Dear Kobe

Dear Kobe

Dear Kobe

“Mama always said, dying was a part of life. I sure wish it wasn’t.” I ja Forreste, i ja. Smrt je nažalost sastavni dio života i nešto s čime se borimo dok smo živi. Oduzima nam najmilije i tjera nas da nastavimo život bez osoba koje su nas oblikovale, definirale naše živote. Jedne mirne nedjeljne večeri u iščekivanju derbija Zapadne konferencije sam dobio poruku od prijatelja u kojoj kaže da je Kobe Bryant mrtav. Ta vijest me je presjekla duboko u mojoj srži i odbio sam vjerovati da je to istina. Tražio sam posvuda neke pouzdane izvore i malo po malo sam se morao pomiriti da je to stvarnost. Ležao sam u nevjerici ostatak noći i razmišljao zašto se to dogodilo. U 41. godini života nas je napustio velikan ove igre, puno prerano. Stvarno ne znam otkud početi, što reći o tom čovjeku? Osjećam breme nad sobom jer nema nekih riječi koje njegovom liku i djelu mogu dočarati pravdu.

Nedavno sam pisao tekst o generacijama ljudi koji su odrastale uz pojedine igrače i čije su igre oblikovale mnoštvo osoba diljem svijeta. Ja sam odrastao upravo u generaciji ljudi koji su zavoljeli košarku uz njega. Ta besprijekorna radna etika, savršen rad nogu, finesa, elegancija, snaga, moć, želja za uništavanjem protivnika, Kobe je bio utjelovljenje košarkaške esencije. Nema mi smisla nabrajati sada neka njegova individualna postignuća, jer njega to ne definira. Kobe je pobjednik, njegove titule će uvijek ostati upamćene, ali ono što ga odvaja od svih drugih je njegov utjecaj na svoje vršnjake, na generacije igrača koje su došle nakon njega, na djecu koja kada na igralištu šutiraju fade away viču „Kobe”! Njegov doseg na toliko toga van granica samog parketa je nemjerljiv.

Imam puno prijatelja koji su fanovi Lakersa upravo zbog njega te u ovim turobnim trenucima ne mogu suspregnuti suze da kanu niz obraz. Kako reagirati kada superheroj kojeg ste idolizirali kroz djetinjstvo i koji se činio nepobjedivim napusti ovaj svijet? Pokušat ću tu silnu tugu nastalu tim nemilim događajem kanalizirati te nas sve podsjetiti o kakvoj je zapravo veličini bila riječ. Umjesto žaljenja želim proslaviti njegovu karijeru te dočarati što je to točno Kobe ostavio iza sebe. Sjetiti se nekih divnih trenutaka sreće i radosti koje nam je donio. Uzet ću njegove riječi i pomoću njih pokušati opisati mističan um famozne „crne mambe”.

 

There’s a choice that we have to make as people, as individuals. If you want to be great at something, there’s a choice you have to make. We all can be masters at our craft, but you have to make a choice. What I mean by that is, there are inherent sacrifices that come along with that. Family time, hanging out with friends, being a great friend, being a great son, nephew, whatever the case may be. There are sacrifices that come along with making that decision.

 

Bryantov nagon za pobjedom je bio nedodirljiv. Žrtve koje je podnio na putu da postane besmrtan su nemjerljive. Prva stvar koja mi padne na pamet kada vidim nj lice je radna etika. Sati i sati provedeni u dvorani, gledanje video snimaka, obraćanje pažnje na najmanje detalje kako bi podigao razinu svoje igri na viši nivo. Kada su svi drugi spavali, Kobe je radio. Koliko je bio posvećen svom zanatu najbolje govori priča jednog profesionalnog trenera koji je radio s njim u ljeto 2012. godine. Kako bi se što bolje pripremio za Olimpijske Igre Kobe je nazvao tog trenera u 4 ujutro kako bi se našli za kondicijski trening. Kroz 20 minuta je bio u dvorani, a ondje stoji Bryant, majica natopljena znojem, kapa s njega. Dolazi na doručak s oblozima leda na koljenima dok svi drugi igrači još zijevaju i gledaju što se zbiva. Ne i on, on je određene izazove shvaćao na samo sebi svojstven način. Šutirao bi u mraku dva sata prije početka samog treninga.

Kada je imao gips na desnoj ruci svejedno je dolazio trenirati pola sata prije svih i koristeći isključivo lijevu ruku. Natjerao je čelnike Nike organizacije da maknu par milimetara s dna đona njegove nove tenisice kako bi imao jednu milisekundu brže vrijeme reakcije. Da, Kobe je bio opsesivan, ali Kobe je te stvari radio s razlogom, zato je završio na košarkaškom Pantheonu. Veći dio života se to odnosilo na košarku, ali u svojoj idućoj epizodi života kada se umirovio Kobe je taj nagon nosio sa sobom gdje god išao i čime se god bavio. Osvojio je Oscar za najbolji kratkometražni animirani film, a polako se ubacivao i u poslovni svijet. Mamba mentalitet ga nikada nije iznevjerio.

 

The most important thing is to try and inspire people so that they can be great in whatever they want to do.

