Most Improved Player – vječita nelogičnost

Most Improved Player – vječita nelogičnost

NBA sezona je počela prije nekoliko tjedana i dosada smo mogli vidjeti dosta stvari. Vidjeli smo ekipe poput Pistonsa i Pelicansa koji su skoro savršeno počeli, pa onda opali u igri, zatim odličnu igru nekih igrača koje smo možda malo i zaboravili (pr. Blake Griffin koji je na 28.6 poena, 10.6 skokova uz nerealnih 46% šuta za tri poena), te očekivano jak start Warriorsa koji će se u siječnju još pojačati jednim od najboljih centara lige. Divno. Međutim, ono što mene uvijek intrigira na početku sezone je dijeljenje statusa kandidata za NBA nagrade mnogobrojnim igračima nakon osme, devete utakmice u kojoj su nastupili. Najčešće se to ne radi sa MVP-em, mada je i to našlo svoj put u tu diskusiju, a najviše se radi sa nagradom koja me uvijek fascinirala – Most Improved Player (u daljem tekstu MIP). MIP je nagrada za koju mi je uvijek bilo teško odlučiti se kome je dati, zato što realno mnogi igrači to zaslužuju. Postoje iznimke, kao što je bila prošla sezona gdje je Victor Oladipo pomeo konkurenciju svojom sezonom, ali većinom je to teška borba između više igrača koji je zaslužuju. Iako je i nagrada za najboljeg igrača s klupe isto česta tema ovih (pre)ranih diskusija, moj fokus je na MIP.

Prva stvar koja mi je fascinantna jeste to što su američki novinari brzi da odbiju bilo kakvo uključenje u razgovor oko ove nagrade igračima koji igraju svoju drugu sezonu u ligi. Kritike su obično usmjerene ka tome da je najlakše svake godine dati nagradu igraču koji igra svoju drugu godinu u NBA jer većina njih uvijek napreduje u drugoj sezoni. Bolje se aklimatizuju NBA rasporedu, ne udaraju u famozni rookie zid, dobijaju veće uloge u njihovim ekipama, te to vodi generalno boljim brojevima. Odličan primjer je ova godina, gdje bek Sacramento Kingsa De’Aaron Fox igra stvarno fantastičnu sezonu u Kingsima koji stvarno dobro izgledaju. Fox izgleda oslobođeno, pušteno da trči i vodi napad kako on to želi, što je dovelo do toga da je povećao poene na 19 (sa 11.6 prošle sezone), asistencije na 7.8 (sa 4.4) te procenat šuta na 50% (sa 41.2%). Osim toga, Kingsi su trenutno na 6-3 omjeru (vjerojatno 6-4, jer u vrijeme pisanja ovog teksta igraju i gube poprilično od Milwaukee Bucksa), što je fantastično s obzirom na reputaciju ove franšize u ligi. Po svim parametrima, ako održi ove brojeve, Fox bi trebao biti ne samo kandidat, već i blagi/jači favorit za MIP, u zavisnosti od konkurencije. Rijetko vidimo efikasniju produkciju igrača uz veći broj minuta i šuteva, što je kod ovog beka slučaj. Međutim, to što je igrač druge godine može ići protiv njega, i išlo je u povijesti. Od uvođenja nagrade 1986., samo je sedam popularnih sophomorea uzimalo ovu nagradu, a zadnji od njih je Monta Ellis prije više od 10 godina. Gledajući zadnjih par sezona, ne možemo naći mnogo igrača druge godine među ozbiljnijim kandidatima za ovu nagradu. Prošle sezone je recimo Jamal Murray, iako je imao skok sa 9.9 na 16.7 poena uz bolje procente šuta iz igre i za tri poena uspio biti tek osmi, dok je ispred njega bio još jedan igrač druge godine koji je isto tako masivno unaprijedio svoje brojeve (radi se o Jaylenu Brownu, koji je sa 6.6 poena uz 45/34 postotke skočio na 14.5 uz 47/40 procente u jako dobroj ekipi Boston Celticsa). Sezonu prije toga, Nikola Jokić je uz stvarno veliki napred u svojoj igri ipak bio iza Giannisa Antetokounmpa, kojem je to bila četvrta sezona u ligi. U prvih deset je bio još samo jedan igrač druge godine, Devin Booker iz Phoenix Sunsa. Sezonu prije toga nije bilo niti jednog sophemorea u top 10, a sezonu prije su tu bili Giannis, Dennis Schroder te Rudy Gobert, mada niti jedan nije imao nimalo šanse da pobijedi. Dakle, očigledno postoji neka vrsta stigme protiv glasovanja za ove mlade igrače, što meni malo nije jasno, jer mislim da svatko zaslužuje da ima istu šansu. Mislim da su u nekim godinama vrlo lako mogli da osvoje ovu nagradu, ali ta stigma ih je nekako sustigla. Mada, Giannis je dokaz da konstantno boravljenje u tom razgovoru definitivno pomaže, pa je on svoju nagradu pokupio 2016.

