Najava EuroBasketa: Grupa D

Najava EuroBasketa: Grupa D

Da ekipe nisu prošarane otkazima i ozljedama skupina D bi uz onu u Helsinkiju bila najjača po količini talenta. Ovako, izostanci su učinili svoje pa je možemo svrstati uz grupu B koja bi mogla ponuditi pregršt iznenađenja. Srbija nedostaje valjda 10 igrača, ali to je Srbija, zemlja košarke i ja ih otpisati neću iako im se plafon znatno snizio. Latvija je u očima većine fanova košarke možda i glavni kandidat da napravi kuršlus na turniru i iznenadi. Upitno je koliko bi to bilo iznenađenje s obzirom da im košarka već godina raste i imaju sjajnu ekipu. Turci su uvijek jaki doma, bez obzira na sastav, ali ovaj put i za moj gušt su previše unakaženi otkazima. S Rusima nikada ne znaš na čemu si ali imaju par španera, uigrani su jer su im igrači mahom iz CSKA. Belgija je sposobna iznenaditi, nikada na turniru nisu rado viđen suparnik, a jedino je Velika Britanija bez šanse da ovdje se umiješa i dodatno zakuha stvari. Iako… Ovo je košarka, čuda se događaju.

Power ranking:

1. Latvija

2. Srbija

3. Rusija

4. Turska

5. Belgija

6. Velika Britanija

LATVIJA

Roster:

Bekovi: Janis Strelnieks, Aigars Skele, Dairis Bertans, Janis Blums, Kristaps Janicenoks

Krila: Zanies Peiners, Janis Timma, Davis Bertans

Visoki: Rolands Smits, Andrejs Grazulis, Kristaps Porzingis, Martins Meiers

Trener: Ainars Bagatskis

Šteta prava što su ostali bez nekolicine vrijednih i zahvalnih visokih igrača koji bi se baš savršeno uklopili u stil koji furaju. Nema Kasparsa Berzinsa, Rolandsa Freimanisa i Anzejsa Pasecniksa.

Stil:

Gledajući njihov roster nije teško zaključiti zašto ih mnogi favoriziraju i u njima vide potencijalno iznenađenje koje može do medalje. Startna petorka je stvarno jaka poimenično i uzevši u obzir za koga su igrali do sada ili će igrati u novoj sezoni: Strelnieks (Brose-Olympiacos), Dairis Bertans (Darrusafaka-Milano), Timma (Zenit-Baskonia), Davis Bertans (San Antonio), Porzingis (New York). Riječima Igora Ćurkovića, gosta u podcast najavi EuroBasketa: „Porzingis igra u najlošijem klubu“.

Drugi razlog, osim zvučnih imena na rosteru i eminentnih euroligaških i NBA klubova za koje njihovi igrači nastupaju, zašto ih treba shvaćati ozbiljno je njihov stil igre. Prigrlili su već odavno 5-out formaciju kao dominantnu u njihovom identitetu i s tim sistemom srastaju. Mogli bi slobodno reći da je oku najugodnija košarka preselila iz Vilniusa i Kaunasa u Rigu. Ono što su nekoć igrali Litavci danas igraju Latvijci. Gotovo uvijek svi igrači u petorci mogu zabijati trice i tako kreirati missmatcheve, poglavito na visokim pozicijama gdje su dva atipična visoka, Porzingis i Bertans sa svojim rezervnim opcijama koje također u obrani treba pratiti do trice.

Porzingis, iako igra za najlošiji klub od nabrojanih, je prvo ime reprezentacije. Njegova sposobnost da trpa trice i koristi visinu u obračunu protiv čuvara preko kojih može šutirati važna su stavka latvijskog napada. U obrani bi dužinom i pokretljivošću trebao biti faktor, po potrebi može i preuzimati na perimetru. Da ne bude baš sve tako predvidljivo u njihovoj igri Bagatskis uz Porzingisa najčešće tijekom pripremnih utakmica starta Smitsa, dečka koji je lani igrao za Fuenlabradu, a prije nekoliko dana je preselio u redove Barcelone. Smits ima taj radnički karakter pod košem koji bi trebao djelomično sačuvati Porzingisa od pretjeranog raubanja. Smits može čuvati petice ako treba i paziti na skok. U napadu može zabijati trice i razvući obranu ali forte mu je ipak unutarnja igra. Ima hrpu trikova u postu, finišira s obje ruke i on bi stvarno mogao biti protuteža toj šuterskoj komponenti ostatka ekipe.

