Kako konkurirati All Star Warriorsima

Kako konkurirati All Star Warriorsima

Moj kolega Ricardo je odradio fantastičan tekst o smrti košarke, barem one američke, zbog toga kako su sastavljeni Golden State Warriorsi, koji su sada okupili pet All-Star igrača, i to je svaki bio u All-Star ekipi u protekloj sezoni. Ja se slažem sa premisom kolege Kulušića, ali sam odlučio da to gledam iz malo drugačijeg ugla.

Da se razumijemo, prije samog teksta, moram reći da sam ‘raskrstio’ sa ligom za narednu sezonu, jer, sa one strane zbog koje sam ja zavolio NBA kao ligu, ta strana više ne postoji. Međutim, to je tema za drugi tekst, ali me to dovelo do jedne vrste nacrta zbog koje sam se odlučio za ovaj tekst – što to NBA franšiza treba da uradi da se pripremi za boj do krvi kada, napokon, stane ova dominacija The Empirea iz filma Star Wars.

Kao primjer ću uzeti ekipe poput Oklahome, Detroita i ostalih kojima je cap popunjen, te onda uzeti i par ekipa koje su po meni fantastično, što igrački, što finansijski, sastavljene za budućnost.

Premisa moje ideje je vrlo jednostavna – rasprodaj sve što se može rasprodati, kupi sve što možeš od prospekata i izbora na budućim draftovima, i sačekaj da se situacija u NBA ligi stabilizuje. Kako je, kao i svaka američka liga, NBA uređena koliko toliko dobro (mada GS dokazuje kako postoje propusti), postoji prozor koji će se otvoriti za nekoliko godina, po nekoj realnoj procjeni dvije ili tri, gdje će izroniti netko novi i preuzeti uzde, ili će to, daj Bože, biti više ekipa koje će se boriti za dominaciju.

Teško mi je vjerovati, i nadam se da će tako biti zbog dobrobiti lige, da će se ovaj trend stvaranja supermomčadi odužiti, i vjerujem da će na neki način liga intervenisati, bilo direktno ili indirektno. Nakon nekog vremena, bez karizmatične figure poput Michaela Jordana, dominacija dosadi. Realno gledajući, LeBron James je jedini pandan Jordanu u smislu privlačnosti, GS to jednostavno nema, i ljudima, navijačima koji nisu okrenuti Golden Stateu, će dosaditi da gledaju iste face i da se njihove odabrane ekipe doslovno bore za pravo da dobiju metlu, ili slave jedno do dvije pobjede protiv, treba im dati taj superlativ, jedne od najboljih ekipa u povijesti lige.

1. PRODAJA “IMOVINE”

Recimo, da sam generalni menadžer Detroit Pistonsa, ekipe koja će ove godine biti iznad razine plaćanja poreza na luksuz, stvarno bih razmislio o tome da stavim čitavu ekipu na tržište. Ne može me nitko ubijediti da Andre Drummond i Blake Griffin ne vrijede barem tri izbora prve runde bez zaštita. Naravno, u ligi nema nikoga tko nije naučio lekciju koju su navijači Netsa učili sa Billy Kingom na poziciji generalnog menadžera, ali ovo su ipak dva igrača All-Star kalibra. Obojica su relativno mladi, a Drummond je još i na relativno jeftinom ugovoru (u današnjoj eri supermaxova gdje plaće prelaze granicu od $30 milijuna). Reggie Jackson bi mogao donijeti čišćenje plaća i par izbora druge runde koja je uvijek puna raznih sakrivenih talenata, dok ostatak rostera ne okupira previše i predugo njihov prostor za plaće. Dakle, u mom nacrtu (kojeg sam, istina, ‘posudio’ od Sama Hinkieja, nikad prežaljenog glavnog ‘krivca’ za ovosezonski uspjeh 76ersa), prvi korak je čišćenje capa i skupljanje izbora za budućnost.

2. KVALITETAN IZBOR MLADIH TALENATA

Drugi korak je moj mali zaokret na ono što je Hinkie radio, a to je kupljenje mladog i nedokazanog talenta po ligi. Ovo je jako teško uraditi jer tu stoje mnogi faktori – jedan od njih je definitivno objektivna evaluacija igrača i koliko je on dobar jer se ističe u lošoj ekipi, a koliko dobar jer je to jednostavno dobar igrač vrijedan dijela tvoje budućnosti. Par primjera s kojima su moje misli, na neki način, okupirane su Spencer Dinwiddie i Joe Harris. Iako je kod Harrisa priča malo jednostavnija, jer se radi o čovjeku koji je imao očigledan napredak u svojoj igri, dodavanjem nekih stvari poput bolje (to jeste, pametnije) igre u obrani, te je postao bolji u napadu na koš. Dinwiddie je nekako imao sezonu uspona i padova, gdje su padovi bili veći jer su i očekivanja tokom sezona rasla za bivšeg razigravača Pistonsa, ali i usponi su bili neočekivani.