Druga stvar koja me malo nervira u ovoj nagradi jeste to što se previše vrednuje ofanzivni napredak, a premalo defanzivni. Hipotetički rečeno, kada bi James Harden naredne sezone počeo igrati All-Defense obranu, mislim da bi izgubio od nekog igrača koji je bio nešto tipa treće ofanzivne opcije i onda skočio na prvu, bez da gubi na efikasnosti. Možda je ovo ekstreman (i apsolutno nerealan primjer), ali mislim da shvatate poentu. Ako se dobro sjećam, u jednom od prijašnjih tekstova sam skrenuo pažnju kako obrana osvaja prvenstva, i kao primjer iskoristio to kako od zadnjih 15 godina, samo su dva eventualna NBA šampiona bila van najboljih deset obrana po defanzivnom rejtingu. To su bili Miami Heat iz 2006, koji su bili 17., te prošlogodišnji Warriorsi, koji su bili 11. Prije toga, osvajali su Warriorsi (2016-17 drugi, 2014-15 prvi), Spursi (2013-14 treći, 2006-07 treći, 2004-05 prvi, 2002-03 drugi), Heat (2012-13 deveti, 2011-12 četvrti), Lakersi (oba puta peti), Celticsi (2007-08 prvi), Mavsi (2010-11 sedmi), Pistonsi (2003-04 drugi) te Cavsi (2015-16 deseti). Kada još tome dodamo da dosta više ovih ekipa je bilo van najboljih deset po napadu, dolazimo do starog zaključka – defense wins championships. Dakle, da poentu vratim na orginalni put, zašto je bitniji skok u poenima i ofanzivnoj efikasnosti nego u obrambenoj efikasnosti i sposobnosti da se zaustavi igrač. Jednostavan odgovor bi bio da je ofanzivu lakše izraziti brojevima, ali koja je poanta glasovanja onda? Dajte nagradu igraču koji je imao najveći skok u poenima i završite priču skroz. Pošto se puno glasovanja radi na popularni eye-test, onda obrana mora biti veći faktor u odlučivanju. Ne kažem da je nikakav, mada u nekim nagradama (pr. nagrada za šestog igrača) i jeste skoro nikakav, ali je važnost ili nepostojeća, ili upakirana u izraz all-around improvement.

Na kraju bih još samo dodao da se nadam da će ove godine jedna od ove dvije kritike uroditi plodom, pa ćemo vidjeti ili nekoga tko nije toliko skočio u ofanzivi ali je uradio ogroman posao u obrani, ili igrača druge godine poput Foxa. Svakako sam mišljenja, iako sam alergičan na rane najave nagrada, da ako Fox ovako nastavi, mora biti favorit, posebno ako se Kingsi na mala vrata uguraju u postsezonu. Ako se ispostavi pozitivno po mladog beka i njegovu franšizu, a nagradu pokupi netko drugi, jedina osoba ljuća od mene će biti definitivno Fox.

U dresu Reggie Millera ide do svog dilera. Na basketu bode trice kao Larry Ptica.

    Ostavite komentar