LEGACY

LEGACY

The Chosen One. Kralj. Milijunski ugovor s Nikeom prije prve odigrane utakmice karijere. Sve je to dočekalo LeBrona Jamesa pri dolasku u ligu. Nakon što je pola djetinjstva proveo sa samohranom majkom, a pola s drugom obitelji, ovakve stvari su mu zaista dale osjećaj kako mu je jednostavno suđeno da bude najbolji. I kako će ga vlastita sudbina odvesti tim putem. Nema smisla uopće razmišljati kakvi se sve procesi odvijaju u glavi 18-godišnjaka kad mu se ego tako pogura. Lako je danas reći kako je James ispao sasvim korektna osoba s obzirom na sve što ga je moglo odvesti na krivi put, prije svega jer je primjera koji su otišli krivim putem, mali milijun. Rad, red i disciplina su glavne vrijednosti koje se ugrađuju ljudima, neovisno koji sport trenirali ili školu pohađali. No opet, tim vrijednostima je nekad jako teško isplivati na površinu- pogotovo kad dopustimo da ego ovlada. Ali kada isplivaju, stvaraju izuzetne trenutke.

Kada pričamo o legacyju ili ostavštini, pričamo o svemu onome što je jedna osoba ostavila iza sebe, nešto po čemu će uvijek biti poznat. U košarkaškom smislu, pričamo o naslovima, nagradama i utakmicama. Michael Jordan je poznat po osvojenih 6 naslova iz 6 finalnih nastupa i shrug utakmici. Kobe Bryant po svome mamba mentalitetu. Tim Duncan po skromnosti i šutevima od table. Dirk Nowitzki po svom fadeawayu s jedne noge. Naravno, to nisu jedine stvari po kojima su poznati, ali su jedne od najprepoznatljivijih osobina njihovog legacyja. U 99% slučajeva, legacy nije vezan uz jednu utakmicu. Ne može biti. U tisuću utakmica karijere, jedna nikako ne može biti odrednica kakav je to igrač i kakva je njegova ostavština. No, kada bi tražili legacy koji je najviše određen jednom utakmicom, vrlo vjerojatno bi spomenuli LeBrona. I tu famoznu šestu utakmicu finala Istoka u Gardenu 2012.godine.

GAME 6

Heat i LeBron su neslavno završili prijašnju sezonu, debaklom protiv Dallas Mavericksa. Dwyane Wade je izgledao kao pravi lider te ekipe, a James kako je u stanju biti „samo“ Scottie Pippen. To je cijelu ekipu potaklo na promjene. Eric Spoelstra je sve više miksao s petorkama gdje je James bio četvorka, a Chris Bosh petica čime se small ball popularizirao  kroz ligu. James je minimizirao korištenje visokog pick n rolla i poboljšanom igrom u postu se potpuno podredio ekipi. Te sezone je osvojio nagradu za MVP-a lige i završio drugi u glasovanju za DPOY-a, igrajući najbolju košarku u dva smjera u svojoj karijeri. Napadački je bio hodajući missmatch za sve trojke i četvorke lige, a ponekad bi bitne minute odradio i na petici. Obrambeno je bio u stanju elitno braniti pozicije 1-4 te ako zadatak zahtijeva, pružiti solidnu obranu i na peticama i u takvom je izdanju izgledao kao čovjek na zadatku.

Prvi ozbiljni test koliko je spreman daleko ići ga je čekao u finalu Istoka. Stari znalci, Celticsi, vjerojatno i razlog zašto je napustio Cleveland i potražio sreću u toplijim krajevima, nikako nisu lak zalogaj. I James je opet bio ponajbolji igrač na terenu, u prvih pet utakmica serije samo je jednom ostao kratak za 30 poena i to za samo jedan poen. Međutim, Boston je 0-2 okrenuo u 3-2. Ni partije na MVP razini nisu bile dovoljne da Heat osigura prolazak. Kako bi i bile kad na drugoj strani stoje Rajon Rondo, Kevin Garnett, Paul Pierce i Ray Allen , u potpunosti motivirani da odgode svoje umirovljenje i još jednom LeBronu pokvare planove. Iako je Heat igrao modernije, imao vjerojatno i 2 najbolja igrača serije na svojoj strani, Boston je u svome TD Gardenu imao šansu LeBrona učiniti tragičarem, te usrećiti navijače dijelom svijeta. No, James je imao različite planove.

Heat starta utakmicu s Udonisom Haslemom kao centrom te Jamesom i Shaneom Battierom kao krilima, dakle Bosh se nalazi na klupi zbog ozljede koju je pokupio u prijašnjoj seriji s Pacersima. James je primarni čuvar na Pierceu (koji je tu utakmicu završio sa šutom iz igre 4-18), međutim Heat je uglavnom usmjeren na preuzimanja s obzirom na to da su Battier, Haslem i James poprilično istih proporcija tako da James već u prva tri posjeda završava na Pierceu, Allenu i Garnettu. Heatu je plan što više raširiti teren s Haslemom kao vanjskim screenerom za off ball blokove za Battiera i Maria Chalmersa. Bostonu je to problem jer Garnett mora izaći više prema perimetru gdje se ne snalazi najbolje i time se još samo više prostora otvara za izolacijsku igru Jamesa i Wadea.