Drugi visoki tandem su onda Meiers i Davis Bertans. Meiers iz Rige u novoj klupskoj sezoni seli u Unics Kazan. Nije baš visok (203 cm) ali može držati centarsku poziciju jer je fizički moćan. Istovremeno je i jedan od „izroda“ u reprezentaciji jer ne šutira trice. Isključivo ovisi o zicerima i guranju u reketu dok ne zauzme dobru poziciju. On također kao i Smits može startati uz Porzingisa. Davis Bertans je šuter zarobljen u tijelu krilnog centra. Zabija iz spot-upa, zabija kada izlazi kroz blok. Jedan od najboljih visokih tricaša na turniru.

Ime na koje dobro treba obratiti pozornost je Janis Timma, nekadašnji Memphisov pick u zadnje dvije sezone je najbolji igrač ruskog Zenita gdje je ostvarivao fantastične brojke. Radi se o 3&D igraču, jako opasnom tricašu koji ima tijelo za braniti više pozicija. Uz to, nije samo klasični šuter nego ima i kreatorskog gena i zna napasti s loptom te asistirati što mu je dosta podcijenjena kategorija u igri. Osim toga, on ekipi daje fleksibilnost jer ga po potrebi mogu koristiti i kao small ball četorku. Na bekovima također imaju dva igrača koja su šuterski specijalci ali znaju igrati i s loptom – Dairis Bertans i Strelnieks. Ni jedan ni drugi nisu atleta niti dribleri ali prvi se odlično kreće bez lopte i pogađa trice, drugi zna igrati pick and roll i posebno je opasan kada se nakon izlaska iz bloka diže na tricu.

Latvija tako ima sve za igrati modernu košarku u napadu. U obrani nisu tako moćni, nedostaje im ipak visine na centru i pravih centara. Kada dođu fizički zahtjevne reprezentacije vidjet ćemo kako će odgovoriti i koliko će minuta Bagatskis pronaći za na primjer kombinaciju Davis Bertans-Porzingis.

Plus/Minus:

+ 5-out postave

+ Šuterski potencijal

– Nedostatak klasične petice

SRBIJA

Roster:

Bekovi: Stefan Jović, Vasilije Micić, Bogdan Bogdanović, Branko Lazić, Marko Gudurić

Krila: Dragan Milosavljević, Vladmir Lučić

Visoki: Milan Mačvan, Stefan Birčević, Boban Marjanović, Vladimir Štimac, Ognjen Kuzmić

Trener: Aleksandar Đorđević

Srbija skoro pa s C sastavom dolazi na turnir. Nedostaju Miloš Teodosić, Nemanja Bjelica, Nikola Jokić, Nikola Kalinić, Miroslav Raduljica, Marko Simonović, Nemanja Nedović, Nikola Milutinov, Stefan Marković.

Stil:

Zbog svih ovih silnih izostanaka koji su se redali jedan za drugim tijekom priprema Srbiju sam bio primoran staviti na drugo mjesto ovog power rankinga. Ovo je sada potpuno drugačija momčad od svih onih zadnjih koje su se doma vraćale s medaljama oko vrata. Nemaju standardnih nositelja – Teodosića, Bjelice i Raduljice. Od novih nasljednika nema Jokića. Tu je samo Bogdanović koji bi trebao preuzeti štafetu nakon vrlo uspješne prošle sezone u dresu Fenera. Vjerujem da će  Đorđeviću i igračima trebati vremena da se uigraju, pogode rotacije i poslože se unutar sebe. Latvija je na drugoj strani zdrava i kompletna i zato im dajem prednost u ovoj grupnoj fazi.

