Najava EuroBasketa: Grupa C

Najava EuroBasketa: Grupa C

Da se ne lažemo, C grupa je uvjerljivo najslabija grupa na turniru. Grupe A i D imaju najviše kvalitete. U grupi B koliko su reprezentacije izjednačene mogla bi koš razlika odlučivati. U grupi C čak ne možeš reći ni da su domaćini neugodni pred svojom publikom jer se radi o možda i najlošijoj reprezentaciji na turniru, Rumunjskoj. Mađari definitivno nisu velesila od koje treba strahovati, a Češka je oslabljena otkazima. Krvnu sliku popravlja branitelj naslova Španjolska, ujedno i prvi favorit za osvajanje titule u Istanbulu. Za drugo mjesto borit će se Hrvatska i Crna Gora, ekipe koje vjerojatno imaju nešto za ponuditi na ovom natjecanju.

Power ranking:

1. Španjolska

2. Hrvatska

3. Crna Gra

4. Mađarska

5. Češka

6. Rumunjska

ŠPANJOLSKA

Roster:

Bekovi: Ricky Rubio, Sergio Rodriguez, Guillem Vives, Juan Carlos Navarro

Krila: Alex Abrines, Fernando San Emeterio, Joan Sastre

Visoki: Pau Gasol, Marc Gasol, Willy Hernangomez, Juan Hernangomez, Pierre Oriola

Oh, boy! Čovječe, gotovo da se ni ne možeš sjetiti tko im nedostaje jer su svakako poimenično najjača ekipa na turniru. Nije da su izostanci beznačajni. Sergio Llull je jedan od najboljih europskih bekova, ako ne i najbolji, posljednjih godina. Nikola Mirotić, Serge Ibaka ili Victor Claver bi dobro došli bez četvorke. Nema ni Rudyja Fernandeza koji kada je zdrav i dalje je najbolje nisko krilo koje imaju na raspolaganju. I u konačnici, na prvenstvu nema ni Felipea Reyesa koji je rekao „dosta“ reprezentaciji. Onda opet… I bez svih njih Furija je barem na papiru najbolja ekipa EP-a.

Trener: Sergio Scariolo

Stil:

Evo ih opet. Na opće nezadovoljstvo konkurencije braća Gasol su opet tu i spremni su povesti Španjolsku do još jednog zlata. S obzirom na to kako se konkurencija raspala to je i jedini logičan i očekivani razvoj događaja, sve manje od toga smatrat će se neuspjehom. Osim njih dvojice oko kojih će se vrtjeti španjolska igra u oba pravca od starije generacije tu su još Rodriguez, Rubio, Navarro i San Emeterio. Svi ovi silni otkazi ipak su donijeli nešto dobro, a to je da će Španjolci moći testirati mlađe generacije i lagano ih uvoditi u svijet reprezentativnih turnira. Reklo bi se kod nas, razvijat će se kult reprezentacije. Postoji li bolji način za odrastanje za braću Hernangomez od igranja uz braću Gasol na ovakvim turnirima? Jedino možda da igraju uz braću Ball, ali dobro, sada to nema veze. Uz Juancha i Willyja od mladih nada tu su još Abrines, Oriola, Sastre i Vives.

Još bih nešto napomenuo vezano uz njihov roster, osim što imaju odličan spoj mladosti i iskustva Španjolci su među 12 odabranih poveli četvoricu igrača Valencije, španjolskog prvaka: Vives, San Emeterio, Sastre, Oriola (potpisao za Barcelonu nedavno). Zanimljivo, na popisu je samo jedan igrač Bacelone (Navarro), a predstavnika Real Madrida nema uopće.

Braća Gasol, Rubio, Chacho Rodriguez i Abrines će biti ključne poluge u igri Španjolske. U Pau Gasolu imaju prvu napadačku opciju i konstantan missmatch, protiv koje god reprezentacije budu igrali. Ako na njega baciš teškog centra Pau će se izvlačiti na tricu koju je, uvjerili smo se na Olimpijadi, dodao u arsenal. Stavi na njega nižeg igrača i ovaj će ga izrešetati u postu ili jednostavno šutirati će preko njega. Pau kao da ne stari pa je eto, neka se nađe, pred smiraj karijere u repertoar poteza dodao i tricu te se dodatno prilagodio današnjoj košarci. Marc je također na tom tragu. On je lani za Memphis pogodio 104 trice iz 268 pokušaja (38,8%), prije toga je u 8 godina karijere imao samo 12 pogođenih. Ovo bi trebalo značiti sljedeće: ako su braća Gasol prije i imala problema koegzistirati na parketu zajedno jer su obojica voljeli operirati bliže obruču, a uz njih je uvijek nekako bio i Rubio koji ne može ništa zabiti, sada tih problema neće biti. Kada su zajedno na parketu jedan je u reketu ili igra pick and roll, drugi razvlači obranu negdje u korneru. Oni doista maksimalno Scariolu olakšavaju igru, vođenje momčadi i slaganje rotacija, jer prvo akciju preko njih možeš vrtjeti kako želiš, od 2 na 2 igre, horns setova, preko handoffa Marc-Rubio ili klasičnih izolacija za Paua. Drugo, znaš u koga se možeš pouzdati u napadu (i obrani, dakako). I treće taj problem četvorke koji ova reprezentacija ima, jer im nedostaju tri prva izbora i tu je samo mladi Junacho da to popuni trenutno, ne izgleda kao neki problem. Problem možda može nastati protiv nižih četvorki koje vole igrati na perimetru, ali isto vrijedi i u suprotnom slučaju, jer sam već napomenuo da su braća s tricom u repertoaru postala neobranjiv missmatch.

