Sedam dana drafta – dan drugi

Sedam dana drafta – dan drugi

12. Los Angeles Clippers – Shai Gilgeous-Alexander

Nakon što sam kao trinaesti izbor Clippersima dao visokog u vidu Roberta Williamsa, red je da ga i uparim s kvalitetnim backcourt igračem, a tu čast je dobio play Kentuckya Shai Gilgeous-Alexander. Riječ je o 198 centimetara visokom, 83 kilograma teškom kanadskom razigravaču s rasponom ruku od 211 centimetara, a te fizikalije su mu i glavni forte u igri. Ima preduvjete da postane elitni defenzivac, veliki je radnik na obrambenoj strani terena te bi u paru s ofenzivno nastrojenim suigračem mogao činiti jako dobar backcourt.

Napadački gledano, ima kvalitetan rad nogu, te se dobije dojam da klizi po terenu kada ga se gleda. Jako dobar u pick’and’roll igri, koju završava s lijevim ulazom i polaganjem. Zahvaljujući svojim fizikalijama i solidnim skillsetom može kvalitetno odigrati obje bekovske pozicije, i na sve to ima solidan šut s distance, koji ipak još ima prostora za napredak.

Najveća mana mu je zasigurno kilaža, gdje mu na njegovu visinu fali dosta mišićne mase, koju će morati nabaciti ako se misli nositi s protivničkim bekovima. Uz to, bilježi velik broj izgubljenih lopti, 2.7 u prosjeku, što je posljedica njegovog zalijetanja na koš i forsiranja u situacijama kada mu protivnici zatvore lijevi ulaz. On svejedno pokušava probiti protivnika, no kada shvati da neće moći bude prekasno, ne uspije pronaći suigrača, što na kraju rezultira visokim brojem turnovera. Unatoč svemu, ima prostora za ogroman napredak, te na ovoj poziciji spada među najbolje preostale igrače.

12. Los Angeles Clippers – Lonnie Walker

Nihad Žunić: Za mene nema dilema, najbolji suplement za 13. izbor (kojeg znate od jučerašnjeg teksta) je Lonnie Walker sa sveučilišta Miami. Jedan od boljih bekova u ovogodišnjem draftu, posebno takozvanih „dvica“, Walker bi po meni mogao da tvori odličan par i sa Patrickom Beverleyem, i sa Shai-Gilgeous Alexanderom, 13. izborom po mom predviđanju.

Walker je odigrao jednu sezonu za Uragane iz južne Floride, u kojoj je imao nekih 11.5 poena na 41.5% šuta iz igre, međutim ono što njega čini intrigantnim prospektom nije njegov ofanzivni učinak, već potencijal na oba kraja parketa. Naime, sa svojim frameom (193cm, 87kg, 208cm duge ruke) ima potencijala da bude lockdown obrambeni koji može braniti 1-3 pozicije. Što se tiče napada, na Miamiju je pokazao da je agresivan napadač koji napada obranu obično iz driblinga, mada je znao dizati i šuteve s perimetra, odakle je bio prosječan (34.6% na pet pokušaja). Radi se o odličnom dribleru koji ima dovoljno balansa da izdrži kontakt od jačih i svejedno završi oko koša. Isto tako, radi se o sasvim dobrom atleti koji svojom eksplozivnošću zna da iznenadi obranu ispred sebe.

Međutim, mentalno, Walker po meni nije još uvijek savršeno spreman za ligu. Često izgleda nezainteresovano da iskoristi svoj ogromni potencijal u obrani, često su mu se dešavali padovi u koncentraciji a to je prenosio i u napad, gdje je bio skoro pa neprimjetan kada nema loptu u rukama. Brojevi poput 1.9 asistencija i 0.9 ukradenih lopti govore da njegov potencijal, barem onaj koji pokazuju njegove fizikalije, još nije doveo na dovoljno visoku razinu. Efikasnost je isto veliki problem kod Walkera, prije da će napraviti karijeru kao neki volume šuter nego kao efikasni napadač.

Ako ga LAC upari sa Beverleyem, i ako mu bivši bek Houston Rocketsa usadi neke svoje ‘ideale’ u obrani i u trudu na obje strane parketa, Walker i Clippersi bi mogli biti odličan par. Walker neće pomoći nijednoj franšizi u prvoj sezoni, a od njega najviše zavisi kakvu će karijeru napraviti. Da li će ove fizikalije ostati neiskorištene, ili će postati solidan two-way bek, to je samo do Walkera.

