Najava prve runde doigravanja: Portland Trail Blazers – Oklahoma City Thunder

Najava prve runde doigravanja: Portland Trail Blazers – Oklahoma City Thunder

„Ne želim se prodati za naslove. Mogu živjeti bez da osvojim prsten, nemam se potrebu ikome dokazivati. Naravno da želim boriti se i osvojiti naslov, ali za mene postoje bitnije stvari od tog prstena.“

To su riječi Damiana Lillarda uoči nadolazećeg doigravanja gdje će se Portland Trailblazersi susresti s Oklahomom. Nakon što su prošlu sezonu neslavno završili s metlom u okršaju s Pelicansima, unatoč tome što su završili kao treći na Zapadu i s 49 pobjeda, s razlogom su se počela postavljati pitanja koliko je zapravo Lillard dobar igrač i ako ga može nadigrati Jrue Holiday, koliko je zapravo relevantan njegov izbor u prvu All Nba petorku? Koliko je zapravo relevantna sama regularna sezona ako se superzvijezde poput Lillarda mogu relativno efikasno zaustaviti kad su najpotrebnije? Sličnu priču je prolazio i Paul George s Oklahomom nakon što je zabio svega pet poena u eliminacijskom dvoboju s Jazzom kao i Russell Westbrook koji nije prošao prvu rundu od odlaska Kevina Duranta.

Njihov odgovor? Lillard je odigrao jednako dobru sezonu kao prošlu i pritom odveo Blazerse do još više pobjeda te su sezonu opet završili kao treći na Zapadu. George je produžio s Oklahomom i veći dio sezone bio za petama Giannisu Antetokounmpou i Jamesu Hardenu u MVP trci, a Oklahoma je u jednom trenutku imala omjer 37-19 da bi sezonu završila s 14 poraza u 26 utakmica. Westbrook? Još jedna triple-double sezona. U principu, radi se o dvije dobre ekipe koje su podbacile prijašnje sezone te sigurno imaju motiva izaći iz prve runde. Također se radi i o dvije dosta slične ekipe što se tiče sistemskih i konceptualnih problema i mana u igri, s kojima su se odlučili nositi na različite načine.

Iako je Lillard primio najveću dozu kritika, ispadanje Blazersa u prvoj rundi je samo na vidjelo izbacilo očite probleme u igri i rosteru. Nedostatak šutera, bez kretanja bez lopte, bez dobrih opcija s klupe i dobar obrambeni učinak maskiran konzervativnijim, ali i neprilagodljivim stilom igre jednostavno ne prolaze u doigravanju. Terry Stotts, koji glasi za jednog od boljih trenera u ligi je imao velik zadatak na ljeto- promijeniti temelje ekipe. Kako je front office, osim produženja Jusufa Nurkića, odradio slab posao i ništa posebno nije pojačao već slabu klupu, pred Stottsom je stajao zahtjevan zadatak. Međutim, od nekud je iskopao Jakea Laymana i uz potpis Setha Curryja bar si je malo pojačao šutersku rotaciju. Sljedeći korak je bila implementacija više kretanja bez lopte u napadu te ubrzanje tempa igre čime su prihvatili da im obrana više neće biti toliko solidna jer s tim dolazi i više izgubljenih lopti te više branjenja s nepostavljenom obranom. Ali time su htjeli osloboditi više prostora Lillardu i CJ McCollumu  nadajući se da će im njihov napadački talent dugoročno donijeti više koristi.

To se pokazala kao ispravna odluka, iako su i dalje jedna od lošijih ekipa lige što se tiče modernih trendova (iz tranzicije zabijaju samo 10%, dok im iz trica dolazi 29% poena što su jedni od gorih rezultata u ligi- najbolji napad lige Bucksa, zabija 15% iz tranzicije, a 35% iz trica). Ipak, lopta se u napadu bolje kreće, više asistiraju na zabijene poene (54% u odnosu na prošlogodišnjih 49%) te time kreiraju kvalitetnije šuteve na obruču i s poludistance. Time je zapravo još fascinantnije da imaju treći napad lige s 113,6 poena na 100 posjeda jer se radi o gotovo identičnoj ekipi od prošle sezone koja je zabijala čak pet poena manje na 100 posjeda i tu Stottsu treba skinuti kapu. Nakon što su sredinom sezone dovedeni Rodney Hood i Enes Kanter, klupa je dobila dodatan impuls te za skoro 10 poena je bolja u odnosu na prošlu sezonu.

