Dani groma

Dani groma

Kroz povijest NBA lige bilo je mnogo izuzetnih pojedinaca te fenomenalnih košarkaških kolektiva. Ono što ovu igru čini toliko privlačnom osim individualnih fenomena je timska igra, vjera u druge, osjećaj pripadnosti. Nitko kao pojedinac nije dovoljno dobar da pobjeđuje sam. Michael Jordan je morao čekati da Pistonsi padnu da bi sa svojim Bullsima otišao do kraja. LeBron James je bio prisiljen ujediniti snage s igračima sličnog kalibra kako bi uzeo naslov. Kevin Garnett je imao sličnu sudbinu. Možemo tako u nedogled pričati, shvatili ste poantu.

Koliko god oni bili dobri uvijek postoji šira slika. Na kraju dana ste jaki koliko i vaša najslabija karika unutar momčadi. Cilj svakog generalnog menadžera je stvoriti momčad koja će dominirati dugi niz godina i osvajati naslove kao iz šale, nimalo lak zadatak, ali nekima je pošlo za rukom. Svi pamtimo Showtime Lakerse, Jordanove Bullse, Popove Spurse. Naravno, takva generacija se zalomi jednom u životu, treba vam sklop (ne)sretnih okolnosti ogromnih razmjera da bi došlo do toga. Što se dogodi kada na draftu tri godine u nizu birate tri buduća osvajača MVP trofeja? Upravo taj scenarij je u rukama držao Sam Presti. Što je moglo poći po zlu pitate se? Prisjetimo se.

Svi se još nostalgično sjećamo zelenih dresova Sonicsa kako su paradirali NBA parketima. Gary Payton, Shawn Kemp, Ray Allen, Rashard Lewis, samo su neka od imena koja su nošena na leđima franšize iz Seattlea. Imali su svoje uspone i padove, ali su uvijek pronašli način da igraju zabavnu košarku. U 90-ima pod Karlom su bili veoma blizu titule, a na početku novog milenija su bili pomalo ispred svog vremena s dva snajpera s vanjskih pozicija. Nakon što je i ta ekipa lupila o zid bilo je vrijeme za okretanje nove stranice. Razmijenili su glavne zvijezde za mnoštvo resursa te su se okrenuli draftu. U međuvremenu su bili prisiljeni promijeniti lokaciju te su zelene dresove Sonicsa zamijenili za novo ruho.

Bilo je to sve nekako prigodno, novi trener, novi mladi igrači, novi grad te franšiza. Imali su priliku rasti skupa te stvoriti kemiju koja je toliko bitna u svemu tome. Oklahoma City Thunder je stvorena te je spremno preuzela svoje mjesto u Zapadnoj konferenciji. U svojim počecima su nizali mnoštvo poraza, ali su imali razloga za optimizam. Još u zadnjoj sezoni Sonicsa kao drugi izbor drafta (sklonite glavu fanovi Blazersa) im je u krilo pao Kevin Durant, možda ste čuli za njega. On sam po sebi je bio dovoljan zalog za budućnost, ali nisu tu stali. Presti je potom izabrao dva mladića iz Kalifornije koja su pokazivala određeni potencijal. Jedan je ličio na nindža kornjaču dok drugi nije mogao ni bradu pustiti. Ispostavilo se da su unatoč tome izuzetno nadareni košarkaši. Jezgru je zaokružio sirovi centar iz Afrike, Serge Ibaka s kojim se kockao u prvoj rundi, ali naravno, pogodio.

Presti je tako u rukama držao full house dok je ostatak lige mogao samo gledati i čekati ono neizbježno. Bilo je samo pitanje vremena kada će gromovita družina početi sijati teror po ostatku lige. Rasli su iz sezone u sezonu, Durant je postao najbolji strijelac lige u eri Bryanta, Anthonyja, Jamesa te drugih sjajnih igrača. Russell Westbrook je konačno uskladio glavu s tim suludim atleticizmom kojeg posjeduje, a James Harden bi ušao s klupe i masakrirao protivničke rezerve s napadačkim arsenalom kojeg  posjeduju rijetki.

