No sleep till Brooklyn

No sleep till Brooklyn

28. lipanj 2013. je datum u povijesti lige kojeg vjerojatno svi navijači Netsa dobro pamte, mislim ako postoje navijači Netsa negdje. Famozni Billy King je osakatio svoju momčad i založio cijelu njenu budućnost za iznajmljivanje ostarjelih zvijezda iz Bostona. Svi dobro znamo kako je taj eksperiment prošao, bio je pravi fijasko i ubrzo su se našli u bezizlaznoj situaciji s hrpom loših ugovora. Šest godina kasnije evo nas u sadašnjosti, Netsi u svojim rukama imaju potencijalnu jezgru za napasti naslov. Što ti je život.

Strpljenje je vrlina

Da mi je netko u to doba rekao da će Kyrie Irving i Kevin Durant skupa igrati u momčadi Brooklyna ne bih vjerovao što govore. No, mokri snovi čelnika organizacije te svih ljudi oko njih su postali stvarnost i sada imaju razloga za veselje. Nakon posrtaja s pokušajem sastavljanja super tima, vlasnik franšize je konačno malo odstupio i maknuo se u stranu. Otpustio je ljude odgovorne za te događaje te je zaposlio mnogo sposobnije. Na mjesto generalnog menadžera doveden je Sean Marks. Doveo je „svog“ trenera, Kennyja Atkinsona te se polako počela graditi kultura unutar Barclays Centra. Korak po korak strpljivo su gradili s dna na koje su pali. Vraćali su resurse, primali loše ugovore kako bi pritom dobili neki povrat koji će im se isplatiti u budućnosti. Tako su u svoje redove doveli D’Angela Russella kojem je očajnički trebala promjena scenarija.

Gradili su kroz draft, izabrali nekolicinu mladih igrača koji danas nose važne uloge. Caris LeVert (biran od strane Pacersa, ali razmijenjen u redove Netsa), Jarett Allen, Rodions Kurucs, svi oni su od velikog značaja za organizaciju Netsa. Pametno su birali na tržištu te doveli određene akvizicije koje su prošle ispod radara poput Spencera Dinwiddiea te Joea Harrisa. Niz dobrih odluka doveo ih je do odlične kemije unutar same momčadi, ali to se odrazilo i na sliku cijele franšize. To nas sve dovodi do ovog povijesnog trenutka. Brooklyn ne možemo smatrati nekom poželjnom destinacijom za slobodne agente. Realno gledajući ima drugih koju mogu ponuditi mnogo više, ali očito je jako važno graditi imidž. Više nije bitno biti na velikom tržištu. Danas mediji i sponzori gravitiraju k elitnim igračima gdje god bili. D’Angelo je nažalost morao otići kako bi se ovo ostvarilo, ali kao što znamo, NBA je hladnokrvan posao. Sumnjam da itko danas plače za njim. Netsi slave s razlogom. U svoje redove su doveli dva top 10 igrača na svijetu koja su ih automatski gurnula u borbu za naslov. Jasno, malo je prerano donositi takve zaključke s obzirom na sve okolnosti, ali entuzijazam se ne može sakriti.

Šira slika

Nakon što mamurluk prođe i prašina se slegne, stručni stožer Netsa će se morati baciti na igrački kadar te plan igre na oba kraja terena. Nije samo tako lako dodati zvijezde na roster te ih implementirati u sustav igre koje njeguje određeni trener. Bilo je većih i boljih koji su prolazili kroz takvu tranziciju te im je trebalo više vremena kako bi dosegli optimalni nivo ugode. Kao primjer možemo uzeti „veliku trojku“ Miami Heata. Nije dovoljno baciti na parket zvijezde i reći hej, skužit ćete već. Potrebno je puno rada, odricanja te sklanjanja ega u stranu. Posrnuli su prve godine svog postojanja i trebalo je dosta vremena prije no što su kliknuli. Kontekst i fit su veoma važni, neki igrači jednostavno ne idu jedan uz drugoga. Kobe Bryant i Dwight Howard, Carmelo Anthony i Amare Stoudemire, Jimmy Butler i bilo tko. Pri donošenju tako ogromne odluke treba sve parametre uzeti u obzir.

