”If I Could Be Like Mike”

”If I Could Be Like Mike”

Michael Jeffrey Jordan, najbolji košarkaš svih vremena i jedan od najvećih sportaša koji su hodali našim planetom, danas je napunio 56 godina, brojka koja izgleda nestvarno za sve koji su gledali ovog velikana jer su sigurno, barem na trenutak, pomislili da će ovaj “vanzemaljac” košarku igrati zauvijek.

Njegova igra, strast i karizma davali su nam osjećaj da je s nekog drugog svijeta, da nije čovjek, da je nemoguće napraviti sve što je napravio Najveći. Generacije su odrasle gledajući njegove majstorije, NBA liga je postala globalni sport, čak je i u Hrvatskoj jedno vrijeme bila na TV programima. I to baš kada je Jordan harao parketima, u zlatnim vremenima NBA lige.

Direktno njegovom krivicom bez prstena su ostali sjajni košarkaši (John Stockton, Karl Malone, Charles Barkley, Patrick Ewing, Shawn Kemp), a mnoge je natjerao da mijenjaju sredinu u nadi za NBA prstenom (Clyde Drexler). Nike je danas dijelom zbog njega najveći svjetski biznis što se tiče sportske opreme i obuće (44.000 zaposlenih i vrtoglavih 4 milijarde dolara godišnjih prihoda), a sportaši su od njegovog potpisivanja 1984. dobili potpuno drugačiji tretman.

Čovjek je zadužio svijet kao malo koji sportaš, podario nam je toliko legendarnih trenutaka da će ova kolumna, u kojoj ćemo nabrojiti njegovih 12 najboljih utakmica, izgledati kao samo jedan djelić njegovog košarkaškog i životnog putovanja. Ništa čudno ako pogledamo sva njegova dostignuća: 6 puta NBA prvak, 6 puta MVP finala (rekord), 5 puta MVP regularne sezone, 14 puta igrao All-Star utakmicu, 10 puta najbolji strijelac lige (rekord), 3 puta najbolji kradljivac lopti, najbolji prosjek poena u NBA povijesti (30,1), najbolji prosjek poena u doigravanjima (33,1), jedini igrač koji je u doigravanju u dvije utakmice zaredom zabio preko 50 poena (1988. protiv Cleveland Cavaliersa). Izvan NBA parketa je dvostruki olimpijski pobjednik (1984. i 1992.) i NCAA prvak (1982.).

U 15 godina dugoj karijeri čak 39 puta je ubacio preko 50 poena, 30 puta je ostvario triple-double brojke, dok je u nevjerojatnih, rekordnih 866 utakmica u nizu ubacio 10 i više poena.

12. 51 poen s 38 godina

Priča oko ovog nezaboravnog susreta je započela dva dana prije početka uništavanja Charlotte Hornetsa. Jordan je dva dana prije protiv Indiana Pacersa zabio samo 6 poena, najniže u karijeri, te je time prekinuo već spomenuti niz od 866 utakmica s 10 i više zabijenih poena, a mediji su krenuli pisati da je njegov povratak iz druge mirovine pogrešan potez. Možete se kladiti da je Jordan jedva čekao sljedeću utakmicu, onu protiv Hornetsa; zabio je 51 poen, 24 u prvoj četvrtini (rekord franšize Wizardsa), skupio je i 7 skokova, 4 dodavanja i 3 ukradene lopte. Naravno, postao je i najstariji igrač s 50 i više postignutih poena na NBA utakmici (38 godina i 315 dana).

Jordan se osvrnuo na svoju predstavu: “Prilično sam siguran da ste vi novinari pisali kako sam star i htio sam se dokazati napadački. Prošlo je dosta vremena otkad je netko rekao da letim, a ovo je bila jedna od tih večeri.”

I glavni trener Wizardsa, inače Jordanov trener iz mladih dana u Bullsima Doug Collins je dao izjavu: “Mislite da ovaj čovjek ima ponosa? Imao je tešku večer u Indiani i ja sam znao da će se vratiti i pokazati tko je on zapravo. Vidio sam ga uživo kako radi neke lude stvari, ali napraviti ovo s 38 godina je nevjerojatno.”