Jedva da su zagazili u svoje dvadesete i već su se našli duboko u doigravanju. Prvo su poklekli od strane budućih prvaka Lakersa u prvom krugu. Godinu nakon su otišli dva koraka dalje sve do konferencijskog finala gdje su ih opet budući prvaci izbacili, ovoga puta Dallas Mavericksi. Unatoč tim porazima mogli su skupiti vrijedno iskustvo iz kojeg nešto nauče te koje će im pomoći u daljnjoj borbi. Vratili su se godinu dana stariji, pametniji i iskusniji te su osvojili svoju konferenciju i ušli u veliko finale gdje ih je čekala Vrućina (ne Bojan) iz Miamija.

Nažalost po njih, poklekli su pred zadnjom stepenicom, ali nema veze jer njihovo vrijeme tek dolazi. Sve ide svojim tokom, još su mladi i nisu ni blizu ulaska u najbolje godine, a već su na velikoj sceni. Durant je već bio pod novim bogatim ugovorom, Westbrook također, a to ljeto su svoju sudbinu iščekivala ostala dva člana jezgre Thundera. Ibaki i Hardenu je bila zadnja godina rookie ugovora i nešto se moralo učiniti po tom pitanju. Ibaka je dobio novi ugovor u vrijednosti od 48 milijuna dollara na četiri godine dok se s potonjim počelo odugovlačiti. Znali su što Harden želi, a realno i zaslužuje no to trenutno nisu bili spremni platiti jer bi probili granice salary capa i bili bi prisiljeni plaćati porez na luksuz. Mala cijena s obzirom što sve on donosi na stol zar ne? Tražili su od njega da prihvati manje novca kako bi ostali ispod novčanog praga, ali je James smatrao da je već sasvim dovoljno žrtvovao gledajući s igračkog aspekta te nije htio prihvatiti tu ponudu.

Uslijedio je potez oko kojeg će se voditi polemike do kraja vijeka. Umjesto da plate čovjeku tada oko 16 milijuna godišnje odlučili su se otići u drugom smjeru. Salary cap tada i danas je dosta različit i tu im se jedino može progledati malo kroz prste. Upravo je nedugo nakon tog poteza sklopljen novi TV ugovor te je cap skočio masovno pa su igrači poput Crabbea, Mozgova i Denga zarađivali basnoslovne iznose. No, već je bilo prekasno, poslali su Hardena put Texasa u Houston Rocketse da nastavi svoj put dalje sam. Tada se to još moglo donekle opravdati, danas ne. Jedan od najgorih poteza svih vremena.

Zauzvrat su dobili Kevina Martina, solidnog strijelca s klupe, ali ni blizu kalibra Hardena. Dio paketa bio je mladi Jeremy Lamb te mnoštvo izbora drafta. Morey je tako opljačkao Oklahomu usred bijela dana te u svoje redove doveo istinskog superstara za kikiriki. Unatoč tome ekipa Thundera je imala sasvim dovoljno za natjecati se. Jadni, ostali su samo na dva MVP kandidata. U novoj sezoni pomeli su sve pred sobom na putu do 60 pobjeda i srazu u doigravanju upravo s Hardenovom novom momčadi. OKC je prošla dalje, ali pod koju cijenu? Možda ste čuli za ime Patrick Beverley? Da, maleni gnjavator je nekoć davno igrao za Rocketse te je imao zadatak čuvati Westbrooka.

Nije mu išlo nešto najbolje pa se okrenuo pouzdanim smicalicama da bar nekako uspori Russa. U trenutku pozivanja time outa od strane Russella, Beverley je pokušao ukrasti loptu te se sudario s nj i označio početak kraja za ovu momčad. Nastradalo je koljeno te se po prvi puta u karijeri suočio s ozbiljnom povredom. Prije toga nije propustio niti jedan susret računajući srednju školu i sveučilište. Sada znate otkud ta divna ljubav između njih dvoje. “Pat Bev trick y’all, man, like he playing defense. He don’t guard nobody, man. It’s just running around, doing nothing”. Russ je tako bio primoran promatrati sa strane dok se njegovi suigrači muče bez njega. U idućem krugu su naletjeli na bedem iz Memphisa koji ih je metodičnom grit&grind obranom postepeno ugasio. Jednostavno nisu imali dovoljno vatrene moći bez Westbrooka.