Bez Teodosića Srbija je ostala bez prvog kreatora na vanjskim pozicijama, ključnog čovjeka za kreaciju napada i razigravanje momčadi. Uz malo sreće to bi donekle mogli nadoknaditi jer Jović se također vrlo kvalitetno snalazi u organizaciji napada iz picka što već par sezona vjerno demonstrira u Zvezdi i kroz ABA ligu i kroz Euroligu. Problem s Jovićem u odnosu na Teodosića je da nije ni upola opasan strijelac kao novi igrač Clippersa. Teodosić je nepredvidljiv kada vrti pick, ne znaš hoće li se dignuti na šut, ući dva koraka prema reketu pa se onda dignuti na šut ili će iz koraka tražiti asist. Jović je klimav šuterski i obrane ga sigurno neće toliko respektirati kao Teodosića. Problem je i taj drugi igrač. Teodosić-Raduljica kombinacija bila je neobranjiva kada bi zaigrali 2 na 2. Raduljice nema, Marjanović nije tako opasan kao roll igrač, posebno ako treba izaći više prema perimetru, a nisu ni Štimac ni Kuzmić tako snalažljivi ili eksplozivni. Micić je nešto bolji šuter od Jovića, visoki razigravač ali ni on ne ulijeva povjerenje. Sve pametnije obrane će im ići ispod bloka, visokog držati u zoni a preostala 3 igrača blizu srbijanskih šutera na perimetru što će drastično otežati kreaciju srbijanskim bekovima.

Tako da ono, Bogdanović, obučen u ultrasporom sistemu Duška Vujoševića, mogao bi ponijeti dio tereta i u kreaciji napada za suigrače. On je još u Partizanu naučio igrati s loptom i dirigirati napadom. Samo, njega čeka i drugi dio posla, a to je da preuzme rolu prve opcije u napadu i troši najviše posjeda. Drugim riječima, od njega se traži možda čak i više nego što se traži od njegovog sunarodnjaka u hrvatskoj reprezentaciji. Bogdan po mom mišljenju ipak nije spreman ponijeti taj teret. Nije fizički toliko moćan kao Bojan i ipak nešto više ovisi o kreiranim zicerima, barem je do sada tako bilo u reprezentaciji i u Fenerbahčeu. Što opet ne znači da nas neće ugodno iznenaditi.

Izgleda da će Đorđeviću trebati produkcija od čak trojice igrača da bi dobio zamjenu za Teodosića. Tamo gdje Teo ipak neće nedostajati je drugi kraj parketa. Jović i Micić su ogromni bekovi, obojica mogu čuvati obje bekovske pozicije ako treba pa Đorđević neće trebati razbijati glavu gdje u momentima kada se utakmica lomi sakriti Teodosića.

Da odmah prijeđem na važnu točku igre Srbije – ova ekipa neće pobjeđivati napadom nego obranom. Dvanaestorica pozvanih su jednostavno tako skrojeni da imaju gomilu radnika i jako malo umjetnika. Bekovi i centri su im ogromni i fizički moćni. Na krilima također imaju atletične ili visoke igrače u Lučiću i Milosavljeviću. Četvorke su klasičnije nego što je to slučaj u današnjoj košarci – sporiji su ali imaju visinu. U Laziću imaju pravog defanzivnog specijalca. Zapravo, kada pogledaš ovih 12 igrača tu nema nekog posebnog minus obrambenog igrača. Srbija je i do sada na turnirima igrala dobru obranu s dva klasična visoka, Kalinićem i Simonovićem na krilima, Nedovićem kao presing bekom, ali Đorđević je uvijek mogao posložiti balansiranu postavu da to dobro izgleda u oba smjera. Na ovom turniru zbog velikih otkaza to će mu teže polaziti za rukom, jer uglavnom ima „šljaker“ tipove igrača. Šteta samo što nema Kalinića, on bi se idealno uklopio u ovakvu ekipu.

