MVP debata: James Harden

MVP debata: James Harden

Polako nam se bliži sam kraj regularne sezone u najuzbudljivijoj košarkaškoj ligi svijeta. Iza nas je pregršt fantastične košarke i lagano se već daju naslutiti pojedinci koji su oblikovali ovu sezonu. Postoji veliki broj nagrada za podijeliti, ali ona najsjajnija (izuzev prstena prvaka naravno) je Maurice Podoloff trofej koji je namijenjen najkorisnijem igraču u regularnoj sezoni. Aktualni osvajač te prestižne nagrade je čovjek s ogromnom bradom iz Houston Rocketsa koji je ove sezone svoj nivo igre podigao na još veću razinu i svima jasno dao do znanja da ne planira sići s prijestolja.

Na kraju La La Landa vidimo alternativan kraj glavnih junaka. Mia ulazi u jazz klub sa svojim mužem i vidjevši Sebastiana za klavirom u glavi joj se odvrti what could have been film. Sretan život naravno, prožet ljubavlju, ali u tom scenariju njih dvoje ne bi ispunilo najbolje verzije sebe, ne bi dosegle potencijal koji posjeduju kao osobe. Mia ne bi postala filmska zvijezda, a Seb famozni jazz glazbenik. Možda su i mogli, ali nikada nećemo saznati što je i čar tog remek djela. U našoj verziji Sam Presti ulazi u striptiz klub i vidi Hardena kako gura novčanice niz tange atraktivnih plesačica…dobro nećemo u tom smjeru iako je realniji no što ljudi misle. Presti je na okupu u Oklahomi imao HardenaWestbrooka i Duranta. Tri top igrača svijeta trenutno koja dominiraju igrom na sebi svojstven način. Što je pošlo po zlu? Sve je započelo  odlaskom naslovnog junaka ove priče zbog nekoliko milijuna dollara kojeg momčad Thundera nije bila voljna platiti. Ono što je uslijedilo je promijenilo tijek ovog sporta zauvijek. Možda bi u nekom drugom alternativnom svijetu ta tri igrača bila još uvijek na okupu, s 3 prstena NBA prvaka na svakoj ruci. Dominirali bi ligom, ali zakočili bi razvoj jedan drugome. Ne bi bili ovo što jesu danas, ili bi?  Nikad nećemo saznati, ali ono što sa sigurnošću znamo je da je James Harden izrastao u najbolju verziju sebe.

