East is coming

East is coming

Trenutni omjer Istoka i Zapada nam je donio pravo osvježenje, kao i iznenađenje. A možda opet i ne, jer nije upitno da je puno veća koncentracija talenta na Zapadu, ali kao da smo zaboravili pratiti puls lige koji je odavno u znaku run n guna. Ukratko, ekipe s manjkom talenta su prihvatile stanje kakvo je i uz određen iskorak ključnih igrača počele trčati i šutirati trice, a obranu fokusirati na obranu tranzicije. Stoga nije čudo što se trenutno „underperformeri“  Oklahoma i Minnesota nalaze u TOP 5 najgorih obrana tranzicije kao i na prvoj, odnosno šestoj poziciji s količinom izolacija po utakmici. Minnesotin trenutni omjer to ne ocrtava, ali njihovi problemi su vrlo vidljivi, i jedini razlog što se Minnesota trenutno nalazi, a Oklahoma ne, u playoff slici je malo sreće u završnicama.

No dobro, tema nikako nije pričati o njima, pažnju bih htio posvetiti ekipama s Istoka koje prate puls igre te imaju talente sposobne mijenjati koncept igre kao i nadoknaditi eventualnu buduću razliku u kvaliteti Istoka i Zapada. I dok svakako treba skinuti kapu i priznati Pacersima te Pistonsima kako su krenuli u sezonu zaista iznad svih očekivanja, među ostalom učinivši Domantasa Sabonisa važnim igračem u rotaciji, odnosno Andrea Drummonda vođom momčadi, ne možemo reći kako na rosterima imaju franšiznog talenta. Victor Oladipo je na All-star razini, Tobias Harris izgleda kao ono što Michael Beasley misli da je, ali ipak ne možemo reći kako imaju igrača kojemu možeš dati loptu u ključnim utakmicama i biti siguran da ga se neće uštopati jednako atletski nadarenim igračem na drugoj strani.

I tu dolazimo do glavnih aktera ove priče, Philadelphije 76ersa i Milwaukee Bucksa. Ben Simmons, Joel Embiid te Giannis Antetokounmpo predstavljaju sve što bi moderni franšizni igrač trebao biti – krilo sposobno biti primarni kreator te preuzimati u obrani, te centar kao rim protector s balansiranom in and out napadačkom igrom. Što se krila tiče, kao da je u pravilniku zapisano da svako krilo koje može igrati kao playmaker mora bacati cigle s perimetra. To je neko lebronovsko pravilo, samo što je LeBronov šut pri ulasku u ligu bio na razini Ray Allena u odnosu na Giannisa i Bena. Prototip modernog centra je više usmjeren prema ulozi role playera, poželjno kvalitetnog obrambenog igrača koji ne treba puno dodira s loptom u napadu. Osim kad je te dodire sposoban pretvoriti u efikasno strijeljanje protivničkog koša sa svih pozicija na terenu. Tad to predstavlja nadogradnju modernog prototipa koju možemo vidjeti kod DeMarcusa Cousinsa, Embiida, Karla Anthonyja Townsa i predstavlja daljnji smjer razvoja igre.

CHEESECAKE RECIPE

Brett Brown nije najpopularniji lik u Philadelphiji, s razlogom. Godine tankiranja su ostavile utjecaja na navijačima i iako je ovo prva godina da čovjek ima priliku raditi s rosterom koji bi trebao biti temelj, unatoč tome što su imali najteži raspored dosad, navijači su veoma osjetljivi na greške. Na samom početku sezone morao se susresti s prvom većom odlukom, startati s Robertom Covingtonom ili Darijem Šarićem.  Izbor je pao, prema očekivanju i logici većine analitičara na Covingtona, zbog aure 3&D krila koje predstavlja savršen fit uz dvije zvijezde koje trebaju loptu.

Zatim, Markelle Fultz nije bio spreman za početak sezone, dapače, ona 2 tjedna što je igrao u predsezoni i sezoni samo su mu naštetili i pogoršali ozljedu te je Brown opet morao birati, želi li ubaciti igrača koji bi glumio Fultza između McConella i Baylessa ili bi u petorku ušao Šarić. Opet, pouzdao se u trend lige i ubacio Baylessa jer tko bi se usudio startati praktički s tri krila i jednim centrom u eri kad se petorke snižavaju, a brzina je glavno oružje? Također, to se i uklapalo u teoriju kako Šarić treba loptu da bude najkorisniji i kako mu je najprimjerenija rola šestog igrača koja bi ujedno i pojačala slabašnu klupu.