Uslijedila je nova sezona koju je Westbrook više proveo na klupi nego na parketu, ali to franšizu iz Oklahome nije previše koštalo jer su se mogli osloniti na Duranta koji je bio usred svoje prve MVP sezone. Doveo ih je do doigravanja i ponovnog sraza s Memphisom, samo što je ovaj put uz sebe imao dinamičnog Russella te su ih u sedam utakmica poslali kući. Prošli su Clipperse te su se ponovo našli u finalu konferencije. Ovog puta je Ibaka bio izvan pogona te su bez njega u prva dva susreta bili dosta mekani u obrani i to ih je koštalo kasnije u seriji. Popovich je trijumfirao i po tko zna koji put otišao u veliko finale dok je dinamičan duo poslan na hlađenje. No, što sad, mladi su, ima vremena zar ne? Nova sezona, nova ozljeda. Ovaj put, Kevin Durant, Jonesova fraktura stopala zbog koje je bio primoran prosjediti cijelu sezonu. Nije pomogla ni Russova fraktura ruke zbog koje je bio prisiljen sjediti neko vrijeme. Da su bar imali nekog talentiranog strijelca da ih drži iznad vode taj period.

Pali su u preveliki rezultatski zaostatak te ih je ona Davisova suluda trica na kraju koštala doigravanja. Prvi put nakon 2009. su propustili playoff, netko je morao ispaštati. Sjekira je pala na Scotta Brooksa koji je dobio otkaz, a na njegovo mjesto je došao tadašnji trener Floride, Billy Donovan. Koliko je taj potez bio neopravdan zbog činjenice da Brooks nije bio kriv za te ozljede toliko je dobrodošao jer je trebala određena promjena. Unatoč tome što je imao dva fenomenalna talenta, često je napad Thundera bio zakočen, bezidejan. Hoće to tako kad forsiraš Kendricka Perkinsa da igra važne minute. Gdje bi bili bez njegovih četiri poena i dva skoka. Novi trener, poboljšana igra u oba smjera, jasnije uloge unutar ekipe te na kraju, zdravlje. Ušli su u sezonu kompletni te su svima dali do znanja da su još tu. Vratili su se u doigravanje gdje su razmontirali Dallas, a potom se osvetili Spursima za izbacivanje od prije par sezona. Čekao ih je sraz s najboljom ekipom regularne sezone svih vremena. Golden State Warriorsi su pomeli ligu na putu do 73 pobjede te tako nadmašili učinak Jordanovih Bullsa.

No, to ništa ne vrijedi bez prstena, morali su proći još dvije prepreke do toga. Jedna od njih je bila Oklahoma. Momčad Thundera prezentirala je fantastičnu igru u oba pravca. Russ&KD su dominirali te su bili najbolji igrači na parketu. Andre Roberson je dahtao za vrat šuterima Warriorsa te igrao vrhunsku obranu, čak je i zabio koji poen. Produkt Hardenove razmijene, Steven Adams je patrolirao reketom, a po potrebi je tu ulogu prepustio Ibaki u pokušaju trenera Donovana da se prilagodi famoznom small ballu Warriorsa. Upalilo je, Ibaka na centru, KD, Roberson, Russ te neki dobro raspoloženi pojedinac bi se ubacio kako koju noć. Prizemljili su moćni kolektiv iz Oaklanda te ih imali na konopcima. Vodili su 3-1 u seriji, tri meč lopte. Prva je otišla onako u stilu, bili su očajni pred domaćom publikom, dobit ćemo ih iduću. 3-2 vodstvo te šesta utakmica u Chesapeake Areni pred domaćom publikom. Kontrolirali su cijeli susret, vodili sedam poena razlike četiri minute prije kraja i onda je uslijedio kolaps. Serija trica gostiju među kojima se istaknuo Klay Thompson (11 trica) s par suludih šuteva je šokirao domaće igrače i vratio seriju u Oakland. Bilo je nade, ali mentalni aspekt je u potpunosti bio na strani Warriorsa koji su na krilima gromoglasne publike ispisali povijest te se vratili s 1-3 na 4-3. Srećom po nas tu nisu stali s pisanjem povijesti pa su nam dali još jedan divan poklon za kraj kada su oni prosuli to isto vodstvo u NBA finalu.

