Kakva budućnost čeka Buckse nakon uspješne sezone?

Kakva budućnost čeka Buckse nakon uspješne sezone?

Giannisu Antetokounmpu nije dobro sjelo ispadanje od Toronto Raptorsa u finalu Istoka. Nakon nekoliko (ne pretjerano bistrih) pitanja novinara, nervozno se ustao i napustio konferenciju za novinare, ostavivši suigrača Khrisa Middletona u nevjerici.

Nije ni čudo. Uostalom, tako reagiraju ljudi koji se teško mire s porazom, a vrhunski sportaši su skoro bez iznimke takvi. Olimpijska krilatica možda kaže da je važno sudjelovati, no to ne vrijedi za one s najvišim očekivanjima. Porazi, više od ičega, tjeraju ih da streme biti najbolji. Giannisa konkretno već godinama tjeraju da svako ljeto krvavo radi na svom tijelu i svojoj igri, da brusi svoje talente i da pokuša biti najbolji igrač lige. Sve ispod toga za njega nema nikakvog smisla. Nije imalo ni Michaelu Jordanu, Kobeu Bryantu ni LeBronu Jamesu. Nema ni Kawhiju Leonardu koji bi, da postoji nagrada za igrača koji je najviše napredovao na razini karijere, vjerojatno bio pobjednik bez premca.

Premda je njegova reakcija razumljiva, gledajući s odmakon na sezonu koja je iza njega i ekipe, Giannis zapravo nema razloga za nezadovoljstvo. Treneru Mikeu Budenholzeru ovo je tek prva sezona na klupi, a već je izgradio identitet i kulturu. K tome, postignut je sjajan rezultat koji je itekakav iskorak u odnosu na prethodne sezone. Sada kada je njihov put završen, možemo rezimirati postignuto:
60 pobjeda, najbolji omjer u ligi;
Najbolja obrana lige (104,9 DRTG);
Najbolja obrana tranzicije i obruča;
Četvrti najbolji napad (113,5 ORTG);
Najbolji net rating (+8,6);
Sjajna, moderna i nesebična košarka;
Finale Istočne konferencije.

Podsjetimo se, sezonu ranije su sa sličnim rosterom imali 44 pobjede, nisu imali identitet i ispali su u prvoj rundi doigravanja (4-3 od Boston Celticsa). Stoga je neupitno da se ova sezona može okarakterizirati kao uspješna. Ono što Giannisa zapravo boli nije sama činjenica da su ispali, već spoznaja da još uvijek nisu dorasli, iako im malo fali. Kako ekipa, tako i sam Grk, tresnuli su o pod nakon visokog leta, dodatno potenciranog prokockanim vodstvom od 2-0 u seriji. Također, nakon sezone dominacije za koju bi sasvim zasluženo trebao dobiti nagradu za MVP-ja, naišao je u playoffu na jačega od sebe. Kompletnijeg, zrelijeg i spremnijeg – Kawhija Leonarda.

Premda vjerojatno toga nije svjestan, The Greek Freak bi jednog dana mogao biti vrlo zahvalan na ovom porazu. Lekcije kao ove su praktički nužnost u stvaranju svakog šampiona, a ova je bila u rangu školovanja Davida Robinsona od strane Hakeema Olajuwona ili Jordanovih muka do dolaska Scottieja Pippena. Ovako kompetitivan i radno motiviran, Giannis će gotovo sigurno ljeto posvetiti dodavanju pouzdanog vanjskog šuta. Prošlo ljeto je dodao mišićnu masu kako bi što uspješnije igrao visoke pozicije i izdržao kontakt igru koju njegov stil zahtjeva, ali to nije dovoljno. S druge strane je imao primjer čovjeka sa sto rješenja. Kawhi se nije morao zabijati bezglavo u reket, već je tražio idealne situacije za ulaz. A nalazio ih je upravo zato što posjeduje elitan šut (i dribling dakako, i kompjuter u glavi očito) te mu čuvari moraju stajati blizu. Put koji Giannis mora proći je puno duži jer čuvar stoji dva koraka dalje, stoga ima više vremena te pomoć stiže puno brže. Da, nije prirodni šuter i ta mehanika ne izgleda bajno, ali 32,7% na 3,7 pokušaja za 3 u doigravanju (doduše prilično otvorenih pokušaja) daje nekakav zalog za optimizam. Usporedbe s Benom Simmonsom su debelo prenapuhane.

Puno se slova potrošilo o tome kako je Kawhi zaustavio Giannisa, a jako malo o tome kako je Kawhi bio nemoćan kada je njega čuvao Grk na drugoj strani. Dapače, Leonard je strogo izbjegavao uzimati šuteve preko njega jer je znao da tu nema uspjeha. Stoga upitnici oko prve violine Bucksa ne bi trebali postojati, radi se zaista o pravom franšiznom igraču koji je uz to jedan od najboljih obrambenih igrača lige te praktički može braniti svih 5 pozicija za što je uostalom nagrađen izborom u prvu defanzivnu petorku lige. Upitnici stoje iznad skoro svega ostaloga.