Gdje će ovaj duo pasti? Trenutno možemo samo nagađati prije no što ih ne vidimo skupa na parketu. Na to ćemo svakako pričekati zbog situacije s Kevinom Durantom koji njeguje ozljedu Ahilove tetive, najteže moguće ozlijede u svijetu košarke. Njegovo dovođenje je no brainer naravno, ali moramo uzeti u obzir da će propustiti cijelu iduću sezonu i ne znamo u kakvom će stanju biti kada se vrati na parket. Doduše, 80% Duranta je bolje od 90% ostatka lige, ali opet ne možemo znati kakav će se vratiti. Ozljeda Ahilove tetive je za mnoge sportaše značila kraj karijere ili im je umanjila atletske sposobnosti. Rijetki su se vratili na prijašnju razinu, ali u današnjoj eri uznapredovale medicine i bezbroj mogućnosti za rehabilitaciju ne brinem toliko o tome. Recimo da se vrati kao All Star. Jesu li njih dvoje dovoljni za naslov? Mislim da kemija ne bi trebala biti problem jer si dosta dobro komplementiraju sa setovima vještina koje posjeduju te jedan drugog cijene.

Durant o Kyrieju 2017. : “He just makes you happy when you watch him play. You just smile when you watch him play…”

Okruženi su solidnim igračima zadatka koje sam već naveo ranije. Uz njih doveden je i veteranski centar, DeAndre Jordan. Taj mi potez nekako manje ima smisla s obzirom na to da zadnjih par sezona pruža dosta lošije igre te na toj poziciji Netsi imaju identičan profil igrača, samo mlađeg i atletičnijeg. Bolje da su ciljali na nekog stretch visokog kako bi mogli dodati još jednu dimenziju svojoj igri, ali valjda nitko od njih nije dobar prijatelj s Durantom. Nitko od tih role playera mi ne iskače kao neki potencijalni x factor koji bi prelomio neku seriju u doigravanju. Gledajući osvajače naslova unazad par sezona svi su imali igrače zadatka koji su dorasli izazovu. To u Netsima ne vidim. Je li Kyrie mentalno spreman za novi izazov u karijeri? Posljednja epizoda s Bostonom je bacila određenu sliku na njega kao toksičnog igrača štetnog po svlačionicu. Nitko ne osporava njegov talenat, spektakularan igrač, ali ako misliš ići do kraja treba ti apsolutno sve biti u savršenom redu, počevši od stava. Otišao je od LeBrona Jamesa kako bi postao alfa. Hoće li sad ustupiti to mjesto Durantu ili ćemo gledati mini duel unutar ekipe kao one prve godine vladavine Heata s Wadeom i Jamesom? Durant nije uspio sa sličnim profilom igrača kada je bio u naponu snage. S momčadi Oklahome je uvijek ostao kratak i često je na udaru kritika zbog toga bio njegov bivši suigrač te organizator igre, Russell Westbrook. Irving i Russ dijele dosta sličnih osobina na terenu. Obojica vole dominirati loptom te su score first igrači sa sličnim mentalitetom. Ako s njim nije mogao do kraja, tko nam garantira da će sada biti drukčije?