Još jedan težak udarac za franšizu iz Oklahome. Presti je odmah djelovao te poslao Ibaku u Orlando kako bi u potpunosti prigrlio novi stil igre. Doveo je Victora Oladipa kao dodatnog strijelca i dvosmjernog igrača kako bi pomogao glavnom dvojcu ekipe u nastojanjima da se konačno dokopaju naslova. Ali na nešto nije računao. Durant je bio slobodan agent (zažmirite fanovi Oklahome, a i svi drugi) i iskušavao je tržište. Svi su očekivali novi ugovor te ostajanje, ali je uslijedio potez koji je šokirao svijet. Pridružio se već tada najjačoj ekipi lige te stvorio košarkaške Avengerse. Opravdano ili ne? Stvarno ne znam, svi mi imamo pravo birati svoj put pa tako i on. No tada nije bilo baš takvog razmišljanja i razumijevanja te je naletio na salvu kritika.

Postao je neprijatelj broj 1 te persona non grata u Oklahomi. Kada se sve to stišalo, on je svoje ciljeve ostvario. Konačno prvak, dvostruki MVP finala. Dok je on osvajao, njegov bivši suigrač je rušio brojne individualne rekorde te uzeo i sam toliko željeni MVP trofej. Kada je utažio te potrebe dovedena mu je pomoć da još jednom pokuša svom gradu donijeti naslov. Paul George i Carmelo Anthony su obukli plavi dres Thundera te tako stvorili novu „veliku trojku”. Nažalost po njih taj eksperiment nikad nije uspio, stanje s papira se nije prenijelo na parket i uslijedila su dva izbacivanja u prvom krugu doigravanja. Carmelo je izgnan, a PG je zatražio razmjenu. Westbrook je ponovo ostao sam, ali kao i na početku milenija Presti je imao osjećaja. Russ ulazi u zenit svoje karijere i zaslužuje borbu za naslov, zna da to neće moći ovdje i učinilo se jedino logično za obje strane. Poslan je da se ujedini s bivšim suigračem, Hardenom u nastojanju da skupa uzmu titulu prvaka. Tako je i zadnji član te sjajne generacije Thundera napustio gnijezdo i označio kraj jedne ere.

Presti je to odlično unovčio i nazad dobio punu škrinju resursa te ga se ponovo diže u nebesa. OKC igra sjajnu košarku te je postavljena odlično za budućnost, ali stanimo na trenutak i zapitajmo se kako od onog full housea u rukama nije pomeo stol? Sada na startu novog desetljeća je ponovo u potrazi za sličnim scenarijem, ali budimo realni, tako nešto se događa jednom u životu. Igrači poput Duranta, Hardena i Westbrooka se ne rađaju 2x. Kako nisu uzeli barem jedan naslov? Da li se isplatilo biti škrt kada je trebalo produžiti Hardena? Što bi bilo da nije bilo onog famoznog time outa gdje je Russ potrgao meniskus ili da je Durantovo stopalo ostalo čitavo? Da je samo jedna Thompsonova trica iscurila van možda bi scenarij NBA mape bio potpuno drugačiji. Da je malo drugačiji tijek povijesti kod svih tih pitanja vjerojatno bi živjeli u svijetu gdje je nastala dinastija iz pepela Sonicsa. Ovako nam samo ostaje pitati se, što ako? Pitanje koje će Prestija pratiti do kraja života.

    Ostavite komentar