Konačni kraj zmaja od papira iz glavnog grada

Konačni kraj zmaja od papira iz glavnog grada

Znate one tipove koji su jaki samo na jeziku? Sigurno ste ih susreli. Kad god se pojavi teorijski konfliktni scenarij, upravo su oni najjači. Sve prebiti, sve slomiti, sve zapaliti – nitko im nije ravan. Većinom se to poprati s prijetećim prstom ili poznatom “ne znate vi mene kad poludim” floskulom. No, kada se zaista dogodi nekakva situacija, nerijetko su manji od makova zrna. E pa Washington Wizardsi su posljednjih sezona bili takav lažni siledžija NBA lige.

Draft 2010. im je donio Johna Walla, atletsko čudo prirode koje je trebalo postati franšizni igrač. Dvije godine kasnije trećim izborom biraju šutera Bradleyja Beala koji je s Wallom trebao činiti jedan od najboljih backcourtova lige. Treći mušketir je izabran na narednom draftu u vidu all-around krila Otta Portera. Te godine su izborili playoff nakon 5 sezona suše koje su im uostalom i donijele ove visoke izbore na draftu. Sve je upućivalo na to da se na Istoku rodila nova sila. Na početku svake sezone su najavljivani kao favoriti iz sjene kojima treba tek malo sreće i zdravlja njihovih vedeta. Ni igrači nisu bježali od laskavih titula, a posebno je u arogantnim izjavama prednjačio Wall. Rezime posljednjih 5 sezona glasi: nikada nisu otišli preko 49 pobjeda, u doigravanje su se plasirali 4 puta, 3 puta su ispali u polufinalu konferencije, jednom (lani) čak u prvoj rundi. Dvaput su imali top 10 obranu lige, a samo jednom top 10 napad. Franšiza kao što je Orlando može sa zavišću gledati na ove rezultate, ali talent koji su Wizardsi imali na okupu upućuje da se svakako radi o neuspjehu.

Razlozi za to prvenstveno leže u potezima struke. Kao prvo, rosteri okupljeni oko udarne trojice su bili pomalo staromodni. Teške petice, klasične četvorke – Wizardsi baš i nisu slijedili trendove moderne košarke. Drugo, ugovori su se dijelili šakom i kapom preko realne vrijednosti igrača i tako su zatvarali sebi fleksibilnost u vidu financija. Redovito su imali prosječnu do kriminalnu klupu. Treće, čim je jezgra stasala, rasprodali su se budući resursi kako bi se doveli veterani i jurišalo na rezultat, te se tako znatno reducirao priljev mladog talenta i mogućnost rasta iznutra. Samim time, Wall i društvo su postali presigurni, tj. znali su da ih franšiza vidi kao nezamjenjive što je umanjilo njihovu glad za napretkom. Kako inače objasniti da talent poput Walla nikako ne uspijeva dodati pouzdanu tricu unatoč sasvim finoj mehanici šuta i da redovito na početak sezone dolazi nespreman s par kila viška? Četvrto, vodili su ih grozni treneri. Randy Wittman i Scott Brooks kao da su izašli iz istog kalupa – visoke postave, statični napadi s vrlo malo kretanja, rigidnost postava. Ni jedan ni drugi nisu razdvajali dvojicu najboljih igrača kako bi stalno imali jednog na parketu i tako maksimizirali svoje šanse. S tim da je Wittman znao tu i tamo u playoffu pokazati neke znakove lucidnosti i iznenaditi protivnika. Brooks je apsolutno nesposoban za tako nešto. Ova ekipa je unatoč svim manama rostera mogla puno više da je imala boljeg trenera. Ali nije, pa su danas tu gdje jesu – pred raspadom.

Ipak, možda i najveći problem Wizardsa je John Wall. Na papiru i u virtualnom svijetu sve izgleda dobro: super atleta, ogroman za svoju poziciju, dobar razigravač, dobar obrambeni igrač, sjajni ulazi pod koš. U praksi: nenormalno velik ugovor od iduće sezone, status primadone, svadljiva narav, uzimanje alibi šuteva, loš šut za 3, nevoljkost igranja obrane, ogroman pad učinkovitosti u doigravanju. Njegova produkcija je i dalje dobra, ali on jednostavno nije igrač za najviše domete. A njegov status i ugovor ne dopuštaju promjenu paradigme u kojoj bi Beal bio prvi igrač. Wall jednostavno nije spreman dijeliti pozornicu, a pogotovo biti druga violina. Uostalom, bez lopte u rukama je potpuno beskoristan. A vjerojatno svih zanima što bi mogao Bradley Beal kada bi imao ovlasti.