Ako si uspio u nečemu onda je to inspiriranje drugih. Bilo to u košarci ili bilo kojem drugom zanimanju, Kobe je bio inspiracija milijunima. Utjecao je na veliki broj igrača koji danas nose ligu na svojim leđima. DeMar DeRozan je odrastao u Comptonu s njegovim posterom na zidu iznad kreveta. Paul George je idolizirao Lakerse zbog njega, James Harden je modelirao svoju igru po njemu. Kyrie Irving je nakon onog pobjedničkog šuta u finalu otišao u svlačionicu i nazvao Bryanta dok mu se još šampanjac cijedio s obraza. Joel Embiid je započeo igrati košarku nakon što je gledao finale NBA lige 2010. godine, nikada prije toga nije gledao košarku niti primio loptu. Kobe ga je nagnao da krene igrati. Kako su svi oni uzeli košarkašku loptu u ruke upravo zbog njega tako još postoje djeca i ljudi u svim dijelovima svijeta koji su sport košarke zavoljeli zbog Beana. Sjećam se još svog dragog prijatelja s kojim sam pohađao srednju školu. Toliko je bio opčinjen likom i djelom Bryanta da si je naručio custom made tenisice sa svojim inicijalima te besmrtnim brojem 24 (ako čitaš ovo, nisu ti pomogle). Kobe je sezao mnogo dalje od same košarke. Njegovu snagu volje te poriv su mogli svi akumulirati i prenijeti na vlastiti život. Od umjetnika, sportaša pa sve do radničke klase, Kobe je bio inspiracija za sve.

 

 “When we are saying this cannot be accomplished, this cannot be done, then we are short-changing ourselves. My brain, it cannot process failure. It will not process failure. Because if I have to sit there and face myself and tell myself, ‘You’re a failure,’ I think that is worse, that is almost worse than death.”

 

To je taj famozni mentalitet. Svi oni šutevi za pobjedu, clutch trenuci kada je čistom snagom volje iziskivao pobjedu. Kobe nije naišao na preveliku prepreku u životu. Od malih nogu kada je na ulicama Italije bio bačen u vatru da igra s odraslim muškarcima do tog divnog parketa Staples Centra gdje nam je donio toliko krasnih uspomena, Kobe je bio taj koji je diktirao stvari. Uvijek je imao dodatnu motivaciju u sebi, „chip” na ramenu rekli bi Amerikanci. Od dana razmjene na noć drafta pa preko svih onih airball trica protiv Ute u doigravanju Kobe je to koristio kao gorivo za svoj neumorni motor. Neprestano je bio prozivan, a on je odgovorio na svaki izazov. U tandemu sa Shaqom je pokorio ligu, ali ne bi on bio on da je mogao živjeti kao neki sporedni glumac, on nije Robin, a mjesta za dva Batmana nije bilo. Nije bilo dovoljno biti samo šampion, morao je dokazati svima svoju klasu.

Izrastao je u pravog monstruma i igrači koji su na danu noć bili primorani čuvati njega su se jednostavno pomolili da mu je loš dan pa ga možda limitiraju na 30 poena. Sijao je teror po ligi i neumoljivo trpao protivničke obruče. No, najviše se pamte oni trenuci koji ga i čine besmrtnim, koji su utjelovili njegovu bit. 81 poen Torontu, alley oop Shaqu protiv Blazersa, x game winnera, moćna zakucavanja, besprijekoran rad nogu s kojim je sprdao braniče, 61 poen u Gardenu. Mogu ovako do sutra, svi mi imamo neki trenutak po kojem ga pamtimo. Meni osobno pada na pamet ona nesretna utakmica protiv Warriorsa gdje je pukla Ahilova tetiva. Toliki je ratnik da je na jednoj nozi izveo i zabio ta slobodna bacanja. Za većinu bi u toj dobi takva ozljeda označila kraj karijere, ali ne i za njega. Vratio se da još tri sezone donosi radost suigračima, fanovima, da odjaši u suton po svojim pravilima.

 

I fell in love with you.

A love so deep I gave you my all —

From my mind & body

To my spirit & soul.

As a six-year-old boy

Deeply in love with you

I never saw the end of the tunnel.

I only saw myself

Running out of one.

And so I ran.

I ran up and down every court

After every loose ball for you.

You asked for my hustle

I gave you my heart

Because it came with so much more.

 

 Dragi Kobe, iz noći u noć si davao svoju krv, znoj i tijelo za ovaj sport. Ne mogu opisati tugu i žal koji osjećam u trenutku pisanja ovog teksta. Želim reći jedno posljednje hvala za sve što si učinio za vrijeme svog života. Zadužio si nas za sva vremena i tvoje ime će odzvanjati hodnicima Staples Centra dok god ta zgrada stoji. Organizacija Lakersa, cijelo bratstvo NBA lige te današnje društvo kao cjelina će te pamtiti zauvijek i nećemo dozvoliti da padneš u zaborav. Dio tebe će zauvijek živjeti u svima nama. Dragi Kobe hvala ti što si pokazao da ne postoji prepreka u životu koju ne možemo preskočiti ako mi to naumimo. Hvala što si mi usadio strast za igrom, pobjedom. Hvala što si pokazao da s velikim radom možemo biti što god poželimo u životu i da se ne ograničavamo. Tvoj utjecaj nema kraja te će se tvoje naslijeđe prenositi s koljena na koljeno da sve te vrline i kvalitete koje si nama pokazao budu usvojene od strane budućih generacija. Svijet je izgubio jednog velikana, ali je u istom trenutku nikad povezaniji kako bi ti odao počast. Dragi Kobe, iako mi se srce slama moram ti reći zbogom. Hvala na uspomenama. Mamba out.

 „I’ve pretty much done all I can here and, you know, God will carry me the rest of the way, so I’m pretty comfortable with that.”

 Počivaj u miru dragi Kobe.

    Ostavite komentar