Jordanu ni 51 poen nije bio dosta, već u sljedećoj utakmici je zabio 45 poena New Jersey Netsima, a imao je i 10 skokova, 7 dodavanja i 3 ukradene lopte. Nakon tri četvrtine je imao 42 poena te je lagano mogao otići preko 50, ali je stao i pustio suigračima da završe posao bez nepotrebnog forsiranja. Čovjek nakon najgore utakmice u karijeri, u sljedeće dvije ukupno zabije 96 poena s 38 godina na leđima. Riječi su suvišne. A tek smo započeli s pregledom…

11. 56 poena Miamiju u doigravanju 1992.

Michael Jordan i Chicago Bullsi su na putovanju do drugog uzastopnog prstena u doigravanje ušli s omjerom 67-15 i bili su prva momčad Istoka, a za protivnika u prvoj rundi su dobili ekipu Miami Heata, tada mladu franšizu kojoj je to bio prvijenac u NBA doigravanjima. Kakvu je samo seriju odigrao tada 29-godišnji MVP regularne sezone! Jordan je u prvoj utakmici zabio 46 poena uz 11 skokova i 9 dodavanja, u drugoj je malo posustao i zabio “samo” 33 poena u tri odigrane četvrtine, a u trećem susretu je napisao povijest.

Obzirom da su se prve runde doigravanja tada igrale do 3 pobjede (“Best of five”), Bullsi su već na prvom gostovanju u Miamiju mogli odnijeti seriju i pomesti Heat, a Jordanu se očito nije dalo igrati više utakmica u prvoj rundi. Pred užarenom i podivljalom publikom domaćina zabio je 56 poena, a imao je i 5 skokova, 5 dodavanja i 4 ukradene lopte. Šutirao je 20/30 iz polja, a u procesu je uništio rookieja Stevea Smitha i zvijezdu Heata, klasnog šutera Glena Ricea. Ovoj predstavi dodatnu čar daje i činjenica da je Jordan u prvoj dionici zabio samo dva poena, a Miami je u jednom trenutku poveo čak 18 razlike. Međutim, Jordan je u svom stilu preuzeo i u zadnje tri četvrtine je zabio 54 poena za konačnu metlu i pobjedu 3-0.

“Bio sam u zoni, vidio sam samo sebe i koš, to je jedan od najboljih osjećaja. Znao sam da će se publika kad-tad smiriti, ne mogu se derati 48 minuta”, izjavio je Jordan nakon utakmice.

I startni centar Heata Rony Seikaly se osvrnuo na susret: “Svaki put kada vam on zabije samo dva poena u prvoj četvrtini, morate se zabrinuti. Michael je kao bomba bez osigurača, danas je zabijao kako je god htio, mogao je doći do 100 poena da mu je to bio cilj.”

Još jedna zanimljivost. Jordan je u ovoj seriji, u tri utakmice, prosječno zabijao 45 poena, uz 10 skokova, 7 dodavanja i 3 ukradene lopte. Ukupan šut mu je bio 60 posto, slobodna bacanja 90 posto, a pazite ovo, nije šutnuo ni jednu jedinu tricu. 

10. 54 poena protiv Knicksa u doigravanju 1993.

Sredina jednog od najboljih rivalstava u povijesti NBA lige, onog između New York Knicksa i Chicago Bullsa kroz veći dio devedesetih. Svaka utakmica je imala zagarantiranu tučnjavu ili isključenje, to su bili klubovi koji su se međusobno poštovali, ali se nisu voljeli. Knicksi su te famozne 1993. godine napokon imali priliku srušiti Bullse s Jordanom u postavi. Pat Riley je stigao sezonu prije, ugradio je tvrdu i agresivnu košarku u redove Knicksa, a kombinacija je bila savršena. U finalu Istoka su poveli 2-0 protiv Bullsa, mediji su ponovno otpisali Jordana, a ovaj je uzvratio onako kako samo on zna.

Bullsi su pobijedili treću utakmicu kod kuće (Jordan šut 3/18, najviše zbog ozlijeđenog zgloba na šuterskoj ruci), a u četvrtoj je junak naše priče napravio košarkaški masakr. Zabio je 54 poena, pogodio je šest trica, uništio je Johna Starksa i izjednačio seriju. Nitko u povijesti NBA lige nije zabio više od 54 poena Knicksima u doigravanju, a Jordan je to napravio s ozlijeđenim zglobom na desnoj ruci, dok je njegov klub gubio 2-1 u finalu Istoka, protiv ljutitih rivala i odlične obrambene ekipe.

