Sedam dana drafta – Finale

Sedam dana drafta – Finale

6) Orlando Magic
Orlando je razmjenom tokom sezone dao Elfrida Paytona, a po mom predviđanju, mijenjaju ga sa narednim razigravačem, Collinom Sextonom. Sexton je igrao jednu sezonu na sveučilištu Alabama, i odigrao je sjajno. Imao je oko 19 poena na 45% šuta i za malo manje od pola sata na parketu.
Atleticizam je najbolja strana ovog igrača, koji je odlično građen za modernog razigravača u NBA ligi. Fizikalije su jako dobre za poziciju (191cm, 86kg, 199cm raspon ruku), a kada tome pridodamo da je i dosta snažan, fizički, Sexton je odlično napravljen za NBA ligu. Iako ga je jako teško nazvati pass first igračem, vizija na parketu mu je poprilično solidna i imao je tendenciju da pravi jako lijepa dodavanja. U tranziciji je odličan, jako je brz i eksplozivan, te zna da promijeni brzinu u sekundi. Obrambeno, radi se o igraču sa jako visokim plafonom razvoja, jer su sve opipljive stvari tu, samo se to treba uklopiti i da to Sexton doda u svoju igru. Mentalno se radi o vrlo jakom igraču, i spreman je da preuzme odgovornost.
Od negativnih strana treba spomenuti da ipak ima mnogo posla pred Sextonom u narednim godinama, na obje strane parketa. Koristi skoro ekskluzivno samo jaču ruku, što obranama dosta olakšava posao kada igraju protiv njega. Isto tako, morao bi da popravi dodavanja. Ne samo da mu je prosjek bio poražavajući (oko 3.6 po utakmici), već je i često jednostavno dodavanje odbijao kako bi, recimo to tako, napravio show od asistencije. Za njega se još uvijek ne može reći da je pravi razigravač, ne čini se kako suigrače čini boljima, i na tome će defitivno morati dugo vremena da radi. Također, jedan od većih problema je što je neaktivan kada nema loptu, nešto s čim se dosta srećemo u ovoj klasi.
Bez obzira na negative, Sexton je fantastičan prospekt za ovo mjesto i Orlando će dobiti svog beka budućnosti u njemu, ili u momku čije ime ćete pročitati za par trenutaka. U svakom slučaju, Sexton bi mogao biti odličan na obje strane parketa, ako uloži vrijeme i trud u svoj razvitak.
5) Dallas Mavericks
Osobno, jedan od najlakših izbora za napraviti – Mavsi definitivno, ako bude slobodan, uzimaju Moa Bambu sa sveučilišta Texas A&M. Puno ime Mohamed Bamba, radi se o prospektu porijekom sa Obale Bjelokosti, odraslom u Harlemu i jednom od top srednjoškolaca u klasi 2017. Ono što je možda zanimljivo, prije nego što uskočimo u košarkaške stvari, jeste da Bamba ima polubrata koji nije u dobrim odnosima s obitelji, te koji mu je pokušao „smjestiti“ prijavu NCAA organizaciji, rekavši kako je Mo primio novac od neimenovanog investitora iz Michigana kojem je, valjda, bio interes da Bamba igra za Texas. Naravno, NCAA je istražila priču ali nije našla ništa vrijedno kazne ili suspenzije.
Što se tiče košarke, Bamba je, po fizikalijama, jedan od najboljih prospekata u povijesti NBA drafta. Visok 216cm sa rasponom ruku od 239cm, što je inače rekord draft combinea, Bamba se već smatra elitnim zaštitnikom obruča i potencijalno elitnim NBA defanzivcem. Druga najbolja stvar oko Bambe je njegov intelekt, na i van parketa. Pokazao je u raznoraznim razgovorima sa američkim reporterima kako se radi o vrhunskom poznavaocu košarke kao igre, i to je ogroman dio njegovog elitnog obrambenog talenta. Što se tiče ostalih stvari koje treba spomenuti, Bamba je iznenađujuće brz za svoju visinu, te je postavio vrijeme sprinta u rangu izuzetno brzih razigravača (primjer: John Wall), kada je radio sprint na combineu. Isto tako, radi se o odličnom skakaču, što je „posljedica“ njegovih fizičkih predispozicija.
S negativne strane, teško je naći neku ofanzivnu igru od Bambe. Iako je imao solidnih 54% iz igre tokom jedne sezone u Texasu, to je bilo na tek devet pokušaja iz igre, a teško je reći i da ima nekog rangea, iako je šutirao skoro dvije trice po utakmici na koledžu (uz 27.5% uspješnosti, što je ispodprosječno u najmanju ruku). Napadački repertoar generalno mu je jako siromašan, većinom su to polaganja na fizičku nadmoć i duge ruke, ili putback zakucavanja. Jednostavno, Bamba nikada neće biti ofanzivni lider svoje ekipe, a najviše što može napadački očekivati je vjerojatno nešto slično Clintu Capeli, i onome što on radi u Houstonu. Nije ni nešto eksplozivan, iako je jako brz kada krene. Zadnje što treba spomenuti je da od Bambe neki ogroman utjecaj u prvoj sezoni ne treba i nije realno očekivati. Jednostavno, trebati će vremena da on izraste u NBA igrača, i to je zašto Bamba nije veći izbor.
