Intervju – Kenyon Martin: Glavni problem Knicksa je James Dolan!

Intervju – Kenyon Martin: Glavni problem Knicksa je James Dolan!

Svi dobro znamo da je Kenyon Martin još od igračkih dana na glasu kao vrlo emotivna osoba koja nema problema s iskrenošću i koja će izreći sve što mu je na pameti. K-Mart se umirovio još 2015., ali nije prestao s igranjem, već se okušao u Big 3 ligi, i to vrlo uspješno jer je u svojoj prvoj sezoni tamo osvojio naslov s ekipom Trilogy. Tijekom svojih 15 NBA sezona bio je na prosjecima od 12,3 poena, 6,8 skokova te 1,2 ukradene lopte i 1,1 bloka po utakmici.

U razgovoru za portal HoopsHype dotaknuo se raznih tema. Otkrio je kako se odrastajući nosio s mucanjem, što misli o kratkom ostanku budućih profesionalaca na sveučilištu te misli li da u ligi ima mjesta za Carmela Anthonyja. Na kraju je otkrio i svoje ambicije što se tiče trenerskog posla.

AK: Oduvijek sam poštivao tvoju čvrstinu i snagu. Mnogi umirovljeni igrači smatraju da igra postaje preblaga. Stil igre je znatno evoluirao u vrlo kratkom vremenu. Koliko se liga promijenila od početka tvoje karijere do sada?

Kenyon Martin: Promijenila se, ali na bolje, zato što su se vještine igrače razvile. Prije ste imali centre koji su bili dobri u samo jednom aspektu igre. Sada kao centar morate biti puno svestraniji što smatram sjajnim. Bih li volio vidjeti da se igra kao nekada? Bih. Košarka je kontaktni sport, a u potpunosti su izbacili kontakt. Volio bih da se riješe glume i iznuđivanja faulova. No u potpunosti podržavam to što se vještine igrača sve više razvijaju jer liga treba konstantno napredovati.

AK: Koji su ti igrači predstavljali obrambeno najteže zadatke tijekom tvoje NBA karijere?

KMČuvao sam mnogo igrača i to od pozicija razigravača do centra, tako da je lista poprilično duga. Ponekad bih se borio ispod koša sa Shaquilleom O’Nealom, a zatim nakon timeouta čuvao Kobea Bryanta. Ako smo igrali protiv 76ersa prvo bih čuvao visoke igrače, a zatim preuzeo Allena Iversona. Naganjao sam Reggieja Millera i Jalena Rosea i borio se pod košem s Antoniom Davisom i Daleom Davisom. Čuvao bih Dirka Nowitzkog i nakon pick-and-rolla preuzeo Jasona Terryja. Imenujte igrača i velika je vjerojatnost da sam igrao obranu na njemu. Svaku sam večer imao veliki izazov pred sobom, no uvijek sam ga prihvaćao. Neću reći da sam spomenute igrače uvijek zaustavio, no ako pitate bilo koga od navedenih, sigurno će imati neke priče za vas sa mnom u glavnoj ulozi. Uvijek sam im pokušavao otežati večer koliko je god moguće.

AK: Znam da puno doprinosiš podizanju svijesti o mucanju. Jedan je naš čitatelj upitao kako si se nosio s tim na dnevnoj bazi tijekom odrastanja i u NBA ligi?

KM: Odrastanje je bilo teško, djeca su me stalno zadirkivala. Imao sam problema u školi jer su učitelji htjeli da pročitam ili prezentiram nešto pred cijelim razredom, a ja sam to odbijao te su zbog toga moje ocjene patile. Morao sam rano očvrsnuti jer su me konstantno provocirali. Redovito bih se tukao. Jednog sam dana odlučio potući se sa svakim tko spomene moje mucanje. Ubrzo sam odrastao i odbacio tu odluku te naučio da ne smijem dopustiti da to zadirkivanje dopre do mene. Dobro sam napredovao, no na sveučilištu me ponovno uhvatila nesigurnost. Prvi sam put u životu davao intervjue te mi je bilo teško sa silnim mikrofonima i kamerama uperenim u mene. Ponekad bih tijekom odgovaranja na pitanja zamucao. Odlučio sam da ću prestati razmišljati o tome.

I dalje mucam, to je nešto što će me pratiti zauvijek, no ne razmišljam o tome. Živim svoj život i ne dopuštam da mucanje upravlja sa mnom. Ako me ljudi žele slušati, slušat će me unatoč mucanju. Ako me zadirkuju ili ih čujem kako zadirkuju nekog drugog tko muca, budite sigurni da će me čuti i da ću imati nešto za reći. Glavna je razlika što se sada više ne branim fizički nego svojim riječima zato što sada puno bolje artikuliram svoje misli nego kada sam bio mladić.

AK: Koji bi savjet dao djeci koja se nose s istim problemom kao i ti i koju isto zadirkuju kao što su i tebe?

