Mamba mentality

Mamba mentality

Crna mamba je jedna od najbržih zmija na svijetu, kao i jedna s najsmrtonosnijim otrovom. Zabilježena joj je brzina od čak 11 km/h, a njen ugriz ubrizgava deset puta veću količinu otrova od količine koja je potrebna da ubije čovjeka. U Africi se smatra najopasnijom zmijom, a jedno od kulturnih vjerovanja govori kako sami izgovor njenog imena donosi nesreću i zaziva je na dolazak. No opet, na zaziv Black Mambe, većina vas će pomisliti na jednog čovjeka, Kobea Bryanta.  Kobe iza sebe ima karijeru prepunu uspjeha, kako individualnih tako i timskih, a to nije nešto što ne znamo otprije. Ipak, razlog zbog kojeg je postao tako uspješan i općenito privukao puno više medijske pažnje od kolega poput Tima Duncana je mentalitet s kojim je pristupao svakoj utakmici, poznatiji kao Mamba mentality. To je određen sklop u glavi fokusiran na individualan napredak i danas se mladi igrači vrlo lako na njega pozivaju, a rijetko tko shvaća pravu bit.

Što je onda mamba mentality, kako to definirati? To je pitanje koje je Kobe dobio nebrojeno puta u karijeri i svaki put bi odgovor bio isti, a različiti.

„To je način života, kontinuirani rad da se postane bolji u onome što radimo, ne samo stav u životu.“ Barem je tako glasilo posljednje objašnjenje, veoma jednostavno, no opet prelagano za generaliziranje. Buđenje u 6, dolazak u dvoranu do 8, trening od 2-3 sata te ponoviti sve popodne, tako izgleda rutina „posvećenog“ sportaša. Mislim, svatko tko se bavio sportom u životu shvaća da je ovo zapravo sami minimum koji je potreban za doći na najviše razine sporta, bez nužnog istezanja, praćenja prehrane i odmora. Kad se to pridoda uz tim stručnjaka, dodatni individualni rad, analize igre preko videa dobijemo neku rutinu NBA košarkaša. Zbog svega toga igrači često znaju cijele dane provesti u klupskim prostorima, tamo doručkovati i ručati tako da nije baš da se radi o samo loptanju. Poprilično zahtjevno, zar ne? Većini ljudi je takav tempo izazovan i težak za održavanje, pogotovo na mentalnoj razini. Stalno gledanje istih akcija, usavršavanje istih šuteva, pamćenje istih akcija i obavljanje iste rutine dosadi čovjeku. Stoga, svi vrhunski sportaši su već poprilično jaki u glavi i bilo bi malo glupo reći da ne ispunjavaju postavljene kriterije mamba mentalityja, zar ne? No, u tome je i stvar, mamba mentality nikad nije bio o ispunjavanju rutine, već njenom razbijanju.

 

WILL SMITH OF THE NBA RIDING IN DESERT

Bolesna radna etika, ogromno samopouzdanje na terenu zadobiveno konstantnim guranjem izvan komforne zone i stalno uvjerenje kako može bolje, glavni su stavovi mamba mentalityja. Stav koji je kod Kobea bio prisutan od prvog dana i anegdote s Garyjem Paytonom.

„Znaš, osvojit ću 5,6 naslova i biti najbolji igrač lige.“  Tako je Kobe pričao Paytonu, na što mu je ovaj odgovorio kao što bi svakome umišljenom 19-godišnjaku;

„Okej, čovječe, svejedno.“  No, Kobe Bean Bryant se nije šalio, pogledao je Paytonu direktno u oči i odgovorio rečenicom;

„Bit ću Will Smith NBA lige.”

Danas je ispunio sve što je rekao da hoće, najviše zahvaljujući mentalitetu. Od treninga i driblanja bez lopte kako se Shaquille O`Neal prisjeća do treninga koji nisu gotovi dok ne pogodi 800 šuteva, sve je to zaslužno za njegov uspjeh. Poznata je priča kako se dogovorio s O.J.Mayom za zajednički trening, dogovorio se skupiti ga u 3 sata i Mayo ga je čekao i čekao, dok nije shvatio kako je Kobe mislio na trening u 3 sata ujutro. To je onaj dodatak ekstremnog, jer trening u 3 sata popodne se mogao odraditi, pa čak i trajati količinski koliko bi trajao onaj u 3 ujutro. Mogao je, ali u 3 popodne pola svijeta ide na trening s poštapalicom „Go hard or go home“ , uklapa se u mase i dio je rutine. Ali to nije mamba mentality. U 3 ujutro kad si sam u dvorani, igralištu, bilo gdje, kad cijeli svijet spava, jednostavno znaš da te nitko ne može pratiti u tome. Jedini zvukovi koje čuješ su prolazak lopte kroz mrežicu, udarce loptom  i vlastito disanje. Nema obveza, nema kašnjenja, vrijeme sporo teče i samo je jedna misija ispred tebe. Napuniš se dodatnom energijom i samopouzdanjem koje se predoče u trenutcima kad te ništa ne ide, a opet vjeruješ u sebe. Ili kako bi Kobe rekao;

„Previše sam radio za ovo da bih sad prestao šutirati.“

Kao što se već spomenulo, mamba mentality uključuje stavljanje samog sebe u nepredviđene situacije gdje se moraš natjerati za izlazak iz komforne zone. Katkad to graniči s ludilom. Ljeto je, kondicijski trener američke ekipe je zaspao i probudio ga je poziv u 4 sata ujutro.