Najkorištenije petorke kroz sezonu su one s Lillardom, McCollumom, Aminuom i Nurkićem uz jednog od Harklessa/Lymana/Turnera/Curryja i najlošija od njih, ona s Lymanom, ostvaruje net rating od plus devet poena na 100 posjeda, dok su sve iznadprosječne u napadačkom i obrambenom učinku te sve igraju tempom od minimalno 102 posjeda što ih čini jednim od najboljih početnih petorki u ligi. Veoma bitan kotačić i razlog tome je bio Nurkić. U principu, danas ako želiš biti dobar centar u dobroj ekipi, ili si franšizni igrač ili si jeben igrač all-round. Nurkić se savršeno ubacio u ovu drugu rolu. U čuvanju obruča je među boljim centrima u ligi, ali pravi iskorak je došao u stilu igre prema naprijed. Svojim postavljanjem blokova (tu je posebno dobar, treći u ligi po broju asistencija od blokova), izlaskom iz pick and rolla, proigravanjem s vrha reketa te finiširanjem na obruču je omogućio da Portlandov napad izgleda i igra bolje nego što bi zapravo trebao obzirom na strukturu ekipe i manjak šutera. Kako se Nurkić teško ozlijedio tu nastaje prvi problem, a drugi je što ne samo da Blazersi nemaju adekvatnu zamjenu već imaju zamjenu u Kanteru koji je stilski potpuno različit igrač Nurkiću i predstavlja potencijalno veće probleme. S Kanterom kao starterom Blazersi imaju net rating od minus pet poena na 100 posjeda, dok je još gori s klupom.

Oklahoma je u svojoj napadačkoj strukturi imala slične probleme zbog manjka šutera i slabog protoka lopte, no Billy Donovan nije ništa posebno mijenjao. Jedina veća razlika je da igraju za čak 6 posjeda brže nego prošle sezone, ali im to ne donosi ništa bolji ili gori napadački i obrambeni učinak. Možda je opći dojam bio nešto bolji kad je George bio u formi života, ali kako je pokupio manju ozljedu ramena i forma je opala, opet smo se vratili na skoro identičnu ekipu. Treba reći kako je Jerami Grant podigao razinu svoje igre i poboljšao šut izvana, a i uz određen šuterski napredak Terrencea Fergusona bar su malo olakšali Westbrooku i Georgeu u igri u napadu. U principu, uz Dennisa Schroedera, Nerlensa Noela i Markieffa Morrisa predstavljaju fizički izrazito jaku ekipu koja se oslanja na bully ball i čiji temelji leže u obrani. Kako je Andre Roberson i dalje van pogona, a bez njega ipak ne mogu igrati obranu na elitnom nivou opet se vraćamo na isto- koliko Westbrook i George budu u stanju izvući prema naprijed, toliko će daleko ova ekipa ići. Prošle godine su naletili na Jazz koji je izrazito neugodan protivnik za njih jer su jedna od rijetkih ekipa koja se može nositi s Oklahominom fizikalnošću i tako neutralizirati njihove matchupove te ih zapravo natjerati da sve jače idu glavom u zid, umjesto preko njega.

Međutim, košarka u doigravanju se u potpunosti razlikuje od košarke u regularnoj sezoni. Za regularnu sezonu se može reći da ekipe koje imaju sistem koji im omogućava lagano i konstantno postizanje poena lakše dolaze do pobjeda, jer time više manje skrivaju svoje nedostatke. U doigravanju se ipak igra košarka matchupova gdje se ti nedostatci još više naglašavaju. Ekipe se već nakon utakmicu, dvije navikavaju na tendencije protivnika i njihove akcije i onda sve preostaje na trenerovim odlukama i talentu na terenu. Upravo zbog toga, iako su Blazersi ekipa koja je zapravo napravila neke sistemske promjene i napredovala u odnosu na prošlu sezonu te završila ispred Thundera, izgleda kao lošija ekipa.