Ova činjenica bi najviše mogla pomoći Rubiju koji će sada imati gomilu prostora za napadanje s loptom i širom otvorene koridore. Možda ovo znači da će se i njegovi kriminalni postotci finiširanja oko obruča iz NBA lige popraviti. Tko zna, možda ni brojke iz ožujka ove godine Za Wolvese kada je gađao 44% za tricu (18/41) nisu bili slučajnost. Ali recimo da jesu. Rubio i dalje ima svoju vrijednost kao kreator s loptom, prvenstveno u tranziciji, eventualno handoffu, ne toliko 2 na 2 igri upravo zbog problematičnog šuta koji mu protivnici mogu ostavljati i ići ispod bloka. Ali zato bi njegova rola u obrani, posebno s izostankom Llulla mogla porasti. Bez Llulla Scariolo je izgubio vrijednu energetsku bombu i sjajnog presing beka. Nije strašno, Rubio to može odraditi podjednako dobro (i dalje ima jedne od najbržih ruku u NBA ligi – 9. najbolji kradljivac lige) čak i protiv bekova šutera. Llulla u napadu bi trebao nadoknaditi povratnik u europsku košarku Sergio Rodriguez (CSKA). On je puno opasniji kada napada s loptom u rukama i vrti 2 na 2 s jednim od Gasol braće upravo zato jer može zabiti otvoreni šut ako se obrane kockaju. Njega i Rickyja mogli bi dosta gledati u tandemu jer Scariolo voli igrati s dva razigravača istovremeno, što je lako izvedivo jer Rubio može čuvati i poziciju broj dva kao što sam rekao. Njih dvojica, dva passing maestra i braća Gasol na visokom postu će biti čisti seks i košarka u najboljem izdanju.

S Abrinesom zaokružujemo ovu inkviziciju. Nema Rudyja zbog čega su hejteri Furije diljem svijeta otvorili šampanjac, pa će najveći dio produkcije s niskog krila morati ponijeti Abrines. Koji je danas, realno, puno opasniji igrač od Fernandeza, bolji šuter, i ako ništa drugo zdraviji je. On će uživati u blokovima braće Gasol kada se kreće bez lopte i u pravovremenim dodavanjima Rubija i Chacha Rodrigueza.

Veteran Navarro će krpati poziciju broj dva i na rosteru je valjda zbog legendarnog statusa u španjolskoj košarci ili zato jer je dobar s braćom Gasol. Od reprezentacije se opraštao već valjda 3 puta i svako natjecanje mu je „zadnje“. Šteta što od Paua nije uzeo taj eliksir mladosti pa nagnuo bočicu jer njegove igre za Barcelonu zadnjih sezona su ispodprosječne i daleko od renomea jedne La Bombe. Ali dobro, i on će imati gomilu prostora u ovakvoj momčadi za dokazati da i dalje može trpati. Vives je tu da odradi minute koje ostanu nakon Rubija i Chacha, a San Emeterio i Sastre da odrađuju posao u obrani na perimetru. Od braće Hernangomez očekujemo pozitivne stvari, posebno Willyja koji je mislim već spreman predstaviti se u kvalitetnom svjetlu europskoj publici. Juancho će sigurno imati perioda kada će mu ulaziti svaka trica koju potegne, radi se o vrlo zanimljivoj stretch četvorki koja kao takva ima mjesta na ovom rosteru i može se izboriti za minute. Kada Scariolo bude razdvajao braću Gasol vjerojatno će tandeme činiti Pau-Willy i Marc-Junacho.

Gore sam spomenuo da će Rubio imati važnu ulogu u obrani na perimetru, a u reketu će braća Gasol uspostaviti svoju strahovladu. Pau na europskoj razini može ispružiti svoje krakove i čuvati obruč bez problema. Marc je defanzivna klasa za sebe i u NBA ligi, u Europi posebno jer se može usidriti u reket i tjerati protivnike iz reketa. Dakle obruč i skok su s njima sigurni. Zanima me samo tko će čuvati tipove igrača kao što je recimo Bojan Bogdanović. Mislim da San Emeterio nema noge za to, Abrines nije defanzivac, pa će teret pasti na leđa Sastrea. Upravo je Bojan tip igrača koji bi Španjolcima mogao raditi probleme, dakle visoki i fizički snažni swingman koji može sebi kreirati šut. Obrambenog igrača za takvog protivnika Furija nema. Ali nema ni puno takvih protivnika na prvenstvu pa Scariolo može mirno spavati.