Sezona je krenula, Simmons je zaista igrao pravog razigravača, a u obrani varirao od matchupa do matchupa zavisno o potrebi, no igra je prožvakala i ispljunila većinu logike s početka sezone. Petorka s Baylessom unutra je u 70 minuta ostvarila negativan net rating od +1,5 , a ona sa Šarićem unutra čak +16 u 190 minuta, i to je najučinkovitija postava s obzirom na odnos net ratinga i odigranih minuta. I tu je jasno kako je odabir Šarića umjesto Baylessa, suprotno trendu, pravi odabir. Ako želimo obratiti pozornost na dilemu oko Covingtona ili Šarića uz Simmonsa, treba pogledati two man combinations. U tom kontekstu, par Covington-Simmons uz net rating +6 nadmašuje +1 para Šarića i Simmonsa što potvrđuje kako je Covington bolji fit uz Simmonsa, ali u kontekstu ekipe, Šarić je starter. Općenito, Covington čini dvije najučinkovitije kombinacije iz two man segmenta, s Embiidom i…McConellom.

Ti-džej Mek-konel, igrač za kojeg bi rijetko tko mogao reći kako će uopće biti dio nekog NBA rostera, trenutno je jedino konkretno što Sixersi mogu poslati s klupe. Dio i petorke s najvećim net ratingom (McConell-Luwawu-Covington-Simmons-Johnson) ostvaruje čak +47 u ni 20 minuta skupa. I to je dio zasluga Browna, jer ne može biti slučajnost da u par sezona dva undrafted igrača postanu dio važne rotacije u playoff momčadi, kamoli dio postava s najboljim net ratingom. I to je zasluga Brownova sustava, istog sustava koji je i omogućio da ova specifična petorka bude ovako učinkovita. Očito su godine suradnje s Greggom Popovichem urodile plodom.

Kad kažem specifična, aludiram na kombinaciju visine i vještine koju donosi. Redom, Embiid 213cm, Simmons i Šarić 208cm te Covington 206cm predstavljaju noćnu moru matchupa za protivničke ekipe. To im redom omogućava;

1. Napadačka fluidnost – jedna karakteristika sustava jest pass and move igra, znači nesebično dijeljenje lopte među igračima što samo potvrđuje količina izolacija, koja iznosi samo 4,5% po utakmici. Gotovo 17% napada Philla trči u tranziciji, a po frekvenciji cutova jedino su Warriorsi bolji. Sve u svemu, igrajući četvrtim tempom (104 posjeda po utakmici) čak 65% pogođenih šuteva iz igre je asistirano što ih opet svrstava tik iza Warriorsa. Više je stvari koje im omogućava takvu igru.

a) Simmons kao play; Kome nije bilo jasno, sada je, Simmons je i više nego sposoban igrati razigravača. Visinom i preglednošću terena dobiva fantastičnu viziju kretanja suigrača što potvrđuje sa svojih 7,5 asistencija po utakmici. Nedostatak šuta nadoknađuje dobrim završavanjem oko obruča i korištenjem missmatcha protiv nižih razigravača ili u slučaju PnR-a, sporijih centara. Da kojim slučajem Simmons nije bio sposoban uskočiti u rolu glavnog razigravače već „samo“ odrađivati onu sekundarnog, njegovo korištenje na poziciji jedinice ne bi imalo smisla, a samim time bi morao ponovo mijenjati petorku te se na poziciji playa zadovoljiti s McConellom ili Baylessom za što su ipak nedovoljno kvalificirani.

b) Embiidova raznovrsnost; Nedavno je izjavio kako smatra da je najbolji centar lige, i da Cousins ne igra kako igra, ne bi baš bilo lako opovrgnuti tu tvrdnju. Kad ti je centar sposoban napasti u postu, bilo to leđima ili licem prema košu, kao i s perimetra se sjuriti prema obruču ili šutnuti, možeš ga prilagođavati postavama s kojima igra, a on će svejedno biti učinkovit.

c) Šarićeva prilagođena uloga; Ako želi dugoročno biti s Embiidom i Simmonsom na terenu, mora pogađati trice i predstavljati pravu stretch Brown ga sa starterima koristi uglavnom u pick n pop varijanti i kao glue guya te je uglavnom prvi igrač koji odlazi na klupu da bi ga mogao vratiti s drugom postavom na teren gdje će dobiti nešto više šansi s loptom u rukama.

d) Specijalnosti Redicka i Covingtona; Očigledno igrači zadatka, ujedno i jedini šuteri u petorci sposobni konstantno stvarati pritisak na obranu kretanjem po perimetru šireći teren ili tražeći prostore za cut i tako omogućiti Embiidu i Simmonsu prostor za kreaciju.