Thunderov plan se vjerojatno neće puno razlikovati od onog Pelicansa prošle sezone. Gurnuti će vjerojatno najboljeg obrambenog igrača (Georgea) na Lillarda i agresivno udvajati na pick n rollu te tako pokušati natjerati Blazerse da uzimaju više trica s lošijim šuterima. Međutim, Donovan ove sezone Georgea koristi češće kao korektora jer mu je puno korisnije imati njega na strani bez lopte nego Westbrooka koji često zaluta i ne reagira u tim situacijama. Tako da bi mogli gledati ipak Westbrooka na Lillardu jer na lopti je puno bolji i ako će se već odlučiti udvajati Lillarda i dati Blazersima 4 v 3 , bolje je imati Georgea kao ključnog obrambenog tada nego Westbrooka. Kako će Lillardu potrošnja i uloga s loptom u rukama samo porasti, gotovo je sigurno da će upravo taj matchup odlučiti seriju. Kad već znaju da slijedi agresivno udvajanje, Blazersi će gotovo sigurno htjeti da bar onda Adams bude taj koji udvaja jer tada drže Westbrooka i Adamsa što dalje od obruča te za Adamsa znaju da nema noge da cijelu utakmicu brani po perimetru i da će eventualno postati missmatch.

Izvršavanje tog plana uvelike ovisi o tome hoće li McCollum moći preuzeti kreaciju u svoje ruke u takvim situacijama te hoće li Aminu, Harkless, Lyman i Hood biti dovoljno šuterski raspoloženi da kazne Thunder. Pitanje je i može li Kanter efikasno odigrati barem u roli screenera i poentirati iz pick n roll situacija kad dobije loptu nakon udvajanja Lillarda. Kad bi uspjeli u tom planu natjerali bi Thunder da odstupi od udvajanja Lillarda i gurne Georgea na njega što je u jednu ruku gore jer je George svojom dužinom itekako sposoban usporiti ga, ali opet onda ovise o svome najboljem igraču može li okrenuti matchup u svoju korist i možeš napadati Westbrooka na strani bez lopte što je puno bolje od toga da ovise o Harklessu ili Aminuu. Neki potencijalni X-faktor se možda krije u Hoodu i koliko će moći pružiti u matchupu s boljim atletama, ali ipak mislim da bi se Stotts u jednom trenutku mogao okrenuti five out formaciji s Collinsom ili Leonardom na centru, pogotovo ako Kanter bude potpuno van serije jer s njim znaš da će biti meta u pick n rollu i ako ne bude sposoban dijelom to nadoknaditi pospremajući lopte na obruču u koš, bolje pokušati maksimalno raširiti teren i nadati se najboljem.

Blazersi na rosteru nemaju čovjeka kojeg mogu baciti na Westbrooka tako da će se vjerojatno okrenuti Lillardu li McCollumu u igri 1 na 1 da ga pokušaju natjerati da ih sam pobijedi. Postoji i mogućnost udvajanja, ali kako Thunder barem ima prosječne šutere u Grantu i Fergusonu, a Westbrook je jedan od boljih dodavača u ligi, bolja opcija je pustiti ga da napada kroz izolacije i pick n roll. Tada barem možeš parkirati centra u reketu i nadati se da će Westbrook uzeti previše šuteva s poludistance. Problem je što i kad Westbrook ode na klupu, Schroeder je jedan od fizički jačih i bržih bekova te mu neće biti problem održati energetsku razinu na nivou protiv fizički slabijih bekova i nepokretnih centara poput Kantera. Jednako velik problem je kako braniti Georgea jer najbolji čovjek kojeg mogu baciti na njega (Harkless) je ujedno i najmanje pouzdan šuter na rosteru tako da se opet nalaze u situaciji da moraju birati između dva zla. Što se tiče Oklahome, mislim da ne postoji neki X-faktor koji bi mogao prevagnuti seriju već je više manje sve jasno što i kako trebaju raditi i odigrati da dobiju ovu seriju. Ali, u idealnom slučaju za Blazerse kad bi pogodili dovoljno trica i natjerali Oklahomu da prestanu s udvajanjem Lillarda kao i efikasno preživjeli od puštanja Westbrookovih šuteva s poludistance, mislim da bi se Grant na poziciji centra mogao istaknuti kao solidna opcija jer je sposoban preuzimati niže igrače i dodatno širiti teren.

Mislim da je ovdje sve jasno, Blazersi su ostali bez bitnog kotačića u Nurkiću za kojeg nemaju adekvatnu zamjenu, Oklahoma ima više talenta te su fizički izrazito nepovoljni matchup na obje strane parketa, puno su bolji u završnicama utakmica i očekujem da uzmu seriju u 5 ili 6 utakmica.

Kao veliki navijac Liverpoola se u tuzi zbog izostanka velikih trofeja okrenuo NBA ligi. Kad se ne živcira zbog spomenutih stvari, bavi se brojkama i filozofiranjem u tekstovima i ostalim egzistencijalnim problemima.

    Ostavite komentar