11. Charlotte Hornets – Kevin Knox

Sanjin Delimehić: Napokon igrač koji meni osobno spada među najdraže na draftu, te kojeg sam posebno pratio. Nisko krilo visoko 206 centimetara, težine 93 kilograma te raspona ruku od 211 centimetara se može pohvaliti dobrom mehanikom šuta, koja je upotpunjena s lijepim ofenzivnim setom. Ima sposobnost stvaranja prostora u jednom driblingu, gdje ima uspješnost od 82% iz jumpera. Uz to, posjeduje kvalitetan pull up, te ima solidan midrange. Realizacija nakon pick’and’roll igre mu je na odličnih 85 posto, iako može biti i viša, te ima prostora za napredak.

No, ono što mu je možda i najjača strana je čitanje igre s krila. Riječ je o fenomenalnom cuteru, koji odlično prepoznaje priliku za ulazak i za zakucavanje, što je rezultiralo sa 97 posto realizacije u tim situacijama. Što se tiče obrane, ima potencijal postati pouzdani čuvar na perimetru, gdje unatoč sporijim lateralnim kretnjama na račun fizikalija može stvarati probleme protivniku, posebno u ISO igri. No, najveća njegova mana se tiče i napada i obrane.

Ulazak u duele mu uzrokuje najviše problema, što se može pripisati slaboj mišićnoj masi, koju obavezno mora podignuti. U napadu unatoč missmatchu zna sebe dovesti u tešku situaciju što rezultira turnoverom(2.3 u prosjeku),  a u obrani prelako dopušta suparniku da preko njega poentira. Zbog svega toga se postavlja pitanje obrane na najvećoj razini, no u pravim rukama se i to može popraviti.

U napadačkom dijelu najviše problema mu stvara agresivna obrana, koja ga lako izbaci iz balansa. Uz to, ima nizak izbačaj, što dodatno rezultira teškim, nepreciznim šutevima.

11. Charlotte Hornets – Wendell Carter Jr.

Nihad Žunić: Po mom predviđanju, Hornetsi ovdje uzimaju Wendell Carter Jr.-a, krilo sa sveučilišta Duke. Kao i većina prospekata, odradio je samo jednu godinu na sveučilištu, a stavljao je solidnih 13,5 poena i 9,1 skok, uz odličnih 56% iz igre. Isto tako, pokazao je da ima range do trice, šutajući nekih 41%, istina na 1,2 pokušaj po utakmici.

Carter je, po svemu pokazanom, prototip modernog visokog. Ima odličnu mehaniku šuta, eksplozivan je i što je najbitnije, tijelo mu je poprilično spremno za NBA. Fizikalije su više nego dobre (visok 208 cm, 113 kg, oko 200 cm dužina ruku), tako da su neki segmenti na kojima obično rade visoki kada uđu u ligu za Cartera koliko toliko odrađeni. Intrigira njegov šut, s obziro na već spomenutu odličnu mehaniku, jer nije dizao dosta trica, ali ih je pogađao u odličnom procentu. Što je najbitnije za moderno krilo/centra, solidan je dribler i nije se rijetko dešavalo da povuče kontru nakon defanzivnog skoka. Po snazi se rijetko tko mogao mjeriti s njim na sveučilišnoj razini, a to se najbolje pokazalo na skoku. Kupio je oko 23% defanzivnih i oko 13% ofanzivnih skokova, što su jako dobri brojevi. Isto tako, pokazao se kao dobar zaštitnik obruča, sa svoje 2,1 blokade po utakmici. Efikasan je u napadu, i ima solidan repertoar različitih poteza kojima bi mogao slomiti svog čovjeka.

Međutim, kao i svaki, Carter je prospekt koji ima svojih problema. Kao najveći se nameće manjak brzine. Iako je eksplozivan do nekog limita, nije dovoljno brz niti fizički niti mentalno da bi se nosio s modernom NBA igrom. Na sveučilišnoj razini je imao problema sa sporim reakcijama u obrani, te bi vjerojatno bio čak i bolji defanzivac da je to na vrijeme popravio. Iako su fizikalije dobre, još će morati raditi na masi ako bude morao da igra centra više nego svoju prirodnu poziciju krilnog centra. U NCAA-u mu snaga nije bila problem, naprotiv, bila je jedan od bitnijih segmenata njegove igre, ali i na tome će morati raditi jer su u NBA ligi visoki dosta jači. Što se tiče napada, morao bi dodati još par poteza iz posta, kako bi mogao da se nosi s lukavijim i bolje pripremljenim NBA obranama.

Sve u svemu, Carter je najbolji prosjekt koji je ostao nakon prvih 10 izbora, i mislim da bi mogao odlično leći Hornetsima, kojima treba netko na krilu. Carter, ako popravi stvari koje sam spomenuo, može biti solidna stretch četvorka.

    Ostavite komentar