Plus/Minus:

+ Najmoćnija centarska linija turnira

+ Iskustvo s velikih natjecanja

+ Ekstra talenti u braći Gasol

– pozicije 2 i 3 – Scariolo na beku šuteru skoro i nema visinom nekoga za koga se može reći da je bek šuter. To je Navarro ali on je visinom više jedinica. VIves se vodi kao dvojka ali on je razigravač, nikako šuter. Na poziciji 3 je drugačija situacija, imaju visine ali nemaju two-way talent.

HRVATSKA

Roster:

Bekovi: Leni Ukić, Marko Popović, Kruno Simon, Filip Krušlin

Krila: Bojan Bogdanović, Marko Tomas, Ivan Ramljak

Visoki: Dario Šarić, Dragan Bender, Darko Planinić, Ivan Buva, Luka Žorić

Trener: Aleksandar Petrović

Hrvatskoj nedostaje 5 igrača s onog olimpijskog rostera. Među 12 nema Mira Bilana, Marija Hezonje, Luke Babića, Željka Šakića i Roka Stipčevića. Od važnijih imena koji su igrali ozbiljnije minute na tom turniru out su dakle Bilan, Hezonja i Babić. Od potencijalno super snažne centarske linije također nije ostalo puno toga s otkazima Ivice Zupca i Ante Žižića.

Stil:

Hrvatska se predkvalifikacijskim turnirom u Torinu gdje su pali Talijani i Grci, pa onda i samom Olimpijadom i sa skalpovima Španjolaca, Litve i Brazila, definitivno vratila na mapu relevantnosti u košarkaškom svijetu. Koliko god to bio težak posao za odraditi ispred je još teži. Treba ostati konkurentan, treba ići prema naprijed i ostati na vrhu. Prošle godine smo bili podcijenjena reprezentacija za koju se očekivalo da će već negdje kiksati, protivnici su nas vjerojatno lagano i podcijenili, a nositelji igre iznenadili su pristupom i klasom. Kemija u momčadi je očigledno dobra, Petrović je uspostavio jasnu hijerarhiju u svlačionici i na parketu, pa usprkos brojnim otkazima koji su pogodili reprezentaciju ova ekipa na krilima dobre energije i s dva nositelja u top formi može itekako iznenaditi.

Što se same igre tiče tu je jasno da će sve odvijati oko Šarića i Bogdanovića koji su s Petrovićevim dolaskom na klupu dobili apsolutnu slobodu u igri. Za razliku od nekih prijašnjih izbornika Petrović je ovom dvojcu dao odriješene ruke, lovačku dozvolu, bez namjere da ih stavi u šablonu u kojoj se moraju podrediti „timskoj igri“, paziti na potrošnju lopte i minutaže jer svi moraju dobiti isto. Bogdanović može uzeti koliko želi šutova, napasti kako hoće, uzeti tricu preko ruke, spustiti se u post itd. Šarić ima slične ovlasti iako je više koncentriran na all-round igru i obranu. Koliko god pričao protiv EnBeA lige toliko je Aco i prisvojio njihov hijerarhijski sistem i raspodjelu uloga. Znaju se prva i druga opcija, znaju se igrači od zadatka i momčad igra u skladu s tim saznanjima.

Iza ove dvojice su dobre NBA sezone i sudeći prema pripremnim utakmicama spremni su opet ponijeti glavni teret igre. Bogdanović je na ovom nivou košarke opet jedan od glavnih favorita za najboljeg strijelca turnira. Nema baš puno ekipa krilo koje može pratiti igrača njegovih fizikalija koji je uz to i dobar strijelac. U C skupini Hanga bi mu mogao najviše otežati u tom 1 na 1 matchupu. Španjolci bi mogli biti nezgodni jer će imati odlično pokriven reket što bi Bogdanovića moglo istjerati van njega. U svim drugim utakmicama on bi trebao biti nezaustavljiv u izolacijama i skok šutu, napadanju obruča, spuštanju u post i tricama iz catch and shoota. Njegova najveća mana u kontekstu reprezentacije nije čak ni obrana koja mu se često spočitava (i koja zna biti ozbiljan problem, čak ne toliko i 1 na 1 obrana koliko greške u timskoj obrani prouzrokovane manjkom koncentracije i energije) nego dodavački gen. Bogdanović nije kreator za druge. Kada dobije loptu ispred njega su samo protivnik i koš, suigrači padaju u drugi plan. Recimo, na Olimpijadi je u 6 utakmica i 35 minuta na parketu imao samo 2 asista prosječno i 3 izgubljene. Za igrača koji toliko igra s loptom u rukama i na kojeg se obrane fokusiraju da bi ga zatvorile, a drugi zbog toga imaju prostora, to je jednostavno premalo. I to je šteta jer Hrvatska nema baš puno kreatora na perimetru. Simon je i dalje tu uz Bojana alfa i omega, s razigravačima ne stojimo najbolje, nema čak ni Babića koji je mogao djelomično odraditi tu rolu sekundarnog kreatora. Ovako smo dosta predvidljivi kada on ima loptu jer obrane znaju da će ići u finiširanje, ne i nekakav slash and kick ili napadanje kroz pick and roll. E sad, da Babo ima i taj segment u svojoj igri vjerojatno bi dobio onih 16 milijuna godišnje od neke NBA momčadi za koje su se on i njegov agent nadali da bi mogli dobiti. Ali dobro, i s tim minusom u njegovoj igri Hrvatska se može nositi sve dok obrane nemaju rješenja za njegove izolacije i šuteve iz driblinga preko ruke (još kada bi mu Aco pripremio više akcije u kojima se kreće bez lopte, kao i ekipe u NBA ligi, bilo bi divno, i Bogdanović ne bi trebao raditi za svaki poen).