Glasni susjedi

Kad smo već u susjedstvu ne mogu da se ne dotaknem velikog brata, New York Knicksa. Svako ljeto ista priča, svako ljeto isti završetak. Veliki naslovi u medijima, ideje i mogućnosti. Anthony Davis na pragu Knicksa, Durant i Irving sigurno dolaze, Kawhi Leonard spreman na sastanak. Ništa od toga se dogodilo nije, ponovo. Ne znam što točno reći na ovo sve. Posebno boli što su njihovi top izbori kao svoju destinaciju izabrali upravo mlađeg brata, Netse. Je li to zaista takva tragedija? Kao i sa svime u životu ako si podižeš očekivanja za nešto, više će te potresti ako ne bude po planu. Recimo da se veseliš određenom filmu ili jelu pa ispadne veoma loše ili neukusno i onda je u tebi osjećaj razočaranja. Ako nemaš očekivanja za nešto, ne možeš biti razočaran. Da, tako je jednostavno. Knicksi su digli glasine, buku cijelo ovo ljeto kako su oni ti, obećana zemlje za slobodne agente. Što se dogodi kada to propadne? Velika doza razočaranja od najgornjih slojeva organizacije do navijača.

Ja osobno kao dugogodišnji navijač (znam, znam..) sam također pao malo u sav taj hype. Zapeklo je kada je Adrian Wojnarowski na svom Twitter profilu objavio kako KD svoje talente odnosi u susjednu dvoranu. Ali nije kraj svijeta, nije sve tako sivo kako se trenutno čini. Solidna mlada jezgra je i dalje tu. Vlastiti pickovi te oni od Dallasa su i dalje tu. Nismo potpisali Joakima Noahu ni Phila Jacksona ni Tim Hardawaya jr.-a. Fleksibilnost capa je ostala više manje netaknuta. Naravno bilo je tu poteza na koje se zapitate što se događa, ali hej, to su Knicksi. Tako su potpisali tri krilna centra u istoj noći. Julius Randle je divan igrač i super će pasati uz mladu jezgru. Druga dva su malo bezvezna, ali na nešto treba potrošiti novac očito. Taj Gibson je tu kao neka veteranska prisutnost i mentor mladima. Bobby Portis je još veoma mlad i ima dosta potencijala za napredak. Ima solidan šut te još bolji desni kroše zbog kojeg je Nikola Mirotić odbio silne milijune te pobjegao što dalje od njega preko oceana nazad u Španjolsku. Nisu neki dugoročni ugovori i bolno je očito kako se spremaju za novi pokušaj vrbovanja druge klase slobodnih igrača jedno drugo ljeto.

Ali stanimo na kočnicu. Ovo će se iznova ponavljati kao neki začarani krug sve dok određeni pojedinac ne siđe s kormila. Da, govorim o vlasniku franšize, svjetski poznatom glazbeniku s prosječnom publikom od 15 osoba po koncertu. James Dolan svojim toksičnim ponašanjem je uništio svaku šansu za ovo što je Brooklyn izveo. Totalna suprotnost od onoga što Netsi predstavljaju. Uzalud sva povijest, Madison Square Garden i sam grad New York. Igrači vide kada zabranjuješ medijima prilaz na press konferenciju. Vide kad naređuješ zaštitarima da izbace legendu kluba van dvorane. Vide sve tvoje glupe poteze i guranja tamo gdje ti nije mjesto. Učini nam uslugu i jednostavno odstupi ako imalo voliš taj klub.

Dok jednome smrkne, drugome svane. Netsi su osvojili ljeto gospodnje 2019. i s pravom ulaze u sezonu puni optimizma. Oni su svoj zacrtani cilj ostvarili i sada se mogu okrenuti planiranju za najveće domete. Hoće li uzeti titulu u narednih par sezona? Iskreno nije toliko važno. Dovođenje ova dva kapitalca je ravno osvajanju titule za njih. Bit će u borbi svakako, a to je za ovu momčad jednako važno. Relevantni su ponovo nakon sve te tmine i muke koje su prošli. Treba zaista skinuti kapu osobama zaslužnima za ovaj preokret te čestitati na obavljenom poslu. Uz takvo stručno vodstvo ne bi ostao šokiran kada bi u vitrine Barclays centra sletio jedan Larry O’Brien trofej.

    Ostavite komentar