“Jordan je imao nezapamćen dan, kada igra ovako, on je predstava za sebe, on je u svom svemiru”, rekao je trener Bullsa Phil Jackson.

Ne samo da su Bullsi izjednačili seriju, nego su pobijedili 4-2 uz nezaboravne trenutke i treći uzastopni NBA naslov protiv Phoenix Sunsa u velikom finalu. Knicksi su i te godine morali gledati finale na televiziji, a dogodine su napokon skinuli Bullse, bez Jordana u petorci (Patrick Ewing nikada nije pobijedio playoff seriju protiv Bullsa s Jordanom, izgubio je čak četiri puta – 1991., 1992., 1993. i 1996. godine).

9.  Druga utakmica Finala 1991.

Michael Jordan u najboljim godinama, na košarkaškom vrhuncu, atletski i psihički. Prvo NBA finale za Bullse, napokon su izašli s Istoka kao najbolja momčad, skinuli su proklete “Bad Boyse” Detroit Pistonse s četiri pobjede u nizu. Nakon tri godine mučenja i noćnih mora, Bullsi su prešli preko najvećeg neprijatelja, a u finalu ih je dočekao Magic Johnson sa svojim Los Angeles Lakersima, momčadi koja je u 80-ima osvojila pet naslova NBA prvaka i igrala nevjerojatnih devet finala. Smjena generacija tada i nije bila toliko očita kako će budućnost pokazati; Magic je imao samo 32 godine, ali tko je mogao predvidjeti HIV virus i tragediju koja je šokirala svijet. Jordan je u to vrijeme još bio ispod Magica u očima svih košarkaških zaljubljenika, ali nakon finala se sve promijenilo.

Poslije poraza u prvoj utakmici kod kuće, Jordan je jasno rekao svojim trupama: moramo pobijediti drugu utakmicu kod kuće, inače je naslov gotovo nemoguća misija. Bullsi su drugu utakmicu lagano pobijedili, Jordan je zabio 33 poena, a imao je 13 dodavanja i 7 skokova. Šutirao je veličanstvenih 15/18, a u jednom trenutku je upisao NBA rekord, 13 pogođenih šuteva zaredom!

Međutim, ni to nije najbolja stvar koja se dogodila u toj utakmici. “The Move” , Jordanovo nezaboravno polaganje, do danas je ostalo poznato kao najbolji potez u košarci, prkos zakonu gravitacije. Julius Erving je imao svojih majstorija, ali ovaj potez je jednostavno broj jedan, a upotpunio ga je Marv Albert s legendarnim: “Oh, a spectacular move by Michael Jordan!”. Kamera se u jednom trenutku okrenula na Phila Jacksona, a trener Bullsa je samo odmahnuo glavom i nasmiješio se, dok su suigrači na parketu kao nekakva djeca ostali u nevjerici s podignutim rukama.

Jordan se prisjetio legendarnog poteza: “Cliff Levingston mi je vratio loptu, a ja sam vidio otvoren prostor. Prvo sam htio zakucati, ali sam uočio dugorukog Sama Perkinsa ispod koša, pa sam instinktivno prebacio loptu u lijevu ruku. Uspio sam je izbaciti i položiti u koš.”

Ostatak serije je povijest, Bullsi su pobijedili 4-1, Jordan je uzeo svoj prvi, od ukupno šest naslova, a prosječno je zabijao 31 poen, uz 11 dodavanja. Dokaz da je Jordan u doigravanjima i finalima redovno podizao svoj nivo igre.

8.  Prva utakmica Finala 1992.

Samo godinu nakon naslova protiv Lakersa, eto Jordana ponovno u velikom NBA finalu. Ovoga puta na drugoj strani je bio najbolji bek Zapada Clyde Drexler s Portland Trail Blazersima, a mediji su po tko zna koji put učinili svoje. Prije početka finala vodila se polemika oko toga tko je bolji na svojoj poziciji, Jordan ili Drexler. Ovaj susret je u košarkaškim krugovima dobio naziv “The Shrug Game”.