Šarić je pak u Riju i Torinu izrastao u klasu za sebe. S godinom rada i igre u velikoj roli u Sixersima postao je i još bolji, i to je ono čega bi se protivnici trebali bojati. On i Bogdanović u potencijalnoj 2 na 2 igri mogli bi biti nezaustavljivi, pitanje je samo koliko će Aco posvetiti takvoj kombinaciji vremena. Čak i kada ne igraju zajedno Šarić i Bogdanović su napast jer uvijek 1 ima loptu dok drugi čeka na šutu ili se kreće bez lopte. Ovo će stavljati veliki presing na obrane i niti jednoj neće biti lako zatvoriti ovakva dva klasna kreatora.

Šarićev prvi korak kada krene u 1 na 1 igru je brži nego prije, visoki i teži čuvari nemaju šanse ostati ispred njega. Šut je sigurniji i manje je u njemu avanturističke dimenzije. Poludistancu pogađa bez problema, napada s niskog bloka niže čuvare, uz standardni doprinos u kreaciji s visokog posta ili tranziciji. Odradit će i ona šljakerski dio posla prije nego Bogdanović. Pazit će na obruč, skupit će skokove u oba smjera, potrošit će se u obrani letajući na sve strane. Ono što mene trenutno najviše zanima kod njega je može li uz sve to i centra igrati određeni period utakmice? U Torinu i Riju je Aco imao momenata kada je procijenio da ima povoljan matchup i gurnuo bi Šarića na peticu i tako dobio nisku postavu koja može igrati 5-out u napadu, a u obrani su svi dovoljno visoki da preuzimaju. Mislim da će ovo biti nužnost i da bi ove situacije mogli često gledati na novom turniru jer smo ipak ostali bez 3 centra. Sva 3 što imamo na rosteru su isti tipovi. Žorić nakon svih predstava u dresu reprezentacije ne bi trebao dobiti minute ispred Planinića i Buve. Njegov fajt se ne može osporiti ali od skok šuta unatrag mi uvijek popucaju kapilari u očima. Planinić je startni centar i bit će dobro ako nastavi raditi ono što je do sada radio – borba pod košem, skokovi i pospremanje zicera. Buva je nešto finiji igrač od Planinića, može zabiti oko obruča, pospremiti šut ali je također više radnik nego nekakva opcija u napadu.

Ne ulijeva mi povjerenje baš ova centarska linija tako da Šarić na petici u svakom poluvremenu po neku dionicu zvuči kao najbolja opcija. Problem je što bi ga to moglo dodatno potrošiti, a nije da se on zna baš čuvati. Guranje protiv viših igrača, veća odgovornost u obrani i skoku mogli bi ga dosta umoriti. Pitanje je i koga koristiti uz njega onda na visokoj poziciji. S Benderom dobijemo na visini, šutu i povremenim kreativnim dionicama gdje bi lopta mogla lijepo kružiti sa strane na stranu. Ovo bi mogla biti opcija recimo protiv Španjolske kada braća Gasol budu zajedno na parketu. Bender tu nema baš previše izgleda ali možda ih možemo barem napadački izazvati s našom 5-out postavom gdje ne gubimo na visini.

Vidio sam da na pripremama Aco koristi i niske postave, opet sa Šarićem na 5 kao jedinim visokim igračem, a oko njega su Ramljak, Bogdanović, Simon i još netko. Ovo je zanimljiva opcija također u kojoj Ramljak glumi Babića. Ramljak se svidio Petroviću jer može naganjati po perimetru nekoliko pozicija, ima dužinu i atleticizam za to. Šteta što od Babića nije pokupio i malo napadačke igre. Opet spominjem Babića i možda se čini kao da je on super bitan igrač, što možda i nije točno, ali s njim u igri imaš opciju više. Prvo je najbolja atleta na rosteru, drugo igra obranu, treće može poslužiti kao sekundarni kreator, četvrto opasan je u tranziciji. Ramljak i Marko Tomas imaju svoje vrijednosti, ali jebiga, nisu Babić kojeg ja neću prežaliti što nije tu. Nego, ova formacija bi mogla zaigrati brže i s više prostora u napadu kada se igra na postavljene obrane. Problem je samo Ramljakov šut, koji ne postoji, pa se jedino možemo nadati da nije skautiran do kraja. Ovu rolu može odigrati i Tomas, ali Marko više ni blizu nema u nogama eksplozivnosti da bi mogao loviti nekoga po perimetru i biti prevaga. Ali za razliku od Ramljaka, on neće dobiti Andre Roberson/Tony Allen tretman od protivnika. Samo,nama u tim momentima treba atleticizma, obrane i fizikalija, treba nam radnik jer u Šariću i Bogdanoviću imamo igrače koji će se pobrinuti za napad.