2. Obrambena sposobnost – samo prisustvo Embiida i Covingtona te Simmonsa kao korektora, samom tom količinom fizikalija obrana bi trebala biti na barem prosječnoj razini. Međutim, kako je ovo specifična petorka, omogućuje im više varijacija od kojih je najzanimljivije biranje Sa Simmonsom na jedinici, a građom krila, možeš birati gdje i kako ga želiš koristiti. Dapače, imaš cijeli luksuz odabira jer Covington je najbolji stoper u petorci i bez problema može braniti najboljeg protivničkog igrača na pozicijama 1-4 što Brownu omogućuje da Simmonsu podredi specijalne zadatke. Dakako, do te razine organizacije još nisu došli, ali Simmons je dosad branio pozicije 1-4 i pokazao da se može nositi s brzinom razigravača i snagom četvorki što će otvoriti daljnje mogućnosti. Redick i Šarić nisu idealni obrambeni igrači, ali Redick je kvalitetan timski igrač, zna dobro rotirati i pravovremeno zatvoriti linije kretnje i dok za Šarića to ne možemo u potpunosti reći, njegovo tijelo od 208 cm i 110 kilograma predstavlja pravi bedem uz Embiida koji je već sada jedan od boljih rim protectora. Sveukupno, u slučajevima kad protivničke ekipe nemaju dovoljno firepowera na perimetru, Sixersi mogu bez problema naslagati tijela u reket i kontrolirati skok što nas dovodi do sljedećeg dijela.

3. Sinergija – sinergijom smatramo dodatni efekt ili boost koji cjelina dobije kad se stvari odvijaju na pravi način i sve se nalazi na svojem mjestu. Prilikom uspješne obrane obruča i skoka, otvaraju se prilike za tranziciju cijeloj petorki jer svatko može povući kontru kao i trčati naprijed. Zatim, kad imaš beka u tijelu krila i igrače koji znaju pronaći otvorenog suigrača kao i napasti otvoren prostor bez lopte ,a ne možeš ih nadjačati ni pretrčati jer su viši i jači, ako uđu u određen ritam, teško ih je braniti.

U principu, nakon svega što sam opisao, čovjek bi očekivao neke bolje brojke kad dođe i pogleda napadački učinak startera, koji se nalazi na 18.mjestu sa 106 poena na 100 posjeda. Koliko god to izgledalo „lošije“, poanta je kako je ovo mlada momčad, imaju dobre postavljene temelje u izvođenju napada, a kvaliteta, odnosno PPP (point per possesion) će rasti kako jezgra napreduje. Recimo, u tranziciji zabijaju samo 1 poen po posjedu, a ako ti tranzicija čini skoro petinu posjeda, efikasnost se mora povećati za napadački napredak. Zatim, iako su drugi po broju asistiranih ubačaja, uvjerljivo su prvi po količini turnovera na 100 posjeda. Također, i obrana ima svoje sistemske nedostatke koji su vidljivi protiv ozbiljnijih momčadi, kao što su Embiidova obrana perimetra, manjak brzine i slično. Općenito, to su stvari koje naučiš i poboljšaš s godinama. I još na kraju se možemo zapitati, gdje bi se u cijeloj ovoj priči mogao uklopiti Fultz?

