada.Rijetkost jeste da čovjek odrastao u problematičnom Comptonu nema policijski dosje. Van parketa ponašao se kao pravi profesionalac.Oženio se s djevojkom koju je upoznao za vrijeme srednjoškolskih dana. Vodio je miran i povučen privatni život. Diplomirao je sociologu pa ne čudi da je dobar sugovornik i čovjek koji je uvijek na usluzi suigračima.

Da možda nije imao ogromnu konkurenciju za vrijeme obrambenih zvijeri (Wallace, Artest, Camby, Garnett, Duncan, Bowen) vjerojatno bi se okitio i obrambenim igračem godine. A danas? Danas bi u ligi predstavljao fantastičnu stretch opciju te uz njegovu obranu ne bi imao problema pronaći mastan ugovor.

Najbolji opis dao je NBA šampion i suigrač iz Detroita, Lindsey Hunter:

On je naše tajno oružje, naš X faktor svake utakmice. Momak može mnogo toga na parketu. Uspješno brani pozicije 1,2,3 dok je u obrani maestralan. Kada ga pogledate izgleda kao obični mršavko kojeg možete bez problema savladati, ali kada susret započne onda pokaže kakva je zvijer. Njegove fizikalije su nestvarne, kretnje u obrani su za udžbenika i s toga uvijek ponavljam – Prince je naš MVP u playoffu.”

Koliko je Hunter govorio istinu svjedoče i sljedeći trenutci:

Obrana:

Sličnih trenutaka u obrani ima mnogo više, dok je u napadu odlično koristio fizikalije. Kompilacija zakucavanja kakve se ne bi posramili ni najbolji highflyeri lige:

Masivan poput attacka, zanimljiviji i od Shaqa. Uvalim lakatuŠu u postu bilo domaćem ili gostu. TZ 075

    Ostavite komentar