Imamo seriju!

Imamo seriju!

Baby it ain’t over ‘til it’s over, kaže Lenny Kravitz u svojoj pjesmi. Nakon što su Milwaukee Bucksi poveli 2-0 u seriju protiv Toronto Raptorsa, mislio sam da je gotovo. Nakon što su Jeleni izdominirali regularnu sezonu, pomeli Detroit Pistonse, a nakon njih umalo i Boston Celticse, činilo se da Toronto jednostavno nema dovoljno pijuna na šahovskoj ploči kojima bi se suprotstavio ovoj moćnoj sili. Srećom, prevario sam se.

Premda je finale Zapada riješeno bez puno muke, ovaj playoff donio nam je pregršt zanimljivih susreta i stvarno se ne bi bilo u redu žaliti. Napetih završnica, produžetaka i sedmih utakmica nipošto nije falilo. No, svakako je za košarku i fanove bolje da je ova serija i dalje u igri. Nekako smo već zakaparili finale Golden State – Milwaukee, ali iz Kanade su poručili da još nije gotovo.

Podsjetimo se, u prvoj utakmici Toronto je vodio i prosuo prednost, a posebno su nemoćni bili u zadnjoj četvrtini. U drugoj je Milwaukee jako krenuo od starta i bez velikih problema uzeo pobjedu. Način na koji su to napravili sugerirao je da su jednostavno za koplje bolja ekipa:

1) Imaju bolji sistem igre. Giannis Antetekounmpo  je fokalna točka napada, glavni razigravač i glavni egzekutor. S obzirom da je jedini ne-šuter, okružen je vrhunskim šuterima koji mu šire reket za ulaze, ali i pospremaju povratne trice kada obrana neizbježno udvoji Greek-freaka na ulazu. Lopta uvijek kruži do igrača u najboljoj poziciji za šut ili ulaz i sve je podređeno ekipnom uspjehu. Dakako, arhitekt toga je trener Mike Budenholzer koji je isti sistem već bio instalirao u Atlanta Hawksima, ali i u San Antonio Spursima gdje je bio dugogodišnji pomoćnik starog dobrog Gregga Popovicha.
Toronto se pak nalazi u donekle sličnoj situaciji kao Golden State. Kawhi Leonard je, baš kao i Kevin Durant, brilijantan strijelac i strašan obrambeni igrač. Međutim, njihov stil igre je pretežito izolacijski što ostatak ekipe drži mimo akcije i izvan ritma. Neosporno je da obojica donose elitnu kvalitetu te da su njihove ekipe slabije bez njih, ali što se tiče ritma i kemije, trebali bi napraviti neke ustupke u korist ekipe. Tako Toronto najbolje igra onda kada Kyle Lowry i Marc Gasol glume siromašniju verziju Stepha Curryja i Draymonda Greena. Tada lopta kruži baš kao kod Bucksa. Svi su involvirani, svi su u ritmu i svi su tada sretniji. Tu dolazimo do stavke dva.

2) Koliko god je Leonard ubojit kao strijelac, pokazuje ograničenost u razigravačkom dijelu igre. Na svakom ulazu je udvojen ili utrojen što ne koristi baš najbolje kako bi razigrao ekipu, već se zabija u zid i bespotrebno gubi lopte, a to se Giannisu, koji ima urođeni playmakerski gen, ne događa. No, čak i kada bi digao glavu i uspio izbaciti loptu vani, popratni orkestar je jako slabo realizirao te otvorene šuteve. Upravo to je treća stavka ovog nabrajanja.

3) Sporedne opcije i pogotovo klupa su itekako zakazali kod Toronta, dok ona Bucksa rastura. Dok Malcom Brogdon i George Hill komotno mogu biti starteri, Fred VanVleet i Serge Ibaka su se natjecali u neefikasnosti.

Pitate se stoga kako je Torotno pored svega nabrojanog izjednačio seriju na 2-2? Pa upravo radeći na ovim spomenutim problemima.

Treća utakmica bila je biti ili ne biti za njih. Bilo je puno borbe, a na trenutke je izgledalo da će Milwaukee povezati seriju trica i pobjeći na nedostižnu prednost. Toronto se svaki put iščupao. Ponovno je klupa Bucksa nadigrala onu Raptorsa, ali Norman Powell dao je ogroman doprinos smanjivši itekako tu razliku. Raptorsi su igrali fenomenalnu obranu dopustivši protivnicima tek 93 poena na 100 posjeda. Dakako, kumovali su tome i neki promašeni šutevi Bucksa koji su tricu šutirali za njih mizenih 32%. U direktnom dvoboju zvijezda Leonard je nadigrao Grka, s tim da ga je ovaj put čuvao u obrani te je u tim momentima potonji imao realizaciju 2/12. U izjednačenoj utakmici koja je otišla u dva produžetka presudile su tako nijanse. Potrebno je spomenuti i da je Giannis zaradio šestu osobnu i nije igrao veći dio produžetaka. No, ono što je bitno je da su Raptorsi dokazali sebi samima da mogu pobijediti i da imaju taj fajterski duh.