Susret je možda i prvi koji je istinski prikazao da Jordan nema ni jednu jedinu manu u svom košarkaškom auditoriju. Nakon odličnog ulaska gostiju u susret, Jordan se probudio; u prvom poluvremenu je zabio šest trica i 35 poena (rekord NBA finala za jedno poluvrijeme), a nakon šeste ubačene trice se okrenuo prema komentatorima susreta (da stvar bude bolja, jedan od komentatora je bio Magic Johnson) i samo je slegnuo ramenima, kao da je htio reći: “Ni ja ne znam što se točno događa”.

Chicago Stadium, stari hram Bullsa, doživio je takvu eksploziju da je Marv Albert izjavio da u jednom trenutku nije čuo sebe kako govori, nakon svake ubačene trice publika je bila sve luđa i luđa. U samo 17 minuta igre u prvom poluvremenu, Jordan je zabio 35 poena (rekord finala), ponovno u NBA finalu, najvećoj košarkaškoj pozornici svijeta.

Čak je i Jordan bio iznenađen: “Kod prve ubačene trice sam se osjećao tako dobro, morao sam šutirati još. Trice su u jednom trenutku izgledale kao slobodna bacanja, nisam znao što se događa, bio sam u zoni. Ne znam kako da vam objasnim taj osjećaj.”

Iako su Blazersi “namučili” Bullse u ostatku finala, protiv Jordana se nije moglo. Prosječno je zabijao 36 poena, šutirao je 52 posto iz polja, 42 posto s trice, a slobodna su bila na visokih 89 posto. Bullsi su pobijedili 4-2 za drugi uzastopni naslov i nastavak dominacije.

7.  55 poena protiv Knicksa 1995.

Napokon smo došli i do “starijeg” Jordana, onoga koji se vratio s bejzbol terena nakon kratke mirovine. Nakon godine i pol izvan košarke, Jordan je dao izjavu da se vraća na NBA parkete, a košarkaški svijet je poludio. Prvo je Atlanta Hawksima u gostima ubacio 32 poena i koš za pobjedu, da bi samo utakmicu nakon u prepunom Madison Square Gardenu, protiv onih istih New York Knicksa koje je toliko puta izbacio iz doigravanja, ubacio 55 poena.

Možete zamisliti kolika se buka podigla oko ove utakmice, koliko je TV stanica prenosilo susret, koliko je novinara bilo u centru “Velike Jabuke” da uhvati barem pokoju riječ od Jordana. I ova utakmica je dobila svoj nadimak, “Double-Nickel”, i to zbog 55 poena koje je Jordan zabio u lice Johnu Starksu. Ne samo da je hladnokrvno zabio 55 poena, već je kod izjednačenog rezultata, samo tri sekunde prije kraja, navukao obranu i asistirao otvorenome Billu Wenningtonu za pobjedničko zakucavanje. Samo deset dana nakon povratka, u petoj odigranoj utakmici, zabio je 55 poena, protiv tada najbolje obrane u NBA cirkusu, s brojem 45 na leđima u spomen preminulome ocu. Jordan je dosta puta spominjao da mu se tijelo trebalo prilagoditi na ritam NBA lige jer je na bejzbol terenima potpuno promijenio način treniranja, tako da je ova predstava jednom riječju – nestvarna, čak i po Jordanovim standardima koji su prilično visoki.

Trener Knicksa Pat Riley se osvrnuo na utakmicu: “Zbog ovoga ste svi vi novinari došli ovdje. Neki igrači jednostavno nadilaze sve, a on je takav. Već u Atlanti se vidjelo da će biti svega, to mu je izgleda bilo zagrijavanje za utakmicu protiv nas.”

Jedini igrač koji je te sezone Knicksima ubacio više od 40 poena u Madison Square Gardenu je bio Shaquille O’Neal (tada u dresu Orlando Magica), a samo četiri igrača ukupno su ubacila više od 30 poena. I onda dođe čovjek koji košarku nije igrao 18 mjeseci, ubaci 55 poena u tek petoj utakmici nakon bejzbol avanture, izgubi samo dvije lopte i još asistira za pobjedničko zakucavanje. Jednostavno, najbolji košarkaš svih vremena.