Dobro je za ovu ekipu i to što usprkos promjeni identiteta u smjeru obrane i dalje imaju dovoljno šutera uokolo koji mogu otvoriti Marjanoviću prostor u reketu, Joviću dok kreira iz picka ili Bogdanoviću. Četvorke Birčević i Mačvan u pripremnom razdoblju nisu mogli promašiti s trice, Milosavljević i Lučić također dobri. Lazić je poznat po nekim drugim stvarima ali i on je lani u Zvezde šutirao prosječno za tricu, dok je Gudurić legitimni nasljednik Bogdanovića u Feneru. Spacing tako ne bi trebao biti problem ako Birčevića i Mačvana ne izda šut. Ako izda, ekipa baš i nema trojke koje mogu igrati četvorke u niskoj postavi i da tim trikom zeznu sustav.

Ostalo je još da spomenemo centre. Marjanović nije puno igrao u NBA ligi ali dvije sezone rada u SAD-u sigurno mu nisu naškodile. On će vjerojatno uz Bogdanovića biti nositelj napadačke igre Srbije i ja moram priznati da od njega očekujem veliki turnir. Malo je centara koji su otišli u SAD a da su se vratili lošiji. Pa najbolji primjer je Raduljica. Svi su se pitali što on radi tamo, i ok, pokazalo se da nema mjesta u NBA ligi jer je loš skakač i užasan defanzivac, ali čovjek je očvrsnuo, skupio par trikova, došao nakon toga u reprezentaciju i postao prvi centar. Marjanović će dominirati na račun fizikalija, to mu nitko ne može oduzeti. Kuzmić i Štimac su sličan tip igrača. Obojica iza sebe imaju vrlo kvalitetne sezone. Prvi u Zvezdi, drugi u Bešiktašu. Zbog toga ćemo ih dogodine gledati u Real Madridu i Efesu. Kuzmić je defanzivni specijalist, Štimac je više energy guy. Obojica mogu igrati obranu, skupljati skokove i zabijati zicere.

Plus/Minus:

+ Obrana

+ Forma Bogdanovića

– Izostanci

– Nedostatak kreatora na perimetru

RUSIJA

Roster:

Bekovi: Dmitry Khvostov, Mikhail Kulagin, Alexey Shved, Vitaly Fridzon, Evgeny Baburin

Krila: Nikita Kurbanov, Dmitry Kulagin,

Visoki: Andrey Vorontsevich, Andrey Zubkov, Vladimir Ivlev, Timofey Mozgov, Semen Antonov

Trener: Sergei Bazarevich

Rusi su skoro pa kompletni, nedostaju tek Sergey Monya, i Sergey Karasev.

Stil:

Shved je prošlu sezonu odigrao na brutalnoj razini za Khimki. Nikada bolje brojke nije ostvarivao u karijeri kada se u obzir uzmu Eurocup i VTB liga: 22,8 poena, 3,5 skokova, 5,1 asist, 45% šut iz igre, 38% za tricu uz 6 izlazaka na liniju za slobodna bacanja. Možemo reći da je opravdao titulu najplaćenijeg europskog igrača. To su dobre vijesti za Rusiju jer će o njegovom haklanju i 1 na 5 eskapadama itekako ovisiti rezultat cijele momčadi. Nije baš da imaju i nekakvih rezervnih opcija, oko njega su sve igrači od zadatka koji njemu tek mogu sekundirati u napadu. Shved je sposoban kreirati i sebi i drugima, odličan je šuter te može igrati bez lopte, ali može i zabijati u izolacijama. Očekuje se da će ipak puno više igrati s loptom iako će mu Bazarevich redovito pridodavati dodatnog beka, nominalnog razigravača kakvi su Kulagin ili Khvostov. Rusi imaju problem svoje jake lige i bogatih klubova koji si mogu priuštiti strance zbog čega njihovi igrači ne dobivaju dovoljno prostora za razvoj. Na primjer, Kulagin kao razigravač za CSKA je imao lani 0,8 asista lani, Khvostov 2,5 za Lokomotiv Kuban. Teško je onda i očekivati da kada dođu na ovakav turnir mogu ponijeti veći teret.

