Hezonjin preporod

Hezonjin preporod

Izgledalo je to kao početak kraja. Kraja njegove NBA karijere. Sve ono što smo nevoljko slutili da će se ostvariti, na početku sezone se uistinu počelo ostvarivati. Još jedan blijed ulazak u sezonu, još jednom na samoj margini rotacije, još jednom onaj isti pogled bez imalo samopouzdanja. Mario Hezonja je odavao dojam čovjeka koji se, potpuno suprotno svemu što smo znali o njemu, pomirio s tim da će na ljeto spakirati kofere i sjesti na avion koji će ga vratiti u Europu. Što tek reći o Orlando Magicu koji je toliko vjerovao u njega da mu nije aktivirao četvrtu godinu rookie ugovora? Da, uistinu je izgledalo da će umjesto NBA karijere njegov CV spasti na NBA epizodu.

No znate da u čovjeku uvijek postoji ono nešto što ne dopušta da se predate. Što vas tjera da idete dalje bez obzira na cijenu ili šansu uspjeha. Tjera vas da vjerujete. Nada.

„Moramo prihvatiti konačna razočaranja, ali nikada ne smijemo izgubiti beskonačnu nadu“, rekao je jednom veliki čovjek Martin Luther King. Nada nikada nije prestala tinjati u nikom od nas pratitelja košarke, bez obzira što su svi racionalni argumenti išli u prilog pesimizmu iz prvog pasusa ovog teksta. Skoro svatko s kim sam došao na ovu temu govorio je slične stvari, kao „Samo mu je potrebna šansa“, „Što se ne makne iz Orlanda?“, i slično. Jednostavno, svi smo polagali velike nade u njega. Domaći momak koji ni šuterski ni atletski ni manirama ne zaostaje za konkurencijom „preko bare“, kako ne voljeti takvu priču?

Nadu nije gubio ni Hezonja, bez obzira na ponekad stvarno nikakav govor tijela vidljiv u minutama koje je dobivao na kapaljku. Premda je drugoj utakmici sezone protiv Cleveland Cavaliersa dobio tada ogromnih 25 minuta koje je iskoristio za 11 poena i 6 skokova uz šut za tricu 3/3, sve do 9. prosinca igrao je jako malo, većinom ne više od 10 minuta. Ono što je uslijedilo u idućim mjesecima izmamilo je osmijeh mnogima, a fanovima poput mene kamufliranim u novinare dalo materijala za pisanje.

Kontekst

Vratimo se ipak samo na trenutak u bližu prošlost. U više navrate se u raznim tekstovima i podcastima spominje kako je Orlando rasulo od franšize. I to je točno. Također se većinom dometne kako kaos u Orlandu zaslužuje zaseban tekst (mea culpa), a ne samo spomen pri objašnjavanju konteksta. E pa i ovaj puta će biti tako. Razlog tomu je što bi onaj koji bi krenuo detaljno analizirati i opisivati sve poteze Magica vjerojatno obolio od PTSP-a, a u noćnim morama bi ga progonio sam Bismack Biyombo. Da skratimo stvar, uslijed franšizne krize identiteta i nedostatka smislene vizije, Hezonja i još poneki igrači su pali kao kolateralne žrtve. Niti su znali žele li pobjede odmah ili u budućnosti, niti su znali žele li graditi s veteranima ili s mladima. Dodajte tu još smjene trenera i promjene u upravi pa postaje evidentno da je Orlando bio sve samo ne zdrava sredina za odrastanje i razvoj mladog igrača.

Da stvari za Marija postanu još gore, narastao je još koji centimetar i trendovi su se promijenili pa je pomaknut poziciju ili čak dvije više (SF/PF) od one na kojoj je bio projiciran prilikom dolaska u ligu (SG). Uz to, Magic je draftao još dva hibridna krila u vidu Aarona Gordona i Jonathana Isaaca (pa i Wesa Iwundua koji je dobio minute ove sezone), te dobio Terrencea Rossa i potpisao Jonathona Simmonsa. Da gužva bude potpuna, ničim izazvani su vratili veterana Arrona Afflala. Krcat roster pun isluženih ili preplaćenih veterana i nedokazanih klinaca, nabacanih bez iti malo pažnje za kompatibilnost i  kemiju.

Svim očekivanjima usprkos, Magic je jako dobro otvorio sezonu. Nizali su pobjede i jedno kratko vrijeme imali najefikasniji napad lige. Kratko je trajao taj san i realnost je vrlo brzo pokucala na vrata kao neželjeni gost. Nije trebalo dugo da postane jasno kako ovakav roster ne vodi nikud, a nova uprava je bila osuđena da gasi požar koji je zapalila stara uprava.