6.  “The Shot” protiv Cavaliersa 1989.

Prije nego dođemo do same utakmice i pobjedničkog šuta preko Craiga Ehloa, valja se prisjetiti brojki koje je “Air” upisivao tijekom te nevjerojatne regularne sezone 1988/89. To je bila Jordanova peta NBA sezona, Bullsi su te godine imali omjer 47-35 i otišli su, po prvi puta u Jordanovoj eri, do finala Istoka. Michael je tijekom regularne sezone prosječno zabijao 32,5 poena, uz 8 dodavanja, 8 skokova, 3 ukradene lopte i postotak šuta od 54 posto. Jedan LeBron Jamesall-around mašina, nikada u svojoj karijeri nije imao ovakve brojke. Čovjek je te sezone bio na nekom drugom planetu, ostvario je čak 15 triple-double učinaka, a u jednom trenutku je ostvario sedam zaredom. Doug Collins ga je u drugom dijelu sezone stavio na mjesto razigravača, a Jordan je na to odgovorio polivalentnom igrom koja se u to vrijeme mogla mjeriti samo s igrom Larryja Birda i Magica Johnsona.

Nakon nevjerojatne regularne sezone stiglo je i doigravanje, a Jordan je odmah u prvoj rundi briljirao (Bullsi su za protivnika dobili Cleveland Cavalierse od kojih su izgubili svih šest utakmica u regularnoj sezoni). Nakon što su Cavsi i Bullsi podijelili prve dvije utakmice, Jordan je u svakoj od iduće tri zabio preko 40 poena. U trećem susretu je zabio 44 poena  (pobjeda), u četvrtom točno 50 (poraz), a u petoj, utakmici odluke, je ponovno zabio 44 poena i poznati “The Shot”, pobjednički koš sa zvukom sirene preko Craiga Ehloa koji je Bullse odveo u drugi krug doigravanja. Ehlo je ostao šokiran ležati na parketu, hvatao se za glavu, a prepuna dvorana Cavaliersa odjednom je utihnula. Iako su Cavsi bili apsolutni favoriti za drugi krug, Jordan je prije početka serije rekao da će Bullsi pobijediti. I pogodio je.

“Uopće nisam vidio svoj pogodak, ali sam znao da je ušla po tišini u publici”, rekao je Jordan o svom legendarnom pobjedničkom košu.

U seriji protiv Cavsa prosječno je zabijao 39,8 poena, uz 8 asistencija, 6 skokova i 3 ukradene lopte. Bullse je te godine po prvi puta odveo do finala Istoka, a u polufinalu su pali New York Knicksi. Jordan je i u toj seriji briljirao – 35,7 poena, 9, 5 skokova i 8 dodavanja uz šut od 55 posto. Rick Pittino, glavni trener Knicksa, u ovoj seriji je dobro naljutio Jordana; nakon treće utakmice (Jordan 40 poena, 15 skokova, 9 dodavanja), otvoreno je pred novinarima rekao da je Jordan lagao o svojoj ozljedi prepone.

“Air” u iduće tri utakmice zabija redom: 47 poena (11 skokova, 6 dodavanja), 38 poena (8 skokova, 10 dodavanja) i 40 poena (5 skokova, 10 dodavanja) za pobjedu 4-2. Rick Pittino je nakon serije dobio otkaz i odlazi u NCAA trenirati Kentucky.

5.  Četvrta utakmica Finala 1993.

U ovoj sezoni Jordan je već od mnogih bio proglašen za najboljeg igrača ikada, izazova je bilo sve manje, porušio je sve konkurente u Istočnoj konferenciji tri sezone zaredom, a u finalu 1993. su pali Phoenix Sunsi i tadašnji MVP regularne sezone Charles Barkley. Međutim, nije sve išlo tako glatko.

Nakon tri fantastična susreta Bullsi su vodili 2-1, a izgubili su treću utakmicu kod kuće nakon tri produžetka (129:121). Iako je Jordan zabio 44 poena, šutirao je osrednjih 19/43, a Kevin Johnson, razigravač Phoenix Sunsa hvalio se kako je zaustavio Jordana i pobijedio utakmicu. Odgovor se nije čekao dugo.

