Rose City

Rose City

Portland, grad ruža, u košarkaškim okvirima poznatiji kao Rip City. Poznat po craft pivu i hipsterima ovaj grad je svima ipak nabolje znan kao dom Trail Blazersa. Kroz svoju povijest su nam dali hrpu talentiranih generacija koje su se nadmetale u NBA ligi. Meni osobno su uvijek bili dragi srcu, imali su određenu dozu romantike u svojoj srži od koje se ne može pobjeći. Predivne garniture dresova, odani navijači, vrhunski treneri, a igrači koji su kroz godine prolazili tamo su uvijek imali ono nešto.

Svoj nadimak kao grad ruža dobio je po tome što je čovjek po imenu Leo Samuel ispred svoje radnje sadio ruže te dopustio slučajnim prolaznicima da ih uberu. Ubrzo se takvo ponašanje rasprostranilo kroz cijeli grad te su ruže bile na svakom koraku i time obilježile ovaj grad. Takvo povjerenje odlično opisuje građane Portlanda koji su poznati kao opušteni, liberalni ljudi otvorenog uma. Ta filozofija se prenijela i na njihovu najveću sportsku organizaciju. Nikada nisu okrenuli drugi obraz niti se libili pružiti poštenu šansu nekome. Nedavni primjer toga imamo u vidu Carmela Anthonyja koji je bio odbačen od strane lige.

Nakon neuspjelih pokušaja s Houstonom i Oklahomom proveo je jako dugo vremena izvan igre, sve do trenutka kada je stigao poziv od strane Blazersa. Kako im samo ime govori, oni su ti koji utabaju put i ne boje se biti prvi u nečemu. Dali su mu šansu kada su svi drugi zažmirili, a sada im se to višestruko vraća. Čak su dopustili našem najdražem Dubrovačkom biseru da vrati djelić svog sjaja u nastojanjima da se dokopaju doigravanja. Organizacija ne bi bila to što jest da nema strukturu od vrha do dna. Njihov vođa na parketu je utjelovljenje njihove filozofije i osoba koja s ponosom ističe boje Blazersa. Dame D.O.L.L.A ili trenutno znan kao bacač plamena je igrač koji ne odstupa od izazova. Svoju igračku karijeru posvetio je ovoj organizaciji te živi za nju. Vrlo rijetka pojava u današnjoj eri košarke, zato to još više cijenimo.

Kroz svoju povijest su imali puno trenutaka za pamćenje te su obilježili košarku na način kao malo tko drugi. Svoje početke imali su s velikim Billom Waltonom koji je pravo nacionalno blago. Jedan od najboljih visokih igrača u povijesti je odveo Blazerse do njihovog jedinog naslova. Na klupi te generacije bio je Jack Ramsay koji je sa svojim odjevnim kombinacijama stao uz bok velikanima mode na NBA parketima, Waltu Frazieru te pokojnom Craigu Sageru. Nažalost se kao organizacija nisu više vinuli do tih visina, ali su uvijek pokušavali. U 90-ima je gospodin Jordan bio prevelika prepreka za Drexlera, dok su početkom novog milenija to postali sami sebi.

Nakon što su ih Kobe i Shaq svojim lobom poslali kući počelo je tamno razdoblje njihove povijesti kojeg se nerado prisjećaju. Meni osobno je to draga uspomena jer volim takve slučajeve, ovoj ligi treba zanimljivosti. Famozni Jail Blazersi su bili formirani nakon poraza od Lakersa u doigravanju. Pod isti krov je dovedena hrpa odličnih individualaca, ali je bilo bolno očito da ne mogu funkcionirati kao kolektiv i da fali nekakvo ljepilo da to drži na okupu i vodi primjerom.

Družinu su predvodili Rasheed Wallace i Damon Stoudamire koji su najviše puta bili uhvaćeni na djelu. Od brojnih ekscesa možemo izdvojiti kako su bili zaustavljeni od strane policije kada su se vraćali s utakmice protiv Sonicsa, a u autu naravno oblak dima. Bili su toliko zaluđeni travom da je genijalac Stoudamire pokušao unijeti ilegalne supstance na putnički avion.