Možda bolja opcija od playmakera na papiru uz Shveda će izgledati prekaljeni Fridzon najpoznatiji po šutu. Na krilima su još dva igrača iz CSKA Kurbanov i Vorontsevich. Kurbanov je ogromno krilo koje može igrati i četvorku, uglavnom zadužen za obranu i skok. Vorontsevich je klasična stretch četvorka koju Teodosić godinama hrani loptama, pick and pop varijanta za Shveda. Petorku zaokružuje Mozgov koji tako uz ova dva spomenuta krila čini solidnu obrambenu liniju. Mozgov kao NBA centar može držati reket čistim, braniti obruč i paziti na skok, uz nadu da ga Bazarevich neće trošiti na picku dubokim izlascima prema perimetru. Novi centar Netsa će biti druga opcija u napadu, bilo kroz pick and roll ili da dobije svoju kvotu lopti u post ili povratne na vrh reketa, a nije isključeno da ćemo ga gledati i na trici koju je još u Denveru počeo „trenirati“.

Uglavnom, Rusi su visoki, jaki, obrana reketa će im uglavnom biti jača strana. Protivnički centri protiv njih neće imati puno prostora. Zbog trojca Kurbanov-Vorontsevich-Mozgov Rusi će biti dosta tvrd orah i nezgodan matchup za bilo koga jer imaju nekakav defanzivni potencijal. S perimetrom je malo drugačija priča, bekovi bi ih mogli ubijati jer ni SHved ni Fridzon nisu poznati po obrani a upravo će njih dvojica dobiti najviše minuta.

U napadu je jasno da će ići daleko koliko Shved bude mogao izluđivati protivničke obrane, a kada stane teško da postoji netko drugi da ih pokrene. Klupa je užasna, mahom se opet radi o igračima koji igraju sitne rotacijske minute za svoje klubove pa Bazarevichu neće preostati ništa drugo nego cijediti maksimalno 6 igrača. S tim da je bolje za njega da smisli kako održati napad živim kada je Shved na odmoru. Protivnici će ih sigurno stisnuti u tim minutama kako bi nabili razliku.

Plus/Minus:

+ Shved u formi

+ Frontcourt

– Kratka rotacija

– Napadačka predvidljivost

TURSKA

Roster:

Bekovi: Kenan Sipahi, Dogus Balbay, Sinan Guler, Furkan Korkmaz, Melih Mahmatoglou

Krila: Cedi Osman, Erkan Veyseloglu, Goksenin Koksal

Visoki: Furkan Aldemir, Semih Erden, Sertac Sanli, Baris Hersek

Trener: Ufuk Sarica

Turci imaju nekoliko gadnih izostanaka. Nema NBA zvijezda u centarskoj liniji Omera Ašika i Ersana Ilyasove, kao ni državnog neprijatelja Enesa Kantera. Od ostalih Oguz Savas se povukao, a nema ni Birkana Batuka. Najveći udarac za Saricu je ozljeda Bobbyja Dixona aka Muhammada Alija 3 dana prije prve utakmice.

Stil:

Da barem imaju Dixona i Ilyasovu, bila bi milina gledati njihovu 2 na 2 igru i potezanje s perimetra. Plus bi imali dva iskusna igrača, dvije napadačke opcije koje mogu kažnjavati obrane. Ovako su ostali bez ekstra talenata koji mogu nositi napad, bez potencijalnih missmatcheva kakav je Ilyasova i bez najboljeg kreatora na perimetru što je Dixon bio. Zato sam ih i stavio iza Rusa – nemaju svog Shveda. Ali imaju domaći parket, imaju i nekoliko zanimljivih igrača pa možda i odigraju kvalitetnije nego što je to realno za očekivati. I oni kao i Rusi imaju problem jakog domaćeg prvenstva i bogatih klubova. Razlika je u tome što Turci ipak imaju više talentiranih igrača koji na ovakvim turnirima mogu eksplodirati.

