Najave sezone: Divizija Atlantic

Najave sezone: Divizija Atlantic

NEW YORK KNICKS

Krećemo od začelja. Nekoć slavna franšiza i dalje ne vidi svjetlo na kraju tunela. Lani su u skraćenoj sezoni uhvatili tek 21 pobjedu igravši pritom poprilično nezanimljivu košarku. Nešto slično se očekuje i ove sezone. Iako godinama figuriraju kao poželjna destinacija za slobodne igrače, niti jedno veliko ime već dugo nije sletjelo u „Veliku jabuku“. „I want to be a part of it, New York, New York“, očito je vrijedilo za Sinatru i mnoge druge, ali ne i za NBA zvijezde.

Stoga su svoje snage usmjerili na mlade igrače u nadi da će iznutra iznjedriti buduću zvijezdu. Nade su se polagale u Franka Ntilikinu, pa u Kevina Knoxa, a lani u RJ Barretta. Od prvog su već svi digli ruke, drugi će u najboljem slučaju biti solidan starter, a ni Barrett nije pokazao da će biti obećani izbavitelj. Definitivno to neće biti ni novoizabrani Obi Toppin. Oni će svakako napredovati, no za njih bi najpametnije bilo da love superstara na idućem draftu koji će biti znatno jači od ovog.

Bila to njihova strategija ili ne, ova ekipa jednostavno nema dovoljno talenta da ubere koju pobjedu viška i naruši sebi šanse za visokim izborom. Na svu sreću, nisu se obistinile glasine o dovođenju Russella Westbrooka jer, što god tko mislio o njemu, svakako bi bio ogroman upgrade u odnosu na prvog sljedećeg na poziciji i donio nekoliko nepotrebnih pobjeda.

Forsiranje mladih igrača je jedino što im preostaje. Uz spomenutu trojicu (Ntilikinu ne računam, iako momak ima tek 22 godine) tu su Dennis Smith Jr. i Mitchell Robinson. Smith je puno obećavao, ali se nije razvio prema planu. Umjesto playa visoke kategorije, postao je zujalica primjerenija ulozi s klupe. Robinson je pak možda najsvjetlija točka ove ekipe. Za samo 23 minute imao je vrlo efikasnih 9.7 poena (72.4 % šuta), 7 skokova i 2 blokade. Ono što njemu treba je puno povjerenje i velika minutaža, umjesto da se minute troše na prolaznike i islužene veterane kao lani na Taja Gibsona. Premda nikad neće biti više od sjajnog rollera u napadu, defanzivni potencijal u rangu prime DeAndrea Jordana čini ga njihovim najvrjednijim adutom uz Barretta.

Barrett je najveća enigma ovog rostera. Iako je trebao biti rasni kreator i šuter, nije se proslavio u nijednom aspektu igre. Dojam je da mu je igra još uvijek prebrza na ovoj razini, no potencijal je i dalje tu te bi ga bilo nepravedno otpisati nakon samo jedne (neefikasne) sezone. Uostalom, tko ne voli ljevoruke igrače?

Najveća promjena se dogodila na klupi. Tom Thibodeau je usprkos očekivanjima dobio novu šansu na klupi NBA ekipe. Je li mu neuspjeh u Minneapolisu otvorio oči da mora mijenjati stvari? Da trikovi i šeme od prije 10 godina ne daju rezultate u ovoj eri? Hoće li moći trpjeti dječje bolesti ove ekipe i koliko je uopće sposoban razviti mlade igrače? Ne znam, i dalje sam skeptičan što se njega tiče. Kad uzmemo u obzir u kakvu disfunkcionalnu sredinu dolazi, prognoze su još gore. No dok sezona ne krene, nećemo suditi. Neka mu je sa srećom.

 

BROOKLYN NETS

Ostajemo u istom gradu, ali dolazimo do franšize sa znatno drugačijom perspektivom. Nakon što su lanjsku sezonu završili s omjerom 35-37 i doživjeli metlu u prvoj rundi od Toronta, ove sezone ambicije su znatno veće. Razlog je prvenstveno Kevin Durant.