Usporedimo sljedeće dvije slike;

1.  a) Boston u napadu

Boston želi nakrcati lijevu stranu igračima kako bi otvorio prostora na desnoj za igru 2 na 2 Piercea i Garnetta. Međutim, prvi problem je što Heat, kao što sam već spomenuo, preuzima na PnR-u i u ovakvoj situaciji Boston nema missmatch. Drugi problem je što si Heat bez problema  može dozvoliti držati Battiera u reketu kao osigurač jer jedini šuter na lijevoj strani koji mora biti zatvoren je Allen. Chalmers stoji bliže Brandonu Bassu kako bi mogao reagirati na off ball screen, dok Ronda u potpunosti ignoriraju. Dakle, mogu bez problema udvojiti Garnetta i tako neutralizirati igru 2 na 2.

b) Heat u napadu

Igrači Heata odmah zauzimaju mjesta na perimetru da bi što više raširili teren, Garnett se ne može spustiti u reket da pomogne braniti ulaz Jamesa jer mora paziti da Haslem ne napravi off ball screen za Chalmersa, dok na drugoj strani Wade i Battier se nikako ne mogu ignorirati.

Naravno, nije sve tako jednostavno jer da je, ne bi serija uopće otišla u odlučujuću utakmicu. Heat je obrambeno mogao držati Celticse pod kontrolom, pogotovo u halfcourtu, ali su imali iznimne probleme kroz seriju u obrambenoj tranziciji. Također, napadački je sve polazilo od Jamesa i Wadea, bez Bosha im je nedostajala još jedna udarna napadačka igla. Bosh je mogao širiti teren, dodati loptu i rollati se iz dobro postavljenih blokova. Bez njega, Jamesu je znatno otežano igranje i pogotovo distribucija lopte kao point forwardu jer se obrana može više usmjeriti na njega. Upravo zato je Heatu trebala njegova izvanzemaljska predstava. Uz Jamesa, kao X-faktor se istaknuo Battier, čiji je zadatak bio igrati ulogu korektora u obrani i pogađati trojke. S obzirom na to da je vrijeme provodio na Bassu, mogao si je priuštiti udvajanje Allena nakon što primi lopu i pomaganje na svakoj lopti koja ide prema unutra.

James je do poluvremena već na 30 poena, iz igre šutira 12-14 s tim da su jedina dva promašena šuta bili prvi i zadnji upućeni u poluvremenu, dakle ušlo mu je 12 šuteva zaredom. Piercea je zadržao na samo 2 poena i čak 3 faula, dok kod Heata najbliži mu je Chalmers sa 6 poena i to s dvije trice na dvije povratne Jamesove lopte. Heat ima +13 koje će držati i malo povećati do kraja utakmice, ali jasno je kako je utakmica dobivena u drugoj četvrtini Jamesovom predstavom. Zabijao je u tranziciji, izolaciji i šutevima preko ruke, praktički svih 30 poena je bilo „zarađeno“ jer su redom Battier, Mike Miller i Norris Cole promašivali otvorene trice, Dwyane Wade se mučio i unatoč dobroj halfcourt obrani, nisu imali rješenja za lake tranzicijske poene Rajona Ronda. James je i prije ove utakmice igrao dobru seriju, no u situaciji gdje je leđima naslonjen na zid morao je preuzeti više tereta na sebe. I pri tome ne mislim na čistu košarkašku produkciju, već onu psihološku. Jer jedno je biti dobar igrač, drugo vođa. I u trenutku kad je odlučio ići glavom kroz zid, kad „pravilan“ način igranja košarke nije funkcionirao, uspio je. Jer nekad „dva poena nisu dva poena“ već puno više. Jer slome protivnika do te mjere da duboko posumnja u sebe. To je taj neopisivi dio košarke, koji se može samo osjetiti, koji je učinio veće ikone od Michaela Jordana i Kobea Bryanta nego što su ih njihove brojke učinile. James je zabijao više od 45 poena u utakmici, hvatao više od 15 skokova i šutirao bolje od 19-26, no s razlogom će ova partija ostati upamćena kao njegova najbolja.

Zanimljiva petorka koju je Heat slao na teren je bila Chalmers- Wade-James-Battier-Bosh, petorka koja predstavlja savršenu definiciju small balla i vjerujem da je jedna od rijetkih koja bi mogla dobro stajati na terenu protiv petorke današnjih Warriorsa. Svoju snagu će tek pokazati protiv Thundera u velikom Finalu, kad će kombinacija 3&D igrača s Jamesovom „freelance“ ulogom donijeti naslov u Miami. James je toj ekipi bio primarni kreator, strijelac i odrađivao bilo koji obrambeni zadatak, općenito je to prvi put u povijesti da jedan igrač nosi toliko tereta na svojim leđima. No, sami utjecaj ove utakmice na kulturu je puno veći. Ako LeBron kojim slučajem gubi ovu utakmicu, samo ga se dodatno zakopava kao gubitnika dok se na veliku scenu vrlo vjerojatno plasiraju Kevin Durant i Russell Westbrook. Možda ni ne dolazi do Durantovog odlaska u Warriorse, a u najgorem slučaju se i virus small balla sporije širi ligom. Jamesov kult je ponovno oživio nakon ove utakmice, kao da se razmetni sin ponovo vratio da ispuni prijašnja obećanja. Da izbriše sve poroke iz svog života i sve svoje probleme riješi tako da još više tereta stavi na svoja leđa. Okej, postoji dosta ljudi koji ne mogu ni smisliti Jamesa, što zbog njegove persone što zbog  (nekima) neatraktivne igre. Međutim, James 6 godina nakon ove utakmice ima svoj legacy koji nitko ne može osporiti. Koji nije izgrađen samo na košarkaškim postignućima već i off court utjecaju s kojim se samo Jordan može mjeriti. A ova utakmica je postavila temelj.

Kao veliki navijac Liverpoola se u tuzi zbog izostanka velikih trofeja okrenuo NBA ligi. Kad se ne živcira zbog spomenutih stvari, bavi se brojkama i filozofiranjem u tekstovima i ostalim egzistencijalnim problemima.

    Ostavite komentar