Wizardsi su tako trenutačno deseta ekipa istočne konferencije s omjerom 6-11. Imaju 19. napad i 28. obranu lige. Dakako da je još rano i da se stvari još uvijek mogu popraviti, ali postavlja se pitanje treba li ih popravljati? Posljednje informacije iz glavnog grada kažu da je došlo do zasićenja na svim razinama. Front office je obznanio ostalim ekipama da na rosteru nema nedodirljivih i da su svi dostupni za trade. Potom je Beal ispalio na treningu poručivši da se on “s ovim sr***ma nosi posljednjih sedam godina”. I da, zaista je vrijeme za okrenuti novu stranicu. Problem je što bi prvi korak trebao biti otpuštanje GM-a Ernieja Grunfelda koji je u klubu od 2003. i uvelike je zaslužan za ovakav rasplet situacije. Ernie je blizak s vlasnikom franšize zbog čega je jedan od GM-ova s najdužim stažom u ligi. Po tom pitanju su ispred njega samo RC Buford iz San Antonija i Bostonov Danny Ainge, ljudi s čijim se sposobnostima Grunfeld ne može mjeriti. Ako uistinu žele promjene, ovo je prva koju treba napraviti.

Dovoljno je reći da će iduće sezone Wall, Beal, Porter i Ian Mahinmi svojim plaćama jesi kompletan salary cap! 4 igrača! Mahinmi! Dodajte k tomu da je i Brooks jedan od najplaćenijih trenera lige s gažom od 7 milijuna dolara godišnje. To da on također zaslužuje otkaz ne treba ni govoriti. E sad, čim su iz Washingtona objavili da su čak i zvijezde dostupne za trade, odmah su morski psi počeli kružiti oko plijena.

Prvi koji će pobuditi interes lige je svakako Beal. Rasni bekovi-šuteri sposobni vrtjeti napad ne rastu na grani i mnogim ekipama bi koristio. Interes su već iskazali Charlotte Hornetsi. Uparivanje njega i Kembe Walkera bi bio pun pogodak, barem na jednoj strani parketa, s obzirom da obojica mogu igrati i s loptom i bez nje. Dapače, trener James Borrego Walkera ove sezone gotovo uvijek otvara bez lopte kako bi mu olakšao posao i omogućio krucijalnih “pola koraka” prednosti pred čuvarima. Kada bi Hornetsi dodali još jednu takvu opasnost, plasman u playoff više ne bi bio pod znakom pitanja. Uz to, Kemba bi imao razlog za produženje ugovora. Međutim, vrlo je upitno što Hornetsi mogu poslati u suprotnom smjeru bez da se značajno oslabe s obzirom da i sami imaju mnogo loših ugovora. Ne vidim sa strane Wizardsa smisao prihvaćanja ugovora Nicholasa Batuma. Jedino što ima smisla je odricanje od Malika Monka u kojem bi Wizardsi dobili mladi talent s potencijalom. Da bi plaće štimale, trebalo bi ubaciti i užasni ugovor Bismacka Biyomba što znači da bi Hornetsi to trebali kompenzirati odricanjem picka prve runde. Zašto ne, ovo je ipak za njih biti ili ne biti sezona, a Čarobnjaci bi dobili dovoljno elemenata za nekakav rebuilding.

Lakersi se također spominju, međutim dok 15. prosinca ne istekne trade restrikcija za Rajona Ronda ili Kentaviousa Caldwella-Popea, oni nemaju dovoljno velikih ugovora koje bi poslali u suprotnom smjeru uz Brandona Ingrama koji bi zasigurno morao otići u glavni grad. Beal bi sjajno legao uz LeBrona Jamesa i podigao plafon Lakersima, ali pitanje je hoće li se u Washingtonu moći strpjeti još 20-ak dana do isteka restrikcije.

Da Philadelphija nije nedavno dovela Jimmyja Butlera, oni bi bili moj prvi izbor za Bealovu novu destinaciju. Miami ima dovoljno igrača za ponuditi, a Detroit bi se preporodio kada bi uspjeli složiti paket Reggie Jackson, Luke Kennard i pickovi. Ovako se ipak Hornetsi čine kao najizglednija opcija. Ipak, kada bih imao ovlasti GM-a Wizardsa, Beal bi bio komad oko kojeg bih gradio novu ekipu, a sve ostalo bi bilo dostupno. Bradley zaslužuje šansu.