Jedan nedostatak nevezan uz mladost, je manjak kvalitetnih bekova na rosteru. Sixersi u principu nemaju igrača osim Simmonsa koji driblingom može stvarati pritisak na obrane, a kad tome dodamo scorerske nedostatke daleko si od idealnog rješenja. To je ujedno i razlog zašto su izabrali Fultza (lošim igrama pripisujem ozljedu ramena), sposoban je driblati i ima potencijal vrlo dobrog scorera i kao takav bi fantastično legao Sixersima. Dodao bi dozu nepredvidljivosti te u napadima na postavljene obrane dodatno rasteretio Embiida više ga koristeći kroz PnR, a manje kroz post up. Kada se vrati, Fultz će ulaziti s klupe neko vrijeme, no ako uhvati ritam, Browna čeka sljedeći problem- umjesto koga ga ubacuješ u petorku, Redicka ili Šarića? Prvi logički odgovor je umjesto Šarića, jer treba ti dodatni bek, očajnički ti fale. Ali opet, ekipa ti je puno bolje funkcionirala sa Šarićem umjesto dodatnog beka, no koliko ima smisla uspoređivati Fultza i Baylessa? Pa čak bi i najveći problem bio razdvajanje dua Redick-Šarić, koji je kroz sekundarnu akciju PnR-a doslovno znao nositi napad Sixersa u trenutcima kad bi Simmons i Embiid stali, pa ima li smisla razbijati dobru kemiju? Zato je možda i najvjerojatnije kako će Fultz sezonu odigrati kao šesti igrač, a zatim na ljeto kad stvari budu jasnije oko Redickovog ugovora i pred novi trening kamp, nalazit će se rješenja.

FEAR THE GREAK DEER

Za drugu stranu priče, okrećemo se prema Milwaukeeju, small market ekipi koja je svoj današnji položaj izgradila prvenstveno dobrim off court potezima. Giannis je bio 15. izbor, a Malcolm Brogdon tek 36. izbor. Kad tome dodamo da su iz Pistona izvukli Khrisa Middletona (39. izbor), iz Chicaga Tonyja Snella (20. izbor) te dovukli Erica Bledsoea za „siću“ ne možemo sve prepisati sreći. Da bude jasnije, ovoj petorci je ukupan raspon ruku 1061 cm, prosječno 212 cm. Ako poželimo iz petorke izbaciti Bledosea, najnižeg s rasponom od samo 200cm te ubaciti Thona Makera, taj prosjek raste na 216cm. Zatim još treba spomenuti da svi navedeni (osim Makera koji je još prospect) su na glasu kao 3&D igrači s odličnim fizikalijama, teško je ne primijetiti obrambeni potencijal. Uza sve to nisam spomenuo Jabarija Parkera, koji je van terena zbog ozljede i koji se jedini ne uklapa u profil 3&D igrača, ali ima ogroman napadački potencijal kao spot up opcija.

No, koliko god je posao dobro odrađen u sastavljanju rostera, trenerski dio posla je u zaostatku. Jason Kidd je karizmatičan lik, ima svoje trikove, no kad se spomenuti roster nalazi tek 17.u obrambenom učinku sa 106 primljenih poena na 100 posjeda, a najbolje sprječavaju tranziciju u cijeloj ligi (kontre čine samo 10% protivničkih napada ) što znači da većina ostalih poena dođe iz postavljenih obrana… zapitaš se. Redom, najgore brane tricu (skoro 40% protivnici šutiraju) i najviše šalju protivnike na liniju slobodnih bacanja što su dva najbolja načina za dolazak do poena danas. Dva su uzroka;

  1. Agresivna igra na perimetru i udvajanja
  2. Nedostatak pravog rim protectora

Jedno s drugim u kombinaciji čini poguban recept, s agresivnom igrom na perimetru ostavlja se dosta prostora iza sebe te često pri ispadanju jednog igrača sva dužina ovog svijeta neće biti dovoljna da nadoknadi višak. Ista stvar vrijedi i za udvajanja, što iako nema nikakve logike za ovaj roster jer imaju vrhunske atlete koje su sposobne igrati obranu 1 na 1 te takvu obranu uglavnom koriste ekipe s manjkom atleta (Cavsi) koje su spremne već unaprijed ostaviti jednog čovjeka otvorenog i trpjeti „štetu“. Drugi nedostatak je samo šlag na sve spomenuto, jer za braniti veću količinu ostavljenog prostora trebaš imati vrhunskog rim protectora, brzog na nogama da zatvori cutove te dovoljno masivnog da tjera slashere na uzimanje šuta s poludistance, a ne napadanja samog obruča. Bucksima to kronično nedostaje što samo nadodaje već postojeću štetu. Također, u takvim situacijama se previše pouzdaju u Giannisa kao korektora, jer unatoč dužini i sposobnosti da pokrije veliki prostor nemoguće je biti na više mjesta u isto vrijeme, udvajati i biti agresivan te krpiti rupe. Pitajte LeBrona, koji je to morao osjetiti na svojoj koži prošlo Finale pri obrani Kevina Duranta.

