”Jubymac” Tornada – Da te ne volim

”Jubymac” Tornada – Da te ne volim

Za mene postoje dva kralja iz savezne američke države Ohio. Jedan je, naravno LeBron James, a drugi je, tko, nego „Jubymac“ zadarskog Tornada – Julius „Juby“ Johnson.  

Kad pročitate njegovo ime u novinama, na portalima, ma čak i ako je zapisano klinastim pismom na papirusu, pogotovo ako ste zdušni navijač Zadra, poteku suze kao iz kabla, prorade emocije, na stol se odmah donese bokal vina, reže se pršut i pjevaju pjesme u čast Jubyja. Vjerujte mi, jednako je teško ne pustiti suzu, kao i meni napisati prošlu rečenicu književnim narječjem. Uz veliku gozbu, zapjeva se „bilo bi mi lako, da te ne volim..“, baš onako kako je on pjevao sa svojim Zadranima.

Juby je igrajući na krilu, davao Zadru krila. Ono što ga je krasilo bilo je, naravno osim njegove igre, njegova srčanost, otvorenost, simpatičnost, požrtvovnost, zapravo sve one osobine koje je danas teško pronaći među košarkašima, a pogotovo među strancima koji igraju u, za njih, stranim ligama.

Juby je bio igrač koji je živio za „plavo-bili“ dres, i danas kad ga god netko pita koje su mu najljepše uspomene, on će im kazati: „Kad sam bio u Zadru.“

Juby je imao vic u igri, kad bi ga gledao imao bi osjećaj kao da je u 2k uzeo signature skill  acrobat, i kad bi ušao u reket, pod koš, napravio bi neku fintu, varku i zabio, uz to izborivši faul. Imao je, baš ono nešto, što imaju svi Amerikanci. I upravo zato, bio je atrakcija za gledatelje. Bio je, barem sam ga ja tako gledao, kao pravi two-way player, možda ne najkvalitetniji takav tip igrača, ali endemska vrsta igrača koja je i u obrani i u napadu ostavljala zadnje kapi znoja na parketima grotla u Jazinama. I to nam govori da nije slučajno bio u All-Mac momčadi na koledžu, dok je igrao u dresu Miami Redhawksa.

U dresu tog Miamija zadržao se do 2004. godine, kad, nakon što nije bio izabran na draftu, odlazi u Zadar s kojim osvaja naslov Hrvatske u onih ludih pet utakmica protiv Cibone, gdje je u finalnom dvoboju Zadar pobijedio 87:82. Prva sezona Zadarske „osmice“ i prvi naslov u njegovoj vitrini. Bio je to i Zadrov prvi trofej, nakon 19 godina suše. Trenutak kada je košarka vraćena u „Grad košarke.“ Juby je u toj utakmici zabio 6 poena, a za više od tog nije imao potrebe pošto su svoj posao odradili Marko Banić i Jakov Vladović 

I tako, prolazile su godine, Zadar tri godine zaredom osvaja i Hrvatski kup (ubrajajući i Kup 2005.), no naslova prvenstva Hrvatske nije bilo sve do 2008. godine. Tada, u finalu ih nije opet čekala Cibona, već, malo za promjenu – KK Split. Opet Zadar nije znao drugačije, nego na kompliciraniji način u pet utakmica. Doduše, u zadnjoj utakmici pobijedili su s velikom razlikom, a Juby je predvodio Zadar s 20 poena. Bio je to dan, kad su navijači Zadra slavili i tugovali. Slavili su pobjedu, a tugovali jer je to bila posljednja utakmica u njihovom brlogu, u Jazinama.

Uslijedila je nova sezona, privikavanje na novu dvoranu. Bila je to jedna gubitnička sezona za Zadar. Ne zato, jer su izgubili finale od Cibone, već zato što je ta sezona bila i posljednja za Jubyja u njegovom najdražem dresu. Zadar nije htio produžiti ugovor, i to im je bio drugi put u dvije godine da ostaju bez „duše“. Prvo Jazine, a sad Juby. Tornado više nije mogao skandirati svom najdražem strancu koji je davao sve atome snage za „plavo-bili“ dres. Svi se sjećamo i onog njegovog posljednjeg intervjua, kad se suznih očiju opraštao od Zadra. Bila je to uzajamna, obostrana ljubav. Ljubav u kojoj su i Juby i Tornado pjevali stihove Miše Kovača: „Nikoga nisam volio tako, dušom i tijelom beskrajno lako, kao tebe, nikog kao tebe.”

Isprike Zadranima i onima koji se tako osjećaju, što ja, kao ne Zadranin, možda ne mogu doživjeti Jubyja kao vi, ali vjerujte mi, ostao mi je u jednom lijepom sjećanju, kao jedan od najdražih stranaca u našoj ligi.

I za kraj, jedino što mogu reći je: „Long live the King“, ali ovaj put, ne tebi LeBrone.

    Ostavite komentar