Kobe Bryant o Lakersima, Zionu i svojoj novoj knjizi

Kobe Bryant o Lakersima, Zionu i svojoj novoj knjizi

Što nije u redu s Los Angeles Lakersima? Ako želite znati što Kobe Bryant misli o tome, sada nije pravo vrijeme da ga to pitate. Crna Mamba je prezaposlen u posljednje vrijeme.

Iskreno, na to vam ne mogu dati odgovor jer nisam pratio što se točno događa.“ – rekao je Kobe za portal The Undefeated. „Ne znam točno na kojoj se poziciji nalaze u poretku. Ne znam ni tko se nalazi ispred njih.“

Kada su i dalje nastavili s pitanjima o Lakersima, Kobe je dodao: „Gledajte, između izgradnje studija iz temelja, zapošljavanja proizvođača, licenciranja, izgradnje animacijskog studija, pisanja knjige; između toga i svakodnevnog treniranja ekipe moje kćeri, zaista nemam vremena. Niti malo.“

Glavni razlog zašto Bryantov pogled nije na Lakersima je 19. ožujka, datum izlaska njegove prve knjige naslovljene The Wizenard Series: Training Camp. Knjigu je napisao nagrađivani autor Wesley King. Bryantov Granity Studio debitira sa serijalom od pet knjiga za mlade u kojima su glavni likovi različitih rasa i pozadinskih priča.

Bryant, koji je i sam Afroamerikanac, a supruga mu je porijeklom iz Meksika, kaže da je od velike važnosti da se djeca različitih rasa upoznaju s likovima koji izgledaju isto kao i oni.

Nije uopće bilo dvojbe da će likovi biti djeca različitih rasa jer je uparvo to ono što ja imam kod kuće.“ – kaže Bryant koji ima tri kćerke, a četvrta je „na putu“. „To je ono s čim sam ja odrastao. U samoj show-biz industriji to je jako teško pronaći. Mislim da je tako zato što na taj način ne mogu doprijeti do velike mase ljudi…

I tako, nisam imao ni sjenu sumnje da će svi moji likovi biti djeca različitih rasa.“

Bryant je za The Undefeated u telefonskom intervjuu govorio o svojoj knjizi, pravilu one and done na sveučilištima te LeBronu Jamesu i Lakersima.

Q: LeBron James je dao izjavu za medije nakon poraza Lakersa od Memphis Grizzliesa. Rekao je da ako si dopustite da vam smetnje utječu na vašu igru, onda je ovo pogrešna franšiza za vas. Slažete li se s takvom izjavom?

A: Istina je što je rekao. Ne mogu govoriti o stanju u svlačionici ili na koga se to možda odnosilo jer s time nisam upoznat. Morate biti „opsjednuti“ igrom. Morate razumjeti da je za ovu organizaciju jedino važno osvajanje naslova prvaka. Ne postoji ništa između. Takvo je tržište, takav je brend Los Angelesa.

Q: Razgovarate li vas dvojica često?

A: Nisam razgovarao s njim od kada je stigao u Los Angeles.

Q: Što mislite zašto se toliko muče?

A: Nisam imao puno prilike gledati ih. Kada se vratim kući mogu pogledati možda polovicu zadnje četvrtine jer moram trenirati ekipu svoje kćerke. Treniramo svaku večer tako da nam se termini uvijek poklope pa ne uspijem gotovo nikad pogledati utakmicu od početka do kraja. Uhvatim ponekad nešto na kraju i čini se da trenutno zaista ne igraju dobru košarku. Čini mi se da ozlijede pokvarile njihov ritam. Sada je pitanje imaju li dovoljno snage krenuti u borbu za doigravanje.

Q: Vi ste iz srednje škole došli direktno u NBA ligu 1996. Sada, u NBA ligi postoji kontroverzno one and done pravilo. Najveća zvijezda sveučilišne košarke, Zion Williamson s Dukea nije igrao od kada je ozlijedio koljeno te su se pojavili kritičari koji vjeruju da on ne bi više trebao igrati sveučilišnu košarku. Što mislite o tome?

A: Igrači bi sami trebali moći odlučivati što žele, da budem iskren. Ovisi o vama želite li ići ili ne ići na sveučilište. Govoreći o Zionu, ako je zdrav trebao bi igrati. On je odlučio ići na sveučilište, a ozlijede su dio procesa. Nekada se ozlijedite, nekada ne. Sam si odlučio igrati za to sveučilište te si dužan ispunjavati svoje obaveze prema njemu. Očekujem da će se oporaviti i vratiti se jači nego ikad.