Jordan je u 4. utakmici postigao 55 poena, uništio je Sunse u prepunom Chicago Stadiumu za vodstvo 3-1 u trećem uzastopnom NBA finalu. 55 poena je drugi najbolji učinak u povijesti NBA finala (prvi je Elgin Baylor sa 61 poenom protiv Boston Celticsa) i tek peti put da je netko u finalu zabio više od 50 poena. Do danas je ta predstava ostala zadnja u kojoj je neki igrač zabio 50+ u finalu, što dovoljno govori koliko je to težak podvig. Već 25 godina se ništa slično nije dogodilo.

“Ni Jordanov klon ne bi mogao čuvati Jordana. Ja sam ostao u čudu kao svi vi ovdje, on je najbolji napadački i obrambeni razigravač svih vremena, najbolji napadački i obrambeni bek-šuter svih vremena, najbolje napadačko i obrambeno nisko krilo svih vremena, a među visokim krilima i centrima je sigurno među najboljih pet”, rekao je zadivljeni trener Sunsa Paul Westphal nakon lude predstave MVP-a finala.

Jordan je u svoju debelu knjigu rekorda upisao i najveći prosjek poena u povijesti NBA finala (41,0), a postao je i prvi košarkaš s tri uzastopna naslova i MVP nagrade za najboljeg igrača finala. Treći naslov u nizu je osigurao i John Paxson pred navijačima Sunsa nezaboravnom tricom za pobjedu u šestoj utakmici.

4.  Rekord karijere od 69 poena

Službeni rekord karijere Michaela Jordana po broju poena, susret nakon kojeg je komentator Bullsa Johhny Red Kerr rekao da svi imamo čast gledati košarkaškog Babea Rutha. Ponovno su žrtve bili Cleveland Cavaliersi, klub kojeg je Jordan očito volio uništavati. Ovog puta im je zabio 69 poena (16 poena u prvoj četvrtini, 15 u drugoj, 20 u trećoj, 10 u četvrtoj i još 8 u produžetku). U to vrijeme su samo trojica igrača zabila više od 69 poena, a to su bili Wilt ChamberlainDavid Thompson i Elgin Baylor.

Osim što je zabio 69, Jordan je uhvatio i 18 skokova (najviše u karijeri), a podijelio je 6 dodavanja uz 4 ukradene lopte. U jednoj utakmici je skinuo rekord karijere po broju poena i skokova; 69 poena i 18 skokova je nevjerojatna statistika za jednog beka, nečuvene brojke. Bullsi su nakon produžetka slavili 127:123.

“Ovo mi je sigurno najbolja utakmica u karijeri. Zabio sam 63 Bostonu, ali taj smo ogled izgubili. Ovako je puno bolji osjećaj”, izjavio je Jordan nakon rekorda karijere.

Bullsi su i te godine, treći put zaredom, ispali od Detroit Pistonsa, ponovno u finalu Istoka, ali pomak na bolje je bio i više nego očit. Trenersku palicu je preuzeo Phil Jackson koji je u kombinaciji s Texom Winterom nametnuo poznati “Triangle” napad koji je ekipi donio stabilnost i kemiju na terenu. U regularnoj sezoni su imali omjer 55-27, a Pistonsi su ih izbacili nakon sedam borbenih utakmica.

3. “The Flu Game”

Po mnogima najbolja utakmica u Jordanovoj karijeri. Peti ogled finala 1997. godine protiv Utah Jazza i dua John Stockton – Karl Malone, jedan od najboljih napada na postavljenu obranu u povijesti košarke, ubojite pick’n’roll kombinacije koje su NBA parketima harale više od 15 godina. Ovo je Jazzerima bilo prvo NBA finale, a naišli su na nezaustavljive Bullse koji nisu htjeli predati tron ekipi sa Zapada, pogotovo ekipi koja je imala MVP-a regularne sezone, Karla Malonea.