I opet sam bio siguran da Milwaukee umornim Raptorsima krade četvrtu pa potom doma servira za meč. Iz Kanade su poručili: “Ne može!” Premda su primili 106 poena na 100 posjeda, što je otprilike na razini prve utakmice, napad je odigrao svemirski efikasno zabilježivši ofanzivni rating od 125. Protiv ovakve aktivne obrane Bucksa? Protiv ovakvog Giannisa? Nevjerojatno. Jednostavno, neke stvari su se promijenile. Odmah na početku je bilo jasno da Kawhi ne namjerava igrati simultanku. S obzirom koliko se čovjek potrošio u dosadašnjem doigravanju, nisam siguran ni da može, pogotovo što je od treće utakmice u određenim periodima zadužen za zaustavljanje Antetokounmpa gdje je potrebna ogromna količina energije. Napade su vrtili Lowry i Gasol, a Leonard je pravovremeno izbacivao loptu na perimetar svaki put kada bi se obrana Bucksa skupila oko njega. Jedan asist na kontu ne ide tomu u prilog, ali često je radio onaj inicijalni višak koji bi kruženjem lopte rezultirao otvorenim šutom ili polaganjem. Posebno je dobar bio Lowry koji je radio konstantan pritisak iz pick and rolla, bilo ulazima, bilo šutom za tri.

Dakle, Raptorsi su igrali timsku košarku i anulirali prednost koju je stvarao sistem Bucksa. Evidentno, i Leonard je promijenio svoj pristup napadu čime je eliminirana točka dva (nije preko noći postao vrhunski asistent, ali nije ni gušio napad). No, ključna je ipak bila stavka 3. Trojac Ibaka – Powell – VanVleet je kombinirano postigao 48 poena uz šut iz igre 50% i 37% za tricu. Upravo su njih trojica plus Leonard i Danny Green činili najbolju postavu Toronta koja je zabilježila +10 za 5 minuta igre. Buckse je pak pokopala postava Hill – Pat ConaughtonKhris MiddletonNikola Mirotić – Ante koja je također za 5 minuta zabilježila -14 uz šut iz igre 0/7 i samo jedan postignut poen iz slobodnih bacanja. Zanimljivo je primjetiti da je u obje pobjede Raptorsa tempo pao ispod 100 što je u startu i bila njihova tendencija: usporiti igru i zaustaviti tranziciju.

Brojke to možda ne sugeriraju s obzirom na relativno veliki ofanzivni rating obiju ekipa, obrane koje igraju ove dvije ekipe su fantastične, barem za oči. Gledati Leonarda kako sam pokriva pola parketa ili Antetokounmpa kako pomaže na sve strane i pritom još sjajno čuva obruč? Fantazija. Brzina kojom i jedni i drugi gomilaju tijela u reketu te se potom u trenu rašire na perimetar je zapanjujuća. Individualnih dvoboja ne fali, pri čemu je svakako najzanimljviiji onaj dviju najvećih zvijezda Giannisa i Leonarda koji su sve češće u direktnom matchupu. Već je spomenuto da Grk jako loše realizira svaki put kada je Leonard na njemu. No, što reći kada je situacija obrnuta, gdje se Leonard uopće ne usuđuje uzeti šut preko Giannisa, već nakon nekoliko neuspješnih driblinga samo prosljeđuje loptu dalje? Zaista, napetosti ne fali.

Pred nama je peta utakmica koju vjerujem željno iščekujemo jer je sada seriju u egalu, a Milwaukee je taj koji bi trebao unijeti neke promjene i ponovno vratiti momentum na svoju stranu. Iskreno, nisam siguran mogu li išta napraviti osim nastaviti s već uhodanim sistemom i nadati se efikasnijim partijama svojih uzdanica, a na domaćem parketu bi i klupa trebala ponovno živnuti. Možda bi se moglo naći više od 25 minuta za Brooka Lopeza koji cijelu seriju igra sjajno, a u sinoćnjem porazu je bio jedini igrač s pozitivnom bilancom (doduše +1). K tome, teško je očekivati da će klupa Toronta opet odigrati ovako, pogotovo da će VanVleet opet šutirati 3/3 za tricu. No, tko zna, iznenadili su nas i prije, tko kaže da neće opet.

Koja god ekipa da prođe, ima prednost domaćeg parketa u velikom finalu protiv Warriorsa. I nijedna od njih nije bez šansi. Upravo gledamo posljednje utakmice ove uzbudljive NBA sezone, a ovo je najbolje od najboljeg. Stoga, 2:30 u noći s četvrtka na petak. Peta, moguće prijelomna utakmica ove serije. Nemojte propustiti. Jer nije gotovo dok nije gotovo.

Bodul dušom i srcem, sportski fanatik postao je još u ranom djetinjstvu, uvijek preferirajući gledati i analizirati vise nego vježbati. Iako građom sličniji ragbijašu, u NBA se zaljubio odavno. Kada ne jede ili ne sluša heavy metal, tada piše o košarci. Nerijetko i sve nabrojano istovremeno.

    Ostavite komentar