Marcus Smart – buldog Boston Celticsa

Marcus Smart – buldog Boston Celticsa

Ljeto 2013. bilo je vrijeme velikih promjena za Boston Celticse. Nakon devet godina klub je napustio Doc Rivers umjesto kojega je stigao mladi trener Brad Stevens. Klub su napustili i Paul Pierce, Kevin Garnett i Jason Terry koje je Danny Ainge poslao u Brooklyn, tako potvrdivši da Kelti kreću u rebuilding. Boston je sezonu 2013./2014. završio na 12. mjestu Istočne konferencije s omjerom 25/57 što mu je donijelo šesti pick na predstojećem draftu.

Draft 2014. godine je bio jako plodan. Na njemu su birani: Andrew Wiggins, Jabari Parker, Joel Embiid, Aaron Gordon, Dario Šarić, Julius Randle, Nikola Jokić, Clint Capela, Zach LaVine, Jusuf Nurkić, Gary Harris, Bogdan Bogdanović, Spencer Dinwiddie, Elfrid Payton itd. Bilo je tu još igrača što su i dalje u ligi i imaju solidne role u svojim ekipama što je ovaj draft učinilo jednim od najboljih u ovom desetljeću.

Ainge je na tom draftu kao šesti pick izabrao igrača s Oklahoma Statea. Igrača koji ga je podsjećao na njega samog i kojega je jako želio. Taj igrač bio je Marcus Smart.

“Želim ga u svojoj ekipi. Ne želim igrati protiv njega”, rekao je Ainge prisjećajući se prvog puta kada je gledao Smarta. “Doista sam cijenio način na koji je igrao. Bio je jak i pametan. Obožavao sam ga gledati kako igra. Volio bih da sam kao igrač bio jak kao on.”

Smart je u ligu došao sa Sveučilišta Oklahoma State na kojemu je proveo dvije godine tijekom kojih je bilježio 16,6 poena, 5,9 skokova i 4,5 asistencija. Prije nego što je došao na Oklahoma State i postao top 10 draft pick, Marcus Smart je dane provodio, pa recimo to tako, gađajući ljude kamenjem u glavu.

Jedna od tih večeri počela je kao i svaka druga. 12-godišnji Marcus i prijatelj napunili su džepove kamenjem i popeli se na drugi kat obližnjeg kompleksa. Vrebajući nove žrtve, nije ni slutio da će to biti noć koja će mu promijeniti život. Ubrzo su uočili momka u crnoj majici s kapuljačom kako prolazi na biciklu i složivši se kako je savršena meta zasuli ga kamenjem. Momak je pao s bicikla, a dok su njih dvojica smijala i proslavljala nabacujući jedan drugom, momak u crnoj kapuljači je nestao. Dok su pokušavali shvatiti što se dogodilo iza sebe su začuli glas koji govori da će ih ubiti. Puni adrenalina i straha počeli su bježati, dok ih je nepoznati čovjek slijedio. Ono što u tom trenutku nisu znali je da se radi o pripadniku lokalne bande koji ih lovi s pištoljem u ruci. Čovjek s kapuljačom ih je počeo sustizati, a ubrzo su uslijedila i četiri pucnja. Srećom, nijedan metak ih nije pogodio i uspjeli su otrčati u dobro im poznatu šumu u kojoj su pobjegli napadaču. Marcus je priznao da je cijelo vrijeme razmišljao o smrti pitajući se je li ovo dan kada će umrijeti.

Smart je u to vrijeme često upadao u tučnjave. Bio je pun mržnje, tri godine ranije ostao je bez brata Todda Westbrooka, a umalo je ostao i bez brata Michaela koji je imao problema s drogom. Todd je bio velika srednjoškolska košarkaška nada i imao je velik utjecaj na mlađeg brata. Borio se s leukemijom 18 godina, ali je tu bitku nažalost izgubio u 33. godini. Smart je teško podnio gubitak brata, ali je kroz taj period naučio cijeniti život, ali i košarku.

“Gledajući ga kako pati iz dana u dan,ne znajući koji će mu dan biti posljednji s nama, to je sve stavilo stvari u perspektivu za mene – ovo sve može nestati u bilo kojem trenutku. Zato kada sam na terenu davat ću sve što mogu i sve što imam jer moj brat nije imao tu mogućnost.”

Marcus nije nikome govorio o svojim tučnjavama i o spomenutom incidentu, ali njegova majka Camellia je znala da mu je potrebna pomoć. Uvijek je bila njegov najveći oslonac i jednog dana ga je posjela i počeli su razgovarati o svemu. Marcus je obećao da će se promijeniti, a obitelj se ubrzo preselila iz Lancastera u Flower Mound gdje je počeo ići i na tečajeve kontrole bijesa za koje je rekao da su mu mnogo koristili. U novom gradu je se preporodio, bijes više nije ispoljavao na ulici nego kroz američki nogomet i košarku koja mu je ubrzo postala primarni sport.