Kad sam se već dotaknuo obrane onda da kažem kako se Petrović sigurno neće odreći zonskih principa u obrani i koncepcijskih rizika. Visoki igrači će nam u pick and rollu stajati u pozadini kako protivnici ne bi koristili njihovu tromost i spori povratak u reket, gomilat ćemo tijela u reketu kako bi branili skok i zaustavili lagane poene. Ako se opet dogodi neki Antetokounmpo, Gentile ili neki sličan ne-šuter kao lani sigurno će biti ostavljen da šutira do mile volje kako bi zatvorili druge opasnije strijelce. Niske postave kada budu na parketu, pa čak i ona s Benderom i Šarićem preuzimat će dosta toga i tjerati protivnika da napada 1 na 1.

Za kraj da se pozabavim bekovima. Simon je opet najbolje od kreacije što imamo tu. On je glavni pick and roll kreator, a njegove šuterske dionice i dizanje nakon bloka bi mogle imati veliku važnost prilikom rasterećivanja Šarića i Bogdanovića. Šteta za ozljedu Ukića jer je iza njega jako dobra sezona u AEK-u gdje je imao i jako dobre šuterske brojke i odličan omjer asista i izgubljenih lopti. S obzirom na to da je propustio veći dio priprema i utakmica upitno je koliko će moći ponuditi takvu razinu igre. Veća je ipak vjerojatnost da će mu ozljeda smetati. Popović je povratnik u reprezentaciju, koji bi trebao pomoći tricaški. Ako pospremi dio onoga što mu obrane ostave da bi zatvorile Bogdanovića i Šarića bit će dobro. Od njega ne treba očekivati nekakvu pomoć u kreaciji, to mu nikada nije ni bila jača strana. I ova linija nam je baš kao i centarska dosta limitirana, igrači su svi na isti kalup, pa je opet velika vjerojatnost da će Aco dobar dio minuta dati postavama sa Simonom kao nominalnom jedinicom. I to je najbolje rješenje, baš kao i Šarić na petici.

Plus/Minus:

+ Bogdanović i Šarić

+ Sposobnost igranja različitim stilovima – Hrvatska može igrati bez playa s visokom postavom, small-ball sa Šarićem na 5, u 5-out formaciji s dva klasična visoka igrača, ili može igrati sa standardnim od 1 do 5 pozicijama. Za svaku situaciju postoji koncepcijsko rješenje, sada je u pitanju samo izvedba.

– Defanzivni potencijal – Centri su rudari i radnici ali nitko od njih nije defanzivni maestro u pick and rollu ili da može preuzimati ili je atletsko čudo pa će blokirati svaki neoprezni šut suparnika oko obruča. Ukić je solidan presing obrambeni koji može preuzeti i dvojke ali je sigurno usporen ozljedom. Ramljak ima najveći potencijal ali je upitno koliko ga možeš držati na parketu a da ne šteti napadu. Može li on stvarno u obrani raditi takvu prednost da ga u napadu možeš istrpjeti? Teško. Tako da na leđa Šarića i Bogdanovića opet pada veliki teret, em što je ekipa ovisna o njima u napadu, ovisna je i u obrani pa tako obojica moraju biti spremna dignuti se na poziciju više i čuvati krupnije igrače, te braniti na perimetru i u reketu.

– Startna kvaliteta na 1 i 5 – sva petorica igrača predodređena da pune minute na 1 i 5 imaju svoje kvalitete, koje ipak nisu primjerene za veću rolu, više za rolu specijalca s klupe.

CRNA GORA

Roster:

Bekovi: Tyrese Rice, Nikola Ivanović, Nikola Pavličević, Suad Šehović, Nemanja Vranješ, Vladimir Mihailović

Krila: Dino Radončić, Nemanja Đurišić

Visoki: Marko Todorović, Nikola Vučević, Bojan Dubljević, Filip Barović

Trener: Bogdan Tanjević

Tanjević je uspio na jedno mjesto okupiti sve važne vedete i najbolje što ima. Od igrača koji su možda mogli biti tu nalazi se tek ime Milka Bjelice.

Stil:

Opasni su Crnogorci. Imaju odličnu jedinicu, šutere, krila spremna rudariti svaki posjed, i dvije ekstra klase na petici. Tu je i Tanjević koji zna kako voditi reprezentaciju i zna kako ostvarivati rezultat. Visoki su, fizički moćni i spremni iznenaditi. Ako sam Gruzijce proglasio potencijalnim iznenađenjem turnira onda mogu i Crnu Goru koja po ničemu ne zaostaje za njima, dapače.