Zbog takvog načina obrane, relativno dobro brane PnR situacije i post up situacije. Međutim, opet se postavlja pitanje, slične ideje kao obrana Spursa na Rocketsima u doigravanju, koliko se ekipe uopće trude koristiti PnR s tim saznanjem. Zato, dopuštaju najviše cutova gdje primaju 1,30 PPP (20. u ligi), a razlog zašto to nije i gore, mogu se zahvaliti općenitoj krakatosti rostera. Slična situacija vrijedi i kod spot upa što čini 22% protivničkih napada gdje zabijaju 1,06 PP. A sad, vi odlučite što su efikasnije i bolje opcije;

  1. Dobro braniti PnR ball handlera i post up gdje ekipe u prosjeku zabijaju manje od 0.95PPP  (što bi svakako mogao barem solidno braniti s obzirom na količinu atleta)
  2. Snage preusmjeriti prema boljem branjenjem spot upa i cutova što su sastavni dijelovi motion napada gdje ekipe zabijaju više od 1PPP, odnosno više od 1,20PPP u prosjeku

Kad tome dodamo i da kroz kontre, koje iako najmanje dopuštaju u ligi, primaju čak 1.13 PPP jasno je zašto je obrana na klimavim nogama. I ovaj taktički fail može biti poguban za ekipu kojoj bi obrana trebala biti forte te ako Kidd i dalje nastavi s forsiranjem krive taktike, ne znam koliko je on pravi čovjek za ovaj posao. U ovom kontekstu, trade za DeAndrea Jordana bi im relativno pomogao jer bi se uklopio u obrambeni sistem kao veoma bitan kotačić u zaštiti obruča, ali jedino ako je razmjena izvediva bez odricanja ključnih članova rotacije. Dakako, to vodi do drugih problema u napadu, ali o tome ako do razmjene dođe.

Napadački su na pristojnoj razini, 107 poena na 100 posjeda je solidna brojka kojoj možemo očekivati samo rast. Igraju na 97 posjeda po utakmici što je jedan od najsporijih tempa lige što je i opet, svojevrsna suludost jer u ekipi imaš kvalitetne atlete i šutere s kojima imaš sve što ti treba za trku i paljbu. To je ujedno i razlog zašto su jedna od efikasnijih ekipa u tranziciji, pitanje je kako ne biti kad imaš atletskog frika kao Giannisa na terenu. Problem je što se takve dobre stvari ne događaju češće pa su uglavnom osuđeni na mučenje napada na postavljene obrane, a kad Giannis ima problema sa šutom, a trojac Brogdon-Snell-Middleton više vuče prema onome 3 u 3&D nego driblerima i kreatorima, jasno je da uvjeti za postavljene obrane nisu idealni. Taj problem je dijelom riješen dolaskom Bledsoea jer od njega možemo očekivati dodatni dašak kreacije koji bi skinuo teret s Giannisa, a ujedno spacing ostavio netaknutim.

Također, povratak Parkera bi trebao dodati još jednu dobru napadačku opciju, a koliko bi to moglo biti kvalitetno, zavisi o Parkeru. Ako bude spreman u trenutcima kad je na terenu s Giannisom i Bledsoem biti čista spot up opcija sposobna spremati otvorene šutove, a zatim predvodnik druge postave Bucksi bi zaista mogli stajati na pravom blagu. Međutim, Giannis je ove sezone 95% vremena proveo na poziciji četvorke i zasad to za njega funkcionira više nego dobro te ako ga poželiš vratiti na poziciju trojke riskiraš spacing koji bi tada ovisio o sposobnosti Parkera i Makera da pogađaju trojke. Možda je rješenje i Giannis na centru? Dobro, vjerojatno ne kao starter, ali ostalih 5% minuta ove sezone je odigrao na toj poziciji i Bucksi su tada ostvarili net rating od +18. Okružiti ga s četiri šutera možeš, fizikalije za nositi se s jačim centrima ima i preostaje jedino pitanje, bi li Kidd mogao biti dovoljno kreativan za izvući maksimum iz takve situacije?

Kao veliki navijac Liverpoola se u tuzi zbog izostanka velikih trofeja okrenuo NBA ligi. Kad se ne živcira zbog spomenutih stvari, bavi se brojkama i filozofiranjem u tekstovima i ostalim egzistencijalnim problemima.

    Ostavite komentar