Košarkaški Concorde

Košarkaški Concorde

I was the Concorde of boxing. I was at higher altitude than the rest, moving faster than the rest… but you just have to get used to riding on jets again when you can’t ride Concorde any more.“

U telefonskom razgovoru s agentom Geneom Kilroyem ovim je riječima davne 1979. godine svoj utisak na sport koji ga je proslavio opisao Muhammad Ali. Onaj koji se brendirao nazivom The G.O.A.T. („Najveći svih vremena“), nazivom u koji su svi povjerovali. Razlog je jednostavan – bio je najveći. Pazite, ne najbolji. Najveći. Najveći jer čak i oni koji ne znaju pravila igre znaju da ste  na vrhu hranidbenog lanca u odabranom životnom pozivu. Ne samo zbog vidljivih rezultata nego zato što ste nadrasli svoju profesiju.

Te 1979. jedan golobradi mladić s velikim snovima konačno je ušao u košarkašku ekipu svoje srednje škole u Wilmingtonu, Sjevernoj Karolini. Prije nego li je taj „Concorde“ počeo s komercijalnim letovima bilo je padova i neuspjeha. Sam je kasnije znao reći: „Da bi pobijedili morate izgubiti. Da bi postali uspješni morate doživjeti neuspjeh. Da bi bili sretni morate osjetiti razočaranje.“ Gotovo kao boksač koji je učeći putem gubio borbe, ali jednom kada se domogao borbe za titulu, sudačka odluka nije bila potrebna. Svaki pojas osvojen je knock-outom. Priznajem, pomalo nespretna usporedba momčadskog i pojedinačnog sporta.  Michael Jordan je, međutim, definitivno ostavljao dojam nekoga tko će, ako je potrebno, sam pobijediti protivnike. To je najbolje sažeo u odgovoru tvorcu “trokut napada” Texu Winteru: “There is no I in team, but there is in WIN.“

Nije lovio duhove košarkaške prošlosti već je od početka jasno rekao da mu ime Michael Jordan zvuči sasvim dobro. Glad, Opsesija, Atleticizam i Trening rodili su Gracioznost, Originalnost, Artizam i Tehniku. I mentalitet koji je preuzeo od imenjaka Jacksona. Ako u publici postoji netko tko će te te večeri vidjeti jedini put u životu dužan si dati sve od sebe. Možda je stvar u inicijalima.

Puno je tinte proliveno kada je riječ o njegovim postignućima na košarkaškom terenu. Ništa čudno s obzirom koliko su inspirativna. Prva MVP sezona (1987/88) i danas zvuči gotovo nestvarno. Istini za volju, Chicago Bullsi su tada tek hvatali zamah. Impresivnije su godine u kojima je osobna dominacija nadopunjena timskom dominacijom i onim najvažnijim, timskim uspjehom. Svaki put kad su Bullsi osvajali NBA naslov MJ je bio puno više od običnog all-star igrača. Najbolji strijelac lige, prva petorka lige, prva obrambena petorka. Svaki put. Četiri puta MVP regularnog dijela, svaki put u prva tri kandidata za nagradu. Charles Barkley i Karl Malone su pali u finalima jer…znamo već, shvatio je to osobno. Nagrada za najkorisnijeg igrača NBA finala, svaki put. Još dvije nagrade za MVP-a  All-star utakmice u vrijeme kada su te utakmice imale natjecateljski karakter. Jedna, osamdeset i dvije ili serija „best of seven“ nije bilo bitno.

Treba napomenuti da, iako je baš svaki NBA naslov legitiman, postoje očigledne razlike u načinu na koji su pojedine šampionske momčadi nastajale. U slučaju Chicago Bullsa posebno je dojmljiva momčad koja je osvojila prva tri naslova. Uz Jordana, vodstvo Bikova direktno s NBA drafta u svoje redove dovelo je Scottija Pippena, Horacea Granta, B.J.-a Armstronga, Willa Perduea i Staceya Kinga. Doslovno pola momčadi. Sve ih je Jordan „bacao u vodu“ pa ako isplivaju, dobro. Ako ne isplivaju opet dobro. Kvaliteta momčadi raste u svakom slučaju. Priznao je da je to jednostavno bio njegov način. Način koji mu danas pred kamerama tjera suze na oči. Nije mu se dogodilo da je, kao najpoznatiji filmski boksač, postao civiliziran. Na terenu je ostao vječno gladan dokazivanja. Ako nikome drugom, onda sebi samom. Anđeosko ime i đavolja potreba. Vjerojatno je to ono što ga nekima čini još privlačnijim. Kockanje, klađenje, cigare. Krv ispod kože. Trodijelna odijela i dijamantne naušnice. Kolonjska vodica na kojoj nije bilo potrebno ništa drugo osim siluete obrijane glave da bi znali o kome se radi. Jednom riječju – ikonizam. Najočitiji je u seriji sportske obuće koja je i danas daleko najprodavanija u svojoj kategoriji. Seriji u kojoj se nalaze sad već legendarne Concord 11. Jedne od onih koje su kupovali i republikanci.

