Say my name

Say my name

I’m Kevin Durant. Y’all know who I am“. Znamo Kevine, znamo. Čini se kao da je cijela vječnost prošla od tog trenutka i te serije, a zbila se ne tako davno 2019. godine. Mnogo igrača smo izgubili zbog ozljeda unazad zadnjih par godina, ali srećom po nas neki nam se vraćaju na parket za manje od mjesec dana. Jedan od njih je i ovaj ubojica koji je svojim potezima navukao bijes cijeloga svijeta na sebe. Voljeli ga ili mrzili nitko ne može osporiti talent i vještinu koju ovaj igrač posjeduje i zato se veselim njegovom povratku na teren. Svijet košarke je puno bogatiji kada je on aktivan.

Taj famozni citat kojim sam otvorio ovaj tekst se dogodio u playoff seriji protiv Clippersa kada je svima pokazao tko je i što je Kevin Durant. Nakon te izjave u prosjeku je postizao brojke od  41,5/6/6 na šuterske prosjeke od 57/40/95 što je značilo TS% od 73%. Nije loše ha? “Sometimes you come across special people, and it doesn’t matter what you send to him, there’s no scheme, there’s no defen-, there’s no nothing.” Riječi te nesnosne napasti Beverleya nakon odigrane serije kada je i sam shvatio koliko je zapravo malen i nevažan kraj takvih veličina. Takve izjave ponekad ne prođu dobro u percepciji javnosti, ali su ponekad nužne.

Odlika vrhunskih sportaša je njihova samouvjerenost u svoje sposobnosti i očito je da nekad to svima moraju dati do znanja da bi ljudi shvatili o kome je tu zapravo riječ. Osobno nikad nisam bio fan Duranta, ali sam zato fan takvih izjava i razina mog poštovanja se znatno podigla nakon toga. Posebice jer je te riječi rekao s tolikom dozom samopouzdanja da se osjetilo kroz ekran. Osjetilo se u toj prostoriji kada je očima preletio sve prisutne da se uvjeri da upamte što je rekao. To je bilo u rangu Mikea Tysona i njegovog:  “Everyone has a game plan …until they get punched in the mouth.”  A o ovom kultnom govoru ne treba trošiti riječi. “I’m the best ever. I’m the most brutal, vicious, and most ruthless champion there’s ever been. There’s no one who can stop me. Lennox (Lewis) is a conqueror? No. I’m Alexander. He’s no Alexander. I’m the best ever. There’s never been anybody as ruthless. I’m Sonny Liston. I’m Jack Dempsey. There’s no one like me. I’m from their cloth. There’s no one that can match me. My style is impetuous. My defense is impregnable. And I’m just ferocious. I want your heart. I want to eat his children.”

Ako ti igra može pratiti jezik, zašto ne. Zbog takvih trenutaka volim sport jer se na tih par sekundi i ja osjećam nepobjedivo koliko i oni. Inspiriraju svojim predstavama koliko i govorom. KD je svoje rekao te onda zapalio grad anđela kao da je mitski zmaj iz Game of Thronesa, with no regard for human life.

Durant je kroz cijelu karijeru bio tiha, povučena ličnost koja je odradila svoje na terenu bez previše ekscesa. Čovjek je čak odbio nadimak slim reaper u korist the servanta. No taj potez koji ga je učinio omraženim u okvirima lige ga je pretvorio u neku vrstu zlikovca kojeg nažalost nikad nije prigrlio. Mogao je i trebao to napraviti, ali jednostavno je previše htio biti voljen i odobravan od strane svih. Srećom bar je na parketu pokazao tu stranu svog karaktera kada je nemilosrdno kažnjavao svoje braniče lepezom poteza koje u kombinaciji s njegovom visinom ima točno nula igrača u povijesti. Igrao je s lakoćom kao i cijeli taj kolektiv i nisam vidio način na koji ih itko može zaustaviti. Nisam računao samo na te proklete ozljede. Od te kobne utakmice finala kada se očito vratio prije no što je trebao je prošlo malo vremena, ali puno u košarkaškim okvirima. Narativi se stvaraju iz dana u dan, ono što je bilo aktualno prije dva dana je sad debelo zaboravljeno. Jedan dan si heroj, drugi dan te nema.

