Paul George – MVP Case!

Paul George – MVP Case!

Prošla godina je za Oklahomu bila neuspješnija od recimo sezone Manchestera Uniteda u nogometu. Formirala se velika trojka: starosjedioc Russell Westbrook te novopridošlice Paul George i Carmelo Anthony.. Ne možemo reći da je u globalu bio fijasko, ali da nije bilo dobro, s tim se moramo složiti. Pogotovo nije bilo dobro za Mela, koji muku muči s pronalaskom forme i kluba, i čija je opjevana košarkaška karijera pod velikim upitnikom. I ljeto 2018. bilo je upitno za OKC. Što napraviti? Odlučili su se riješiti Mela, dati sve pare Georgeu da ostane tu i stvori bratsku vezu s Westbrookom. Iz Atlante je stigao Dennis Schroeder kao veliko pojačanje s klupe, stigao je Nerlens Noel, a Jerami Grant je dobio mjesto u startnoj postavi.

Paul George je prošle sezone odradio OK sezonu. Nije to bilo bajno, nije bilo kao u najboljim danima iz Indiane, čiji su navijači komotno mogli i jesu likovali nad lošim partijama PG trinaestice. Zlatni dečko Pacersa napustio ih je nakon čitave karijere provedene u tom klubu, a oni su zauzvrat dobili poklon paket: Victora Oladipa i Domantasa Sabonisa, iako većina nas onako dobre igre spomenutog dvojca nije očekivala. George je ispao poput malene zmije, iako je imao sasvim moralne razloge za odlazak u OKC, koji je prošle sezone zvučao kao pravi contender za naslov.

OKC se relativno kockao s velikim ugovorom PG-a (tako ću oslovljavati Paula u ostatku teksta) i nije promašio. Paul George ove sezone igra košarku života i uzima “šećer u ruke i kae ajmo, a protivnicima se ledi krv u žilama.” Za mene je kandidat za MVP nagradu. Dugi niz godina znalo se tko je Paul George, da je on All-Star igrač, da je vrhunski obrambeni igrač, da igra prema naprijed i prema natrag. No uvijek se čekala neka eksplozija u eksploziji koja bi lansirala PG-a u orbitu. Big Bang, prasak koji se napeto čekao. To se događa ove sezone. Paul George radi stvari na parketu, onako kako dosad nikad nije.

Zato treba izdvojiti razloge zašto bi PG trebao biti najkorisniji igrač regularne sezone u ligi.

1) Napadačka igra

Paul ove sezone u prosjeku zabija 27,6 poena, što je najviše u njegovoj karijeri. Usporedbe radi, to je četiri poena više nego u njegovoj najefikasnijoj sezoni kad je imao 23,7 poena po utakmici. Iako igra uz Russella Westbrooka, postotak usage ratinga mu iznosi malo iznad 28%, što dovodi u pitanje tko je glavna violina kluba ove sezone, o čemu ću malo kasnije. Osim sposobnosti da zabija veliku količinu koševa, nerijetko je vezao utakmice s 30 ili 40 plus poena, bitno je istaknuti njegovu all-round igru. On je elitni two-way igrač kod kojeg ne znaš što bi ove sezone radije istaknuo, obranu ili napad. Bilježi četiri asistencije u prosjeku, što nije njegov forte, ali i dalje je i u tom segmentu odličan, s obzirom na to da je to neka klasična brojka oko koje se vrti. Ono što je veliki skok u njegovoj igri je šut s linije za tri. Šutira čak devet trica po utakmici s uspješnosti od 41%, što je njegov career-high. To nam govori kako prošlogodišnji nastup na All-Star natjecanju u tricama nije bio slučajan. Iako je to poprilično loše odradio, izgleda kako je ovo ljeto još više radio na tom segmentu. Michael Jordan je bio još gori kad je nastupio na tom natjecanju. Usporedbe radi, najbolji šuter svih vremena, Steph Curry, ove sezone pogađa 45% trica, uz ispaljenih 11,7 po utakmici, što je dvije više u prosjeku nego PG. Prošle sezone je šutirao 42%, uz devet ispaljenih trica. Također, PG skuplja u prosjeku osam skokova, od toga 1,5 napadačkih, što je također career-high.

