NBA finale 1994., Ewing protiv Olajuwona

NBA finale 1994., Ewing protiv Olajuwona

Chicago Bullsi predvođeni Michaelom Jordanom 1993. igrali su treće NBA finale zaredom. Protivnik iz Zapadne konferencije bili su Phoenix Sunsi koje je predvodio njegov prijatelj Charles Barkley. Bullsi su osvojili treći naslov zaredom nakon što je John Paxson pogodio šut za pobjedu, a Horace Grant je blokirao šut Sunsa u posljednjim sekundama. Jordan je u tom finalu imao 41 poen u prosjeku u šest finala i postao je prvi NBA igrač koji je osvojio tri NBA MVP finala zaredom. Imao je 40 poena u četiri utakmice zaredom. Ali nakon toga playoffa stvari su se malo zakomplicirale za Jordane i Bullse.

Ukratko, odlučio je u desetom mjesecu kako će otići u mirovinu jer nema više želje za košarkom. Tri mjeseca prije ubijen je njegov otac tako da je to imalo utjecaja na ovu odluku, a tu je bio i pritisak od kocarskih dugova. No, to je tema za neki drugi tekst. Odlaskom Jordana u mirovinu borba za naslov je postala otvorena. Bullsi su bili oslabljeni, momčadi na Istoku su to jedva dočekale, Zapadne momčadi su napokon dobile priliku za pobjedu u finalu. Na Istoku su se isticale tri momčadi. New York Knicksi, Orlando Magic i Atlanta Hawksi.

U regularnom dijelu sezone te momčadi su imale 50 ili više pobjeda. Kevin Willis koji je imao 19,1 poen u prosjeku i 12 skokova po utakmici predvodio je momčad iz Atlante. Hawksi su bili momčad koja je završila na prvom mjestu Istočne konferencije. Ali Atlanta je nakon prolaska u prvoj seriji protiv Miamija ispala od Indiana Pacersa. Petoplasirani Pacersi nadigrali su Hawkse u seriji 4-2.

New York Knicksi koji su imali Patricka Ewinga, Johna Starksa i Charlesa Oakleyja koji su te sezone završili na All-Star utakmici bili su drugi u Istočnoj konferenciji. Oni su ti koji su uspjeli doći do finala konferencije protiv Pacersa. U sedam napetih utakmica momčad je uspjela doći do NBA finala. To je serija u kojoj je Reggie Miller imao u petoj utakmici 25 poena u četvrtoj četvrtini i gdje su Pacersi pobijedili i preokrenuli protiv Knicksa i poveli 3-2 u seriji. Miller je tada imao onaj choke znak prema Knicksima, a Reggie i Spike Lee su tu i tamo međusobno si dobacivali određene riječi, old school trash talk. Ali uglavnom Knicksi su na kraju uspjeli preokrenuti seriju i prošli su u finale.

Pobijedili su u prvoj seriji 3-2, a onda nakon toga dvije serije zaredom 4-3. Na Zapadu je bilo divlje. Čak šest momčadi je imalo 50 ili više pobjeda. Cijeli NBA, pa tako i Zapadnu konferenciju predvodili su moćni Seattle SuperSonicsi. Iza njih su bili Houston Rocketsi. Hakeem Olajuwon u toj 1994. je bio fantasičan. Osvojio je MVP nagradu, osvojio je nagradu za defanzivnog igrača godine. Rocketsi su se namučili protiv Phoenix Sunsa u polufinalu Zapada. Pobijedili su u toj seriji tek nakon sedme utakmice. Onda su u finalu Zapada uspjeli svladati Karla Malonea i Utah Jazz.

U finalu su tako 1994. igrali Knicksi i Rocketsi. Ewing protiv Olajuwona. Rudy Tomjanovich na klupi Rocketsa bio je u svojoj trećoj sezoni kao glavni trener te momčadi. Pat Riley na klupi Los Angeles Lakersa je prije toga već igrao u osam NBA finala od čega je uspio pobijediti u četiri ta finala.

