Princ iz Queensa i Pepeljuge iz Sjeverne Karoline

Princ iz Queensa i Pepeljuge iz Sjeverne Karoline

U sportu se termini „Pepeljuga“, „Pepeljugina priča“ i „Tim Pepeljuga“ koriste za opise situacija u kojima neki natjecatelj ostvari puno veći uspjeh od očekivanog. Takvi pothvati najčešće dobivaju mnogo medijske pažnje, ali osvajaju i srca navijača koji kroz takva „čuda“ crpe snagu za nastavak vlastitih životnih bitaka.

Popularni „March madness“, čiji se finalni čin često odvija početkom travnja, kroz godine je ispričao nekoliko takvih priča. Za razliku od finalne serije NBA lige u kojoj morate ostvariti čak četiri pobjede, knock – out sistem NCAA turnira dozvoljava ekipama koje naizgled oskudijevaju u talentu da na valu discipline, drskosti i taktičke dovitljivosti ostvare san u koji ne vjeruje nitko osim njih samih. Završno poglavlje jedne takve sudbinske priče ispričano je 4. travnja 1983. godine u gradu Albuquerque, New Mexico.

Jim Valvano, Njujorčanin talijanskih korijena, bio je spoj motivacijskog govornika i stand up komičara. Kada je 1980. preuzeo posao glavnog trenera košarkaške momčadi na sveučilištu NC State, svojim igračima jasno je rekao: „Znam da ću osvojiti državno prvenstvo!” Kolege treneri nisu sa simpatijama gledali na njegov način vođenja momčadi, ali njega to nije smetalo. Dapače, na prvom treningu otišao je korak dalje. Bez lopte, bez uvježbavanja akcija, na teren je jednostavno donio ljestve. Nakon što je iz džepa izvadio zlatne škarice punih sat vremena njegovi igrači uvježbavali su pobjedničko rezanje mrežica s obruča i međusobno nošenje na ramenima. Nedostatak samopouzdanja nije postojao u njegovom rječniku.

Zakonu privlačnosti i velikom samopouzdanju usprkos, u prve dvije sezone NC State nije došla ni blizu ostvarenja Valvanovog sna. Treba priznati da je Wolfpack zaista imao izrazito jaku konkurenciju. Sveučilišna liga bila je puna budućih NBA All – star igrača, od kojih će neki postati i Top 50 NBA igrači. Michael Jordan, Sam Perkins, Brad Daugherty, Akeem Olajuwon, Clyde Drexler, Ralph Sampson, Patrick Ewing, Charles Barkley, Chris Mullin… Lista je podugačka. Valvano je raspolagao sljedećim imenima: Dereck Whittenburg, Sidney Lowe, Lorenzo Charles, Cozell McQueen, Terry Gannon, Thurl Bailey. Tko su ti ljudi? Točno tako. Od navedenih jedino je Bailey ostvario solidnu NBA karijeru.

Kada je postalo jasno da se samim omjerom pobjeda i poraza neće uspjeti kvalificirati na NCAA turnir, jedino što je preostalo bilo je osvajanje ACC turnira. Pobjednik tog eliminacijskog turnira za Atlantsku konferenciju sveučilišne lige automatski se kvalificirao na završni turnir. Tu počinje rasplet ove bajkovite košarkaške priče.

Prvi suparnik bio je Wake Forest, ekipa koju su samo šest dana ranije “razmontirali” rezultatom 130 – 89. Sada, kada su ulozi bili znatno veći, nije sve išlo tako glatko. Tri minute prije kraja ekipe su bile rezultatski izjednačene. U vrijeme kada ograničenje napada od 24 sekunde još uvijek nije bilo implementirano u sveučilišnu košarku, trener Wake Foresta je odlučio pričekati posljednje sekunde utakmice i okušati sreću šutom sa zvukom sirene. U najgorem slučaju utakmica odlazi u produžetak. Valvano, međutim, nije imao strpljenja. Odlučio se na obrambeni pritisak i provociranje protivnikove pogreške. I zaista, 20 sekundi prije kraja, jedno neoprezno dodavanje presjekao je Sidney Lowe. Nakon kratkog oklijevanja i razmatranja opcija Lowe je loptu proslijedio Lorenzu Charlesu, koji se tri sekunde prije kraja našao na liniji slobodnih bacanja. Prosjek od 67% nije bio obećavajući, ali trebalo je zabiti samo jedno bacanje. Prvo je bilo prekratko, drugo je prošlo kroz mrežicu. Čopor je preživio i napredovao u idući krug.