Bez Dixona napad će voditi najiskusniji među odabranima na perimetru, Sinan Guler iza kojeg je odlična sezona u Galatasarayu: 11,2 poena, 5,1 asist, 3,4 skoka, 40%šut iz igre, 36% za tricu. Nakon jako dobrih igara poželio ga je Željko Obradović pa će Guler od iduće sezone igrati u Feneru, što znači da je igrao za sva 3 velika turska kluba. Guleru je 33 godine i nije sposoban stvarati višak kreacijom 1 na 1. Uglavnom napada iz pick and rolla i jako dobro distribuira loptu. Erden i Aldemir bi mogli imati dovoljno poena na kontu na račun njegovih lobova, Korkmaz, Osman i Mahmatoglou također, samo na perimetru. Inače, Guler i nije tipični play, on je više bek šuter koji svojom ljevicom može kažnjavati obrane ulazom ili tricama. Turska pak nema previše izbora, na jedinici im treba netko iskusan tko može odraditi posao. Guler, s 33 na leđima će biti taj. Uz njega će se na jedinici izmjenjivati još Sipahi i Blbay. Prvi je još uvijek turski projekt koji se nije uspio nametnuti u Feneru, pa ni u Karsiyaki, a ni u zadnjoj sezoni u Bešiktašu. Momak nije ni šuter niti kreativac, i čini se da je samo pitanje kada će se dignuti ruke od njega. Balbay je prvenstveno defanzivac koji kao i Sipahi nije šuter.

Dva dobra šutera imaju u Korkmazu i Mahmatoglouu. Prvi je draft izbor Sixersa, ima jako fini izbačaj, odličan je na nogama kada se kreće kroz blokove i zna napasti closeout. Drugi je klasični šuter iz kornera.

Još jedan novi NBA igrač je na boku, Cedi Osman koji ima finu napadačku all-round igru i može odigrati dobru obranu. On će upravo uz Gulera i Korkmaza biti lider ove ekipe. Uz Osmana na krilu imaju Koksala, zanimljivog fajtera kojeg će Sarica koristiti kada bude trebalo učvrstiti perimetar, a to bi moglo biti redovito.

Ako na perimetru i imaju nešto talenta unutarnja linija je potpuno obezglavljena. Erden je karijeru doslovno izgradio na visini i ponekom atraktivnom zakucavanju iz picka. Kada njega gledaš u ozbiljnim utakmicama gdje je svaki posjed krucijalan doista možeš reći onu čuvenu: „Ako imaš 2 metra i nisi uzeo neku lovu u košarci onda nisi ni uspio u životu“. Slično vrijedi i za Aldemira koji je barem u NBA ligi bio pouzdan skakač ako ništa drugo. Povratkom u Europu izgubio je i taj segment pod navalom ozljeda ili čega već.

Najradije bi ih otpisao ali Turci nisu toliko loši. Dobro su igrali na pripremama gdje su upravo Guler i Osman bili možda i najbolji igrači. Njih dvojica će biti u stanju nositi napad do neke granice, vjerojatno do prolaska skupine.

Plus/Minus:

+ Talent u vanjskoj liniji

+ Domaćinstvo

– Visoki igrači

– Nedostatak lidera i ekstra klase

BELGIJA

Roster:

Bekovi: Sam Van Rossom, Jonathan Tabu, Manu Lecomte, Quentin Serron

Krila: Jean Salumu, Jean-Marc Mwema

Visoki: Axele Hervelle, Pier-Antoine Gillet, Hans Vanwijn, Kevin Tumba, Maxime de Zeeuv, Ismael Bako

Trener: Eddy Casteels

Matt Lojeski je jedini izostanak kod Belgije što i nije malen udarac.

Stil:

Belgijanci već par godina gaje svoj prepoznatljiv stil. Često igraju s dva razigravača, bekovi su im pouzdani na lopti i znaju voditi igru. Na krilima i centru su uglavnom atlete zadužene za obranu, a na poziciji 4 su šuteri. Moderna ekipa koja uzima dosta trica kako bi maskirali ipak manjak ekstra kvalitete na rosteru.

Imaju 4 dobra beka. Van Rossom je već veteran, prvak je Španjolske s Valencijom, klasični je razigravač koji može igrati i poziciju 2. Tabu je odličan defanzivac, može braniti obje bekovske pozicije, ali može i kreirati šanse za druge. Lecomte je novo lice koje se još nije okušalo u profesionalcima a zadnju sezonu je odradio na Bayloru. Kao i prva tri igrača podjednako dobro može odraditi i šutersku i kreativnu ulogu. Serron se jedini razlikuje od njih jer je isključivo bek šuter, specijalac za tricu. Ova četvorica će se izmjenjivati na perimetru, vjerojatno u kombinacijama Van Rossom-Serron, Lecomte-Tabu, čime će Casteels dobiti tandeme koji mogu igrati u oba smjera.

