Dame Time – Kako Blazersi kontroliraju seriju protiv Thundera?

Dame Time – Kako Blazersi kontroliraju seriju protiv Thundera?

Nakon dvije utakmice u Portlandu, Trailblazersi imaju vodstvo od 2-0 i može se reći kako u ovom trenutku definitivno izgledaju kao bolja i smislenija ekipa od Thundera. Nije da je to toliko teško postići s obzirom na Thunderov stil igre, ali s razlogom se očekivalo kako bi mogli biti inferiorniji u ovoj seriji zbog međusobnog omjera u regularnoj sezoni i matchupova. Serija se i dalje može zakomplicirati nakon dvije utakmice u Oklahomi, ali Blazersi sad  moraju pobijediti obje utakmice kući što su im preostale, a sve ostalo što dođe je bonus. I to uopće nije nerealno za očekivati, dapače Damian Lillard i CJ McCollum su skroz nadigrali Russella Westbrooka i Paula Georgea.

Nadigrali je možda i blaga riječ, uzeli su više šuteva, trica, iznudili slobodnih bacanja uz manje izgubljenih lopti, a o efikasnosti da ne pričamo. Izgledaju agresivnije i sposobno razbiti bilo što što Thunder baci na njih. I tu se ne radi o tome da Thunder igra lošu obranu jer Blazersi zabijaju svega 107 poena na 100 posjeda što je za šest poena manje nego u regularnoj sezoni već je Lillard u potpunosti u kontroli nad ovom serijom. Razbija udvajanja, svako kašnjenje u preuzimanju ili izlasku na perimetar kažnjava, nalazi otvorene suigrače i kontrolira tempo. Thunder je pokušao s Westbrookom i Adamsom pri udvajanju, zatim i Georgeom, ali ništa nije dalo dovoljno dobre rezultate. A u trenutcima kad bi Lillard odmarao, McCollum bi preuzeo ulogu primarne opcije i poprilično je dobro odradio.

S druge strane, Westbrook i George su upali u zamku vlastitog stila igre. Trude se što više napadati Enesa Kantera kroz pick and roll, a dozu posjeda dobiva i Steven Adams kroz low post. I u principu, dobivaju sasvim dovoljno poena iz takvih situacija jer Kanter je jednostavno loš obrambeni igrač, ali Blazersi su spremni gomilati tijela u sredini i ostaviti Granta, Fergusona ili Schroedera otvorene na perimetru, a kako i ne bi kad kombinirano šutiraju 2 -23 za tri poena u dvije utakmice. Općenito, Thunder kao ekipa u dvije utakmice šutira samo 10 od 61 za tri, u usporedbi s 24 od 57 za Blazerse. Sami taj pokazatelj bi možda bio dovoljan za opisati prve dvije utakmice serije. Takvim pristupom znatno otežavaju bully ball Thundera i drže Westbrooka pod kontrolom, a napad Thundera na katastrofalnih 95 poena na 100 posjeda.

Mada Blazersi imaju lošiji matchup, samim time što mogu držati dosta jednostavan obrambeni koncept gomilanjem tijela u sredini anuliraju taj početni nedostatak i čekaju da se Oklahoma sama dovede u rupu. Ono što sam mislio, kako će obrana Thundera izmoriti napad Blazersa zbog svojih fizičkih kapaciteta i eventualno preuzeti kontrolu nad serijom se zapravo okrenulo i trenutno izgleda kako se upravo suprotno događa. Thunder puno više mora raditi obrambeno kako bi usporio napad Blazersa, koji zaista dobro funkcionira kroz Lillarda i McColluma te razne 1-2, 1-3, 1-5 PnR scheme i kretnje bez lopte. To je možda ipak malo preveliki zadatak za ovu obranu Thundera koja je bez najboljeg obrambenog igrača na perimetru, a na kraju krajeva, Westbrook i Adams obrambeno ipak nisu Holiday i Davis.  Ta situacija se neće mijenjati sve dok Oklahoma ne počne pogađati vanjske šuteve i dok Lillard u ovoj mjeri nadigrava Westbrooka. Kad je Lillard taj koji više napada na nepostavljene obrane, a Westbrook onaj koji više mora raditi u obrambenom segmentu- to je win win situacija za Portland. Zapravo jedini periodi kad je Oklahoma izgledala kao ekipa koja se može održati iznad vode i imati kontrolu nad utakmicom su bili periodi druge i treće četvrtine prve utakmice kad je Westbrook puno bolje napadao nepostavljenu obranu i držao tempo pod kontrolom. Međutim, unatoč tome što su inače bolja ekipa u završnici, u obje utakmice su obrambeno padali i bili sve manje sposobni fizički nadjačati Blazerse te održati visoku razinu koncentracije i rada u obrani da se nose s njihovim napadom. U prvoj utakmici Adams je u potpunosti pao i do kraja više nije mogao trčati i čuvati skok te uz iznadprosječnu Kanterovu partiju, Blazersi su došli do pobjede što je izrazito bitno jer je u jednom trenutku zaista izgledalo kako bi Thunder mogao „ukrasti“ prvu utakmicu. U drugoj utakmici, Thunder je krenuo dosta agresivnije i poveo u početku, ali Blazersi su ostali vjerni svojim principima i isplatilo im se. Što je utakmica odmicala, Lillard i McCollum su sve lakše razbijali obranu Thundera te su im se priključili Harkless i Curry . S druge strane, Thunder nije bio u stanju pogoditi šut izvana te kad su se Westbrook i George umorili od zabijanja u sredinu dvije večeri u tri dana, ostali su bez ikakve ideje. Stottsovo guranje Leonarda u five out formaciji je samo bio šlag na kraju kojom su utakmicu riješili već u trećoj četvrtini.

Glavna stvar na koju će se Thunder osloniti pri dvije domaće utakmice je nepisano pravilo kako role playeri puno bolje igraju kući nego u gostima. To je ključno za nastavak ove serije dok Lillard i McCollum nadigravaju Georgea i Westbrooka jer jedini način na koji Thunder trenutno može doći do pobjede je visoka energetska i kvalitetna predstava u obrani što bi im dalo šanse da u završnici stvari odvedu u svoju korist. Kako Grant, Ferguson i Schroeder ne mogu šutirati gore nego što jesu, u napadu će bar dobiti malo bolji učinak, no dok god ne stave Lillarda i McColluma pod kontrolu, daju Blazersima luksuz da puno manje rade u obrani i puno više napadaju na nepostavljenu obranu nego oni što ih je itekako koštalo.

Kao veliki navijac Liverpoola se u tuzi zbog izostanka velikih trofeja okrenuo NBA ligi. Kad se ne živcira zbog spomenutih stvari, bavi se brojkama i filozofiranjem u tekstovima i ostalim egzistencijalnim problemima.

    Ostavite komentar