2) Obrambena igra

Njegova obrambena igra je rapsodija za oči, mađarska i hrvatska su male bebe za njega. PG je legitimni kandidat za najboljeg obrambenog igrača u ligi, i ako ne osvoji nagradu, potpisat ću peticiju i pisati žalbe NBA ligi. Razumijem ljude koji kažu da je Joel Embiid ili Kawhi Leonard najbolji obrambeni igrač lige. Svaka im čast, odlični su, ali ne koliko i PG ove sezone. Ukupno ima najviše ukradenih lopti, odnosno njih 2,3 u prosjeku, što je najviše. Svaka njegova ukradena lopta praktički završi sa zabijenim košem. Ima najviše otklonjenih opasnosti u ligi, čak 187. Također, ima najviše loose ball recovered, njih 117. Odnosno ono kad spasiš loptu da ne ode u bunar, najslikovitije i najlakše rečeno. Daleko iza njega je Kemba Walker u toj kategoriji. Odlično brani prostor i jedan na jedan. Čita igru kao Claude Makelele u najboljim danima, i onda to pretvara u koševe. Ne pita za način. On i kad igra obranu, igra i napad. Paul George igra obranu života. Kao što i sam kaže: “Kroz život sam naučio da moram sve raditi.” No ono što još upada u oči je njegovo fantastično čitanje igre. Bez obzira tko si, playmaker, krilo, bek šuter ili centar, PG je tu i točno zna i osjeća što ćete napraviti. Cijela akcija vam je dobro isplanirala, sve ide kao po loju, ali odjednom netko ukrade loptu ili presiječe. Jednostavno, ove sezone se PG-u ne smije dopustiti ni sekunda odmora. Svojim dugim rukama spreman je prekinuti svaki napad i završiti na drugom kraju s košem u vašoj mreži. Kako je rekao Steven Adams: “Njegova čitanja su nevjerojatna.”

3) Russell Westbrook i kemija u momčadi

Puno se pitanja vrtjelo oko suradnje Westbrooka i Paula. Dosta je kritika upućenu Russellu kroz karijeru, poput onih da je statističar, da ga nije briga za tim i da je on glavni razlog zašto je Kevin Durant otišao, odnosno da je težak suigrač za suradnju. Paul George ne misli tako. Za njega je Westbrook poput brata s kojim želi uzeti prsten. Stvar je u tome što Westbrook šutira najgore u svojoj karijeri. Niti 30% za tricu, a s linije za slobodno bacanje mizernih 64%. Russell je i dalje elitni point guard, i dalje je All-Star, triple double mašina koja je shvatila da je zapravo Paul George glavna vedeta. Podredio se momčadi i s PG-om stvara možda i najbolji obrambeni tandem. Upravo je i Paul zaslužan za dobru kemiju među suigračima, uspio je urazumjeti Westbrooka, i stvoriti od njega odličnog suigrača. Isto tako, kako Westbrook ove sezone ofenzivno igra slabije nego kroz karijeri, PG je tu da nadomjesti svaki njegov nedostatak. Puno utakmica u kojima je Westbrook šutirao ispod ili malo iznad 20%, Oklahoma je pobijedila ili barem bila kompetitivna zahvaljujući PG-u, koji je u tim težim trenucima nosio momčad. Kao da je Westbrook pitao PG-a: “Can you carry me” u Fortnite-u, a ovaj pun elana potvrdno odgovorio i laganini odveo OKC do pobjede. Naravno, ne umanjujem igru i trud Westbrooka, a ni ostalih igrača poput Granta i Adamsa, no i ptice na grani znaju tko nosi Oklahomu kroz čitavu sezonu.