Na krilima su dva radnika iz Oostendea, Salumu i Mwema, od kojih je ovaj prvi nešto pouzdaniji kao šuter, ali je Mwema bolji defanzivac. Na visokim pozicijama Casteels bi uvijek trebao rotirati šutera i defanzivca, tipa Hervelle-Tumba, ili Gillet-Bako. S tim da nije isključeno da će Casteels kada bude trebalo stizati vodstvo bez kočnice spustiti petorku i zaigrati u 5-out formaciji kako bi raširili protivničku obranu.

Belgijanci imaju klasični problem kakav imaju i ostale četvrte/pete ekipe u ovim mojim porecima, a to je da nemaju „franšiznog igrača“. Tko je najbolji igrač Belgije? Vjerojatno Van Rossom, a to i nije nešto pretjerano ohrabrujuće.

Plus/Minus:

+ Jaki bekovi

– „Franšiza“

VELIKA BRITANIJA

Roster:

Bekovi: Andrew Lawrence, Luke Nelson, Jules Dang Akodo, Teddy Okereafor, Kyle Johnson, Ben Mockford

Krila: Gareth Murray, Kofi Josephs

Visoki: Daniel Clark, Kieron Achara, Gabe Olaseni, Eric Boateng

Trener: Joe Prunty

Britanci u ekspediciju kreću bez Bena Gordona, Ovie Sokoa i Justina Searsa.

Stil:

Prunty, njihov trener, je prvo ime ove momčadi. Dugogodišnji NBA asistent, čovjek od velikog povjerenja Jasona Kidda u Netsima i Bucksima te ofanzivni koordinator u Milwaukeeju. S ovim limitiranim sastavom Velike Britanije teško da može napraviti nekakav podvig, ali barem ću pogledati kakve akcije igraju u napadu.

Pogledao sam rezultate njihovih pripremnih utakmica da ih malo upoznam i uočio da su se uvijek 3 imena pojavljivala među najboljima: Olaseni, Clark i Lawrence. Eto njih zapamtite i bacite oko na njihove igre ako vam Velika Britanija ikada uđe u zonu interesa na ovom Eurobasketu.

Olaseni je centar od 208 cm, koji je 4 godine studirao na Iowi. Vratio se u Europu i prošao čak vrlo dobre klubove u vidu Brosea, Sassarija i još nekih francuskih i njemačkih klubova. U novoj sezoni će igrati za Fuenlabradu. Olaseni je atleta s dobrim osjećajem za blokadu koji je u napadu osuđen na finiširanje iz picka i napadačke skokove.

Dan Clark je od 2007. godine igrao u Španjolskoj (Estudiantes, Laboral, Andorra, Murcia), a zadnju sezonu je proveo u MTZ Skopju. Također se radi o visokom igraču od 208 cm koji ima nekakve stretch kvalitete.

Andrewa Lawrencea će se možda sjetiti navijači Zadra jer je nakon 4 sezone NCAA-a prvu profesionalnu odradio upravo u Zadru. Nakon toga je prošao Španjolsku, čak Kosovo, i Francusku. Klasični playmaker i vjerojatno najsposobniji igrač s loptom na ovom rosteru.

Možda još da spomenem Kierona Acharu, rutinera s 34 godine i još jednog visokog igrača koji je igrao i u grčkoj i talijanskoj ligi. Poslužit će kao još jedna stretch opcija i skakač.

Plus/Minus:

+ U visokoj liniji imaju neka zanimljiva rješenja, ali definitivno ništa pouzdano što bi im omogućilo da se bore na ovoj razini

– Talent

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

1 Comment

  • Matori rujan 1, 2017 at 06:30

    Dobra analiza. Ali nema sanse da Latvia bude ispred Srbije u ovoj grupi.

Ostavite komentar