Uspon

Uslijedile su brojne ozljede koje su osakatile širinu/gužvu koju imaju na boku. I tada na scenu stupa paradoks koji kao da je izašao iz filma „Zamjene“, a Mario Hezonja nastupa kao Shane Falco, odbačeni quarterback koji odjednom vodi ekipu iako je do jučer bio zaboravljen. Dobro, ne vodi baš ekipu do finala kao Falco u filmu, ali shvatili ste paralelu. Dakle, do jučer neostvareni potencijal koji je na izlaznim vratima kluba i lige, sada dobiva ogromne minute i ogromne ovlasti. Čisti Hollywood.

Ranije sam spomenuo da je njegov zaborav trajao sve do 9. prosinca. Zašto baš tada? Pa tada je protiv Atlanta Hawksa iz vedra neba dobio 31 minutu. Nije bilo Gordona, Rossa, Isaaca ni Fourniera. Nije imao učinak vrijedan spomena, vjerojatno i sam šokiran ovakvim razvojem događaja. 4 dana kasnije dobiva čak 35 minuta koje koristi za 17 poena, nagovještavajući tako bolje dane. Njegovi suigrači su se vraćali pa se ponovno ozljeđivali, a Mario je nastavio dobivati minute i – koristiti ih. Svoju najbolju utakmicu odigrao je nedugo potom. Protiv Detroit Pistonsa je startao i na terenu proveo 31 minutu, postigao 28 poena, ubacio 8 trica, skupio 6 skokova, 2 asistencije i 3 ukradene lopte. Ono što posebno veseli nas ljubitelje brojki je da je Orlando izgubio 4 razlike, a Hezonja je ostvario +9 dok je bio na parketu. Znam da ste već gledali, ali svakako vrijedi opet:

/Ideja je bila secirati nekoliko utakmica i detaljno objasniti neke od  karakterističnih načina na koje Hezonja dolazi do poena. Zahvalite ultrasporom otočkom internetu što amaterski lijepim Youtube highlightse umjesto da vas (također amaterski) satarem vlastitom selekcijom Hezonjinih poteza. Naime, ovih predivnih 4Mbit/s omogućavaju otvoriti League Pass u pristojnoj rezoluciji samo u snovima. Alternativa tomu je snimati videa u nižoj rezoluciji koja izgleda kao lov na patke na Nintendu (falšem, naravno) 1999./

Brojke ne lažu

Zanemarimo na tren početak sezone i pogledajmo osnovne brojke od tog sudbonosnog 9. prosinca.

GP Min Pts FG% 3PT% Reb Ast Stl Blk +/-
38 25,4 12,3 46,5 33,3 4,2 1,5 1,3 0,5 -2,7

Napredna statistika otkriva još ponešto.

ORtg DRtg NetRtg Ast/To Reb% Tov% TS% Usg%
106,2 112,3 -6,1 1,22 9,6 8,9 56,8 21,2

Veseli svakako vidjeti da ima velike ovlasti u igri čemu svjedoči poprilično veliki usage rate (najveći usage u ekipi ipak ima njihova prva violina, pogađate, Speights). Usprkos tome, izgubljene lopte drži pod kontrolom i to je nešto na čemu se djelomično može graditi optimizam. Sjećate se ljeta kada je Mario otkazao reprezentaciji kako bi prošao individualne pripreme i ekipni kamp? E pa mislim da je vrlo jasno na čemu se najviše radilo – kreiranju s loptom. Tko god je gledao Orlando ove sezone mogao je primijetiti da umjesto drvenih ruku i ispadanja lopte, Hez ima mekaniji dodir i puno bolji dribling, što mu omogućuje da ima veće ovlasti u kreaciji i lakše dolazi do obruča. Također su vidljivi neki maleni pomaci u obrani, ali tu stranu parketa ćemo ipak ostaviti po strani u ovom tekstu. Stoga ako vas vodi ona domoljubna mantra da je reprezentacija svetinja i slično (što je ok), pokušajte ipak shvatiti da je Hezonja prošlo ljeto jednostavno morao žrtvovati tuđe interese kako bi spasio svoju NBA karijeru. I uspio je. A od toga će u budućnosti koristi imati i on i hrvatska reprezentacija.Dakle, ono što se može vidjeti je da Hezonja solidno koristi minute. Brojke nisu spektakularne, šut za tri je definitivno ispod prosjeka za nekoga tko ima reputaciju šutera. Ostale kategorije popunjava na pristojnoj razini. Naravno, u našim očima uvijek može bolje, ali sjetite se prethodno opisanog konteksta; ovo je sjajno za nekoga tko je „do jučer“ bio na izlazu iz lige. Možda bi broj skokova trebao biti veći za nekoga tko prema Basketball referenceu 75% vremena provodi na poziciji visokog krila, a od ovih skokova što ih kupi više od 80% njih je neizazvanih (uncontested).
Ofanzivni i defanzivni rating nije relevantan alat za procjenu individualnog učinka te ovisi o rezultatima ekipe, a Orlando je s Hezonjom ili bez njega kanta za napucavanje. Uostalom, čovjek je najviše minuta odigrao s Biyombom, Simmonsom, Shelvinom Mackom, DJ Augustinom, Wesom Iwunduom i Mareeseom Speightsom.