Kao prvo, svim zaslugama regularne sezone usprkos, coach Bud je u doigravanju mogao raditi i bolji posao. U onom playoff pohodu Atlante koji je režirao prije nekoliko sezona nakon što su također pomeli regularni dio, vidjelo se da ne reagira pravovremeno kada kola krenu nizbrdo. Pripisali smo to tada neiskustvu, nedostatku prave prve opcije i kratkoj klupi. Ovdje takvih izlika nema. Giannis možda nije bio najbolji igrač na parketu (samo zato što je s druge strane bio netko na razini kakva nije viđena od Gospodina Zraka) niti je savršeno ispoliran napadač, ali je definitivno rasna prva opcija oko koje je uostalom posložio sve ono zbog čega su bili najbolja ekipa regularnog dijela. Širina kadra koju je imao na raspolaganju je puno bolja od one koju imaju Golden State Warriorsi ili Toronto Raptorsi. Ta širina se na kraju ispostavila kao zamka. Dojma sam da u playoffu, u utakmicama “biti ili ne biti”, udarne opcije moraju biti maksimalno iskorištene, najbolje postave dominantne, a prolaznici poput Pata Conaughtona nemaju što raditi u značajnoj minutaži. Trener protivnika, Nick Nurse, u nedostatku širine skratio je rotaciju na 8 igrača, a svog glavnog igrača iscijedio do maksimuma. Ali to je normalno za playoff i to je način na koji se pobjeđuje. Stoga će Budenholzer morati napraviti dobru introspekciju i vidjeti gdje je griješio kako se dogodine to ne bi ponovilo.

Eh, dogodine. A kako prognozirati što će biti dogodine kada ipak najveći upitnik visi nad samim rosterom? Naime, ugovori ističu Middletonu, Georgeu Hillu, Brooku Lopezu, Nikoli Mirotiću i Malcolmu Brogdonu. Hillu tehnički ugovor od 18 milijuna za iduću godinu ne ističe, ali ima samo 1 milijun garantiran. S obzirom na situaciju, izvjesno je da će ga se Bucksi morati odreći. A odigrao je itekako dobar playoff i bio važna karika, pogotovo jer se Eric Bledsoe pokazao kao jako neučinkovit i vrlo upitan fit uz Giannisa sa svojim lošim vanjskim šutom. Paradoks je da je upravo Eric dobio produženje ugovora u ožujku, što je potez za kojim GM Jon Horst može žaliti. Jer bi prioritet morali biti Brogdon i Middleton. Bivši rookie godine se čak nametnuo kao prvi do Giannisa, i kao kreator i kao obrambeni igrač, usprkos tome što se tek vratio od ozljede. Nakon što je zarađivao tek 1,5 milijun dolara, interesa za njegovim uslugama ne fali pa će Milwaukee morati ili dobro odriješiti kesu ili ostati bez njega. Middleton je pak sjajno vukao u regularnoj sezoni, ali u doigravanju su njegove igre varirale. No, rasnih swingmana koji mogu braniti više pozicija, kreirati u napadu i efikasno šutirati veliki volumen trica nema puno u ligi. Stoga vrijedi isto što i za Brogdona. Jer ostanu li bez njih dvojice, mogu se pozdraviti s ambicijama za iduću sezonu. A što reći za Lopeza koji je potpisan kao bi-annual iznimka te je svojim šuterskim kvalitetama postao vitalan za funkcioniranje sistema Bucksa? Nema sumnje da će i on privući interes brojnih klubova.

Premda postoji način na koji Bucksi mogu očistiti cap i potpisati jednog max igrača na ljeto, taj scenarij je malo vjerojatan jer bi se tada morali odreći ove trojice, ili bi uspjeli vratiti samo Brogdona zbog malog holda. Da nemaju utege oko nogu u vidu 15,6 milijuna Erica Bledsoea i 11,4 Tonyja Snella, imali bi puno veći manevarski prostor. Ovako su osuđeni na to što imaju. Dakako, možda se nekim tradeom mogu pokušati riješiti jednoga ili obojice, ali morat će to platiti budućim izborima na draftu kojima je vrijednost pala zbog uspješnosti Bucksa. No, ako sebe smatraš contenderom, a oni s pravom sebe smatraju, tada je opravdano odreći se budućnosti za sadašnjost i sve karte baciti na utrku za naslov.

Možda je to zapravo i najbolje rješenje. Jer sve i da vrate Middletona, Brogdona i Lopeza, a ne riješe se loših ugovora, što im to točno garantira? S klupe bi ostali tek Conaughton, Ersan Ilyasova (kojeg moraju zadržati onog trena kad Mirotić ode), Snell te mladi DJ Wilson i Donte DiVincenzo. Vidjeli smo ove godine da to ipak nije punokrvna šampionska petorka, a klupa bi se dodatno skratila. Pretanko za najviše ambicije čak i da Giannis doda taj vanjski šut. U prijevodu, tapkali bi u mjestu. A ostane li Leonard u Torontu, Philadelphija 76ersi okupe smisleniji roster (oni doduše imaju još više upitnika od Bucksa) i preseli li Kevin Durant na Istočnu obalu, konkurencije neće faliti.

Ova sezona je definitivno bila uspješna za Jelene. Najbolji učinak regularne sezone i finale konferencije svjedoče ogromnom iskoraku u odnosu na godinu prije. Ali pred njima je ljeto u kojem će svaki potez biti bitan i koji će odrediti hoće li se dogodine opet boriti za sam vrh ili će potonuti u prosječnost. Bila bi stvarno šteta da se dogodi ovo drugo jer franšizni talent kao Giannis Antetokounmpo se ne rađa svaki dan. On tek ulazi u najbolje godine i nikome nije u interesu da prolazi sudbinu Anthonyja Davisa.

Bodul dušom i srcem, sportski fanatik postao je još u ranom djetinjstvu, uvijek preferirajući gledati i analizirati vise nego vježbati. Iako građom sličniji ragbijašu, u NBA se zaljubio odavno. Kada ne jede ili ne sluša heavy metal, tada piše o košarci. Nerijetko i sve nabrojano istovremeno.

    Ostavite komentar