4) Utjecaj na igru

Već sam kroz tekst puno puta spomenuo kako je PG glavni igrač Thundera. No treba naglasiti neke podatke koje slikovito dočaravaju koliki je njegov utjecaj. Osim što zabije clutch poene kad god stigne, pravi je i “influencer” (navodna profesija instagramuša) na parketu. Čini suigrače s klupe boljima, i s njim na terenu Oklahoma zabija 13 poena više u prosjeku. Kad je on na terenu, na 100 posjeda u napadu, zabijaju malo više od 111 poena, a u obrani s njim na parketu, primaju šest poena manje u prosjeku. Dopuštaju samo 101 poen na 100 posjeda u obrani. Gotovo u svakom segmentu igre je OKC bolja kad je PG na terenu. Ekipa bolje šutira, skače, dodaje te ima manje izgubljenih lopti. U globalu to pokazuje koliko je strukturno momčad slabija bez njega na parketu.

5) Usporedba s ostalim MVP kandidatima

Kao ostale MVP kandidate smatram Giannisa Antetokounmpa, Stepha Curryja, Jamesa Hardena i LeBrona Jamesa. O LeBronu neću puno jer je bio ozlijeđen i jer je priča za sebe. On i da ne osvoji MVP nagradu je najbolji igrač lige. Radi ozljede, ali i radi jednostavnog razloga što ne radi ono što i PG. Iako ponavljam, LeBron je priča za sebe. Također, stvar je u tome da PG od svih ostalih nabrojenih ima manji usage rate. Bolji je obrambeni igrač od sve trojice i jedini službeno All-Star uz njega je Westbrook. S druge strane, imamo Curryja koji je okružen s praktički četiri All-Star igrača. Da me ne bi krivo shvatili, volim Stepha, ali jednostavno je George za mene ove godine nešto posebno. Bolji je obrambeni igrač, iako njih dvojicu u tom segmentu nije relevantno uspoređivati. Isto tako, bolji je u obrani od ostalih spomenutih. Dalje, Harden je igračina. Dosta kritika je primio na svoj račun radi faulova i mnoštvom slobodnih bacanja koje dobiva. No to nije njegova krivica. Nije lako u nizu od desetak utakmica postizati preko 40 poena, ponekad i 60. Za to mu skidam kapu. Ali treba i pogledati okolnosti u kojima Harden to postiže. Pošto su svi glavni šuteri, odnosno Chris Paul i Eric Gordon su bili ozlijeđeni, Harden je bio primoran uzimati do 30 šuteva. Njihovim povratkom,Harden se vraća na malo manje šokantne brojeve. To nije slučaj u OKC-u. I na kraju Giannis. Greek Freak, još jedan vrhunski igrač i ljubimac mnogih. Jedan od glavnih kandidata za MVP nagradu. No Istok i Zapad su totalno različite priče. Puno je veća i jača konkurencija na Zapadu nego na Istoku. No treba kazati kako i Giannis igra sezonu iz snova. I ne želim umanjiti njegova postignuća. No kad sagledamo stvari, vidimo kako u Bucksima na pozicijama jedan i dva igra možda najbolji obrambeni bekovski tandem. Riječ je o Malcolmu Brogdonu i Ericu Bledsou, na centru je Brook Lopez, koji je sve samo ne klasični centar. Čovjek čiji je jedini skok važniji od recimo 15 koje pokupi bilo koji drugi centar u ligi. Čovjek koji će opaliti toliko trica po utakmici da te glava zaboli. Čovjek koji je savršen fit Giannisu i bez kojeg on ne bi mogao raditi ono što radi. Nitko od nabrojanih ne radi isto što i PG. Nitko nije ovako dobar u napadu i u obrani.

I za kraj, kako je trener Billy Donovan rekao: “Ne znam baš da možete naći igrača koji je efikasan u napadu i obrani kao što je Paul.”

Legenda Glasgow Rangersa na Football Manageru, student novinarstva i pub kviz veteran. Ljubav prema košarci otkrio preko Arenasa i Iversona. Pobornik romantike prije statistike.

    Ostavite komentar