„Hej, Kobe je, nadam se da ne smetam?“

„Ma ne, što ti treba?“

„Nadao sam se da možeš doći do dvorane i malo mi pomoći s kondicijskim treningom.“

Čovjek naravno ne može reći ne Kobeu, spremio se i došao u dvoranu u 5 ujutro. Zatekao je Kobea oblivenog znojem kao da je izašao iz bazena. Odradili su trening od sat vremena, zatim sat vremena treninga u teretani da bi se Kobe vratio šutirati na teren nakon svega toga. Trener se vratio u hotel i opet zaspao, ipak se trebao pojaviti na službenom treningu reprezentacije u 11 sati. Kad je došao s jedne strane su bili Mike Krzyzewski, LeBron James, Carmelo Anthony i Kevin Durant. S druge, Kobe. Sam, i dalje šutirajući.

Kad netko ima takav mentalitet, više te ništa ne iznenađuje, pa ni najveći ekstremi. U takvoj situaciji se našao Blake Griffin;

„Čuo sam kako je Kobe jednom otišao na vožnju biciklom od 40 milja kroz pustinju. Stvarno sam mu htio doći i pitati ga da idem s njim idući put. Ne znam je li istina ili ne, mislim 40 milja na bicikli, po noći? Ali stvarno obožavam takve priče, obožavam.“

Priča se pokazala istinitom, Kobe je s trenerom Timom Groverom te zaštitarom unajmio bicikle i otišao na vožnju kroz pustinju u utorak uvečer. Nazad su se vratili u 2 ujutro, a već iduće jutro u 7, Kobe je bio prvi u dvorani. Da se radilo o bilo kome drugome, nitko ne bi povjerovao. Međutim, to je Kobe i njegov mentalitet, a tada je drugima zanimljivo da mu se pridruže. Većinu karijere je dijelom zbog toga bio na glasu kao loš suigrač, kao netko tko previše očekuje od drugih i ne vjeruje dovoljno suigračima. Također, puno je i šala rađeno na račun Kobea i količinu šuteva koje uzima, pa čak i od vlastitih suigrača. No, ono što ljudi ne shvaćaju je da se na terenu od 5 igrača ne nalazi i 5 vođa, a kad jedan od njih ima mentalitet koji jednostavno dominira nad ostalima i time privlači druge da te prate kao magnet, efikasnije je nego da se na terenu nalazi 5 igrača s jednakom odgovornošću.

Na kraju se postavlja pitanje, za koga danas možemo smatrati da posjeduje mamba mentality? Kobe je istaknuo Kyriea Irvinga i Giannisa Antetokounmpa kao nasljednike, a mi možemo samo raspravljati o tome. Poznato je kako Kobe i Irving imaju dobar odnos od Irvingovog dolaska u ligu i one oklade u duelu 1 na 1, u kojoj je Kobe besramno ponizio Irvinga. Giannis je s druge strane već poznat kao veliki radnik, nakon svakog poraza navodno po par sati ostaje u dvorani, šutira i s trenerima prolazi snimke utakmica tražeći propuste u igri. Onaj dio koji možda još više oslikava taj mentalitet se nalazi na drugoj strani terena, obrambenoj. Kobe je u svojoj karijeri bio dio čak 12 All NBA Defensive timova (9 prvih petorki, 3 druge). Za usporedbu, jedan LeBron koji je u fizičkom primeu vjerojatno bio najsvestraniji obrambeni igrač dotad, sposoban preuzimati više i niže, igrati stopera i korektora s ogromnim obrambenim IQ-om, ostvario ih je „samo“ 6. Kobe nikad nije bio toliko obrambeno svestran, ali upravo zbog mentaliteta si nije mogao priuštiti da ne bude obrambeni terijer. Jer logično, ako već potrošiš sate i sate za uvježbavanje određenog šuta koji ćeš pogoditi preko svog čuvara, zašto ga pustiti da zabije išta lakši šut od tog?

Kao veliki navijac Liverpoola se u tuzi zbog izostanka velikih trofeja okrenuo NBA ligi. Kad se ne živcira zbog spomenutih stvari, bavi se brojkama i filozofiranjem u tekstovima i ostalim egzistencijalnim problemima.

    Ostavite komentar