Kako bi to uspio smotao je travu u foliju, jer to jedan detektor metala ne bi primijetio. Qyntel Woods je unutar vlastitog doma vodio ilegalne borbe pasa. Znam da vam to ime ne govori puno, no zamislite to samopouzdanje kada ga zaustavi policija i traži osobne dokumente, a on vam da svoju košarkašku iskaznicu u stilu znate li vi tko sam ja?  U tom cirkusu veterana bilo je mladih igrača koji su se ugledali na svoje mentore, a tu je prednjačio medvjedić dobra srca, Zach Randolph.

On je suigraču, Rubenu Pattersonu na treningu zadao udarac u glavu kojim ga je poslao u drugu vremensku zonu. Ne mogu imati sažaljenja radi toga jer je Patterson silovao obiteljsku dadilju pa je to bilo i više no zasluženo. Randolphovim riječima: „where we from, bullies gets bullied”. No nije mu bilo svejedno nakon tog incidenta jer se par dana skrivao u kući Dalea Davisa zbog bojazni da ga ovaj stvarno ne bi upucao. Da, Portland je bio jako zabavan u to vrijeme. Došlo je do te mjere da njihov tadašnji trener Mo Cheeks razmišljao o povlačenju iz košarke u potpunosti. To se zna dogoditi kada trenirate Bonzieja Wellsa i Dariusa Milesa.

Srećom po njih, nakon kiše dolazi duga. Tračak nade dao im je dolazak mladog, nadarenog beka, Brandona Roya. U paru s vjerojatno najboljim mladim centrom lige kojeg su birali na draftu prvim izborom, budućnost je bila svjetla. Ne može ih nitko kriviti za taj izbor jer je Greg Oden bio dominantna sila u oba smjera i nitko nažalost ne može predvidjeti ozljede. Dogodilo se ono najgore, reinkarnacija slučaja Sama Bowieja. Odena su uništile ozljede, a Roy nije izdržao mnogo više. Pružio je par fantastičnih trenutaka i dao nam uvid u ono što je moglo biti, ali tijelo nije izdržalo i tako nas uskratilo za mnogo toga.

Unatoč tome bili su solidna ekipa jer iz te jezgre ostao mladi krilni centar, LaMarcus Aldridge koji je sa svojom istančanom leđnom tehnikom i prekrasnim šutom iz okreta držao ovu franšizu iznad vode dugi niz godina. On i svestrano krilo iz Francuske, Nicolas Batum su činili Blazerse relevantne te ih držali na mapi NBA lige. Ondje su ostavili dubok trag, ali život kao život ne čeka nikoga te su nakon mnogo neuspjelih pokušaja u doigravanju potražili nove izazove, a palicu su prepustili sadašnjem vođi organizacije. Damian Lillard je od prvog dana pokazao svoj mentalitet te dao svima do znanja da je spreman za veliku scenu.

U tandemu sa McCollumom čini jedan od najuzbudljivijih tandema lige te su na pragu ulaska u doigravanje. Nakon nekoliko godina uspjeha i stalnih prolazaka u kasnije faze natjecanja, ove godine su se našli s druge strane medalje. Jusuf Nurkić propustio je veći dio sezone, Hood je doživio tešku ozljedu, rotacija na krilu se svela na Hezonju i Arizu. Centarsku poziciju okupirao je vječno nezainteresirani Whiteside jer ni Collinsa nije bilo u slici. Ni najveći optimisti nisu bili sigurni da će Blazersi izboriti doigravanje jer su stvarno loše izgledali. No ova pauza zbog pandemije im je dobrodošla jer im je dala vremena da se povratnici od ozljeda vrate na parkete i tako im dopuste kompletniju rotaciju.

Povratak Nurkića je apsolutno bio najveće pojačanje za ovu momčad jer s njim na terenu imaju dimenziju više u oba smjera. Svojom energijom doprinosi mnogo. Izuzetno je mobilan za centra te ga koriste kao inicijatora akcija u dribble hand off setovima. Svojim ogromnim tijelom oslobađa prostor za dva vrsna šutera koja to koriste maksimalno. U obrani je plus iako ne može mnogo sam. U odnosu na Whitesidea je svejedno veliki iskorak.

