Garden is Eden again

Garden is Eden again

Nekada je stvarno potrebno jako malo da se čovjeku popravi cijeli dan. Po ne znam koji put sam se u to uvjerio u subotnje predveče, još uvijek disfunkcionalan za bilo što kao posljedica cjelodnevnog mamurluka (ozbiljno, zašto subotnji mamurluci padaju teže od nedjeljnih?).

Pospano-mamurno-disfunkcionalnu tišinu je prekinuo poziv frenda, zakletog navijača Lakersa, koji je dolaskom LeBrona Jamesa opet dobio razloge za podjebavanje mene, zakletog navijača Knicksa (kao da to samo po sebi nije dovoljan razlog za zajebavanje).

-“Alo, imam jednu vijest, koja će ti popraviti dan.

-“Ona mala od sinoć je tražila moj broj?

-“Ma kakvi, još bolju.

-“James Dolan se povlači iz Knicksa i ostavlja ih meni?

-“Zašto bi to itko napravio?

-“Ajde prijeđi na stvar, nisam za život.

-“KNICKSI SU OTPUSTILI JOAKIMA NOAHA!”

U tom trenutku je nastupila kratka tišina, koju je prekinuli moje glasno “NAPOKON PAS MATER!”. Mamurluk i disfunkcionalnost su nestali istog trenutka, novi život je opet ušao u mene, što je valjalo proslaviti s novom dozom pive.

Otpuštanjem posljednje ostavštine ozloglašenog vladara Phila Jacksona, čiji je jedini dobar potez bio odabir Kristapsa Porzingisa, konačno je okrenuta nova stranica franšize, te se nesmetano može krenuti u izgradnju nove momčadi, koja napokon ima potencijal izgraditi bolju i ljepšu budućnost, koja se toliko dugo iščekuje i najavljuje. Zadnje doigravanje je izboreno davne 2013. godine, a u međuvremenu se franšiza uspješno borila s Kingsima, Magicom i njima sličnima u borbi za najveću disfunkcionalnost. No, prošlo ljeto Dolan se sjetio da su Knicksi ipak njegova franšiza te se odlučio za tri bitna poteza: otpuštanje Jacksona, dovođenje Stevea Millsa na mjesto predsjednika te Scotta Perryja kao GM-a, te onaj najbitniji, prepuštanje svega njima dvojici, ne miješajući se u rad front officea. Za sada se isti pokazuju kao jako dobri potezi.*

Da, dobro ste pročitali, Dolan je uspio spojiti tri dobra poteza u kratko vrijeme, te je uspio ne sjebati sve u roku godinu dana. Čuda su moguća ipak.

Prva godina u radu novog front officea je obilježena čišćenjem sranja kojeg su zatekli. Carmela Anthonyja su poslali u Oklahomu te i službeno dali Porzingisu ulogu franšiznog cornerstonea, pustili su bivšeg trenera Jeffa Hornaceka da odradi još jednu sezonu kao glavni trener, u isto vrijeme gledajući da se na bilo koje načine riješe svega što može predstavljati svojevrsni uteg oko budućnosti kluba. Ozljeda Porzingisa je poremetila planove, no pametni odabir liječenja je kao nagradu donio njegovo jačanje, što je bila stavka koju je trebao nasušno popraviti. (njegov povratak je najavljen za iduću godinu, ne prije All-Stara, ali postoji dobra šansa kako će propustiti kompletnu sezonu u svrhu boljeg oporavka i pripremanja za sezonu 2019/2020.)

Pravi potezi su se počeli nizati ovo ljeto.

Otpuštanjem Hornaceka se stvorila prilika za dovođenje jednog od najboljih mladih trenera lige – Davea Fizdalea, koji je početkom prošle sezone dobio pedalu u Memphisu. Trener poznat po odličnom radu s mladim igračima te razvijanju istih je u ruke dobio momčad koja je bogata istima, te je dobio vrijeme da se u miru posveti istome. Njegov prvi potez je bio vraćanje identiteta momčadi te izgrađivanje odnosa s igračima, posebno Porzingisom, zbog kojeg je išao u Latviju da bi odradio razgovore vezane za budućnost kluba i viziju iste. Uz to, odlučio je vratiti kult prošlih, uspješnijih vremena, te je u tu svrhu angažirao Patricka Ewinga i Walta Fraziera, čija je uloga stalni razgovor s igračima i rad na njihovom napretku. To je posebno oduševilo Fraziera, koji je u prošlosti više puta nudio svoje usluge.

No, najbitniji potezi su odrađeni vezano za igrački kadar.

Produžili su ugovor Lukeu Kornetu na još jednu godinu, davajući mu šansu da pokaže da za njega ima mjesta u momčadi. Riječ je o igraču koji ima potencijal postati jako dobra strecht četvorka/petica, te koji isto tako ima potencijal postati odličan skupljač skokova. Već sad pokazuje naznake da bi davanjem minutaže mogao već ove sezone postati pouzdani član rotacije sa 10/5 statistikom. Uz njega, doveden je Noah Vonleh na polugarantirani ugovor vrijedan 1,6 milijuna dolara, te Mario Hezonja, koji nakon traumatičnog iskustva u Orlandu traži šansu za dokazivanje u ligi, te kojem su za godinu dana dali 6,5 milijuna dolara.

