Prokletstvo malih franšiza

Prokletstvo malih franšiza

Cilj svakog sportaša je biti najbolji u svome sportu. Uostalom, čemu onda dugogodišnja odricanja, žrtvovanja, svi treninzi i ine stvari ako ti nije u cilju pobijediti. Takve stvari su lakše ostvarive u individualnim sportovima nego u momčadskim, gdje na kraju dana ne ovisi samo o tebi.

Vjerojatno nema gore spoznaje u sportu od one da si mediokritet. Kada se od tebe ne očekuje ništa, jer jednostavno nemaš sve potrebno za uspjeh. Malo gdje je taj sindrom toliko izražen kao u NBA ligi.

Za uspjeh, osim novca, je potreban veliki niz faktora. Sreća, kvalitetno vodstvo, strpljivost, hrabrost. Bez jednog od ovih sastojaka, šanse za uspjeh se drastično smanjuju.

U slučaju malih franšiza, osuđuju na propast.

 

Od zadnjih pet klubova na ljestvici lige, četiri kluba spadaju u male klubove: Orlando, Atlanta, Phoenix te Memphis. I svaki potez koji prave može direktno utjecati na njihovu sudbinu narednih par sezona*. Kriva procjena na draftu, preplaćivanje igrača, kasno razbijanje momčadi te okretanje tankiranju, mogu uzrokovati dugogodišnju propast momčadi. Da stvar bude još ljepša, takve momčadi obično vode GM-ovi i treneri koji su nesposobni povući pravi potez u pravo vrijeme, te gomilanjem loših odluka franšize odvlače u još veća govna.

*takve stvari su zajedničke svim momčadima, no one jače, iz većeg ranka, imaju uvijek šanse se iskoprcati na vrijeme. Iako, čisto me zanima sudbina Wolvesa za par sezona, nakon harakirija koji su napravili davanjem maxa Wigginsu.

 

Orlando je možda i najbolji primjer franšize koju je loše rukovodstvo pokopalo. Ustvari, riječ “loše“ je možda i preblaga. Kako drukčije objasniti da si u zadnjih pet godina četiri puta imao top 10 pick, a da nisi uspio oformiti makar nekakav kostur momčadi? Stvoriti nekakvu sliku momčadi te igrača oko kojih misliš slagati ekipu, koju si dodatno preopteretio sa preplaćenim poluigračima koji su na temelju jedne sezone napravili krađu kakva se rijetko kad viđa. Ugovor koji su dali Bismacku Biyombu je jedan od primjera toga. U jednom trenutku su u momčadi imali Elfrida Paytona, Victora Oladipa te Aarona Gordona. U redu, činjenica da bekovska linija Payton-Oladipo nije mogla funkcionirati je neoboriva. No isto tako, kada je trebalo odlučiti na kome će graditi ekipu, odlučili su se za Paytona. Danas je u momčadi samo Gordon. Payton je otišao u Phoenix, a Oladipo se nakon epizode u Oklahomi preporodio u Indiani te postao jedan od najuzbudljivijih mladih bekova lige. Na zadnjem draftu su uzeli krilo Jonathana Isacca, koji igra istu poziciju kao Gordon, koji jednostavno ne funkcionira na poziciji niskog krila. Preklapanje pozicija će dovesti do toga da će jedan od njih dvoje na kraju balade morati napustiti klub.

 

Kod Phoenixa vlada jedan drugi problem- vlasnik. Naime, poznato je kako vlasnik Sunsa nije osoba od široke ruke, te da je godinama zarad gubitka novca koje donosi doigravanje odbijao ući u rebuild, te je skloniji bio ideji dovođenja igrača čiji je plafon borba za doigravanje, u najboljem slučaju ispadanje u prvoj rundi istoga.

 