Znam da Hassan ima reputaciju obrambenog igrača, ali svatko tko je pogledao tri utakmice Portlanda zna da čovjek samo hvata blokade nauštrb šire slike. Skače na pump fake Enesa Kantera, zatvara šutere na perimetru brzinom prosječnog penzionera, a govor tijela mu je u minusu. Da, Juka je tu od velike pomoći. Problem je ono ispred njega jer koliko god bili napadački talentirani, jednostavno nemaju osoblje za igrati dobru obranu.

Nalaze se na 27. mjestu lige po obrambenom učinku. Dame i C.J su u najboljem slučaju prosjek, a s obzirom na teret koji nose u napadu ne možemo očekivati čuda od njih. Melo nikada nije bio poznat kao plus igrač na toj strani parketa. S 36 godina na leđima stvarno nema smisla očekivati da bude stoper iako je pokazao na momente da je itekako sposoban zaustaviti svog igrača. Unutar sistema zna svoju rolu i na pravom je mjestu, trud i zalaganje su tu, samo je za vidjeti koliko će ga noge slušati. Hezonja i dalje pliva u obrambenim rotacijama kao da je na plavome Jadranu u Dubrovniku. Ne možemo se tu previše nadati, ali nitko ih ne gleda radi obrane zar ne? Blazersi su treća ekipa lige po napadačkom učinku, sada već pričamo. Half the defense, double the offense. Filozofija im je da samo moraju zabiti više nego što prime, a za sada im ide sasvim dobro. Logo Lillard prednjači ovdje jer trenutno igra kao čovjek opsjednut.

Ove sezone ima tri utakmice sa 60+ poena. Lista igrača s tim postignućem, Wilt, Lillard, točka. Uzima sulude šutove s pozicija gdje bi svi drugi još prevodili loptu, ali ne i on. Ima domet već od centra i to uzima tako olako bez mrve truda. Udvajaju ga još na njegovoj polovici, ali nije bitno. Znaju što dolazi i to ne mogu zaustaviti. Kao da nije bilo dovoljno što se bori za doigravanje, ulja na vatru su dodali klaunovi iz Clippersa, playoff P i Beverley koji su ga sprdali zbog promašenih bacanja. Iduće tri utakmice, 51,61 te 42 poena. Sezonu je završio kao prvi igrač nakon Curryja koji je uzimao preko 10 trica po utakmici, a pritom gađao preko 40%. Mogu vam tu nabrajati u nedogled te lude statistike kako bi stavio u perspektivu ovo što trenutno radi, ali mislim da i sami shvaćate o kakvom kalibru se ovdje radi.

Dame je na misiji i zato ih žarko želim vidjeti u doigravanju. Imaju ono nešto i pružit će najveći otpor Lakersima. Svi imaju neki narativ, nešto što ih pogoni, svaki igrač je željan dokazivanja i prepun motivacije. Carmelo je bio doslovno odbačen, a sada igra izvrsnu košarku s najboljim postocima karijere te je svoju rolu prigrlio srcu. Portland mu je jednostavno dopustio da bude svoj i svima je to dobrodošlo. C.J igra s frakturom u leđima, Gary Trent Jr. kao spoj Klaya Thompsona i Raya Allena.

To je skupina provjerenih igrača koji su spremni ići u rat. Simpatični su Sunsi, Spursi i Memphis, ali nitko od njih još nije dorastao izazovu playoff košarke te bi ih Lakersi pomeli. Nitko od njih nema igrača Lillardovog kalibra. Lakersi su upravo tu najtanji, na bekovskim pozicijama gdje je leži najveća snaga Blazersa. Matchup je izuzetno bitan u doigravanju, a ovdje bude od velike važnosti. Lakersi imaju izvrsnu obranu, ali za ovo što Dame radi nema obrane. S druge strane boljke Portlanda defenzivno možda ne dođu toliko do izražaja ako budu dobro trčali tranzicijsku obranu i sveli Lakerse na half court posjede gdje se dosta muče. Melo i Bron, Lillard i Caruso, Hezonja i J.R Smith/Waiters, što više poželjeti? Kao što je sam Lillard izjavio: „I didn’t come here to waste my time.” Pripremite se, ako će i ispasti, neće poginuti bez ispaljenog metka. Čekali smo pet mjeseci na ovo, a sada, uživajmo u vatrometu koji slijedi.

    Ostavite komentar