No, tri najbitnija poteza su povukli na i nakon drafta.

Odabirom Kevina Knoxa i Mitchella Robinsona, te angažiranjem Allonza Triera nakon drafta stvorila se mogućnost stvaranja okosnice momčadi, koja bi uz Porzingisa te Franka Ntlikinu mogla kroz koju sezonu klub vratiti na popis redovnih sudionika doigravanja.

Za Knoxa se već dosta toga zna: odlično krilo koje već sad posjeduje sjajan ofenzivni arsenal, ne libi se uzimati šuteve sa svih pozicija, ali isto tako ne forsira kad vidi da ga ne ide, te sudjeluje u razigravanju suigrača.

Robinson, šesti izbor druge runde drafta, je i dalje sirovi talent, ali uz konstantni rad na istome Knicksi mogu zauzvrat dobiti fenomenalnog rim protectora, koji u napadu može biti sjajni finišer. Njegov pad u drugu rundu je uvjetovan pauziranjem godine na koledžu radi transfera, te je usprkos interesu iz Kine odlučio izaći na draft već ove godine. Problem mu predstavlja povremeno ispadanje iz taktičkih postavki te problemi s osobnim pogreškama, no s vremenom se to može popraviti.

I zadnji potez, meni osobno najdraži: Trier. Dečko koji je odradio tri godine na Arizoni, i gdje je dva put padao na doping testu zbog korištenja Ostarina, lijeka koji se koristi u borbi protiv osteoporoze, a koji se nalazi na popisu nedozvoljenih sredstava, je prema osobnom priznanju bio uvjeren da će ga netko izabrati u drugoj rundi. No, izostavljanjem istog je odlučio ponovno angažirati Chrisa Brickleyja, mladog osobnog trenera koji je stvorio ime u ligi zahvaljujući radu s Anthonyjem, Kevinom Durantom, C.J. McCollumom te ostalim zvijezdama. Odluka da angažira Brickleyja je došla do Knicksa, koji su mu dali priliku tijekom Ljetne Lige, i dobili potencijalno sjajnog igrača u backcourtu. Povjerenje je Trier vratio sa sjajnom statistikom: na terenu je proveo prosječno 31 minutu, bilježeći 17 poena, 5.5 skokova te 3.2 asistencije, uz 45% realizacije. Dobre partije je nastavio i u predsezoni, gdje je briljirao u pobjedi nad Brooklynom: 25 poena i 4 skoka, uz 66% realizacije, te eksploziju u drugoj četvrtini u kojoj je zabio 17 poena. Jasno, i on ima mane: šut za tri mu je slabija strana, te mu pregled igre ne spada u jače. No dobra je stvar da konstantno radi na uklanjanju istih, te se napredak može primijetiti. Iako ima potpisan two-way ugovor, otpuštanjem Noaha i odličnim partijama koje je pružio najvjerojatnije će upasti u rotaciju sa stalnim ugovorom, bez potrebe za igranjem G-lige, o čemu svjedoči i Fizdaleova izjava, u kojoj je rekao kako “nema potrebe za prevelikim brojem utakmica u G-ligi, te kako Iso-Zo već sada može računati na dobru minutažu.”.

Uz sve to, odluka o preskakanju potencijalnog dovođenja Jimmyja Butlera već ove sezone putem razmjene jasno govori kako je fokus na budućnosti, te da sadašnjost nije toliko bitna. Ova odluka dovoljno govori koliko je franšiza promijenila svoj stav, jer bi prošle garniture vjerojatno dale svu svoju budućnost radi potencijalne sadašnjosti.

Petorka za sezonu je poznata: na playu će startati Trey Burke, dvojku je rezervirao Tim Hardaway Jr., Knox će startati kao small forward, a partner će mu biti iskusni Lance Thomas, koji ima ulogu biti mentor mladima te im konstantno pomagati u razvoju. Centarsku poziciju drži Enes Kanter, dok će Robinson, Trier, Hezonja, Kornet i Ntlikina svoju šansu čekati s klupe. No, nikoga ne bi trebala iznenaditi česta pojava petorke Ntlikina-Trier-Knox-Thomas-Robinson, za koju se govori kako će dobivati određene minute, a koja bi povratkom Zingera trebala spadati u češće korištene.

Nakon kiše stiže sunce, a Madison Square Garden bi se ponovno mogao kupati u istome.

Zbog savršenog “kamena-s-ramena” šuta odlučio postati neokrunjeni seronja za tipkovnicom. Preko tjedna vodi život kao Roko Karanušić, a vikendom se priprema za novi tjedan. Građom kao bure ponosno čuva dio na svakom šanku, odakle dolazi i većina tekstova. Svoju sklonost ka alkoholu pripisuje autodestruktivi u vidu navijanja za Knickse.

    Ostavite komentar