Pitanje je zašto bi i pisao ovaj dio, jer je već milijardu puta opjevano koliko Dallasu fali elitni centar. Mislim da će u Bambi, istina kroz par godina, DAL dobiti ono što su htjeli od Nerlensa Noela, i ovo bi po svim parametrima trebao da bude krađa čitavog događanja.
4) Memphis Grizzlies
Evo i prvog većeg iznanađenja mog mocka – MEM po meni bira Trae Younga sa sveučilišta Oklahoma. Bek Soonersa je odigrao maestralnu sezonu na ovom sveučilištu i kroz čitavu godinu su ga poredili sa dvostrukim MVP-em i trenutnim NBA šampionom, Stephenom Curryem. Koliko je fer stavljati toliki pritisak na Younga, ne znam, ali ja sam „kupio“ malo tog hypea.
Kako ne početi sa šutiranjem ovdje? Young je, po meni, najbolji šuter koji ulazi u ligu nakon Currya prije devet godina, i to je na koledžu apsolutno pokazao. Dizao je šuteve debelo izvan NBA rangea, te ih pogađao sa dobrim procentom. Što je još bitnije, šut mu je elitan u skoro svakoj situaciji – bilo nakon više driblinga, bilo pull-up nakon jednog driblinga, bilo catch-and-shoot. Može i sebi i drugima da kreira šut, što je ogromna kvaliteta za trenutnu NBA ligu. Vizija na parketu mu je također elitna, izjednačio je rekord NCAA lige s 22 asistencije, rekord koji dijeli sa još tri igrača (Avery Johnson, Sherman Douglas, Tony Fairley). Još jedna bitna stvar za njegov legacy na sveučilištu je da je postao jedini igrač u povijesti NCAA lige koji je čitavu državu predvodio i u poenima (27.4) i u asistencijama (8.7).
Međutim, Young će biti ogroman problem defanzivno. Malo tijelo, malo snage i limitiran u atleticizmu i eksplozivnosti, sve to vodi ka tome da će ga se morati upariti s elitnim defanzivcima koji bi ga pokrivali. Također, ima problema s nestrpljivošću i pravljenjem pravih odluka u napadu, s obzirom da često diže nerezonske šuteve. Istina, neki su ulazili, ali nedovoljno je dobar procenat šuta (42.2% iz igre, 36% za tri poena) kako bi to opravdao. Frame mu je relativno loš (188cm, 82kg, raspon ruku oko 190cm), ali kada bi ga popunio, mogao bi se istrpiti.
Young mi je osobno jedan od najdražih igrača u klasi, ali probao sam ići objektivno, te mislim da ima smisla. Memphisu pod hitno treba dobar ofanzivac, a Young je jedan od najboljih, te najbolji koji će biti slobodan na četvrtom mjestu. 19-godišnjak će, po meni, imati dosta vremena da se fino razvije u ovoj organizaciji.
3) Atlanta Hawks
Treći najbolji prospekt, u mojim očima, pasti će pravo Hawksima u krilo. Marvin Bagley sa sveučilišta Duke je po velikoj većini mock draftova daleko najbolji izbor na trećem mjestu, i mislim da bi odlično legao ekipi iz Georgije.
Radi se o stvarno nevjerojatnom atleti i odličnom ofanzivcu. koji se izuzetno dobro snalazi u skoro svim napadačkim situacijama. Potencijal ima da bude odličan stretch visoki, iako je šutirao manje od dvije trojke na koledžu, uz skoro 40% uspješnosti. Ono što je možda najbitnije, jeste da je Bagley vjerojatno najspremniji igrač u ovom polju za NBA lige, sa svojih 211cm, 107kg i rasponom ruku od 215cm. Naravno, kada kažem najspremniji, mislim konkretno na fizikalije. Situacije u kojima će, čini se, najbolje leći jednoj NBA ekipi, su tranzicija. Iako je dosta visok, solidan je dribler koji može povući kontru nakon defanzivnog skoka. Mentalno, ima odličan instinkt za ofanzivni skok i solidan košarkaški IQ, te je veliki radnik. Van parketa, kada je god moguće, radi na svojoj igri, a na parketu je čovjek koji živi za svaku loptu.
Problemi počinju na defanzivnom kraju parketa. Naime, trebati će dosta vremena i rada kako bi popravio manjkavosti u tom dijelu igre, ali najveći problem je relativno lako rješiv – snaga. Iako je fizički dobar, snage mu je falilo na koledžu, a tek će mu faliti na najvećoj razini. U skoku se previše oslanja na svoje fizičke predispozicije, te nije razvio vještine oko skoka, primarno box-out. Broj od 11 skokova jeste elitan, ali je to većinom zato što je bio fizički nadmoćniji od prosječnog NCAA visokog. Zadnje dvije kritike koje moram spomenuti su koncentracija u obrani, koju prečesto gubi, te branjenje obruča, koje mora da radi bolje kako bi bio dugoročno rješenje na jednoj od dvije visoke pozicije.