Q: Kada se osvrnete na svoju odluku da se iz srednje škole direktno prebacite u NBA ligu, koji savjet bi dali igraču koji razmišlja je li dovoljno dobar za takvo što?

A: Ne radi se o tome jesi li dovoljno dobar ili nisi. Pitanje je želiš li biti bolji svakim novim danom. Možete izaći iz srednje škole i biti ili ne biti spremni. Ako izađete spremni, ali s vremenom ne postajete bolji, sve vam se to vrati. Igrač koji u to vrijeme nije spreman, ali nastavlja naporno raditi će na kraju prestići igrača koji je izašao spreman, je li tako?

Tako da, mentalitet je isti. Nije važno jeste spremni ili ne. Važno je da imate volju staviti košarku u primarni fokus o posvetiti joj se 110%. Biti bolji svakog dana i ako to stvarno želite, košarka postaje tvoj život, tvoj „numero uno“. Ako se želite dovoljno posvetiti, onda ste spremni.

Q: Koliki izazov vam je predstavljala vaša knjiga?

A: Najteže mi je bilo prije dvije godine kada sam zapravo sjeo i pisao o svim likovima koje sam zamišljao. Sada moram pisati o njima, ali znate već kako to ide. Moram pisati kakvi su i zašto su zapravo takvi kakvi jesu. Kako mi je? Znate kako obitelji funkcioniraju. Kako su odrasli? Iz koje su države? Tko je tu državu osnovao? Zašto je država u takvom stanju trenutno? Sve te stvari morate napisati.

Tako da zadnje dvije godine, doslovno pišem non stop. Zaista non stop. Kada se probudim, usred noći, kad smislim neku ideju…Piši, piši, piši, piši… Radnja dođe u „slijepu ulicu“, prepravljaj, ponovno piši, reformatiraj, restrukturiraj. To razdoblje je bilo ludo. Ali sada kada je sve to gotovo, moj posao je pronaći pravi tim ljudi. Pronašao sam nekoliko sjajnih pisaca. Kažem im: „Ovo je moja ideja. Možete li je učiniti tisuću puta boljom?“ Tada kreću dogovori. Moj posao za sada je osigurati najveći mogući nivo kvalitete u svim stvarima.

Q: Koja je vaša poveznica s autorom Wesleyjem Kingom?

A: Počeo sam online tražiti najbolje pisce i naišao sam na njegovo ime. Gledao sam neke njegove intervjue, gledao sam kako čita priče djeci, gledao sam njegov odnos s djecom. Pomislio sam da bi mogao biti zainteresiran. Igrao je košarku jedno vrijeme. Visok je preko dva metra, dakle veliki dečko. Pozvao sam ga, sjeli smo i razgovarali o priči, o omiljenim filmovima, o djeci i podučavanju nadolazećih generacija. Osjetio sam da je on pisac koji razumije ono što ja želim reći. Ne samo da razumije, nego i svojom kreativnošću značajno doprinosi poboljšanju.

Bilo je smiješno kada me pogledao i rekao: „Čekaj malo, ti želiš da napišem pet knjiga? Istovremeno?“ Odgovorio sam mu da želim.  Rekao je: „Pet knjiga istovremeno, pet različitih igrača i njihovih priča ispričanih s različitih gledišta?“ Potvrdio sam da to želim. „Čovječe, pa to je ludo!“ – nastavio je. Pitao sam ga želi li to učiniti. Odgovorio je: „Naravno da želim!“

Q: Mnogo je različitih mladih likova u The Wizenard Series: Training Camp iz centra grada. Što stoji iza toga?

A: Osobno iskustvo, odrastanje u Philadelphiji. Područje na koje se referiram u knjizi zove se The Bottom. To je mjesto u zapadnoj Philadelphiji gdje je živjelo mnogo mojih rođaka. Često sam tamo igrao košarku. Opis tog mjesta i starih kuća dolazi direktno iz Philadelphije jer mislim da sam naučio mnogo dok sam bio mladi košarkaš u tom vremenu. To mi predstavlja veliku inspiraciju pa sam htio to na poseban način istaknuti u priči. Vidjet ćete mnogo različitih likova u kojima su utkani djelići svega onog s čime se ja osobno poistovjećujem.

Dok smo još na temi društvene zajednica iz centra grada, gledajući lik Twiga koji dolazi iz centra grada da bi igrao košarku zato što više potječe iz srednje klase. To je nešto s čim se mogu poistovjetiti. Kada učinite to, kako ćete se odnositi prema onima koji nisu pripadnici srednje klase. Stoga sam htio staviti naglasak na to osobno putovanje i razvoj likova i također još neke od priča koje sam promatrao od druge djece dok smo odrastali. Želio sam napraviti istinite likove.