Hezonjin paradoks

Maloprije spomenuh da ga trica, unatoč reputaciji šutera, baš i ne služi. Daleko od toga da je na lošim razinama, ali misli li imati dugu NBA karijeru, definitivno bi morao dignuti postotke u ovoj kategoriji jer je trica, tj. prijetnja da će pogoditi tricu s 8 metara, ono što tjera njegove čuvare da ga zatvaraju, a onda on sa svojim novim driblerskim vještinama i eksplozivnim korakom dolazi u situacije u kojima hvata obrane na krivoj nozi. Pogledajmo sada njegov shot chart.

 

Izabrao sam ovaj napredniji pregled kako bismo dobili što bolji uvid. Osobno me najviše veseli ova sjajna realizacija na obruču. Premda i dalje nema veliki repertoar polaganja, vidno je promijenio način pristupa obruču. Prije su to bila pravocrtna zalijetanja na koš, a sada ipak puno bolje osmišljava taj napad, uspori korak, privuče čuvara. S poludistance ima vrhunske postotke te bi ga mogli u tom segmentu smatrati elitom kada bi se radilo o većem uzorku. Ipak s obzirom na smjer u kojem košarka ide zadnjih godina, poludistanca je korisna, ali ne i presudna. Ono što bi trebao biti cilj je povećati ove postotke za tricu. Osim s lijeve strane, u svim drugih područjima je ispodprosječan šuter za 3, a posebno je grozan u kornerima. Zaista je vrlo teško shvatiti zbog čega je tomu tako. Obično se korner trica prva nauči i gađa najboljim postocima jer je bliže košu nego ostale „trice“. Tu je udaljenost slična upravo onoj s poludistance koju Mario tako sjajno pogađa. Pravi paradoks.

 

 

Priči tu nije kraj, idemo dalje.

CATEGORY TYPE FREQ. % FG%
General range Catch and shoot 41,7 35,1
Pull Ups 21 44,7
Less than 10 ft 35,6 69,8
Dribbles 0 51,9 42,6
1 11,3 61
2 14,4 59,6
3-6 17,7 48,4
7+ 4,7 64,7
Closest defender Very tight 0,6 50
Tight 13 44,7
Open 24,6 32,6
Wide open 26,2 38,9

Dane su frekvencije u kojima se događa svaka od situacija, tako da određeni podaci imaju veću težinu od drugih, ali opet teško je ne primijetiti nelogičnosti. Dakle, osim što je potvrđeno da sjajno finišira u blizini koša, brojke kažu da bolje pogađa pull upove, koji nastaju nakon driblinga, nego catch and shoot situacije koje mu drugi serviraju. To potvrđuje i druga kategorija koja kaže da Hezonja najlošije šutira kada ne dribla. Znate i sami da obično biva obrnuto.

Čudan je to zaista put. Većina igrača prvo nauči šutirati korner trice iz catch and shoot situacija. Mario bolje šutira pull upove iz driblinga. Možda to nužno i nije loše. Normalna progresija pri učenju polazi od učenja jednostavnijih stvari ka težima. Dakle, ako je Hezonja prvo naučio ono teže, ne vidim zašto s vremenom ne bi mogao naučiti ono što je lakše. Uostalom, njegov izbačaj je sjajan. Visok skok, visok položaj ruku, elegantna mehanika, brzina izbačaja vrlo dobra. A kada je mehanika na pravom mjestu, kad-tad će na svoje doći i postoci.

Stil i uloga

Kada ne čeka u kutu u spot upu, Hezonja do svojih poena dolazi većinom kroz kreaciju iz pick and rolla ili otvaranjem kroz jedan do dva bloka od smjera osnovne crte prema vrhu reketa. Ponekad ova druga akcija bude smještena nešto više na terenu pa ne završi na vrhu reketa već na trici sa sredine. Uglavnom sve te akcije kreću s lijeve strane terena jer tako lakše može koristiti svoj pull up koji očito još nije zaživio iz kretanja s desna prema lijevo, već isključivo obrnuto. Bilo kako bilo, u tim situacijama je vrlo opasan jer kombinacija šuta za tri, sjajnog šuta s poludistance i atleticizma kojim napada obruč zaista nudi pregršt opcija koje Mario sve bolje i bolje balansira i koristi.