Tko se sjeća još epskog duela između Mitchella i Murraya u Orlandu prije svega par mjeseci? Tad se o tome brujalo kao da nema ničeg drugog na svijetu. No brzo je palo u zaborav jer nove serije donose nova iskušenja i nove narative. Murray je i dalje ostao u centru svega toga prije no što su Clippersi preuzeli sve na sebe, a potom je veliki brat dovršio stvari i stavio oči nacije na sebe. Jedna loša utakmica je dovoljna da se pokrenu priče. Tatum je bio prozivan glorificiranim Gayem (igračem, ne seksualnom orijentacijom) nakon šuterskog debakla u jednoj utakmici. Siakam je bio bust jer mu je obrana Bostona zadavala ogromne probleme dok je recimo Butler postao alfa i omega lige. Svi ti igrači su ono što jesu, vrhunski pojedinci bez obzira na određena izdanja na dani dan. No Twitter, Instagram i Facebook ne trpe i ne čekaju nikoga pa ni one najbolje.

KD je upravo to, jedan od najboljih igrača lige, a usudio bi se reći da na dan te ozljede je bio najbolji na svijetu. Ljudi brzo zaboravljaju kako je igrao u tom periodu od tri godine, to je bilo izvan svake pameti. Znam, znam, lako igrati s Warriorsima. Je, lakše je i neću ulaziti u to jer sama ta odluka da dođe k njima iziskuje svoju vlastitu kolumnu. Napravio je to što je napravio, ali nitko ne može opovrgnuti njegove brojke i učinak na parketu.

Morao je žrtvovati određeni dio ovlasti da bi se uklopio, ali hej, on je Kevin Durant i na kraju dana je dobio svoje. Bio je prva opcija kraj jednoglasno izabranog MVP-a lige, Stepha Curryja. Koliko igrača to može? Točno dva i mislim da znate koja dva (ne, nisu Markota i Stipčević). Kada je bilo najvažnije podigao je svoju igru na još veći nivo u doigravanju te isporučio dva naslova prvaka u kojima je bio najkorisniji igrač finala. To je KD, ljudski cheat code protiv kojeg nema pouzdane obrane jer nema toga što ne može napraviti.

Najnoviji free agency je iza nas, ali onaj prijašnji nam je donio bitnu promjenu snaga kroz ligu. Potez koji se najviše iščekivao je bio kamo će Kevin? Kao navijaču Knicksa (hvala na sažaljenju) dio mene se nadao da će doći u New York. Na kraju je i došao, samo u “krivi” dio grada. Odlučio se na novi izazov u karijeri gdje će pokušati izboriti naslov s oronulom franšizom Netsa te najvećim filozofom među košarkašima, Irvingom. Ako to nije izazov, ne znam što je. On kao i svi ljudi teži za napretkom u životu. To je sastavni dio života i normalno je da ljudi žele raditi na sebi da bi bili bolji. Ponekad to znači promjena okoline, konteksta u kojem se nalazi koji ga možda trenutačno sputava. Otišao je iz Oklahome kako bi do kraja otključao svoj potencijal u okolini koja mu to omogućuje te smo svi dobro vidjeli kako to izgleda. Ovaj put je izabrao nešto drugo na čemu bi radio, a rezultat toga je tek pred nama. U dobi od 32 godine je i dalje u naponu snage, a s obzirom na set vještina i fizikalije koje posjeduje može biti i na 50% da bi bio top 10 igrač lige. Mali asterisk je ta ozljeda Ahilove tetive koja ga je izbacila tako dugo van pogona. Što očekivati od njega nakon tako teške ozljede? Svi izvještaji i komentari ljudi koji su ga vidjeli u akciji kažu isto, vratio se. Durant je i na jednoj nozi u finalu lakoćom trpao najboljoj obrani lige stoga se ne brinem za tu stranu njegove igre.

Ako je u optimalnom stanju uz bok je LeBronu po kvaliteti igre jer je unicorn. Mitsko biće koje može ono što nitko drugi ne može. Sposoban je nositi napad sam po sebi kombinacijom zabijanja i kreacije, a obrambeno je u stanju biti što god poželi, ono najvažnije „petica” kao zadnji čovjek i zaštitnik obruča što je matchup noćna mora za protivnike. Ako je to u stanju izvoditi bar kada je bitno, u doigravanju, Netse čeka jako duga sezona.

Ne znam za vas, ali mene veseli povratak apsolutno svakog pojedinca bez obzira na to volio ga ili ne. NBA je bolja i jača kada su njeni najbolji igrači zdravi te zato s nestrpljenjem očekujem vidjeti Duranta, Walla, Porzingisa i ostatak društva. Mnogi su već zaboravili na njih i njihovu igru, a posebice Duranta jer je prošlo toliko dugo otkad smo ga zadnji put vidjeli na parketu. Izmijenila su se u međuvremenu dva prvaka, hrpa igrača nose nove dresove uključujući i njega, a pandemija hara svijetom. Ali znate što, NBA nam se vraća za manje od mjesec dana, a njime i on. Znate o kome pričam, znate svi tko je on, Kevin Durant.

    Ostavite komentar