Sada je na Istočnoj obali pokušao napraviti istu stvar s Knicksima kao što je to bilo s Lakersima. Kod Rileyja nije bilo problema što se tiče regularnog dijela, tu su Knicksi dominirali, bili su fantastični, ali nedostajalo je pobjeda u playoffu. Bullsi su tri godine zaredom rušili Knickse, a svaki put bi Bullsi osvojili naslov. U prve dvije sezone Rileyja s Knicksima, on je bio u te dvije sezone kada su ispadali, prvo u polufinalu Istoka, a onda u finalu Istočne konferencije, prije prvog umirovljenja Jordana. Publika u New Yorku uvijek očekuje naslove, a Knicksi su bili posebno željni toga. Jer prije ovoga Knicksi su tek 1973. posljednji put osvojili NBA naslov. Bili su gladni, a sada kada nije bilo Jordana očekivali su kako je ovo njihova sezona. Nakon tri sezone zaredom gdje su ispadali od Bullsa, Knicksi su 1994. napokon uspjeli izbaciti Bullse. Sada je ostalo još samo finale i Houston Rocketsi.

Podjela plijena

Bila je ovo fantastična serija, a sve utakmice možete lagano pronaći na youtubeu. Ona prava, klasična playoff košarka, a ovdje je bila i doza ekstremnog natjecateljskog duha koji nekada prelazi granice i gdje je bilo dosta prljavih poteza. Teško je bilo kontrolirati emocije u ovakvim utakmicama. Rocketse su predvodili naravno Olajuwon, Otis Thorpe, Vernon Maxwell, Kenny Smith (vjerojatno svima poznato TV lice), mladi Robert Horry (lord of the rings, gdje god pođe, novi naslov dođe). Bio je tu i rookie Sam Cassell, a solidnu ulogu u finalu imao je i Carl Herrera.

Knickse je predvodio Patrick Ewing, u drugoj zvijezdi imao Johna Starksa, a bio je tu Charles Oakley koji je u posljednje vrijeme svoju borbenost pokazao protiv vlasnika Knicksa. Derek Harper, Greg Anthony, Anthony Mason, također su bili jako važni za uspjeh Knicksa. U prvoj utakmici Rocketsi su se najviše naravno oslanjali na svog MVP-a i defanzivnog igrača godine, Olajuwona. Naravno igra u reketu je vladala i preko posta se gradio napad. Knicksi su pokušavali s mijenjanjem igrača na Hakeemu kako bi ga što više izmorili. Imao je šut iz igre 10-22 u prvoj utakmici, ubacio je 28 poena, ali je imao šut 8-9 s linije slobodnih bacanja.

Osim toga. Rocketsi su tada često išli na tricu, ali ta trica nije ih pretjerano slušala. Imali su šut samo 4-16 za tri. No, ni Knicksi u tom dijelu nisu bili pretjerano raspoloženiji. Pogodili su četiri trice, a imali su 15 pokušaja. Najveći problem Knicksa je bio to što Ewing nije imao podršku Johna Starksa. Rocketsi su puštali Charlesa Oakleyja na šutiranje duge dvojke, a on je odigrao solidnu utakmicu sa šutom 6-11 i 12 poena. Imao je 14 skokova i četiri asistencije. Uradio je svoj dio posla. No, Starks i Derek Harper su razočarali.

Njih dvojica su zajedno imali šut ukupno 6-28, 23 poena. Rocketsi su imali devet ponea prednosti ulaskom u četvrtu četvrtinu, a čvrstom obranom zadržali su to vodstvo i upisali pobjedu nakon prve utakmice. No, u drugoj utakmici stvari se mijenjaju. Hakeem, opet ima solidnu utakmicu, Vernon Maxwell je imao 20 poena, ali je imao šut 8-17. Kupa je bila razočaravajući, a od startera podbacili su i Kenny Smith i Robert Horry. Rocketsi su u toj utakmici imali ukupno šut 32-82. Knicksi su bili posebno raspoloženi. Starks je uzeo manje šuteva u ovoj utakmici, ali je bio puno precizniji. Harper je također bio puno bolji. Knicksi su uzeli 13 šuteva manje od Rocketsa, ali su uspjeli pogoditi četiri više. Knicksi su uspjeli ostvariti svoj zadatak ulaskom sjajno u drugo poluvrijeme gdje su preuzeli vodstvo i na kraju ukrali pobjedu u gostima. Sada su ih čekale tri utakmice na domaćem parketu.