PLAYTYPE POSSESIONS FREQ. % PPP PERCENTILE
Spot up 3,1 34,3 1,12 78,2
P’n’r Handler 1 11,4 0,93 80
Transition 1,7 18,8 1,06 45,1
Off screen 0,9 10,5 0,91 35,7

U prve dvije kategorije je vrlo dobar, u tranziciji prosječan, a u ovoj zadnjoj je ipak potreban značajan pomak. Igra u tranziciji isto zahtijeva pomak nabolje jer je svojim vještinama jednostavno kao stvoren za takvu igru. Uostalom, oni uncontested skokovi nisu slučajnost, već su taktički odabir trenera kako bi što brže pokrenuo tranziciju.

Ono što je problem je da je Hezonjina uloga u Orlandu dosegla vrhunac nedavno. Ako je suditi prema posljednjim događanjima, povratkom ozlijeđenih igrača ta uloga je sve manja i minutaža će varirati od večeri do večeri ovisno o tome koliko je „vruć“. Također, njegove ovlasti s loptom će se smanjiti jer je tu jednostavno previše gladnih usta za nahraniti. Što je prava šteta. I za njega i Orlando. Da su imali malo više strpljenja, mogli su još godinu dana imati igrača na rookie ugovoru i opravdano mu davati šanse i razvijati ga. Ovako je puno upitnika pred njim i pred franšizom.

Što donosi budućnost

Od samih početaka očekivanja su pred njim bila postavljena previsoko. Da, vjerojatno nije trebao biti biran tako visoko na draftu. Ne samo što se kvalitete tiče, već bi tako dospio u bolju ekipu i ne bi na leđima nosio toliki teret u nastojanju da opravda tako visok izbor u sredini koja nije ni sama znala što s njim. Pritom se konstantno zaboravlja jedna stvar: Hezonja je tek nekidan navršio 23 godine. Što smo očekivali, da će biti na pragu All-star nastupa do ove dobi? Ne, treba biti realan. Jer kad bismo krenuli u usporedbe, tada bismo mogli reći da je Michael Jordan u toj dobi postizao 37 poena i bio prvi strijelac lige.

Igrač s kojim se Heza znalo uspoređivati je JR Smith. Većina hrvatskih medija je s razočaranjem odbijala takve usporedbe. Zaista? Zar bi jednoj malenoj zemlji kao što je naša i čija košarka je na rubu raspada bilo ispod časti imati takvog igrača? Smith je s 23 godine u Dener Nuggetsima postizao 15 poena u prosjeku uz 40% šuta za tri. Zaista loše. Dakako, radi se o striktno igračkoj usporedbi, da ne biste mislili da se Mario mora analogno tome baviti i botanikom kao JR.

Hezonja je na glasu kao veliki radnik, što polagano počinje dolaziti na naplatu. Da ne mislite da ga vole samo u našoj zemlji, također ima brojne fanove među sportskim analitičarima i komentatorima u SAD-u. Tako na primjer, njegovu stranicu na Basketball referenceu sponzorira vrlo cijenjeni analitičar Danny Leroux. Uz to, njegova strpljivost u Orlandu gdje nije zatražio trade te čak ni u najgoroj situaciji nije blatio ni upravu ni trenera ni suigrače, pa čak i kada mu nije aktivirana opcija četvrte godine ugovora je i dalje govorio da mu je ekipa na prvom mjestu, sigurno su povećale njegovu reputaciju u očima GM-ova te ga doživljavaju kao pravog profesionalca.

Budite sigurni, Hezonja je ovim bljeskom osigurao novi ugovor negdje u ligi. Ne postoji previše igrača ove visine, fizikalija, atleticizma i šuta, s ovakvom radnom etikom i profesionalizmom, a da uz to imaju 23 godine i nisu u poziciji tražiti ogroman ugovor. Netko će za pristojne novce dobiti igrača u kojega se isplati uložiti. Igrača koji će raditi i napredovati. Koji nikad neće biti superstar, ali će na teren donositi ono što treba. Dovede li ikad igru u obrani na razinu solidnog sistemskog igrača, očekuje ga vrlo duga NBA karijera. Mnogo toga će ovisiti o njegovom izboru ovo ljeto. Nadamo se samo da će dobro odabrati.

Bodul dušom i srcem, sportski fanatik postao je još u ranom djetinjstvu, uvijek preferirajući gledati i analizirati vise nego vježbati. Iako građom sličniji ragbijašu, u NBA se zaljubio odavno. Kada ne jede ili ne sluša heavy metal, tada piše o košarci. Nerijetko i sve nabrojano istovremeno.

    Ostavite komentar