Za početak ova ekipa će biti nezgodan matchup za svih 5 reprezentacija u grupi. Španjolcima jer imaju dva centra s kojima mogu parirati braći Gasol, Hrvatima jer su tanki centarski, ostalima jer praktički nemaju pravih centara. Vučević i Dubljević uz Ricea su pogonsko gorivo ove ekipe. S nekoliko upitnika iznad sebe, ipak.

Prvo pitanje koje se nameće je mogu li Vooch i Dubljević zajedno? U mojim postavkama stvari problema ne bi trebalo biti jer nisu klasični teretni centri koji ovise o kreiranom prostoru u reketu već su i oni sami sposobni iskreirati ga za druge. Obojica mogu napadati u postu leđima, ali obojica se mogu izvlačiti na šut. Dubljević već godinama ima tricu u svom repertoaru i on bi malo više trebao biti ta stretch opcija dok Vučević i Rice igraju 2 na 2, ili je Vučević u izolaciji. Nikola ne šutira trice (nije isključeno da neće jer poludistancu u NBA ligi pogađa bez problema) ali može se izvući na distancu i tako otvarati prostor za ulaze Ricea ili operiranje Dubljevića u postu. Oba centra su tako hodajući missmatch koji te može kazniti na više načina: šutom, dodavanjem s vrha reketa, tricom, napadačkim skokom, pick and rollom. Ako ne dijele parket istovremeno Tanjević će uvijek jednog imati u igri da ima kroz koga igrati. Vučevićeve prave partije za Crnu Goru tek očekujemo. Do sada je sve što smo vidjeli na turnirima bilo loše, navodno je kao glavni razlog naveden bivši trener Luka Pavićević s kojim Vučević nije našao zajednički jezik.

Vidjet ćemo koja će Riceova uloga biti u ovakvoj geometriji igre s dva centra. On je brzanac koji odlično koristi blokove i najbolji je kada napada u raširenoj postavi kroz slash and kick. Svakako mu odgovara brži tempo što mislim da Tanjević, kao trener starog kova, nikako neće dozvoliti. Dok su Dubljević i Vučević zajedno na terenu Rice će dobiti spot-up ulogu, tek kada jedan od njih ne bude na parketu igra će se možda ubrzati, a Rice dobiti šansu da u postavama s malo više spacinga pokaže svoje talente.

U visokoj liniji Crnogorci još imaju Marka Todorovića, nekadašnju veliku europsku nadu koja nikada do kraja nije realizirala svoj potencijal. Todoroviću i dalje nedostaje finese u igri, oslanja se uglavnom na atleticizam i skok igru, trice ne šutira, a slobodna bacanja su mu na oko 50%. S 208 cm mogao bi ponekad uskočiti na centra, ali teško da ga Boša vidi u toj ulozi, prije da mu je namijenio rolu klasične old school četvorke koja će raditi prljavi posao iza leđa Vučevića i skupljati njegove promašene lopte u napadu. Filip Barović, četvrti visoki, sličan je profil igrača.

Igrači na perimetru, rekao sam, klasični su ili radnici ili šuteri. Iznimka je jedino Nikola Ivanović kojeg sam uživao gledati u Budućnosti dok je igrao jer je imao jako fini pregled terena i sjajno je igrao u 2 na 2 akcijama. U Megi je imao dosta dobru sezonu 2015/16 pa je uslijedila stepenica više i grčki AEK gdje se kreativac kao što je on nije nametnuo. Od tvrde grčke lige puno bolje mu je legla revolveraška talijanska i u dresu Capo d`Orlanda opet je oživio. Sjajna backup opcija za Crnu Goru na poziciji jedinice.

Na 2 i 3 su šuterski specijalci i defanzivne opcije. Šehović i Mihailović su opasni tricaši. Nije puno lošiji ni Đurišić iza kojeg je dobra sezona u Zielonoj Gori. Mladi Dino Radončić, nova crnogorska mlada nada, sa svojih 18 godina teško će do minuta.

Plus/Minus:

+ Centri

+ Old school pristup – Tanjević obožava igrati s visokim postavama koje mogu uspostaviti fizičku nadmoć nad protivnicima i natjerati ih da rade za svaki poen. Atipična košarka kakvu će igrati moglo bi tjerati protivnike da mijenjaju svoje stilove što bi Crnoj Gori trebalo ići u prilog.

– Pozicija 4 – Todorović i Barović su klasični rudari i kao takvi se uklapaju u ovu atipičnu košarku. Problem za Crnu Goru je možda taj što će se to okrenuti protiv njih.

– Bez iskustva na velikim natjecanjima – ni Vučević ni Dubljević još nisu dokazani kao lideri na ovakvim turnirima. Imaju li oni uopće tu lidersku nit ili su klasični klupski igrači?

MAĐARSKA

Roster:

Bekovi: Krisztian Wittman, Andras Rujak, Benedek Varadi, David Vojvoda

Krila: Adam Hanga, Peter Kovacs, Csaba Ferencz

Visoki: Rosco Allen, Janos Eilingsfeld, Milan Csorvasi, Gyorgy Goloman, Adam Toth, Norbert Toth, Akos Keller

Trener: Stojan Ivković

Valjda jedina ekipa na turniru koja nema prijavljenih izostanaka. Očito je domoljubni duh kod Mađara na vrhuncu.