Nakon što je prošlu sezonu proveo na rehabilitaciji od teške ozljede, jedan od najboljih igrača lige je konačno zdrav. Nije potrebno posebno objašnjavati kakav je hodajući cheat kod ovaj igrač te što sve donosi ekipi. Ostaje tek za vidjeti na kojoj će razini biti u odnosu na izdanja prije ozljede te kakvo će doziranje biti potrebno da bi se minimizirao rizik od nove ozljede.

Druga violina ekipe je Kyrie Irving. Koji je također NBA prvak, višestruki All-star i sve što ide uz to. Ako stavim osobni skepticizam prema njemu sa strane, mogu reći da je jedan od najboljih driblera koje je Liga ikad vidjela, da je fenomenalan šuter i kreator, apsolutno nezaustavljiv i nepredvidiv na momente, brojke koje ima su sjajne, brutalan closer. No ne igramo 2K (osim ako 2K ne znači Kevin&Kyrie), radi se o nečemu puno kompleksnijem pa se skepticizam ponovno uključuje. Također je istina da je jedini značajan rezultat ostvario kad je igrao uz LeBrona Jamesa (da, znam, Kyrie je pogodio ključnu tricu, on je heroj tog finala, a ne James koji je protiv jedne od najboljih ekipa ikad imao povijesno dobru seriju, bla bla..), a da su sve ostale njegove ekipe bile bolno disfunkcionalne, nisu ostvarile predviđen rezultat (da ne kažem onu našu underachievale) i suigrači su ga mrzili. Njegovi medijski istupi i dvojbene izjave (ravna Zemlja, Netsima ne treba trener…) nisu mu pomogli. Može li Durant iz njega izvući ono najbolje iz njega kao nekad James? Teško. Kevin nije rođeni lider, a njegovi problemi sa javnim imidžem (Twitter burner accounti) ukazuju da i njemu treba netko da ga usmjeri.

Tu na scenu stupa čovjek koji bi trebao odraditi ključnu ulogu – Steve Nash. NBA legenda je preuzela ulogu koja neodoljivo podsjeća na onu Stevea Kerra prilikom formiranja „onih Warriorsa“, a to je da taktiku prepusti svojim sjajnim pomoćnicima dok on brine o kemiji u ekipi i odnosima u svlačionici. Mike D’Antoni će posložiti napad, Jacques Vaughn će valjda osmisliti funkcionalnu obranu, a na Nashu je da drži ega pod kontrolom i usmjeri svoje dvije zvijezde u pravom smjeru ka zajedničkom cilju. Nemojte prethodni pasus krivo protumačiti – za mene su Durant i Irving bez premca najtalentiraniji duo na Istoku. Ono što želim reći je da nisu baš naj karakteri i da postoje stvari koje itekako mogu poći po zlu. No, ako Nash uspije izvući na površinu one njihove dobre strane, tada Netsi postaju prvi favoriti za osvajanje Istoka.

Na papiru imaju sve: zvjezdani duo, dobar stručni štab i dubinu rostera. Ovo zadnje je posebno bitno kako bi mirno izgurali regularnu sezonu i maksimalno poštedjeli udarni dvojac koji je sklon ozljedama. No, ako je lani stakleni Anthony Davis izgurao sve do kraja, mogu i oni. Caris LeVert i Spencer Dinwidie su vrlo dobri kreatori na vanjskim pozicijama, Bruce Brown je sjajan stoper, Joe Harris i Landry Shamet šuterski specijalisti, Taurean Prince i Jeff Green all-arounderi, a na centru se rotiraju veteran DeAndre Jordan i mladi Jarret Allen. Uostalom, imaju dovoljno primamljivih resursa da zamijene jednog ili više njih za nekog veterana koji će ih dodatno osnažiti. Kad se ovako postave stvari, malo kemije i puno zdravlja je sve što je potrebno da osvoje konferenciju, a dalje je sve moguće.

