Neki novi Knicksi

Neki novi Knicksi

New York Knicksi su već dugi niz godina predmet sprdnje NBA lige. Kao njihovom fanu mi nije to baš lako padalo, ali nisam mogao ništa reći s obzirom na to da je apsolutno sve bilo utemeljeno. Poslovni potezi, transakcije, izbori na draftu, Dolanovi koncerti, Jacksonovo spavanje na skautingu igrača te mnoštvo drugih bisera doveli su ovu nekoć slavnu franšizu na rub propasti. Nalazili su se u nekoj inačici filma „Beskrajan dan” u kojem bi svaki pokušaj rebuildinga bio presječen dovođenjem zvijezde koja je svoje najbolje dane ostavila davno iza sebe. Bill Murray bi se svako jutro budio uz pjesmu Sonnyja i Cher (got you babe) dok bi se navijači Knicksa ustajali obliveni hladnim znojem razmišljajući kome su sada dali 100 milijuna dolara na pet godina.  

Treneri su mijenjani kao na pokretnoj traci. Bilo je tu svakakvih pokušaja. Derek Fisher i famozni triangle offense koji gle čuda s igračima poput AfflalaAmundsonaFredettea i Sashe Vujačića nije pošao za rukom. Muka mi je od pomisli na taj roster i vodstvo. No trend se nažalost nastavio. Stigao je Jeff Hornacek, a skupa s njim i ugovor Joakimu Noi koji se pokazao kao potpuni promašaj. Kako bi franšizu odvukli skroz u blato pobrinuo se David Fizdale uz pomoć Marija Hezonje. Sezonu su završili s najgorim omjerom u konferenciji, a svjetlo na kraju tunela se nije naziralo. Mladi igrači birani na draftu sve te godine se nisu probili u rotaciji te nisu davali nikakve naznake napretka. Unatoč najgorem omjeru, prvi izbor drafta ih je redovno zaobilazio i stvarno se činilo kako je taborenje na dnu dok se neko čudo ne dogodi jedini realan ishod. To čudo u vidu Duranta i Irvinga se nije obistinilo, bili su osuđeni na Knoxa i Smitha jr.-a. Sav taj toksični otpad koji su iza sebe ostavili Jackson i Dolan je teško očistiti, ali izgleda da nije nemoguće. Veliki glazbenik  je obećao kako se neće više petljati u stručne poslove uprave te je tu uzde preuzeo Leon Rose. Jedan od prvih zadataka koje je imao bilo je imenovanje novog trenera. Koji li će sad nesretnik imati šansu šutnuti ih dok su na podu?  Tom Thibodeau. 

Moram priznati da sam bio veliki skeptik zbog imenovanja baš njega jer sam smatrao da su njegovi načini zastarjeli i da ga je vrijeme pregazilo. Dani ice obrane pick&rolla gdje bi se svom silinom glasa derao u uho Denga (Ice, Ice Baby) su prošli. U zadnjem mandatu u Minnesoti su se stvari raspale, ali tu ga ne mogu toliko kriviti jer je radio s hrpom nedorasle djece. Nije bilo puno razloga za optimizam. Još jedan trener za popuniti rubriku prije no što netko drugi preuzme uzde kako bi si napunio džep. Ne mogu vam opisati koliko mi je drago što sam bio u krivu. Neumorni Thibs koji je život posvetio košarci je uspio napraviti nemoguće, od ovog cirkusa stvoriti respektabilnu momčad na kojoj sada mnogi slome zube. Svi znamo koja je njegova posjetnica, obrana i još malo obrane. Trenutno se nalaze na trećem mjestu po obrambenom učinku tik iza Ute Jazza. Najbolji su u ligi po dopuštenom postotku šuta iz igre te šutovima za tri poena. Dopuštaju 103,3 poena suparnicima po utakmici što je najbolji rezultat u ligi. Sva moguća statistička mjerila nam govore isto, obrana je elitna. Uvijek sam bio mišljenja da za igranje obrane nije potreban neki silan talent. Fizikalije da, ali to je u NBA ligi normalna pojava svima. Ista početna petorka bila je pod vodstvom Fizdalea na razini prosječnih haklera koji dolaze na termin nakon što su strusili gajbu hladnog piva. Thibs je uveo strukturu te od skupine odbačenih igrača stvorio kolektiv koji gine jedan za drugoga. Trud, kontrola tijela i uma, dobar sustav te čista volja pojedinaca da prihvate zamisli trenera su bile sasvim dovoljne da povrate dašak 90-ih u Garden. Kada je ulazak u reket značio posjet fizioterapeutu nakon utakmice. Više se ne igra tako (pretjerano) čvrsto, ali Knicksi svojom obranom dobivaju utakmice.  