Priča je započela noć prije pivotalne pete utakmice (rezultat 2-2) koja se igrala u EnergySolutions Areni, domu Utah Jazza u kojem i danas nastupaju (tada se dvorana zvala Delta Center). Jordan se navodno u pola noći probudio djelomično paraliziran, a medicinsko osoblje mu je reklo da nema šanse da igra petu utakmicu. Simptomi gripe (neki kažu mamurluka, neki trovanja hranom) su Jordana doveli do granice nesvijesti i kolapsa, propustio je jutarnji trening, cijeli dan je ležao u krevetu i povraćao, a iz kreveta je ustao samo par sati prije početka utakmice potpuno dehidriran. Izgledao je kao mrtav čovjek, ali je odlučio igrati.

Jordan je susret započeo onako kako su svi očekivali; nije se kretao baš najbolje, a domaća ekipa je nakon prve dionice vodila 29:16. Ali, nakon toga počinje Jordanov show koji je trajao sve do kraja utakmice. Boreći se s gripom i napaljenim domaćinima, Jordan je samo u zadnjoj četvrtini zabio 15 poena te je odveo Bullse do pobjede 90:88, i naravno vodstva 3-2 u seriji. Susret je na kraju završio s 38 poena, 7 skokova, 5 dodavanja i 3 ukradene lopte, a zabio je i tricu koja je riješila utakmicu. Nakon pobjede i odigrane 44 minute, Jordan je potpuno iscrpljen pao u ruke Scottieju Pippenu koji ga ja na ramenima odvukao s parketa.

Jordan se osvrnuo na svoju predstavu: “Ovo je bila najteža stvar koju sam napravio u životu. Sebe sam skoro doveo do nesvijesti samo da dođemo do pobjede. Nisam htio odustati, bez obzira koliko bolestan i umoran bio. Osjećao sam odgovornost prema mojim suigračima i gradu Chicagu, morao sam dati sve od sebe. Da smo izgubili, bio bih uništena osoba.”

Bullsi su peti naslov osvojili samo par dana poslije u prepunom United Centru (4-2), Steve Kerr je pogodio šut koji je odveo Bullse do naslova, a naš Toni Kukoč je na kraju zakucao loptu za konačno slavlje.

2. 63 poena Celticsima u doigravanju 1986.

Utakmica koja je Jordana službeno lansirala u NBA elitu i natjerala Larryja Birda da izjavi legendarnu rečenicu: “Ovo danas je bio Bog prerušen u Michaela Jordana. Nakon vanserijske rookie sezone, Jordan je na početku druge slomio kost u lijevom stopalu te je bio van terena 64 utakmice; crne prognoze su odmah krenule, da više nikada neće biti isti igrač, da će atleticizam nestati i da se brojke i utakmice iz rookie sezone više neće ponoviti (neki su čak govorili da će Sam Bowie imati bolju karijeru od Jordana). Nisu ni znali koliko su u krivu, a mladi, 23-godišnji Jordan im je to pokazao već u prvom krugu doigravanja.

Bullse su u prvom krugu dočekali Boston Celticsi, jedna od najbolje posloženih ekipa svih vremena. Celticsi su te godine imali najbolji omjer lige (67-15) i rekordnu sezonu što se tiče domaćeg terena (omjer 40-1, a ako uzmemo u obzir i doigravanje onda im je omjer pobjeda i poraza kod kuće bio vrtoglavih 50-1). Tu je bio i Larry Bird koji je igrao najbolju košarku u karijeri te je tri puta zaredom bio MVP regularne sezone. Najbolja prednja linija svih vremena (Larry Bird, Kevin McHaleRobert Parish i Bill Walton s klupe) uz odličnu bekovsku liniju donijela je Celticsima lagan put do 16. naslova prvaka. Jordan je i ovakvu ekipu namučio praktički sam, nakon što nije igrao veći dio regularne sezone.

Nakon poraza Bullsa u prvoj utakmici (Jordan 49 poena), legendarni parket Boston Gardena u drugom je susretu bio stratište jedne od najboljih utakmica u povijesti NBA lige. Celticsi su tek nakon dva produžetka slomili otpor gostiju, osme ekipe Istočne konferencije. Jordan je igrao izvan svih granica normale, zabio je 63 poena (šut 22/41, slobodna bacanja 19/21) i sam samcat je držao Bullse u igri. Susret koji je trajao više od tri sata na kraju je završio tijesnom pobjedom Celticsa 135:131.