 

PHILADEPHIA 76ERS

Iako su lani uhvatili 8 pobjeda više od Brooklyna, epilog je bio isti – metla u prvoj rundi (Boston). Kako je već i pticama na grani poznato, taj roster je bio jako disfunkcionalan. Premda je imao talenta, taj talent nije bio komplementaran te su skoro svi morali igrati van zona u kojima se najbolje osjećaju kako se ne bi sudarali. Manjak dubine i šuta su također bili nepremostivi problemi. U novu sezonu ulaze s osvježenim rosterom, ali problemi su i dalje slični.

Kao i lani, ono što se spominje kao slamka spasa je eventualni dodatak šuta Bena Simmonsa. Ako je suditi po predsezoni, on se ni ovo ljeto nije dogodio. Zašto? Ne znamo. Mehanika je solidna, potreba je itekakva, ali Ben kao da se svima trudi dokazati da mu to ne treba da bude vrhunski igrač. On zaista jest sjajan talent, ali dodatak šuta bi ga lansirao u onaj prvi razred franšiznih talenata. Do tad, Phila je tu gdje jest. Kako bi reket bio raširen za njegove ulaze, Joel Embiid se izvlači na perimetar i šutira trice, iako je valjda posljednji igrač u ovoj eri koji svojom post igrom radi razliku. Tobias Harris čeka u korneru premda je najskuplji igrač ekipe. Bez obzira na to što Al Horford više nije tu, mislim da problemi ostaju isti.

Vjerojatno se nadaju da će pridošlica Danny Green šutirati tricu bliže izdanjima iz Toronta (45%) nego lanjskih Lakersa (37%), no u obije od tih sezona trica mu je u playoffu pala na mizernih cca 33%. On će svoj doprinos svakako dati u obrani gdje će sa Simmonsom i Embiidom tvoriti impresivan trio. Možda se tu krije karta koju mogu odigrati? Maksimalan fokus na obranu, a u napadu sporo i ružno kroz post pa što bude. Kada bi im pridodali Harisa koji je solidan obrambeni igrač na 4 te mladog Matissea Thybulla koji je lani već pokazao da je obrambena zvijer, mogli bi imati top obranu. Problem je što je od preostalih igrača jedino Dwight Howard respektabilan obrambeni igrač, a on je tu tek da zamijeni Embiida na desetak minuta po večeri. Seth Curry, Furkan Korkmaz i Mike Scott donose toliko željeni šuterski impuls, ali su rupe na drugom kraju parketa. Stoga ne vidim kako se ovaj roster može boriti za išta pored Brooklyna, Milwaukeeja, Bostona i Miamija.

Promjena se dogodila i na klupi. Krivnja za neuspjehe je svaljena na Bretta Browna, a Doc Rivers nije dugo čekao na birou nakon otkaza u Clippersima. Recimo da je bilo vrijeme za smjenu Browna i da je osvježenje bilo potrebno, no što točno ova ekipa dobiva s Riversom? Što trenutno ikoja ekipa dobiva s Riversom? Umjesto da su posegnuli za nekim progresivnim rješenjem, tj. mladim trenerom s novim idejama, možda i radikalnima, oni su se odlučili na prožvakanog trenera koji je dokazao da nakon naslova s Bostonom (sad već davne 2008.) više nije trener za visoke domete. Tako da je ovo identična ekipa kao i lani, s identičnim dometom, a to je ispadanje u prvoj rundi.

Osim ako ne povuku potez i zamijene Simmonsa Jamesom Hardenom. Dobili bi vanjskog nositelja igre koji uredno poteže trice s 9 metara, a Houston novi temelj na kojem mogu graditi nakon što je priča s Hardenom očito dosegla svoj rok trajanja. Zašto ne probati nešto ovako:

http://www.espn.com/nba/tradeMachine?tradeId=y33457ke

 

TORONTO RAPTORS

Dok Knicksi i 76ersi na klupi rotiraju prokušana imena čije je vrijeme vjerojatno prošlo, Raptorsi su razmišljali unaprijed još tamo 2013. kada su za šefa košarkaških operacija doveli Masaija Ujirija iz Denvera. Od tad je njihova putanja krenula strelovito uzbrdo, a Ujiri jena mjesto trenera 2018. doveo Nicka Nursea, tada mladog i nedokazanog, a samo dvije godine kasnije smatranog možda i najboljim trenerom lige. Rentanjem Kawhija Leonarda na jednu sezonu osvojen je legendarni naslov, a sada ulaze u drugu sezonu bez takve rasne prve opcije.