Olajuwon nije morao sve radit. Imao je popriličnu dobru pomoć ostalih igrača. Uz to zbog toga što su Knicksi često išli na double team Olajuwona, on je koristio to za asistencije suigračima. Bio je jako dobar u razigravanju, a to je pokazao u trećoj utakmici kada je podijelio sedam asistencija. U tom finalu, toj trećoj utakmici ključnu ulogu odigrao je rookie Sam Cassell. On je u utakmici imao šut 4-6, 15 poena. Šutirao je trice 3-3, a Rocketsi su u New Yorku uspjeli vratiti prednost u seriji, imali su vodstvo 2-1 nakon pobjede 93:89 u prvoj utakmici u New Yorku. Patrick Ewing je u toj utakmici podbacio. Imao je šut 9-29. 18 poena i 13 skokova. Olajuwon je odigrao na njemu savršenu obranu i on nije mogao raditi protiv njega ono što je njemu Hakeem radio. Ewing je imao i sedam blokada u toj utakmici, ali ništa nije moglo nadoknaditi njegovih 20 promašenih šuteva u trećoj utakmici.

Knicksi se vraćaju u život

Za Knickse nije bilo više mjesta za greške. Hakeem je briljirao u trećoj utakmici. 32 poena, šut 14-20, osam skokova, tri asistenicije i pet blokada. Ali Knicksima nije to bio najvažniji problem. Njihov zadatak je bio spriječiti ostale igrače Rocketsa, spriječiti njihove dobre utakmice. I u tom dijelu su napokon uspjeli. Da, Hakeem je dominirao, ali zato su ostali bili ispod razine. Patrick Ewing je opet bio očajan u ovoj utakmici. Imao je šut 8-28 za 16 poena.  No, Derek Harper, Charles Oakley i John Starks su bili fantastični. Starks je imao šut iz igre 6-11 za 20 poena, a Oakley je imao 16 poena i čak 20 skokova. Nakon što je u prethodnoj utakmici bio fantastična, rookie Sam Cassell je u četvrtoj utakmici nestao. Imao je šut 3-11 i deset poena. Knicksima je sada bilo puno lakše igrati.

Hakeem je prije ove utakmice rekao da nema šanse da se Knicksi vrate ako Rocketsi uspiju povesti u seriji 3-1. Na sreću za Knickse to se nije dogodilo i uspjeli su pobijediti u četvrtoj za izjednačenje serije. U petoj utakmici ista priča. Čak je i Hakeem imao velikih problema, imao je osam izgubljenih lopti. Rocketsi su imali ukupno 18 izgubljenih, a Knicksi 14.

Ono što se tražilo cijelu seriju, napokon smo dobili u petoj utakmici. A to je eksplozija Patricka Ewinga. Imao je 11-21 šut, napokon dobar postotak, 25 poena, 12 skokova, dvije ukradene i čak osam blokiranih šuteva. John Starks je također bio na razini. Ubacio je 19 poena uz šut 7-14, a Knicksi su od Anthonyja Masona dobili podršku s klupe on je ubacio 17 poena. Knicksi su se vratili u život. New York je u toj godini imao dvije momčadi u finalima u dva profesionalna sporta. New York Rangersi su igrali finale Stanley Cupa i uspjeli su pobijediti Vancouver Canuckse u seriji 4-3. Da su Knicksi osvojili postali bi prvi grad koji je u istoj sezoni imao dva pobjednika u profesionalnim sportovima. Knicksi su imali veliku priliku, ali čekale su ih utakmice u Houstonu.

Starks ne može sam, Starks očajan

Rocketsi su organizacija koja nikada nije osvojila naslov. Sada su imali priliku doći do prvog naslova i to u utakmicma na domaćem terenu. S druge strane Knicksi su bili tada momčad koja je bila 21 godinu bez naslova. Hakeem je već bio jednom poražen u finalu protiv onih legendarnih Celticsa i Larryja Birda 1986., a Ewing je htio naslov što bi još više uvećalo njegovu legendu, kao i naravno legendu Pata Rileyja koji bi donio naslov i na Istočnu obalu. Šesta utakmica je bila prijelomna i jedna od najtežih u povijesti Knicksa, najveće razočaranje imali su u toj utakmici. John Starks je veći dio utakmice bio poprilično dobar.

