Kobe, hvala ti

Kobe, hvala ti

Hvala ti Kobe. Za sve one noći koje sam presjedio ispred blještajućeg televizora u mraku, pronalazeći uzbuđenje i čuđenje nakon svakog tvog poteza kojem si posvetio život. U tvojim luđačkim highlightsima sam pronalazio bijeg od često tmurne svakodnevnice.

Hvala ti Kobe. Za vraćanje u modu footworka i poteza u postu. Za svaki fadeaway šut i dovođenje istog do savršenstva. Za svaki puta kada sam zgužvani list papira bacio u kantu za smeće sa povikom ‘KOBEEEEEE!’ i popratnim showom.

Hvala ti Kobe. Za to što si čovjek od krvi i mesa, onaj koji može biti isfrustriran na momente, onaj koji razočara ljude ali ih ponovo diže. Za nastavljanje kada bi mnogi odustali, za hrabrost i tvrdoglavost na putu ka mjestu najboljeg.

Hvala ti Kobe. Za pokazivanje svima nama da osamnaestogodišnji dječak može stasati uz igru. Za to što nikada nisi posustao. Ni pred Michaelom, ni pred Shaqom, ni pred bilo kojim izazovom ili preprekom s kojim si se suočio.

Hvala ti Kobe. Za moje radovanje svakoj utakmici, kada sam ponekad dijelio svoju strast prema igri sa prijateljima, gledajući tebe kako preuzimaš Staples Center dok Sunce zalazi iznad Hollywooda. Za neumorne bitke iz noći u noć, za trasiranje svog puta ka zvijezdama.
Hvala ti Kobe. Za to što sam se izgubio u priči toliko puta, za bol, ljepotu, patnju i trijumfe. Za matiranje u šahu dok su ga ostali samo igrali. Za bezbrojne ključne poene, iz utakmice u utakmicu.

Hvala ti Kobe. Za dozvolu da budemo dio tvog manijakalnog puta. Za dovođenje Lakersa na ciljnu crtu. Za pokazivanje šta znači srce istinskog ratnika. Za svaki smijeh, suzu i taj osjećaj u stomaku kada si bio na podu ali ne i poražen.

Hvala ti Kobe. Za igru kroz sve pobjede. Za osvajanje titule sa polomljenim prstima na šuterskoj ruci, za igru na jednoj nozi, za pogađanje dva slobodna bacanja bez tetive koju je i Grčki Bog trebao netaknutu. Za konstantno pomjeranje ličnih granica, kopanje dublje i dublje, kada je izgledalo da dalje ne može.

Hvala ti Kobe. Jer si učinio da vjerujem u magiju. Jer si nam pokazao da utakmica sa 81 poenom nije nešto što je moguće učiniti samo na igrici. Za to što si utakmice sa više od 40 poena učinio rutinom. Za svaki puta kada si poenterski sam porazio protivničku ekipu. Za ostavljanje cijelog sebe na terenu.

Hvala ti Kobe. Za vraćanje franšize njenim korijenima. Za vraćanje vjere u snove. Za žrtvovanje svog tijela u odbrani i postavljanje primjera. Za svakog košarkaša koji se zapitao zašto ne radi naporno kao ti.

Hvala ti Kobe. Za pokazivanje ljepote u trudu. Za vodstvo u Obećanu zemlju pet puta. Jer si nam pokazao da ponekad padnemo, budemo poraženi, ali je to u redu jer možda izgubiš bitku, ali dobiješ rat.
Hvala ti Kobe. Jer si bio moj i još nečiji, od bilo koga ko se uključivao iz noći u noć gledajući te kako ostavljaš svoj trag u vremenu. Jer si bio naš heroj iz djetinjstva. Moj si ostao do danas. Jer si učinio da sve izgleda tako lako, dok niko nije vidio nebrojene sate provedene u dvorani prije stupanja na veliku pozornicu.
Hvala ti Kobe. Za istisnut svaki atom snage i potencijala iz svog tijela. Za pokazivanje da nikada nismo bez ičega. Za vjerovanje da, bez obzira na sve, možeš postići pobjedonosni šut i napraviti nemilosrdni Mamba izraz lica.

Hvala ti Kobe. Jer si mi pokazao da heroji dolaze i odlaze, a legende su vječne.

Hvala ti jer si jednostavno bio tu. Jer si baš takav, perfekcionist i ‘manijak’.

Nikada više neće biti drugi Kobe Bryant.

Košarku zavolio kada je bio manji od lopte. Nakon dugog i neambicioznog trenažnog procesa, prešao na kratko i ambiciozno bavljenje analizama. Ljubitelj dobrog protoka lopte i piva. Često pregabaritan za sjedišta u autu. Voli upotrijebiti dobru analogiju više nego sve prije navedeno.

    Ostavite komentar