U idućem krugu čekali su ih branitelji naslova. Zemljaci iz Sjeverne Karoline. UNC Tar Heels pod kormilom i tad već legendarnog Deana Smitha bili su rangirani kao peta momčad lige. Bez Jamesa Worthyja, koji je nakon osvojenog naslova postao prvi izbor NBA drafta, više nisu bili glavni favoriti lige. Međutim, s Perkinsom, Daughertyjem i Jordanom koji je sve više napredovao, u ovom okršaju su to svakako bili. Jordan je obranom “gušio” Whittenburga, ali timskim naporom i Valvanovom nepokolebljivom vjerom držali su priključak. Kada je žestoku obranu Jordan platio isključujućim faulom činilo se da imaju šansu. Trebalo je preživjeti još dvije sekunde i priču nastaviti u produžetku. Trebalo je imati i sreće. Sam Perkins se oslobodio čuvara i uhvatio loptu debelo iza linije za tri poena. Okrenuo se i šutnuo. Putanja je izgledala savršeno, ali nakon dva dodira s obručem, lopta je odlučila da još nije vrijeme za kraj igre. Produžetak. Uskoro su ponovno bili u zaostatku. Šest poena, bez ograničenja napada, naizgled nedostižno. Valvano je imao rješenje. Paradoksalno, odlučio se za hack-a-Shaq strategiju prije nego je ista postala cool. Prije nego je itko znao za Shaquillea O’Neala. Paradoksalno, jer su za razliku od O’Neala igrači UNC-a bili vrlo solidni šuteri s linije slobodnih bacanja. Pod pritiskom i drskošću Wolfpacka su se ipak slomili. Perkins se uskoro pridružio Jordanu na klupi zbog pete osobne pogreške, a Whittenburg, oslobođen Michaelovih “pandži”, zabio je 10 poena u produžetku i odveo NC State korak bliže NCAA turniru. Sada je još samo ostao div iz Virginije.

Drugorangirana Virginija te je sezone već jednom pobijedila NC State, u utakmici u kojoj se ozlijedio kapetan Whittenburg i koja je označila pad forme Wolfpacka. Sampson je tad, kao i na početku ove utakmice djelovao nezaustavljivo. Valvano je ponovno morao prilagođavati taktiku. Dvojica na Sampsona, ostatak u zonu. Učinak je bio trenutačan. Zaostatak se topio, a bez Ralpha njegovi suigrač su djelovali izgubljeno. Manje od minute do kraja finala NC State je vodila s tri poena razlike. Lopta je konačno došla u Sampsonove ruke, ali ju je oteo neočekivani junak. Terry Gannon, joker s klupe, dao je svoj doprinos. Osvajanje ACC turnira Čopor  je proslavio na jedini mogući način, rezanjem mrežica. Komentatori su po prvi puta počeli tepati, “Pepeljuga”.                          

Uslijedio je najvažniji dio sezone, a drama nije gubila na tempu i dinamici. Protiv Pepperdinea, dvostruki produžetak. U utakmici u kojoj, iz nekog razloga, šut za tri poena nije postojao ponovno su bili u zaostatku od šest poena. Hack-a-whoever taktika ponovno pali. Zašto mijenjati nešto što prolazi, zar ne? McQueen postiže prve poene nakon napadačkog skoka. Utakmica odlazi u drugi produžetak, a “Pepeljuga” je sve bliže cipelici.

Sljedeći na redu su bili momci iz UNLV-a. Sidney Green, njihov najbolji igrač, prije utakmice se zapitao: “Tko je uopće Thurl Bailey?” Saznao je. Upravo je Bailey postigao odlučujući koš. Još jedna pobjeda s poenom razlike. Preživjeli su i napredovali.

Utah su pobijedili netipično jednostavno, 75 – 56. U četvrtfinalu ih je čekao stari znanac.