Imao je šut 9-18 za 27 poena. Rocketsi su u toj utakmici imali deset poena prednosti na poluvremenu. Ali Knicksi su se uspjeli vratiti u trećoj četvrtini. Starks je bio taj koji ih je veći dio utakmice vraćao u susret, ali Starks je na kraju bio taj koji im nije uspio donijeti naslov.

5,5 sekundi prije kraja utakmice Starks je dobio loptu na lijevoj strani. Ewing je došao postaviti pick, Hakeem je preuzeo Starksa koji je djelomično uspio pobjeći Hakeemu, no MVP i defanzivni igrač godine zbog toga što je bio pokretan i naravno visok i dug igrač uspio se oporaviti i zasmetati Starksu kod šuta. Lopta je bila prekratka, a Rocketsi su dobili priliku za prvo osvajanje naslova.

Knicksi su doživjeli težak poraz. Nije se lako oporaviti kada znate da ste tako blizu nečega što ste jako dugo tražili, pogotovo u takvom gradu, pod takvim pritiskom. Ovaj poraz je bio posebno težak za Johna Starksa koji je nakon te utakmice u sedmoj utakmici potpuno nestao. U posljednjoj utakmici serije šutirao je 2-18. Imao je samo osam poena. Trica mu je bila 0-11. Hakeem je imao 25 poena i deset skokova uz sedam asistencija. Vernon Maxwell je bio raspoložen s 21 poenom.

Rocketsi su opet puno bolje šutirali, a nestankom Starksa nestala je i nada Knicksa za osvajanje naslova. Potpuni raspad sistema bio je za tog igrača u toj utakmici. U toj sezoni Starks je bio prvi put u karijeri All-Star igrač. Imao je 19 poena u prosjeku u ligi, ali nakon toga njegove brojke više nisu bile ni poprilično iste. Imao je problema s ozljedama sezonu poslije, ali do kraja karijere njegove brojke se bile ništa više nego solidne. Naravno bila je to briljantna karijera, ali vjerojatno mu uvijek ostaje u sjećanje šesta utakmica i promašaj protiv Rocketsa i raspad u sedmoj utakmici.

Što se tiče Rocketsa oni su uspjeli donijeti gradu Houstonu prvi NBA naslov. Olajuwon je apsolutno nadigrao Ewinga, osvojio je MVP nagradu finala i savršeno zaokružio sezonu. Knicksi će poslije ovoga imati još nekoliko uspješnih sezona, jedno finale, još nekoliko teških poraza, a onda će početkom trećeg tisućljeća upasti u krizu koja traje i dan danas. Ewing je otišao kao legenda, ali legenda bez naslova. S druge strane Tomjanovich, Hakeem iduće sezone uspjeli su doći do novog naslova.

Hakeem je tada nadigrao još jednog legendarnog centra, Shaquilea O’Neila koji je bio u dresu Orlando Magica. Rocketsi će poslije toga imati nekoliko uspješnih sezona, ali neće više ponoviti taj uspjeh. Odlaskom te generacije Rocketsi su imali problema u pronalaženju novih igrača. Tracy McGrady i Yao Ming nisu uspjeli ispuniti potencijal, puno problema s ozljedama utjecalo na to. Ali za razliku od Knicksa su organizacija koja ima glavu i rep.

Posljednjih godina jedna su od boljih organizacija lige i imali su nekoliko prilika za ulazak u finale. Ali nisu uspjeli uraditi ono što je uradila generacija 90-ih. Bilo je to prvo finale nakon odlaska Jordana, finale koje su iskoristili Tomjanovich i Rocketsi, a u ovakvim današnjim vremenima lijepo se prisjetiti utakmica koje mlađe generacije nisu gledale i koje su starije generacije možda zaboravile, utakmice između legendi i velikana ovog sporta kao što su Ewing i Olajuwon.

Obožavatelj glavnih američkih sportova i nogometa. Košarku počeo pratiti preko igrica (NBA live/2k), navijač Celticsa. U slobodno vrijeme basket, knjige, Madden NFL.

    Ostavite komentar