“Pogađao je vanjske šuteve, ulazio je pod obruč, čuvala ga je cijela naša momčad. Očito je da je bio u zoni, držao je Bullse u igri zabijajući poen za poenom. Nismo ga mogli zaustaviti, ovdje pričamo o drugačijem tipu igrača, on je nešto posebno”, rekao je šokirani Bird nakon utakmice.

Bill Walton se u zanimljivom stilu osvrnuo na Jordana: “To su bila drugačija vremena, prije medijskih napumpavanja i bespotrebnih promocija. Jordanu takve stvari nisu bile potrebne, medijska pažnja njemu nije trebala da pokaže kakav je igrač. Danas kada pogodite koš, o vama snime seriju na televiziji.”

NBA liga nam redovito pruža vrhunske individualne partije – Wilt je zabio 100 poena New York Knicksima, Elgin Baylor je u NBA finalu zabio 61 poen, Kobe Bryant je Toronto Raptorsima ubacio 81 poen, ali ako pogledamo faktore Jordanove predstave i činjenicu da mu doktori nisu ni preporučili povratak na parket, onda je ovo zaista nešto posebno. Jordanova 63 poena protiv Celticsa su i danas NBA rekord što se tiče doigravanja, a on je to napravio s 23 godine, nakon što nije igrao veći dio sezone, protiv jedne od najboljih košarkaških ekipa u povijesti.

1. Šesta utakmica Finala 1998. protiv Utah Jazza

Zadnja utakmica Michaela Jordana u dresu Chicago Bullsa, šesti susret NBA finala 1998. godine. Drugi put zaredom Bullsi su igrali protiv Utah Jazza, jedne od najboljih NBA ekipa bez osvojenog naslova. Na ulazu u ovaj susret Bullsi su imali vodstvo 3-2, ali zadnje dvije utakmice su se po 2-3-2 formatu trebale odigrati u Delta Centru, pred odličnom fanatičnom publikom Utah Jazza koja je često bila šesti igrač ove momčadi.

Pobjeda u ovoj utakmici bi od Bullsa napravila jednu od najvećih sportskih dinastija svih vremena,  za Jordana bi značila drugi “three-peat”, šesti NBA naslov i šestu nagradu za najboljeg igrača finala te bi ga direktno zacementirala kao najboljeg košarkaša koji je ikad harao parketima; čak bi i najveći mrzitelji priznali da je tome tako. Ulog je bio ogroman, a Jordan se morao nositi s mnogo problema. Ovo mu je bila 331. utakmica zaredom s obzirom da od povratka 1995. nije propustio nijedan jedini susret, u ovoj seriji je prosječno igrao 41 minutu, a kroz cijelo doigravanje je prosječno igrao 41,5 minuta.

Ogromne brojke za 35-godišnjeg košarkaša, umor je trebao doći na svoje. Da stvar bude još i gora, Pippen je ozlijedio leđa tijekom serije te je igrao samo 26 minuta u cijeloj utakmici. Ipak, Jordan je pobijedio sve prepreke – zabio je 45 poena i koš za pobjedu (87:86) preko Byrona Russella deset sekundi prije kraja koji je Bullsima je donio šesti naslov u osam godina. Jordan je svoju clutch predstavu upotpunio zabivši zadnjih osam poena ekipe.

Kao igrač, Michael je statistički imao puno boljih utakmica; u ovoj je šutirao samo 42 posto (15/35), imao je samo jedno dodavanje i jedan skok, ali brojke su kod ove utakmice potpuno nebitne. Jedino što se pamti je dribling kojim je izbacio Russella i nakon toga lopta koja prolazi kroz mrežicu ne dodirnuvši obruč. Nakon toga je uslijedio poznati skok, šest podignutih prstiju u znak šestog osvojenog naslova i zagrljaj s Philom Jacksonom.

Bob Costas, dugogodišnji komentator NBA na NBC-u, najbolje je opisao predstavu: “Statistički, posebno što se tiče postotka šuta, Jordan je imao boljih utakmica. Ali ako pogledate njegove godine i broj utakmica koje je igrao ove sezone, sve teške minute koje je izdržao, i Pippenovu ozljedu, onda možemo slobodno reći – Jordan se ponovno uzdignuo iznad svih.”

Hajduk, more, NBA, muzika, knjige.

    Ostavite komentar