Drugo ime je Otto Porter, svestrano krilo koje može bez problema igrati small-ball četvorku. Nije klasični stoper u obrani, ali je dovoljno dug i inteligentan da preko njega ne curi, a zbog svoje veličine može preuzimati većinu pozicija. Njegov potencijal se čak može smatrati neistraženim područjem, s obzirom da nikad nije dobio kreatorske ovlasti, a pri dolasku u ligu se njegova sekundarna kreacija navodila kao sjajna karakteristika. Ove sezone je u malom padu, ali to se može pripisati lošoj kemiji i nezadovoljstvu. Prethodne dvije sezone je šutirao preko 43% za tricu na više od 4 pokušaja po utakmici. Bez obzira na poveći ugovor (26 milijuna $), ovakvo krilo će uvijek biti traženo. Interes su zasad iskazali New Orleans Pelicansi koji na krilu imaju rupu veličine hrvatskog proračuna i koje bi ovakav dodatak lansirao u klasu iznad. Ono što je ovdje upitno je što Pelicansi mogu poslati u suprotnom smjeru. ESPN-ov trade machine kaže da posao prolazi slanjem Solomona Hilla i E’Twauna Moorea, a svakako bi to trebalo obogatiti pickom prve runde jer igrački povrat nije neki. Pelicansi nikako ne bi smjeli poslati Juliusa Randlea jer bi time poništili sve dobro što bi dobili dovođenjem Portera.

Motivaciju za ovom akvizicijom mogli bi pronaći Miami i Portland. Potonjima bi u teoriji sjajno došao ovakav profil igrača i imaju što poslati u DC (npr. Myers Leonard i Mo Harkless + pick), ali pitanje je žele li uzdrmati kemiju koju su pronašli ove sezone. Ima jedna zanimljiva ekipa koja bi mogla biti sjajan fit za Portera, a u Washington bi poslali nekoliko ističućih ugovora koji bi Wizardsima omogućili da na ljeto očiste cap.

Zach Randolph i Ben McLemore su ističući ugovori, a Skal Labissiere mladi talent koji trenutačno nema minute u ekipi, a Wizardsi bi ga mogli testirati i vidjeti krije li se u njemu igrač vrijedan ulaganja. S obzirom na win-win scenarij, Sacramento bi ovo možda mogao odraditi odricanjem izbora druge runde umjesto prve.

Od ostatka rostera ugovor za iduću sezonu imaju samo spomenuti Mahinmi, rookie Gary Trent i Dwight Howard kojem su iz svima nepoznatih razloga dali player opciju kada su ga potpisivali ovo ljeto. Kellyju Oubreu na ljeto ističe ugovor i trebaju odlučiti hoće li ga platiti ili možda ubaciti u neki od ovih poslova. A John Wall? Pa iskreno, čovjek od iduće sezone ima možda i najgori ugovor lige. Naime, aktivira se povišica koja njegov ugovor lansira na vrtoglavih 38 milijuna dolara $, a u zadnjoj godini taj se iznos penje na 47 milijuna. Wow. Da, jest previše, ali u ligi ima dovoljno ekipa koje vape za bilo kakvim talentom i spremne su na sve kako bi konačno prekinule godine playoff posta. Da, znamo svi koje su to. Evo jednog prijedloga.

Trade između dviju čarobnjačkih ekipa ima najviše smisla. Magic muku muči s produkcijom na jedinici, trenutačno se nalaze nigdje i imaju dva izbora – ići na sve ili ništa, ili se okrenuti novom rebuildingu. A nakon dva uzastopna rebuildinga, Orlando nema strpljenja za treći uzastopni. Dapače, budu li blizu ostvarenja ovakvog posla, možda odaberu zadržati Nikolu Vučevića koji ove sezone igra sjajno kako bi ostvarili plasman u doigravanje. U tom slučaju bi mogli modificirati ponudu na ovaj način.

Jonathan Isaac je veliki potencijal, ali je još uvijek sirov i nedefiniran. Washington dobiva budućnost, Magic sadašnjost. Wall novu mediokritetsku ekipu u kojoj bi bio apsolutni gazda.

Sve u svemu, Wizardsi imaju dovoljno opcija za započeti promjene. Hoće li ostaviti Beala i pokušati biti konkurentni sada ili će rasprodati sve i krenuti od nule? Vidjet ćemo. Svakako se treba riješiti Walla, ali i pokrenuti promjene u front officeu i na trenerskoj klupi. Nadolazeća draft klasa je jaka i izbori koji bi mogli biti pri vrhu se itekako vrednuju. Wizardsi pritom imaju vlastiti izbor koji bi ih mogao motivirati na potpuni rebuilding. Puteva je mnogo, no jedno je sigurno – došlo je vrijeme konačnog kraja zmaja od papira iz glavnog grada.

Bodul dušom i srcem, sportski fanatik postao je još u ranom djetinjstvu, uvijek preferirajući gledati i analizirati vise nego vježbati. Iako građom sličniji ragbijašu, u NBA se zaljubio odavno. Kada ne jede ili ne sluša heavy metal, tada piše o košarci. Nerijetko i sve nabrojano istovremeno.

    Ostavite komentar