O kakvom se igraču radi vidjelo se po njegovom samom dolasku u ligu. Iako je znao imati problema sa šutom, grizao je na obje strane terena, a često ne bi mogao suzbiti svoj temperament pa bi se događale scene kao ona kada je u prvoj sezoni u utakmici protiv Spursa udario Matta Bonnera u boner (ova igra riječima se morala iskoristiti). Na YouTubeu ćete pronaći više videa njegovih tučnjava i naguravanja nego highlightsa. Uvijek je bio igrač kojega nije bilo briga za reputaciju i uvijek je prvi uskakao ako bi netko od njegovih suigrača bio u problemu.

Početkom prošle godine doživio je i jednu od najbizarnijih ozljeda. Nakon što su Celticsi izgubili na gostovanju kod Lakersa, Smart se vratio u hotel i pun bijesa udario u okvir obješene slike i tako ozlijedio šaku radi čega je morao dva tjedna izbivati s terena. Kako je sam kasnije priznao osjećao se posramljeno. Bio je razočaran u sebe zbog toga što je ostavio momčad na cjedilu. Taj trenutak ga je otrijeznio i shvatio je da sebi više ne smije dopuštati takve stvari i da sav taj bijes i svu tu energiju mora usmjeriti na parket.

Mentalni sklop Smart je naslijedio od majke Camellije. Uvijek je bila izravna i nikada se ne bi suzdržavala, pogotovo kada je riječ o njenim sinovima. U prvim tjednima njegove NBA karijere u ured kondicijskog trenera Celticsa, Bryana Dooa, ušetali su Marcus i Camellia.

“Čujem da si ti onaj koji se brine o mladim momcima ovdje i koji radiš sve one stvari koje ih uče kako postati muškarac. Bolje ti je da mi kažeš ako ovaj momak ovdje ne bude slušao i slijedio te stvari. Marcuse čuješ li ?! Da mama, da mama, odgovarao bi on”, prisjetio se Doo svog prvog susreta sa Camellijom.

Uvijek je vjerovala u svog sina. Dok su svi kritizirali njegov skok šut, ona ga je tjerala da puca i dalje. Često se derala na njega, posebno nakon grešaka ili promašenih slobodnih bacanja. Ako nije bila na tribinama, zvala bi ga poslije utakmice i često bi satima razgovarali o njegovoj igri.

Camellia je nažalost preminula prošlog rujna. Iako je bio jako povezan s njom, Smart se dva dana nakon njenog pokopa pojavio u klubu gdje je na rasporedu bio “Media Day”. Radio je sve isto kao i prethodne četiri godine: išao od jedne televizijske stanice do druge, dijelio autograme, davao intervjue, snimao spotove…Sve s osmjehom na licu. Kao što je sam tada priznao, košarka ga smiruje. Nakon svega, naučio je emocije ispoljavati na parketu, u borbi za svoju drugu obitelj, a ne na slici u sobi u Beverley Hillsu.

“Bilo mi je iznenađujuće vidjeti ih na pogrebu. Nisam znao da će itko od njih doći. Brad mi je rekao da će doći on i pomoćni treneri, ali nakon što su se pojavili Al, Terry, Jaylen, Daniel, Semi i ostali, to mi je mnogo značilo. To sve pokazuje da smo svi kao obitelj, brinemo jedni o drugima”, rekao je tada Smart.

Smart je prošlo ljeto potpisao novi četverogodišnji ugovor s Celticsima. U klubu su svjesni koliko im je potreban i željeli su ga zadržati pod svaku cijenu.

“Boston me je prigrlio i kao osobu i kao igrača i to je nešto što mi puno znači. Volim Boston i on voli mene. Žele me ovdje i ja želim ostati ovdje”, rekao je Smart nakon potpisa ugovora.

O njegovoj važnosti govori i ova sezona. Celticsi su loše krenuli i Stevens je odlučio ubaciti Smarta u prvu petorku što je rezultiralo boljom igrom Bostona, kao i boljim omjerom. U utakmici protiv Washingtona je čak igrao i na poziciji centra. Čuvao je protivničke centre, postavljao blokove, igrao pick and roll s Irvingom. Radio je sve što je bilo potrebno, a njegovu energiju osjetili su i ostali igrači.

“Ne mogu to opisati. On je buldog. Radi takve stvari od kada je došao u ligu. Primijetio sam to dok sam igrao i za druge momčadi. Nastavlja to raditi iz utakmice u utakmicu i to je tip igrača kojega voliš imati na svojoj strani”, rekao je Marcus Morris nakon utakmice protiv Wizardsa.

Smart je propustio prvi krug doigravanja protiv Pacersa zbog rupture bočnog trbušnog mišića. Najvjerojatnije će propustiti i duel protiv Bucksa i njegova energija, želja i glad sigurno će nedostajati Celticsima. Posebno sada, kada njegov najveći navijač više ne sjedi na tribinama, nego na nekom drugom mjestu s kojega pomno prati ispunjava li njezin sin zadano obećanje.

Košarkašku loptu zamijenio tipkovnicom. Počeo navijati za Boston zbog loga i parketa TD Gardena, ali se ubrzo zaljubio u igru Paul Piercea koji je postao njegov put, The Truth i život.

    Ostavite komentar