Mislim da će Atlanta objeručke prihvatiti ovog prospekta, i mislim da će biti solidno dugoročno rješenje pored Johna Collinsa. Atlanti se, također, nigdje ne žuri pa će stići da razviju Bagleya u ono što on može biti – elitni ofanzivac i sasvim dobar defanzivac na NBA razini.
2) Sacramento Kings
Drugo veće iznanađenje – Kingsi uzimaju Deandre Aytona sa sveučilišta Arizona. Iako svaki živi mock predviđa Aytona u dresu Sunsa, s obzirom da se radi o najboljem prospektu iz Amerike i momku sa sveučilišta koje je blizu Phoenixu, ja moram reći da sam ovo predviđanje ipak radio po tome što ja mislim, i kako bi ja to uradio. Ayton je fantastičan prospekt, ali ne vidim ga kao dugoročno boljeg od Luke Dončića.
Ayton je elitni ofanzivac, centar kojeg ćete vidjeti jednom u generaciji. Fizičke predispozicije su mu stvarno fantastične (216cm, 118kg, 227 raspon ruku), i on posjeduje nevjerojatan potencijal na obje strane parketa. Ipak, ofanziva mu je jača strana. Ne samo da se radi o dominantnom centru pod košem, radi se i o prospektu koji je pokazao solidan range, koji ide negdje do koledž trice. Šutirao je 61% iz igre (na 12 pokušaja) te 34% za tri (na jedan pokušaj), i može se reći kako je vrlo efikasan strijelac, posebno na velikoj blizini od koša. Naravno, skakački je isto fantastičan, imao je malo više od 11 skokova po utakmici tokom svoje jedine koledž sezone. Napadački repertoar mu je bogat raznim potezima, posebno u niskom postu, i to ga čini ofanzivno jednim od najboljih igrača na draftu, a najboljim među visokima.
Upitnici u njegovoj igri su većinom oko obrane i mentalnog sklopa, takoreći. Obrambeno, Ayton nije na razini svojih fizičkih predispozicija, a za visoki plafon koji ima u tom dijelu igre, on pokazuje jako malo, što me malo podsjeća na Andrewa Wigginsa, koji je također posjedovao ogroman potencijal u obrani. Često gubi koncentraciju u akcijama poput pick’n’rolla i pick’n’popa, te se čini često kako se čuva u obrani kako bi bio bolji napadački. To jednostavno neće dobro ići u NBA ligi, i tu se definitivno mora popraviti.
Ayton je nevjerojatan potencijal, ali morati će raditi na obrani ako želi da bude igrač koji će promijeniti neku franšizu. Nije više niti toliko bitno da li ide u Kingse ili Sunse, gdje god da ode, Ayton će biti odličan, ali velika je razlika između odličnog i franchise altering igrača, da se poslužim američkim terminom. U svakom slučaju, na Aytonu je da radi na sebi, a sve ostalo će doći vremenom.
1) Phoenix Suns
Za kraj, prvo mjesto na mome mocku je zauzeo dečko koji po meni ima najveći potencijal, slovenski dijamant Luka Dončić. Sve je već rečeno o njemu, te ću se truditi ne ponavljati se. 203 centimetara visok, 97 kilograma težak te s rasponom ruku od 210 centimetara predstavlja mogući point forward tip igrača, kakav je na primjer Ben Simmons.
Prednosti su mu njegov stepback šut nakon driblinga kojeg pogađa u ogromnom broju. Pick and roll igra je na odličnoj razini, bilo kao finišer bilo kao asistent. Zbog svoga odličnog pregleda terena vrlo lako pronalazi otvorenog suigrača. No, tranzicija, posebno nakon defenzivnog skoka, mu spada u najjaču stranu igre. Zbog izuzetno brzog koraka vrlo lako dođe do protivničkog koša.
Mana? Ne snalazi se najbolje kao primarni ball handler, iako ima potencijala za isti. Zbog agresivne obrane često uđe u komplikacije, gdje bude natjeran na izgubljenu loptu ili težak šut. Isto tako, obrambeno često vrlo nezainteresiran, dok protiv jačih igrača najviše pokazuje mane, gdje ne uspijeva da im parira.
No, količina iskustva koju ima je za klasu iznad drugih, plus sa Devinom Bookerom bi tvorio jedan od najpotentnijih backcourt tandema. Kada na sve to dodamo odličan odnos sa Igorom Kokoškovom, koji gaje od EuroBasketa, za mene je Luka legitimni prvi izbor.

 

Život posvetio Real Madridu, NBAu, pisanju i svađanju na Facebooku. Pogledao White Men Can't Jump tisuću puta i ustanovio da je premisa filma izuzetno točna. Na basketu diže trice, a na Hoopsteru diže pritisak navijačima Knicksa jer je ludi fan Netsa.

    Ostavite komentar