KM: Ne smijete dozvoliti da vas ljudska neupućenost i zloba diraju. Ti se ljudi nikada neće promijeniti. Držim se onoga da ne možete promijeniti pruge na zebri te isto tako ne možete mijenjati ljude. Sve što možete je živjeti svoj život i biti najbolja moguća osoba. Ne smijete dozvoliti da vas mucanje kontrolira. Naravno da je to lakše reći nego učiniti jer sam i ja bio u istoj poziciji kada sam bio mlađi. No došao sam do ove točke tako što nisam dopuštao da me moje stanje kontrolira i da vrijeđanje od strane ignoranata dopre do mene. Morate se fokusirati na ljude koje volite i do kojih vam je stalo. Možete ostvariti sve što želite bez obzira s kojim se problemima nosite jer svi imaju nešto što ih muči. Za nas je taj problem mucanje. Unatoč tome i dalje trebate težiti uspjehu. Ne smijete se bojati javnosti i ekstrovertiranosti. Ja i dalje tijekom intervjua znam zamucati, pa što? Koga briga? Ljudi i dalje žele razgovarati sa mnom. A ako vas provociraju zbog mucanja, oprostite na izrazu, ali tko ih j***.

AK: Odigrao si četiri sezone u New Jersey Netsima i imao puno uspjeha tamo. Koja je tvoja reakcija na njihovo dovođenje Kevina Duranta i Kyrieja Irvinga ovo ljeto?

KM: To je odličan uspjeh za njihovu organizaciju. To što su potpisali Irvinga im omogućuje da budu strpljivi dok čekaju Durantov povratak na teren. Oni su očito vidjeli nešto obećavajuće u toj organizaciji i čini mi se da imaju ista razmišljanja i ciljeve. Znaju što je potrebno za osvajanje naslova te donose taj mentalitet u Brooklyn. Čeka nas uzbudljiva sezona.

AK: U kasnijoj fazi karijere si igrao i za New York Knickse. Što im je potrebno kako bi u budućnosti konačno privukli neku zvijezdu?

KM: [smijeh] Što im nije potrebno? Kada bih znao kako pomoći Knicksima, otišao bih uplatiti lutriju. Toliko je toga što moraju promijeniti, no jedna je osoba ključna – James Dolan. Postoji razlog zašto im se konstantno događaju loše stvari. Sve počinje na vrhu. On je taj koji je dosad birao promašene generalne menadžere i predsjednike. Nadam se da će se malo stabilizirati s trenerom Davidom Fizdaleom i s novopridošlim RJ Barrettom jer mi se čini da konačno idu u dobrom smjeru. Izdaleka mi se čini da je Dolan napokon malo popustio uzde i dozvolio košarkaškim stručnjacima da rade svoj posao.

AK: Koliko je teško biti u momčadi koju vlasnik sputava? Je li to nešto što igrači primijete i oko čega su uzrujani?

KM: Da, pa pogledajte moju situaciju u New Jerseyu. Isključio je vlasnik sprječavao napredak ekipe. Radilo se o grupi vlasnika, no jedan je čovjek bio većinski vlasnik i imao završnu riječ (Bruce Ratner). Čvrsto vjerujem da je on stajao Netse naslova. Mogli su potpisati Jasona Kidda, mene i još par drugih igrača koji su činili jezgru momčadi na dugoročne ugovore. Tko zna što bi se dogodilo da smo ostali zajedno? Vlasnik definitivno igra veliku ulogu, pa pogledajte pozitivan utjecaj vlasnika poput Stevea Ballmera Marka Cubana, koji su voljni uložiti veliki novac i staviti uspjeh organizacije na prvo mjesto.

AK: U Nuggetsima i Knicksima ti je suigrač bio Carmelo Anthony. Nedavno je odradio intervju sa Stephenom A. Smithom i otkrio kako još uvijek voli košarku i želi igrati u NBA ligi. Kakav je bio kao suigrač? Misliš da još uvijek može pomoći nekoj momčadi?

KM: Moje iskustvo s Melom je bilo dobro jer razumijem Mela i razumijem košarku tako da nismo imali problema. Može li još uvijek pomoći nekoj momčadi? Naravno. Njegov intervju sa Stephenom A. Smithom? Ja ga ne bih odradio, ali mene se tu ništa ne pita. Ponavljam, Melo zaslužuje mjesto u ligi.

AK: Smatraš li da nije uopće trebao dati taj intervju ili ga nije trebao dati Stephenu A. Smithu?

KM: Nije ga trebao napraviti sa Smithom, posebno nakon njegovih izjava o Carmelu. Ako govoriš negativne stvari o meni, bilo to tvoje mišljenje ili ne, budi siguran da ti neću dati intervju. Smatram da Stephen A. često daje mišljenje o situacijama koje s njim nemaju nikakve veze. Ali Melo je bolji od mene u tom pogledu te je ipak profesionalno odradio taj razgovor.