Sada, kada se već razmišlja o tome da li će i koliko biti plaćen Dinwiddie, razgovara i o tome da se Dinwiddie razmijeni dok je na minimalnom ugovoru a odličnoj produkciji, jer uvijek postoji strah da će ga se preplatiti, a on pasti na razinu fringe NBA igrača, na kojoj je bio kroz svoju karijeru. Dakle, rizik ovog koraka je u tome što treba iskusno oko da vidi tko je vrijedan ulaganja, a tko nije, te tko je stvarno dobar, a tko samo gura statistiku u lošoj ekipi. Drugi korak je kupljenje ‘otpadaka’ po marginama lige.

3. PRIKUPLJANJE DRAFT IZBORA

Treći korak se tiče onoga što je recimo odlično urađeno u eri Seana Marksa, iako je to malo subjektivno od mene, s obzirom da navijam za Netse. Naime, ovaj korak se sastoji u tome da se ekipe riješe stigme od uzimanja loših ugovora, kojih ima mnogo zbog ljeta 2016., kada je naglo skočio prostor za plaće. Igrači poput Luola Denga ili Allena Crabbea su dobili ogroman novac koji, igrom, nisu zaslužili. Međutim, potezi poput razmjena za ove loše ugovore su dobri iz dva bitna razloga.

  • Prvi je onaj manje bitan, a to je da svaka ekipa mora popuniti manje-više oko 90% capa prije sezone, po NBA pravilima. Zahvaljujući statistici koju je kolega Despotović izvukao, mogu vam reći da je za narednu sezonu minimalno potrebno imati $91 milijun na plaćama kako bi bilo u skladu sa NBA pravilima.
  • Drugi, bitniji razlog, je to što nijedna ekipa ne uzima loš ugovor bez minimalno picka ili dobrog prospekta, posebno ako je to ekipa koja je u stisci zbog poreza. Ovo je jako efektivan način za skupljanje talenta za „siću“ i par godina trpljenja užasnog ugovora, a ionako, po ovom nacrtu, apsolutno ne želiš biti konkuretan, a iskreno niti ne možeš, narednih par godina. Dakle, treći korak je preuzimanje loših ugovora uz minimum jedan izbor prve runde i/ili dobrog prospekta.

4. NOVO STRUČNO VODSTVO

Četvrti, i finalni korak, jeste dovođenje mlade ekipe koja bi radila i gradila svoj stil rada uz ekipu koju gradiš. Malo šlampavo rečeno, ali ‘prevedeno’ to znači da se dovodi mladi i energentični staff i trener koji će rasti zajedno sa ekipom, koja bi također trebala biti mlada i energična. Odličan primjer toga je LA, barem LA prije dolaska Jamesa. Ekipa vrvi od mladog talenta, gdje god se okreneš nekome se predviđa odlična karijera, bilo Lonzo Ballu, Kylie..pardon, Kyleu Kuzmi ili Brandon Ingramu. Na to, doveden je mladi i perspektivni trener koji tek treba da etablira svoj specifični stil vođenja ekipe, Luke Walton, koji je bio asistent u Golden Stateu prije zaposlenja u Gradu Anđela.

Recimo na sekundu da James nije doveden, te da je tu samo mladi core Ball-Ingram-Kuzma. Idealno, ako ne bude razmjena, odlazaka u prelaznom roku ili nekog otkaza Waltonu, dok on izgradi neki svoj identitet kao trener, ova trojka bi trebala biti blizu svog igračkog vrha, a uz prave veterane i njihov pravilan razvoj, to bi mogla biti dobitna kombinacija. Četvrti korak je dovođenje mladih ljudi u staff i menadžment ekipe koji bi svoj identitet i stil gradili zajedno uz ekipu.

Mala stvar koju ne mogu nazvati korakom, već više savjetu, koju trebam spomenuti jeste da, u ovoj eri dominantnih Dubsa, menadžere koji žele da prate ovaj nacrt ne treba biti strah niti kritika niti poraza. U suštini, u ovom NBA vremenu možeš imati dva puta – jedan je da se boriš, gaziš u ogromne plaće, poreze i slične stvari kako bi iskrvario i izgubio 4-1 od Warriorsa u bilo kojoj rundi; drugi je onaj gdje gubiš dvije godine ali, kada dođe vrijeme da se prozor za šampionate otvori, ti si spreman kao zapeta puška, pun mladog talenta, prostora na plaćama i drugih asseta prikupljenih korakom broj tri.