Nakon prošlogodišnje velike bitke protiv Warriorsa koja je otišla u sedmu utakmicu konferencijskog finala, očekivanja su bila velika za start nove sezone. Tijekom ljeta doveden je Carmelo Anthony kako bi osnažio roster i dodao potrebnu dubinu momčadi Houstona, ali se stvari nisu odvijale po zamišljenom planu Moreya i D’Antonija. Melo se nikako nije uklopio u novu momčad i od njega su napravili žrtvenog jarca kako bi opravdali svoj loš ulazak u sezonu. Odlaskom njega stanje se svejedno nije popravilo, a porazi su se nastavili gomilati. Situacija se dodatno pogoršala kada je Chris Paul obnovio ozljedu  koja ga je udaljila od prošlosezonskog konferencijskog finala. Eric Gordon imao je problema s koljenom, a Clint Capela je morao pod nož zbog ozljede ligamenata u palcu. To su tri ključna igrača rotacije u sastavu Rocketsa i činilo se da im sezona izmiče kontroli. Tada na scenu stupa on, glavom i bradom. James Harden je pokazao definiciju riječi MVP na djelu. U najkritičnijem dijelu sezone, kada su se stvari lomile stavio je svoju ekipu na leđa i vratio na pravi kurs. U tom periodu košarke mogli smo svjedočiti povijesno dobrim partijama. Rušio je prastare rekorde lige i svake noći je bio spasitelj svoje momčadi u nastojanjima da se dokopaju važnih pobjeda. Da stavimo stvari u perspektivu pokušat ću vam pomoću brojeva dočarati koliko zapravo značajnu sezonu Harden igra. Trenutno je na prosjeku od 36,6 poena po utakmici što samo po sebi zvuči nestvarno. Samo su dva igrača kroz povijest imala veći prosjek, Wilt Chamberlain i Michael Jordan. U utakmici protiv Hawksa njegovom nizu s utakmicama u kojima je ubacio 30+ poena konačno je došao kraj. Zaustavio se na brojci od 32, a bježi mu samo veliki Wilt Chamberlain kojemu je to pošlo za rukom u čak 65 uzastopnih utakmica (doduše on je igrao protiv igrača koji su redovno uzimali stanku za pušenje za vrijeme utakmica).U zadnjih 15 godina nitko drugi nije imao duži niz od 12 takvih utakmica. U periodu od 20 utakmica tijekom prosinca i siječnja bio je na prosjeku od 42,8 poena po susretu (opet pogađate, jedino je Wilt zabijao više). Od 13. prosinca Harden ima četiri triple double učinka s 40+ poena. Samo četiri druga igrača kroz cijelu sezonu su dosegla taj podvig. U nedavnoj pobjedi nad Miamijem imao je svoju šestu utakmicu s 50+ poena u sezoni dok nitko drugi nema više od jedne, a on sam ima samo tri utakmice u kojima je zabio ispod 20. Fascinantna stvar kod svega toga je način na koji je dolazio do tih poena. Dežurni kritičari su već mislima na liniji slobodnih bacanja. Ne, ne mislim na to nego famozne izolacije iz kojih generira najveći broj poena. Ove sezone samo mu je 12,4% poena bilo asistirano. Samo 38 zabijenih trica mu je bilo asistirano nasuprot 238 koje je zabio iz izolacija. U potpunosti razumljiv podatak kada vidimo način na koji igra. Tu se moram dotaknuti njegovog najvećeg oružja, step back trice. Kareem je imao horog, Hakeem dream shake, Harden ima step back, signature potez po kojem će biti upamćen. To toliko dobro radi da bi trebalo biti ilegalno. Što je najbolje, ne možete tu ništa učiniti. Ima veliki raspon ruku, fantastičan dribling i širok okvir tijela pomoću kojeg lako stvori prostor, a ako pokušate skočiti na taj šut sve što možete je faulirati ga i dati mu slobodna bacanja. Još sve te šuteve uzima debelo iznad linije od 7,25 metara čime otežava život suparnicima maksimalno. Kareema i Hakeema se bar moglo malo izgurati van pozicije, igrati čvrsto na rubu grubosti, Hardenu ne možete ništa, prijetnja je čim pređe centar terena. Trenutno je 11. u ligi po postotku za tri poena gledajući isključivo uzorak za step back tricu. Apsurdan podatak s obzirom na razinu težine takvih šutova. Šutira ogroman broj trica zbog čega mu je efg% (53,8%) odličan i ima opravdanu potrošnju, ali određeni skeptici često osporavaju njegov način igre i uporno traže mane. Ako bi maknuli liniju za tri poena i sve te zabijene poene računali kao dva, Harden bi i dalje debelo bio vodeći strijelac lige. Najviše napada trpi zbog svoje vještine izvlačenja faulova ili kako to u narodu znaju reći, flopanja. Harden je maestralni manipulator i uzima ono što mu je ponuđeno. Zar vi ne biste zabijali dodatnih deset poena po utakmici da možete? No, maknemo li te poene generirane s linije slobodnih bacanja svim igračima u ligi pogodite tko bi i dalje predvodio sve igrače u zabijenim poenima (Harden, za one tvrđe skeptike).

