Recap GSW-Clippers: Bittersweet Symphony

Recap GSW-Clippers: Bittersweet Symphony

Peta utakmica između Golden State Warriorsa i Los Angeles Clippersa je trebala biti odrađivanje posla od strane domaćina, posebno nakon Houstonovog prolaska Jazza te potencijalno više dana odmora, no sjajni Clippersi su odlučili vratiti seriju u svoju dvoranu te ostaviti nadu da ćemo konačno vidjeti veliki upset i dobiti novog prvaka Lige.

Doc Rivers je krenuo sa small-ball petorkom u kojoj je JaMychal Green igrao centra, a uz njega su krenuli Beverley-SGA (ne pada mi na pamet pisati kompletno ime i prezime)-Shamet-Gallinari, dok je Steve Kerr na parket poslao klasičnu petorku Curry-Klay-Durant-Green-Bogut, koji je od ozlijede Cousinsa pronašao mjesto u petorci, iako na parketu protiv small-balla kojeg Clippersi izbacuju nema što tražiti. Njegova tromost i nemoć praćenja beka, uz loše pozicioniranje u pokušaju igranja nekakvoga libera je rezultirala brzinskim vodstvom Clippsa 15-7. Uz to, Green je većinu vremena proveo na perimetru, puštajući Beverleyja da ulazi i skuplja skokove, te je Bogut konstantno bio manjak u obrani.

Tu se jako dobro vidjelo koliko zapravo prvaci ozljedom Cousinsa su izgubili pod reketom te koliko im je zapravo tanka kompletna rotacija. Razumljivo je da ne možeš stalno jahati Looneyja i Greena na petici, ali svaka minuta koju daješ Andriji (posebno protiv small-balla) znači i konstantno igrača manje u fazi obrane. Njihova je sreća da ni Houston ne stoji puno bolje što se tiče same rotacije, te da su i oni osuđeni na 5-6 igrača, tako da bi ih uz pametnije slaganje petorki trebali ipak u narednoj rundi proći. Jasno, ako prođu Clipperse.

Kerr je prvom prilikom odlučio na parket poslati Kevona Looneyja, koji zbog svojih brzih nogu može pratiti i zatvarati rupe te kupiti obrambene skokove, što je omogućilo Ratnicima da malo-po-malo tope vodstvo te na kraju i preuzmu isto na krilima Duranta i Curryja, te su četvrtinu završili s vodstvom 41-37, a vjerojatno bi otišli i s većom prednošću od 4 razlike da Gallo nije povezao dvije trice.

Još jednom se pokazalo koliko Gallo znači za ovu ekipu te o kakvom se zapravo igraču radi, iako je dvoboj započeo u grču i s nekoliko promašenih šuteva. Čim je povezao prva dva šuta se opustio te je samim time i igra Clippersa izgleda ljepše i opasnije po Warriorse. Šteta što je kroz karijeru imao toliko problema s ozljedama.

Koliko je zapravo tanka rotacija prvaka vidjelo se u drugoj četvrtini, kad su na parket izašli Livingston-Klay-McKinnie-Iggy-Bogut, te su Clippersi predvođeni Lou Williamsom i Montrezlom Harrellom odmah istopili zaostatak te na kraju prešli u novo vodstvo.

Pick and roll između njih dvojice spada u jedno od najjačih oružja u ligi ove sezone, te je u najavi serije označeno kao primarni cilj Warriorsa u fazi obrane – oduzmi im najjače oružje, stisni sredinu i tjeraj ih na pogreške. Sinoć toga nije bilo sve dok sredinom treće četvrtine Kerr nije umjesto Thompsona poslao Iguodalu u cilju zaustavljanja te tjeranje Harrella na ISO akcije, koje su redovito završavale ili prekršajem ili promašajem. To, u kombinaciji s mekanijom obranom Clippersa radi problema s osobnim pogreškama u kojima su se brzo pronašli, je rezultiralo povratkom Warriorsa na 3 poena zaostatka, odnosno na rezultat 97-94, gdje svejedno nisu uspjeli prelomiti rezultat.

Ponovno uspostavljanje p’n’r igre Clippersa je rezultiralo odlaskom na vodstvo 114-104, kada je JaMychal Green radi pete osobne morao van, dozvolivši tako Warriorsima da naprave seriju 14-3, i odlazak u vodstvo koje ipak nisu uspjeli zadržati. Lou Williams se prvo izborio za 3+1 te je potom povezao dvije dvojke za nastavak serije i selidbu u Grad Anđela.

I dalje cijela serija ovisi o Warriorsima, no ostaje za vidjeti kako će Kerr posložiti rotacije i hoće li dozvoliti opet Clippersima da preko kombinacije Williams-Harrell grade većinu svojih poena. Ako uspiju to od starta zaustaviti onda ne bi trebalo biti straha. No, ako dozvole da im Clippersi vrate seriju u Oakland onda bi moglo biti svega.

 

Zbog savršenog “kamena-s-ramena” šuta odlučio postati neokrunjeni seronja za tipkovnicom. Preko tjedna vodi život kao Roko Karanušić, a vikendom se priprema za novi tjedan. Građom kao bure ponosno čuva dio na svakom šanku, odakle dolazi i većina tekstova. Svoju sklonost ka alkoholu pripisuje autodestruktivi u vidu navijanja za Knickse.

    Ostavite komentar