Pobijediti Virginiju i Sampsona jedanput bilo je čudo. Dvaput u tako kratkom vremenu, skoro pa nemoguće. Ne i za NC State. Minutu prije kraja izjednačili su prvi puta nakon 10 – 10 na početku utakmice. Valvano se dere: “Faulirajte!” Učinjeno. Jedno od dva slobodna bacanja ulaze, a na suprotnoj strani terena fauliran je Charles. Virginija ne uspijeva zabiti u posljednjem napadu i prinčev dvorac je sad već na vidiku. Nalazi se u Novom Meksiku na nadmorskoj visini od 1619 metara.

Na završnom balu fokus ponovno nije na njima. U prvoj utakmici polufinala pobjeđuju Georgiju sa sedam poena razlike, ali sve oči uprte su u okršaj Louisiville Cardinalsa i Houston Cougarsa. Finale prije finala. Phi Slama Jama, glasio je nadimak leteće ekipe iz Houstona. S trinaest zakucavanja Akeem i Clyde odveli su ih u finale po siguran naslov.

Logika nalaže da se ne upuštaš u trku terenom s ekipom čiji je to zaštitni znak. Valvano je, svojstveno sebi, prkosio logici. Iako je na konferenciji za medije izjavio kako će, ako osvoje loptu prilikom sudačkog podbacivanja prvi šut uputiti vjerojatno tek dva dana kasnije, Čopor je od početka utakmice krenuo u napad. Na odmor su otišli s osam poena prednosti, a Gannon je prizemljio Drexlera iznudivši faul u napadu. Clydeov četvrti, neće tako skoro u igru. Još samo dvadeset minuta. Igrači Houstona, međutim, nisu bili spremni za predaju. Iz svlačionice su izišli kao iz topa ispaljeni. Nakon deset minuta u drugom poluvremenu, ne samo da su nadoknadili zaostatak, nego su bili sedam poena u prednosti.

Takav povratak iscrpio je Olajuwona i bio je primoran sjesti na klupu i poslužiti se bocom s kisikom. Nadmorska visina uzimala je danak. Bez startnog centra Houston se odlučio za čuvanje rezultata, način igre kojem nisu bili osobito vični. Wolfpack je odmah iskoristio priliku za novi život. Jurenje rezultata te sezone postalo je njihova komfor zona. Ovoga puta znali su i koga će faulirati kada se sve bude lomilo. Brucoš Alvin Franklin nije imao šanse s linije slobodnih bacanja. Još samo 44 sekunde. Sada je lopta u njihovim rukama. Obrambena zona Houstona natjerala ih je na divlja dodavanja u kojima su im Cougarsi dvaput skoro ukrali loptu. Na koncu je završila u Whittenburgovim rukama. Pet sekundi do kraja i očajnički šut.

I dok su svi gledali u loptu koja je imala ispravnu putanju ali premalo snage, čekajući zvuk sirene i produžetak, samo se jedan igrač kretao. Lorenzo Charles nije imao namjeru dopustiti čaroliji da nestane posljednjim otkucajem sata. Tri sekunde kasnije na semaforu je pisalo NC State 54 – Houston 52. Jimmy V je trčao terenom tražeći bilo koga koga može zagrliti. Mrežice su bile opet spremne za rezanje.

U godinama koje su uslijedile snimka pobjedničkog koša vrtjela se u razno raznim kombinacijama. Jednom prilikom čak uz snimku slijetanja na Mjesec. Na isti datum kada je u Memphisu petnaest godina ranije nasilno prekinut jedan drugi san, princ iz Queensa i Pepeljuge iz Sjeverne Karoline ostvarile su svoj. Rat je završen, posljednja bitka dobivena.

Deset godina kasnije, Jim Valvano izgubio je svoju posljednju bitku. Rak je bio prejak. Nasljeđe koje je sa svojim igračima ostavio nadilazi sport koji je živio i govori o životnoj borbi općenito. O vjeri bez sumnje i bajkama koje su moguće, čak i kad sve upućuje na drugačiji kraj.

Zaljubljen u košarku od povratka Najvećeg iz prve mirovine. Trash talker poput Birda s identičnim vertikalnim odrazom. Kad ne svira tamburu upija svaku mudrost Velikog Aristotela i ekipe s TNT-a. BBQ chicken alert!

    Ostavite komentar