No, lani su dokazali da barem u regularnoj sezoni pravi trener i pravi sistem mogu izvući iz ekipe mnogo više nego što ona vrijedi na papiru. Ako ikad čujete onu dobru staru „nije kriv trener, krivi su igrači, s ovima ni Mourinho ne bi napravio ništa“, znajte da imate posla s čovjekom koji ne razumije sport. Trener je oduvijek bio krucijalan komadić slagalice, a Nurse je dokazao da je top klasa na tragu Gregga Popovicha i Ricka Carlislea. Izvući 53 pobjede (da su se igrale 82 utakmice, tim postotkom bi došli do 60 pobjeda) iz jednog čisto solidnog rostera ravno je čudu. Da Philadelphia ima ovakvog trenera, bili bi uz bok Bucksima bez obzira na manjkavost kadra.

U novu sezonu ulaze bez centarskog para Marc GasolSerge Ibaka, a kao zamjene tu su Aaron Baynes i Alex Len. Baynes će svakako biti koristan, ali je sklon ozljedama, a Len nije dovoljno kvalitetan za neku veću ulogu. Tako da će doći do pada produkcije na toj poziciji. Zato me ne bi iznenadilo kada bismo gledali postave s Pascalom Siakamom na centru i OG Anunobyjem/Chrisom Boucherom na 4. S obzirom na ergelu niskih bekova na rosteru, vjerojatno će se morati okrenuti small-ballu. Jer minute trebaju njihov vođa Kyle Lowry i Fred VanVleet koji je dobio masni novi ugovor te će oni dobar dio utakmica provesti skupa na terenu. Što znači da će Norman Powell i Terence Davis dio minuta dobiti na trojci. Mogli bismo zaista gledati zanimljive kombinacije, naravno, ovisno o matchupu te večeri jer Nurse radi prilagodbe za svakog protivnika.

Premda su interesantna i simpatična družina, njihov domet je otprilike sličan ili slabiji od lanjskog kada su metlom prošli prvu rundu te potom ispali 3-4 u polufinalu od Bostona. Lowry i Baynes imaju 34 godine, VanVleet se godinama trudio dokazati kako bi dobio svoju lovu pa je pitanje hoće i dalje biti onako motiviran sad kada je uspio, a pomalo im fali dužine na bokovima. Vrlo je upitno koliko je Siakamu ostalo prostora za napredak, iako smo to mislili i lani prije početka sezone pa nas je demantirao. Stoga su sve oči uprte u Anunobyja koji je zapravo jedini pravi džoker ove ekipe te je upravo produžio ugovor (72M/4god.). Izraste li on u nešto više od 3&D swingmana, tj. doda li dribling i ponešto razigravačkih vještina, imaju jedan komadić slagalice za budućnost. Dugoročno im uz ovu dvojicu-trojicu svakako treba jedna rasna prva opcija kakav je bio Kawhi. No, o tom kada bude vrijeme. Do tad, uživajmo u zanimljivoj košarci kakvu će Raptorsi sigurno igrati.

 

BOSTON CELTICS

Kelti su već nekoliko sezona pritajeni favorit za vrh Istoka, no nikako da dosegnu tu razinu. Naravno, lanjsko finale Istoka nije mala stvar, ali i dalje postoje velike nedoumice u vezi dosega ovog rostera. Kao prvo, u odnosu na lanjsku ekipu izgubili su Gordona Haywarda i Enesa Kantera. Hayward je trebao biti taj koji će ih dignuti na višu razinu, no nesretna ozljeda (i sve ostale koje su slijedile nakon) spriječila je tog sjajnog igrača da doprinese prema planu. Kanter je često podcijenjen zbog svoje manjkave igre u obrani, ali zapravo je bio vrlo koristan član rotacije.