Stil:

Nije bilo lako odabrati tko će biti četvrti u ovoj grupi. Prednost ipak Mađarima ispred Čeha čisto na račun talenta. Satoransky bi ubio za jednog Vojvodu ili zanimljivog visokog igrača, atipičnog prezimena za mađarske prilike – Allena. Tu je dakako i Hanga, prvo ime ove momčadi. On je propustio veći dio priprema zbog sukoba s upravom Baskonije. Prvo se činilo da će put NBA lige, u Spurse, i to s renomeom najboljeg defanzivnog igrača Eurolige. Kada su Spursi propali Barcelona koja je u obnovi ponudila mu je basnoslovan ugovor koji je ovaj prihvatio. Međutim, prema pravilima španjolske lige Baskonija je imala pravo izjednačiti ponudu i zadržati Hangu što su i napravili. Ovaj je potpisao ugovor ali i tužio Baske jer su mu navodno dugovali 200.000 eura. Suluda situacija. Da bi se sve smirilo Baskonija ga je ipak pustila u Barcelonu uz odštetu od 400.000 eura.

Hanga je nisko krilo koje posjeduje zavidne fizičke i atletske kapacitete. To što su ga Spursi htjeli na svom rosteru ili što mu je Barcelona iskeširala brdo love (3 godine – 7 milijuna dolara) govori dosta toga o ovom igraču. U Baskoniji nije igrao rolu koju će igrati u Mađarskoj, a to je ona ključnog čovjeka u oba smjera. U klubu je bio prvi čovjek obrane na perimetru sposoban čuvati više pozicija. U napadu, iako nije veliki potrošač, ostvarivao je najbolje prosjeke u karijeri u svim natjecanjima u kojima je igrao, pokazavši kvalitetu i kada treba šutnuti otvorenu tricu ali i napasti zatvaranje obrane. Hanga će u reprezentaciji preuzeti puno veće ovlasti i biti će stavljen u poziciju da puno više troši posjede uz neizostavnu obranu po kojoj je puno poznatiji u europskim razmjerima. Njegovi dueli protiv Bogdanovića i Satoranskog u ovoj grupi mogli bi biti sjajni.

Oko sebe ima solidnu pratnju prvenstveno u Vojvodi koji već godinama dominira u Szolnokiju, a radi se o čistokrvnom strijelcu koji svaku obranu može staviti u probleme ako uđe u šutersku zonu. Na krilnom centru je Rosco Allen, novi igrač Iberostar Tenerifa, koji je nakon 3 godine američkog koledža prošlu sezonu proveo u Obradoiru gdje je bilježio prosječno 10 poena i 4 skoka, uz 33% za tricu.

Plus/Minus:

+ Hanga – nisam posve siguran koliko uspješno može nositi jedan napad, ali obranu znam da može odigrati vrhunski. To bi moglo biti presudno pri zaustavljanju Satoranskog i prolasku skupine.

– 4-12 – Hanga, Vojvoda i Allen suigrači na ovom rosteru na koje se možeš pouzdati. Ono što slijedi dalje od četvrtog do dvanaestog mjesta je vrlo tanko i teško za prognozirati.

ČEŠKA

Roster:

Bekovi: Tomaš Satoransky, Jakub Širina, Jiri Welsch, Jaromir Bohačik, Tomaš Kyzlink

Krila: Vojtech Hruban, Lukaš Palyza

Visoki: Patrik Auda, Martin Peterka, Martin Križ, Kamil Švrlik, Simon Pursl

Trener: Ronen Ginzburg

Česi na svom popisu imaju jednog NBA igrača, dvojicu iz ACB španjolske lige i jednog iz francuske. Čak 8 igrača igra u njihovoj ligi i običnom smrtniku su poprilična nepoznanica. Pred početak priprema suočili su se s brojnim otkazima važnih igrača: Jan Vesely, Blake Schilb, Petr Benda, Ondrej Balvin, Pavel Pumprla, Pavel Houška. Šteta prava što više nema Luboša Bartona, ali hej, zato je tu nepoderivi Jiri Welsch.

Stil:

Jadni Satoransky. On u ovoj priči ispada onaj lik iz društva koji posljednji sazna da ipak nema studentskog partyja ali se ipak pojavi na dogovorenoj lokaciji. Tek onda sazna da ostatak ekipe neće doći. Doduše, kada gledamo iz druge perspektive, njemu će malo natjecateljske košarke dobro doći, jer u Wizardsima je igrao neredovito i malo. EuroBasket može uzeti kao pripremu i trening za novu sezonu.

