Kobe – veći od košarke

Kobe – veći od košarke

Ovih dana vjerojatno ćete pročitati puno tekstova i kolumni o Kobeju Bryantu. Zapravo ne vjerojatno, nego sigurno – neočekivana smrt ovakve veličine jednostavno mora probuditi emocije velikog broja ljudi, čak i onih koji o košarci ne znaju gotovo ništa. I upravo u tome i jest stvar. Kobe Bryant nije bio samo košarkaš i ovo nije smrt samo jedne slavne osobe, ovo je smrt čovjeka koji je bio uzor i inspiracija mnogima i u područjima koja nemaju veze s košarkom, stoga ne čudi da će ovih dana inspirirati mnoge da nešto napišu. Pretpostavljate, i ja sam jedan od njih.

Priznajem, kao navijač Celticsa nisam ga volio. Kao najboljeg igrača najvećeg rivala kluba za koji navijam bilo ga je tako lako mrziti. Ali velike se igrače mrzi s razlogom. Mrzi ih se jer znaš da su toliko dobri u tome što rade da mogu zabiti koš doslovno kada god požele, jer znaš da stoje na putu do naslova upravo tvome klubu. I koliko god imali loše suigrače, apsolutno nikada nećeš otpisati ekipu koja u svojim redovima ima igrača kao što je Kobe Bryant – a takvih veličina u povijesti košarke bilo je za nabrojati na prste jedne ruke. Znaš da u jednom trenutku mogu vrlo lako srušiti snove ekipa protiv kojih igraju i pritom nitko ne može učiniti ništa. Uostalom, Kobe je to i pokazao, s 37 godina na leđima u svojoj posljednjoj utakmici karijere zabio je 60 koševa, čistom snagom volje. Iz košarke se povukao zato što je htio, ne zato što je morao.

Kada igrač takva mentaliteta ode u mirovinu, znaš da se neće uistinu smiriti. Ta strast za svojim poslom i natjecateljski duh koji su ga u košarkaškoj karijeri gurali do najviših visina, gurali su ga i nakon što je objesio tenisice o klin. Pisao je knjige, uspio je čak osvojiti Oscara za najbolji kratkometražni animirani film, napravljen prema pjesmi koju je sâm napisao. I taman dok se upustio u trenerske vode i vodio momčad svoje kćeri, zajedno s njom nije uspio izbjeći prst sudbine.

Zašto nas na ovakav način moraju napustiti najbolji, nikada nećemo znati. Šok koji takva smrt nosi sa sobom dugo će ostati u pamćenju svima koji znaju cijeniti upornost, naporan rad, trud, bezuvjetnu ljubav i strast u poslu koji rade. Svi takvi će se jednoga dana sjećati gdje su bili i što su radili kada su čuli vijest. S razlogom u naslovu stoji da je veći od košarke jer sve navedene vrline koje smo vidjeli u njegovoj igri, taj mamba mentality, bezbroj je ljudi prenijelo u svoj sport, posao, hobi ili naprosto život.

Na kraju, postoji ona otrcana fraza koju je nemoguće ne izreći u ovakvim trenutcima, da čovjek živi dok god živi uspomena na njega. Poput našeg Dražena na ovim prostorima, Kobe će sigurno živjeti vječno u cijelom svijetu. Svaki put kada se netko pojavi s brojem 24, svaki put kada netko spomene riječ „mamba“ i svaki put kada netko baci papir u koš za smeće i vikne „Kobe!“ – on će biti i ostati živ.

Hvala ti na svemu, na svim lijepim i za nas navijače Celticsa ružnim trenutcima. Ovo je prvi i posljednji tekst koji pišem o tebi i tebi u spomen.

Kroatist, filantrop i zaljubljenik u sve što je retro. Krvari zeleno - vodi stranicu Boston Celtics Hrvatska. Voli pročitati dobru knjigu, popiti dobro pivo i spremiti pokoju tricu, a nađe vremena i za koji članak.

    Ostavite komentar