Jedina ekipa koja je ovo apsolutno savršeno odradila je Boston, ali problem je što, kao što sam već spomenuo, King više nije u ligi a drugi menadžeri znaju da takve stvari ne treba raditi. Ovako, Boston je uzeo onu sekundu prostora i iskoristila je do maksimuma, mada nisu samo opljačkali Netse, već i par drugih ekipa, zbog čega i sada imaju dosta asseta, uz pregršt mladog talenta. Jedini problem Bostona jeste što će vjerojatno napuniti cap nekim ugovorima koji im, po meni, neće mnogo pomoći kada se otvori njihov šampionski prozor, ali o tom po tom.

Lakersi su također odlično pripremljeni za budućnost. Iako je istina da je Jamesov ugovor ogroman dio capa, tko od nas ne vjeruje da će za četiri godine, u zadnjoj godini ugovora, James još uvijek biti igračina? Možda će igra opasti, mada svako tko je to rekao do sada je bio u ogromnoj zabludi, ali još uvijek će to biti vrijedno novca. Osim toga, igrači poput Balla, Ingrama, Kuzme prave odličan temelj za vrijeme nakon GS-a. Uprava Lakersa radi odličnu stvar, a to je nešto za što sam razmišljao da stavim kao dodatni korak – potpisivanje kratkoročnih ugovora. Oni nisu problem za budućnost jer većina igrača dobija ugovore na godinu dana, pa se nekako ekipa gradi i nadograđuje konstantno. Lakersi su definitivno iskoristili dijelove ovog nacrta do maksimuma, a iako potpis Jamesa predstavlja devijaciju od ‘plana’, nitko ne odbija Kralja.

Za zadnji pozitivan primjer, kako preskočiti 76erse koji su pratili manje više sve sa ovog nacrta, te se komotno može reći da je on djelo Hinkieja. Hinkie je, u ovom kontekstu, uranio par godina i, zašto mislim da moj plan malo ide dalje od njegovog, radio neke stvari koje ja ne bi, poput razmjene Jrue Holidaya. Jednostavno, ako imaš zvijezdu koja nije vokalna oko toga da aktivno ne želi da gubi, a mislim da će u ovoj eri biti lako nagovoriti nekoga da istrpi par loših godina radi ‘većeg dobra’, to je jackpot prije jackpota, i veže se za ono što su Lakersi uradili sa Jamesom. Mislim da ono što je čitav medijski establišment oko NBA lige kritizirao, takozvani Process, treba da postane dio mainstreama i da se konačno shvati da nitko od ovih ljudi ne gubi namjerno, jer mu je eto to palo na pamet, i tu dolazimo do finalne poente ovog teksta.

Naime, ovo što je učinjeno košarci na najvećoj razini je totalno ubilo natjecateljski duh, jer nitko tko nema jako dobrog dilera ne misli da može prići razini Goldena. Ironično, natjecateljstvo koje su prizivali svi kritičari Hinkiea i njegovog procesa, sada je ubijeno od strane Kevina Duranta i DeMarcusa Cousinsa, između ostalih, što znači da bi ‘procesovanje’ mogao postati standard za sve ekipe koje već nisu duboko zaglibile u borbu sa Dubsima (pr. Houston Rocketsi). Mene zanima tko bi imao dovoljno muda da riječ kaže bilo kojem GM-u koji krene raditi stvari ovim nacrtom, s obzirom na situaciju u ligi generalno.

Jednostavno, natjecateljski duh više ne postoji, a još veća ironija od prethodne jeste da daljnje ubijanje istog, rađenjem Hinkiejevskih procesa od strane više ekipa odjednom, bi kroz par godina njihovog aktivnog rada moglo da se vrati kroz rivalstva baš tih ekipa koje su to radile. Ako se više ekipa kroz ovaj nacrt izgradi da kroz par godina napravi izuzetno dobre ekipe, šampionskog kalibra, napokon bi se vratili ligi koju prethode duge diskusije o tome tko bi mogao biti u finalu, a tko osvojiti.

Složiti ćete se, svađe oko toga da li će osvojiti Boston, Phila, LAL ili neko deseti, puno su ljepše nego blijedo slijeganje ramena na izjavu kako nekoj ekipi treba predati titulu i prije početka NBA sezone. Jedini način, nažalost, da oživiš NBA je da ga ugušiš u vlastitoj krvi, kako bi se reinkarnirao u ono što bi trebao biti, u ono što je bio prije ere superekipa.

Život posvetio Real Madridu, NBAu, pisanju i svađanju na Facebooku. Pogledao White Men Can't Jump tisuću puta i ustanovio da je premisa filma izuzetno točna. Na basketu diže trice, a na Hoopsteru diže pritisak navijačima Knicksa jer je ludi fan Netsa.

1 Comment

Ostavite komentar