Jedino pravo pojačanje je Tristan Thompson koji uskače u Kanterovu rolu. Ako bude zdrav, spreman i motiviran, onda je Tristan točno centar kakav im treba. Može braniti i sredinu i preuzimati na perimetru, a najbolja odlika mu je skok. Naime, Celticsi su lani bili treća najgora ekipa lige po postotku uhvaćenih obrambenih skokova. On i Daniel Theis će dijeliti minute na petici. Theis je veliki fajter, dobar obrambeni igrač i može pogoditi tricu, ali je pomalo nizak za centra te nije nešto posebno dobar skakač. Tristan je tek jedan inč veći, no masivniji je i ima niže težište. Pojavili se on u svojoj najboljoj verziji, vjerojatno će biti taj koji zatvara utakmice. Ne bi me čudilo ni da dio minuta vide zajedno na terenu, makar kao eksperiment trenera Brada Stevensa, jer odlaskom Haywarda Celticsima nije ostalo puno korisnih tijela u rotaciji na pozicijama 3 i 4.

Dakako, Jayson Tatum, prva zvijezda ekipe, će dobar dio minuta provesti na 4, a Jaylen Brown na 3, Marcus Smart na 2. Njih trojica će „pojesti“ ta mjesta u rotaciji, ali problem je što  im je nakon njih rotacija bolno tanka. Tu je idealno uskakao Hayward jer je pokrivao pozicije od 2-4. Takvog igrača više nemaju. Semi Ojeleye i Grant Williams su neuvjerljivi, Robert Williams je još jedan undersized centar, tako da rookie Aaron Nesmith figurira kao netko tko bi u već u prvoj sezoni mogao imati zapaženu ulogu. Pitanje je koliko je on dorastao tomu u ovoj fazi. Momak je ubojit šuter (trica 52% na čak 8 pokušaja u zadnjoj sezoni faksa) i ima potrebnu dužinu za igrati na boku (skoro 2 metra, raspon ruku 2 i 10).

Ako im Nesmith riješi rotaciju – super. Ako ne, onda će trebati tražiti rješenja na tržištu. Što je svakako opcija jer je stari lisac Danny Ainge  isposlovao ogromnu trade iznimku (28.5 M $) odlaskom Haywarda. Što u prijevodu znači da Kelti mogu putem tradea u taj prostor ubaciti jedan ili više ugovora novih igrača. Tj., mogu dovesti jednu skupu zvijezdu ili pak 2-3 igrača zadatka sve dok zbroj tih plaća ne prelazi vrijednost iznimke. Npr. jedan PJ Tucker bi im sasvim dobro legao, a ostalo bi im još 20 milijuna iznimke.

Najveći problem se zove Kemba Walker. Da, sjajan je dribler, dobar strijelac, solidan razigravač. Ali je minijaturan, sklon ozljedama i debelo preplaćen. Njegovih 34 milijuna koliko će dobiti ove sezone su definitivno previše. Problem je što moraju živjeti s njim jer drugog playa nemaju, a pitanje je kome bi ga mogli uopće „utopiti“ bez da se riješe nekog drugog vrijednog resursa. Već na početku sezone je ozlijeđen, što znači da će minute na 1 vidjeti veteran Jeff Teague. Možda će ta trade iznimka Bostonu trebati prije nego kasnije.

Sve u svemu, nije ovo loša ekipa. Tatum, Brown i Smart su jako dobar trio, produkcija na petici je riješena, a s klupe to vodi jedan od boljih košarkaških umova današnjice. No, za prijeći preko Bucksa i Netsa će ipak trebati povući nekoliko poteza i osnažiti ekipu. Ainge to svakako zna.

Bodul dušom i srcem, sportski fanatik postao je još u ranom djetinjstvu, uvijek preferirajući gledati i analizirati vise nego vježbati. Iako građom sličniji ragbijašu, u NBA se zaljubio odavno. Kada ne jede ili ne sluša heavy metal, tada piše o košarci. Nerijetko i sve nabrojano istovremeno.

    Ostavite komentar