Problem sa Satoranskim je što on samostalno nije sposoban raditi razliku (barem protiv jačih ekipa) i biti prevaga u odlučujućim momentima. Drugim riječima, nije prva opcija koja će ponijeti teret napada na svojim leđima i serijom poena iz izolacija osigurati momčadi pobjedu. Sve ostalo će tijekom utakmice raditi jako dobro: igrati obranu na pozicijama 1 i 2, vrtjeti pick, pa čak na euro razini i pogađati otvorene trice. Sato je odličan all-rounder za ovaj level, zahvalan sistemski igrač, i problem je samo što oko sebe nema dovoljno talenta s kojim bi podijelio odgovornost. Idealno bi mu legao Schilb kao šuter i sekundarni kreator na perimetru, Vesely u reketu da mu čuva leđa u obrambenom picku i kao 2 na 2 partner u napadu. Pomoćna radna snaga koja će ga pratiti na ovom turniru nije ni blizu te razine.

Drugo ime rostera je Auda, lani u Manresi u novoj sezoni seli u Poljsku, stretch četvorka koja će raširiti reket za ulaze Satoranskog i vjerojatno najbolja pick and pop opcija koju ekipa ima. Oko njih dvojice Ginzburg će koristiti solidne šutere koji mahom igraju u Češkoj, najviše u Nymbruku: Bohačik, Palyza i Kyzlink. Problem s ovim igračima je što su svi jednodimenzionalni. Nitko nema klasu iskreirati nekakve poene i driblingom stavljati pritisak na obrane. Tako da ono, Satoransky najviše što može dobiti od suigrača na perimetru je da mu ne smetaju i da barem trice pogađaju. On i Schroder u Njemačkoj u istoj su situaciji, samo što Schroder ipak ima puno kvalitetniju centarsku liniju. Križ i Peterka su iz Nymbruka ali ni tamo ne igraju puno minuta, preniski su i za poziciju četvorke, a ni šuterski nisu pouzdani.

Kada su centri već takvi kakvi jesu neće me iznenaditi ako Ginzburg snizi petorku, zaigra glavninu minuta s Audom na centru i dobiju 5-out formaciju koja bi trebala Satoranskom otvoriti koridore. U tom slučaju ostaje im se nadati da će Sato vratiti šuterske postotke na razinu dok je igrao za Barcelonu i da će trice od ostatka momčadi upadati.

Plus/Minus:

+ Satoransky – nije ekstra klasa ali je zahvalan timski igrač s godinom iskustva u NBA ligi. Igra u oba smjera što je vrlo važno za Čehe kojima nedostaje talenta kako god okreneš.

– Ostatak ekipe – Satoransky i Auda odskaču, ostalo su prosječni košarkaši koji će teško raditi razliku.

RUMUNJSKA

Roster:

Bekovi: Catalin Petrisor, Octavian Calota, Andrei Mandache

Krila: Radu Paliciuc, Nandor Kuti, Bogdan Nicolescu

Visoki: Vlad Moldoveanu, Titus Nicoara, Roland Torok, Emanuel Cate, Catalin Baciu, Alexandru Olah

Trener: Marcel Tenter

Rumunji su prijavili nekoliko izostanaka, ali uvjeren sam da vam ta imena ništa ne znače, baš kao ni meni. Od 12 prijavljenih za EuroBasket čak 10 ih igra rumunjsku prvu ligu, jedan igrač je u Španjolskoj, a jedan u Belgiji.

Stil:

Teško je pričati o stilu reprezentacije čijih 10 igrača igra u domaćoj ligi, i to rumunjskoj. Toliki freak nisam ni ja. Žao mi je ako ste razočarani tom spoznajom. Izgubili su Rumunji čak 9 od 10 pripremnih utakmica, jedino iznenadivši ni više ni manje nego Tunis. Sudeći po tim dvobojima glavna figura na rosteru je krilni centar Moldoveanu. Školovan je na američkim koledžima, po povratku u Europu igrao je u Italiji, Poljskoj, Francuskoj, Ima 29 godina i 208 cm. Potrudio sam se pronaći neke njegove highlightse i proučio sam statistiku. S obzirom na visinu nije teško zaključiti da se radi o odličnom skakaču koji je lani za Cluj hvatao 6 skokova po utakmici, a zabijao je 15,5 poena uz jako dobar postotak za tricu (41%). Osim dometa u šutu ima i potrebnu visinu i tijelo za napadati iz niskog posta, što mi je zorno prezentirao u video kompilaciji od 10 minuta. Sa svojom ekipom u Rumunjskoj je osvojio prvenstvo, kup i superkup.

Drugo ime vrijedno spomena je Mandache, rutiner od 29 godina koji cijeli život igra u Rumunjskoj na poziciji jedinice. Nekakvu produkciju možda dobiju iz centarske linije gdje su jedina dva internacionalca: Olah i Cate. Prvi je „Belgijanac“, školovan na NCAA-u, a ovogodišnju Ljetnu ligu odradio je za Pelicanse. 23 godine, 213 cm, i solidne predstave u Belgiji: 10,7 poena uz 5,2 skoka. Drugi je bio mlada nada Real Madrida, njihovog Junior Teama, ali očito se nije proslavio pa su ga proslijedili Betisu gdje je igrao malo i ostvarivao mizerne učinke lani.

Plus/Minus:

+ Recimo da im je ta visoka linija bolji dio ekipe, barem imaju visine kod centara i ovaj Moldoveanu izgleda kao zanimljiv igrač.

– Sve ostalo

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

    Ostavite komentar