Q: Knjiga je opisana kao sportska fantazija. Je li to žanr koji ste zamišljali?

A: Da, točno to. Kada sam došao s ovom idejom, bio sam iznenađen da taj žanr do tada uopće nije postojao. Svi volimo fantaziju i čaroliju. Svi volimo i sport, je li tako? I tako, kada svojim kćerima čitam priče za laku noć da ih uspavam; primijetio sam da su to uvijek iste priče, iste vrste bajki.

Čovječe, sada već čitam sportašima. Ne postoji ništa direktno povezano s njima, što govori o tim stvarima na jako zabavan način. Rekao sam sebi: „Čovječe, moraš napraviti nešto svoje!“  S toga stajališta sam zapravo shvatio kako izgleda čarolija sporta. Što je čarolija? Ona dolazi iz vještine; dolazi iz ponavljanja. Onda iz te vještine i ponavljanja možete raditi čarobne stvari. Isto tako, vaš emocionalni rast i stabilnost, vaša emocionalna svjesnost potiče ili guši tu čaroliju.

Q: U knjizi se mnogo govori o mentalnoj snazi, emocionalnoj čistoći, vrhunskim performansama, empatiji, timskom radu i mentorstvu. Jeste li počašćeni time što ljudi žele znati vaše tajne mentalne snage?

A: Sviđa mi se jer mi daje priliku da radim ono što volim, a to je dijeljenje iskustva s nadolazećim generacijama. Zaista uživam dijeliti stvari koje sam naučio s drugima. Mislim da sam sretan što sam imao jako dobre mentore u svom životu. I vi ih znate. Michael Jordan, Bill Russell, Phil  Jackson. Imao sam jako dobre učitelje tako da sada to samo prosljeđujem na različite načine.  Činim to kroz film Muse, s Detail serijalom i The Punies podcastom. Također i s The Wizenard serijalom. Puno je različitih načina pomoću kojih mogu djelovati, a pokušavam ih ostvariti kroz različite medije.

Q: Gotovo tri godine nakon što ste se umirovili, vi ste osvajač nagrade akademije za najboljeg autora/producenta, New York Times najbolje prodavani autor te vlasnik ste tvrtke naziva Granity Studios. Jeste li predviđali da će se ovo dogoditi prije nego što ste se umirovili?

A: Znao sam da želim izgraditi studio i postati pisac. Samo sam se umorio da o tome govorim ljudima. Kroz moju posljednju godinu u ligi svi su me pitali što ću raditi kada se umirovim. Svima sam govorio da ću biti pisac, ali su se svi na to smijali. Govorili su mi da ću biti u depresiji kada se umirovim. Rekao sam im da ne brinu jer ću biti sasvim u redu. Mislim da mnogo ljudi to nije vidjelo. Tako da, kada sam im objasnio svoju viziju i priču, gledali su me poput luđaka, da budem iskren.

Čovječe, kreirao sam cijeli svijet(u knjizi) u trening kampu u posljednjoj sezoni. Početak trening kampa je kada sam počeo ovo sve pisati, The Wizenard Series.

Q: Odakle vam je došla ova cijela ideja?

A: Nisam siguran. Oduvijek sam volio priče i pisanje. Imao sam sjajne učitelje. Oduvijek sam volio pričati priče koje će potaknuti ljude, oduvijek sam naginjao prema tome. Kada govorimo o mašti, ne znam. Volim to raditi i mislim o tome cijelo vrijeme. I možda je to to. Treba imati sposobnost zadržati i dorađivati ideju iznova, sve dok ne osjetiš da ljudi to zaista trebaju čuti. Ali, ne znam. Sve mi to nekako prirodno dolazi. Za mene je to zabava.

Najvažnija stvar mi je da želim ovo napraviti jer sam i sam bio tamnoputi dječak. Svi misle da je pokazivanje emocija znak slabosti. Ili da prihvatimo činjenicu da svi imamo nešto u životu čega se bojimo. Želio sam napisati priču koja kaže da to nisu slabosti. Ranjivost je zapravo najveći izvor snage. Trebamo se suočiti sa svojim strahovima i nesigurnostima. Treba ih prihvatiti i nositi se s njima te ih na najbolji mogući način iskoristiti. To je najvažnije poruka koju sam htio prenijeti kroz priču.

    Ostavite komentar