„Nikad se nisam smatrao aktivistom. Smatrao sam se košarkašem.“ Mentalitet koji možda najbolje ilustrira reklama iz 2006. godine pod naslovom „Neka tvoja igra govori“.

 

Tu se Alijevi i Jordanovi putevi razilaze samo da bi se opet spojili u povratku koji su rijetki očekivali. Povratak s bljeskovima u Atlanti i New Yorku samo da bi doživjeli poraz iz kojeg će se izdići i u drugom dijelu karijere ostvariti najveće pobjede. One posljednje dvije borbe/sezone smo kod obojice ionako zaboravili.

Svemu tome usprkos, citat s početka teksta nije nešto što bi MJ parafrazirao. Barem ne javno. Air Jordan je oduvijek pokazivao respekt prema igračima koji su stvarali NBA ligu prije njega i koji su utjecali na razvoj njegove igre. Na one koji su došli nakon njega nije se osvrtao tako često. Osvrću se fanovi jer u ljudskoj prirodi je uspoređivati. Čak  i kad usporedbe nisu potrebne. Na kraju krajeva ljepota je u oku promatrača; subjektivna, baš kao i ljubav. Zato takve rasprave mogu biti zanimljive, ali su u suštini nebitne. Jer, ako drugi ne vide ono što vas impresionira i motivira, nešto što nadilazi okvire same igre, koga briga?

Dalo bi se pričati o različitosti era. O broju posjeda i o selekciji šuta. O hand-checkingu i krvavim koljenima. O igri muškaraca i dječaka. Međutim, opet bi promašili poantu. Poanta je u unikatnosti koja je uvijek bolja od najbolje kopije. Postoje igrači koji su također unikatni i imaju argumente za naslov Jarca. Kralj današnjeg košarkaškog svijeta, LeBron James, već je neko vrijeme u tom razgovoru i na putu je da napravi korak više. Barem kada su brojke u pitanju. Umjetničkim dojmom, teško. Rekao bih i nemoguće. Opet, nije ni bitno. Baš kao i današnji putnički avioni koji su sigurniji i prevoze više putnika, ali ne prelijeću Atlantik za manje od tri i pol sata. Barem ne za sada. Usputne turbulencije su jednostavno bile dio iskustva kada ste svjedočili poeziji u pokretu.

Lani je uz Jordanovu superviziju dovršen dugo očekivani dokumentarac o šestoj šampionskoj sezoni Bullsa. I prije nego li je Netflix emitirao prve dvije epizode bilo je jasno da će mini – serija ujedno biti podsjetnik na veličinu Gospodina Zraka. Ego, reći će mnogi umjesto da se zapitaju može li se istinski natjecati bez ega?

Air Jordan, baš kao i avionski pandan, u doslovnom smislu ne leti još od 2003. godine. Natjecateljski žar pokušava pretvoriti u vatru kao jedini Afroamerikanac vlasnik neke NBA franšize. O tome koliko je relevantan najbolje govori važnost njegovog glasa pri lobiranju za nastavak prošle NBA sezone. U jeku pandemije  i društvenih nemira rasplamsalih agresijom američke policije nad afroameričkim stanovništvom sezona je ipak nastavljena. Štoviše, svi Statement Edition Jerseys ovogodišnjih NBA momčadi nose prepoznatljivi logotip Jumpman. Pobjednik u ratu, pobjednik u miru.

Danas, kada započinje pedeset i deveti let oko Sunca, nema sumnje da će i taj biti uspješan. I unosan. Air Jordan figurativno leti dalje, na svoj način, bez straha.

 

Zaljubljen u košarku od povratka Najvećeg iz prve mirovine. Trash talker poput Birda s identičnim vertikalnim odrazom. Kad ne svira tamburu upija svaku mudrost Velikog Aristotela i ekipe s TNT-a. BBQ chicken alert!

    Ostavite komentar