Iako je izvanserijski strijelac ne smijemo smetnuti s uma da je jednako dobar kreator. Sa 7,7 asistencija u prosjeku trenutno dijeli 6.mjesto u ligi. Zbog ranije navedenih napadačkih kvaliteta na sebe privlači ogromnu pažnju suparničkih obrana, često na sebi ima dva protivnička igrača. Kombinacijom brzine, snage i vještog driblinga konstantno je u stanju prodirati u reket gdje bi tada tražio šutere Rocketsa postavljene na trici. Maestro je pick&rolla, vješto manipulira braniče i u zadnji čas odluči što će napraviti. Nagnate li se na jednu stranu, gotovo je. Clint Capela je u vrhu lige po postotku šuta iz igre upravo zato što ima luksuz igranja s takvim dodavačem koji mu servira lake poene na pladnju. Harden jednostavno igrače oko sebe čini boljima. Gerald Green i P.J. Tucker svake bi sezone mijenjali dres u nastojanjima da pronađu svoju destinaciju. U Houstonu su pronašli dom jer su prihvatili svoje uloge unutar momčadi i jer uživaju u blagodatima otvorenih šutova zbog znamo već koga. Kenneth Faried bio je jednom nogom u Kini, skupljao prašinu na dnu klupe Brooklyn Netsa sve dok nije došao u redove Rocketsa gdje se preporodio. Austin Rivers je postao sprdnja lige (to se samo sebi može zahvaliti), ali ovdje je povratio dio izgubljene reputacije. Iako se na prvi pogled zbog ogromne potrošnje posjeda koju ima čini da je sebičan, realnost je sasvim drukčija. Sustav igre momčadi je podređen njemu, s razlogom se gradi ekipa oko najboljeg igrača. Ima loptu u svojim rukama većinu vremena, ali kada ju ispusti ide u ruke otvorenom čovjeku na zicer ili šut. Prilično jednostavno zar ne? Nitko u bližoj povijesti nije posjedovao takvu lakoću zabijanja i kreacije. U onom svom famoznom nizu od 20 utakmica gdje je pisao povijest skupio je 956 poena i 165 asistencija (8,3 po utakmici). Jedini igrač ikad kojemu je to pošlo za rukom, ni veliki Michael Jordan nije došao blizu toga.

Harden je česta meta youtube kompilacija gdje ističu njegove obrambene nedostatke i rade stereotip od njega. Prošao je dalek put od tih dana jer stvarno nije na teret momčadi na toj strani parketa, štoviše, prednost im je. U današnjoj switch heavy modernoj košarci Harden je zbog svoje snage veoma koristan kada preuzima veće i snažnije igrače na sebe u reketu. Ima najbolji učinak u cijeloj ligi što se tiče branjenja u postu. Zadržava protivnike na 26,2% šuta te dopušta 0,51 poen po posjedu, predvodi ligu u obje kategorije. Drugi je u ligi po broju ukradenih lopti (2,2) tik iza suparnika za MVP trofej, Paula Georgea. Iako nije kandidat za obrambenog igrača godine ne bismo trebali živjeti u prošlosti i rugati se starim navikama. Uz sve što radi u napadu gdje vuče svoj tim na leđima i troši ogromne količine energije ne bi trebali očekivati 48 minuta agresivne, elitne obrane. Najvažnija stvar je da nije liability svojoj ekipi i ne trebaju se bojati da će biti ciljan u određenim matchupovima kako bi iskoristili njegove nedostatke. Ekipe će to više činiti kako bi ga dodatno iscrpile, ali neće imati nimalo lak put do koša.

U današnjoj eri gdje vam je sve dostupno s jednim klikom miša igrači su stavljeni pod veliko povećalo. Traže se sitnice kako bi ih spuštali dolje, sprdali i ponižavali. Ne dozvolite da vam povijest proleti ispred nosa jer ovo sto James Harden radi nije viđeno nekoliko desetljeća. Dovoljno smo sretni i privilegirani što smo živi u ovo doba da svjedočimo tome, vrijeme je da to počnemo i cijeniti. Ne smijemo to olako uzimati kao da se događa svaki dan. Ne, jedinstveno je, baš kao i on. Možda Giannis Antetokounmpo (hvala Google) ima bolji slučaj, popularniji narativ mlade zvijezde u usponu koja igra u momčadi s najboljim omjerom lige. Ljudi su skloni davati nagrade kada su pod dojmom nečega. Trenutno je taj dojam na strani mladog Grka, isto kao što je prije par sezona bio na strani Westbrooka zbog njegovog triple double prosjeka kroz sezonu. Harden u završetku sezone ima priliku to vratiti na svoju stranu. Trenutno je na prosjeku od 36,6 poena, jedini igrač ikad izuzev Wilta koji je u prosjeku zabijao više poena (37,1) unutar jedne sezone bio je on, njegovo visočanstvo, Michael Jordan. Da bi taj pothvat dostigao, kroz zadnjih 20 utakmica sezone Harden mora zabijati 38,6 poena u prosjeku, 772 ukupno. Nije nedostižno, ako itko to može onda je to on. Nisam bio dovoljno star da svojim očima vidim Jordana, ali dvadesetak godina kasnije gledam najboljeg strijelca nakon Michaela kako ispisuje nove stranice u povijesti NBA košarke.

    Ostavite komentar