AK: Bi li bio zainteresiran za dovođenje Mela u Big 3?

KM: Čovječe, to bih jako želio, prvenstveno jer sam košarkaški fan, a njegovo prisustvo u ligi bi bilo sjajno i za Big 3 i za košarku općenito. No mislim da je još prerano za to, Melo zasad sigurno ne želi biti dio te lige.

AK: Tvoj sin, Kenyon Martin Jr., je odlučio otići u profesionalce radije nego na sveučilište. Koje si mu savjete dao dok pokušava pronaći svoj put s obzirom na tvoje iskustvo na sveučilištu i u NBA ligi?

KM: Pokušao sam mu objasniti da svatko ima svoj put. Ispričao sam mu svoju priču i priču Stephena Jacksona. Stephen i ja smo završili srednju školu 1996. Ja sam nastavio školovanje na sveučilištu i nakon četiri godine sam izabran na draftu, a on se otisnuo preko Atlantika prije dolaska u NBA. Na kraju smo završili na istom mjestu, jer smo bili novaci iste sezone. Dakle, svatko ima drugačiji put. Morate slijediti svoje srce i izabrati rutu za koju vam se čini da će vas dovesti do konačnog cilja. Nisam tip roditelja koji će siliti dijete na neku opciju koju ne želi. Tu se ne radi o meni, već o mom sinu i njegovoj budućnosti. I dalje istražujemo različite opcije, hoće li igrati u Europi, G-Ligi ili će se privatno pripremati za draft. On smatra da mu se igra dostatno razvila za natjecanje na višem nivou. Zašto ga onda ne bi stavili u situaciju gdje se može nastaviti razvijati i kao igrač i kao čovjek?

AK: Sve više djece umjesto odlaska na sveučilište izabire odlazak u profesionalne vode, a ona koja izaberu sveučilište se tamo uglavnom zadrže samo jednu godinu. Ti si zadnji senior (igrač 4.godine sveučilišta) koji je izabran prvi na draftu. Koliko se taj cijeli proces promijenio u zadnjih 20-ak godina?

KM: Žalosno je to što igračima duži ostanak na sveučilištu može negativno utjecati na karijeru. Prije si na sveučilište išao kako bi postao bolji igrač. Neki su spremniji ranije, neki kasnije, no ne sviđa mi se što se igrači kažnjavaju zbog toga što su stariji ili što ostanu duže na sveučilištu. Svatko je drugačiji, meni su recimo te četiri godine itekako trebale kako bih se razvio u igrača koji sam postao. Bez njih ne bih bio prvi izbor drafta. Sada je najbrži put do lige odlazak na neko renomirano sveučilište, tipa Kentucky ili Duke, te prijava na draft nakon godinu dana. Što se tiče procesa, znatno se promijenio. Sada vas procjenjuju u puno više segmenata nego prije, prije su važne bile samo košarkaške sposobnosti.

AK: U Big 3 ligi si ostvario uspjeh i kao igrač i kao trener. Jesi li uživao u tom natjecanju?

KM: Da, natjecanje je sjajno. Prve sam dvije godine bio igrač te smo u mojoj prvoj godini uspjeli osvojiti naslov. Sada sam pak trener. Sviđa mi se što taj cijeli projekt omogućuje igračima da produže karijere bez napora trčanja gore-dolje po parketu, da nastave igrati i ostanu kompetitivni. Svi bivši igrači i dalje imaju tu natjecateljsku notu u sebi te je ovo odličan ventil za to.

AK: Je li ti tranzicija prema trenerskom poslu predstavljala problem?

KM: Malo je drugačije, najteže mi je što moram držati emocije pod kontrolom, a dobro znate kakav sam igrač bio. Također ne smijem previše prigovarati sucima, učim biti pametniji u vezi toga. Moram biti glas razuma, sastavljati strategije, držati igrače odgovornima. U trenerskom poslu određene stvari ponesete iz igračke karijere, no isto tako na nekim drugima morate dosta raditi. No na kraju krajeva se i dalje radi o košarci, koju itekako dobro poznajem.

AK: Imaš li ambicija za trenerski posao na sveučilišnoj ili NBA razini?

KM: Imam, i nadam se da ću jednog dana to i ostvariti. Zainteresiran sam i za posao skauta ili rad u front officeu. Posao trenera je do sada bio vrlo zabavan jer dobro poznajem igru te, unatoč tome što se malo promijenila, i dalje mogu pomoći igračima da napreduju. To je krajnji cilj – omogućiti košarci da sve više napreduje. Ako to ne radite, prevarili ste igru. Jednom su mi rekli da je moja obveza pomoći u rastu ovog sporta i s tim se u potpunosti slažem.

NBA početke vežem uz glasove Nevena Bertičevića i Tomice Cvitkovića na HTV-u. Medicina i košarka - Gary Vitti idol.

    Ostavite komentar