Glavni čovjek koji ima najviše zasluga uz trenera je mladi centar, Mitchell Robinson. Elitan je zaštitnik obruča, ali za razliku od većine takvih gorostasa posjeduje dobru mobilnost te mu nije strano napustiti područje reketa. Često agresivno iskače na igrača s loptom te mu ne dozvoljava lagani prodor u srce obrane i da bira što će napraviti. Većina današnjih centara brane pick&roll zonski te dozvoljavaju šut s poludistance kojeg se svi zgražavaju. Knicksi se koriste uranjenim rotacijama te pomoći suigrača. Ako Robinson iskoči, Randle je iza njega i preuzima rollera dok ostali igraju mini zonu te po potrebi rotiraju na vanjske šutere. Logično, donose prosudbe koga riskirati na šut ako ne stignu rotirati na vrijeme. Očito dobre odluke donose s obzirom na to da dopuštaju najmanji postotak na šutu za tri poena protivnicima. Iskaču snažno na vanjske šutere te ih tjeraju da spuste loptu na pod i napadnu obruč gdje ih čeka već spomenuti Robinson. Pomažu mu i ostali suigrači jer je zaštita obruča i reketa primarni cilj Thibsove obrane. Razbiti inicijalnu akciju, izletjeti na šutere pa iz početka. Dopuštaju ponajviše trica u ligi, ali kao što sam već naveo, nije bitno s obzirom na postotak uspješnosti (trenutno). Treći su u ligi po dopuštenom broju poena u reketu i za sad im se ta filozofija isplatila. 

Uz Robinsona tu se nalazi Nerlens Noel koji će sada dobiti veću ulogu u rotaciji zbog frakture ruke startnog centra. Ne bi trebalo biti previše problema s početnom petorkom, ali one minute iza njega će biti upitne. Alternative su Taj Gibson i Julius Randle koji uz sve dužno poštovanje ne mogu te zadaće obavljati na tako visokoj razini. Na bekovskim pozicijama imamo Paytona koji uz sve glasnije uzvike za instaliranjem Quickleyja u startnu petorku i dalje drži svoje mjesto. Razlog je jednostavan, obrana. Odradi sve što trener traži od njega, a obrana će vas kod Thibsa držati na parketu. Rookie je pokazao ogroman napadački potencijal i floater usudim se reći na razini velikog Ukića. No dalek je put da postane pozitivan faktor na drugoj strani parketa. Iza njih imamo BurksaRiversa te novopridošlog Rosea koji svojom energijom i inteligencijom donose određenu dozu stabilnosti momčadi. 3&D krilo je Reggie Bullock dok je alfa ekipe poznati maestro okreta, Julius Randle. Svi igraju čvrsto, agresivno, požrtvovno te se konstantno trude što je sasvim dobar recept za uspjeh.  

Knicksi se trenutno nalaze u borbi za doigravanje zahvaljujući svojoj obrani. Napadački učinak im je na dnu lige, a ne pomaže ni to što šutiraju najmanje trica i igraju sporim ritmom. Ne tjeraju protivnike na puno izgubljenih lopti što im otežava tranzicijsku igru te lake poene. Tu je nažalost potrebno malo više talenta kojeg trenutno još nemaju. Randle igra zaista sjajno, ali uz slabu podršku suigrača neće moći sam. Računa se na rast iznutra. Robinson, Barret i Quickley su jako mladi igrači koji rastu iz dana u dan te će jednog dana biti nositelji napada. I sad su, samo ne na željenoj razini. Nedostatak vanjskog šuta je najveći problem njima kao i cijeloj momčadi koji limitira njihov plafon. Teško je igrati bez spacinga i zakrčenog reketa. Barret najviše voli napadati koš jer nema pouzdan šut. Robinson sve svoje šutove uzima na obruču dok većina bekova također više traži prodor. Bullock, Quickely i Randle su jedini koji mogu konstantno pogađati, a i to nije baš održivo kroz sezonu. Zato će se osloniti na ono što mogu, igrati obranu. 

Thibodeau je svoj zanat izučio uz Jeffa van Gundyja na tom svetom parketu Gardena gdje su se u 90-ima vodile strašne bitke. Par desetljeća kasnije dobio je priliku vratiti se na mjesto gdje je sve počelo kako bi pokušao napraviti ono što tada nisu uspjeli. Nema RileyaEwingaStarksa i ekipe, ali osjeti se dašak prošlosti u sadašnjosti. New York se kao grad i kao klub uvijek ponosio svojom čvrstinom, drskošću, ne prezanjem ni pred čim. Obrana je uvijek bila istaknuta kao glavni adut i nešto čime se ponose. Nakon godina letargičnosti, anemičnosti i tuge Knicksi konačno imaju svoj adut. Ono što ih je uvijek krasilo kroz povijest, čvrsta obrana. Ne možemo očekivati čuda i sanjati titule u prvoj sezoni pod novim trenerom, ali sama činjenica da više nisu kanta za napucavanje je ogroman pomak prema naprijed. Imaju nešto na čemu mogu graditi i po prvi puta u novom mileniju pokušati na pravilan način stvoriti šampionsku momčad. Bilo bi zaista lijepo kada bi to ostvarili upravo pod palicom ovog košarkaškog fanatika. Za prvu ruku, ulazak u doigravanje će biti sasvim dovoljno. Neka se uzvici „defense” ponovo zaore u najboljoj dvorani svijeta.  

 

    Ostavite komentar