Nije čovjeku za zamjeriti, ipak su mu Sunsi jedini ozbiljni izvor prihoda novca. No, problem leži u tome da su zadnji put u doigravanju bili u sezoni 2009/2010, za vrijeme svima dragih 7 second or less Sunsa, predvođenih Amareom Stoudemireom i Steveom Nashom. Nakon toga su par sezona bili u borbi za doigravanje, dok se 2015. godine nisu odlučili za odlazak u obnovu momčadi. Od tada, putem drafta pokušavaju izgraditi kvalitetnu momčad, no za sada bez uspjeha. No, za razliku od Orlanda, okupili su zanimljivu jezgru mladih igrača, predvođenu sjajnim šuterom Devinom Bookerom, kojem su nakon odlaska Erica Bledsoea dali ključeve ekipe u ruke. Pored njega imaju T.J. Warrena, Josha Jacksona, Dragana Bendera, Marquese Chrissa te Elfrida Paytona. S obzirom na snagu i dubinu ovogodišnjeg drafta, te uz malo sreće, mogli bi ugrabiti centra u vidu DeAndrea Aytona, te na taj način imati izuzetno talentiranu momčad, koja bi uz kvalitetnog trenera za koju sezonu trebala vratiti doigravanje u Phoenix. U priči oko novog trenera se vrti ime Igora Kokoškova, sadašnjeg pomoćnika u Utah Jazzu, a čije smo trenerske kapacitete i mogućnosti mogli pobliže upoznati na lanjskom Euru, gdje je sa Slovenijom osvojio zlatnu medalju. Osobno, volio bih da Kokoškovu daju u ruke ključeve mlade, talentirane momčadi, te da se zajedno s njima izbori dodatno za svoje mjesto u ligi i dokaže klasu.

Memphisov najveći problem je small market i ambicije koje imaji- zadovoljili su se osrednjošću, te su na tome valu gurali sve godine, izbjegavajući razbijanje momčadi dok je bila na cijeni te ulazak u rebuild. Do ove sezone.

Godinama je momčad plovila ligom na temelju svoga grit’n’grida, te bila redovni sudionik doigravanja. No, nisu išli za činjenicom da nosioce temelja, Tonnya Allena i Zacha Randolpha, stižu godine, te da će njihova izdanja s godinama opadati. Nakon konferencijskog finala 2013.,gdje su doživjeli metlu od San Antonio Spursa, jednom su uspjeli proći prvu rundu doigravanja, te su se njihove slabosti, te nemogućnost prilagodbe na nove stilove u ligi, počeli sve više isticati, da bi ove sezone doživjeli totalni raspad sistema. U tome je veliku ulogu imala i ozljeda jednog od najboljih igrača franšize, playmakera Mikea Conleya, što se čak može smatrati dobrom stvari za klub, zbog konačnog okretanja ka rebuildu. Novo rođenje Tyrekea Evansa, koji je bio bliže invalidnoj mirovini nego novom ugovoru, su htjeli iskoristiti te naplatiti u vidu picka za ovogodišnji draft, no u tome nisu uspjeli.

E sad, dolazimo do možda i ključnog problema ove momčadi- vrijednost Marca Gasola te Mikea Conleya. Gasol, odnosno njegov ego, ne žele shvatiti da njegovo vrijeme u klubu ističe, te da će ga godine sve više stizati, te odbija vrijeme provoditi na klupi, inzistirajući na normalnoj minutaži. Njegove partije i brojke opadaju, a samim time i vrijednost. Upitno je i kakav će se Conley vratiti na teren, točnije, da li će ozljeda ostaviti posljedice na njemu. Gledajući budućnost kluba, ovo ljeto je posljednja šansa da dobiju nešto za njih, ujedno i zadnji vlak da se u potpunosti okrenu izgradnji nove momčadi, te izgradnji kroz tankiranje. Ukoliko ostanu u klubu, mišljenja sam da će to biti zadnji čavao u lijesu Grizzliesa. Playoff će teško opet uloviti, a njihova vrijednost s obzirom na godine će samo padati. Pred njima je ključno ljeto za franšizu te njenu budućnost. Dodatni teret im stvara ugovor Chandlera Parsona, kojeg su ozljede i definitivno uništile, te problemi sa vlasništvom kluba, odnosno problemi u istome. Naime, dio grupacije koja drži momčad želi aktivirati klauzulu o prodaji, dok drugi dio želi zadržati franšizu. Dogovora još nema na vidiku, a ova nestabilnost se odražava na vrijednost ekipe, te na ekipu općenito.

Gledajući na papiru, od ove tri ekipe najbolje šanse za povratak u ozbiljnije igrače u ligi ima Phoenix. Unatoč vlasniku, imaju izuzetno zanimljivu jezgru momčadi, vjerojatno top5 izbor na ljeto, te uz odabir pravog trenera i pravilan razvoj će za par godina biti ozbiljna momčad.

Orlando, a posebno Memphis, će morati još koju godinu provesti u podrumu lige i slagati svaki dio mozaika dok ne postanu opet ozbiljne franšize.

S nogometa se prebacio na košarku. Prvo uočio McGradya, zaljubio se u Anthonya. Die hard Knicks. Inspiraciju za pisanje gluposti nalazi uz zvukove bosanskog melosa.

1 Comment

Ostavite komentar